PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE
(drugo vijeće)
19. rujna 2013.
Predmet F‑83/08
Johan Gheysens
protiv
Vijeća Europske unije
„Javna služba – Član ugovornog osoblja za pomoćne poslove – Uvjeti zapošljavanja – Funkcijska skupina – Vrste poslova i odgovarajuće funkcijske skupine – Trajanje zaposlenja“
Predmet: Tužba podnesena na temelju članka 236. UEZ‑a i članka 152. Ugovora o Euratomu, kojom J. Gheysens zahtijeva poništenje odluke kojom ga je tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu u Vijeću Europske unije (u daljnjem tekstu: tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora) razvrstalo u funkcijsku skupinu III, razred 11, prvi stupanj i ograničilo trajanje njegovog ugovora o radu na dvije godine.
Odluka: Poništava se odluka Vijeća Europske unije o zapošljavanju J. Gheysens u dijelu u kojem je on razvrstan u funkcijsku skupinu III. U preostalom dijelu tužba se odbija. Vijeće europske unije snosit će vlastite troškove i tri četvrtine troškova J. Gheysensa. J. Gheysens snosit će jednu četvrtinu svojih troškova.
Sažetak
1. Dužnosnici – Ugovorno osoblje – Postupak zapošljavanja – Procjena poslova koji mogu ulaziti u različite funkcijske skupine – Ovlast ocjene tijela ovlaštenog za sklapanje ugovorâ o radu – Sudski nadzor – Granice
(Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 80. st. 2.)
2. Dužnosnici – Pomoćno i ugovorno osoblje – Postupak zapošljavanja –Sklapanje ugovora radi privremenog popunjavanja stalnog radnog mjesta – Pretpostavke
(Pravilnik o osoblju, čl. 1.a st. 1.; Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 2. do 5., 51., 53. i 88.)
1. Članak 80. stavak 1. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika određuje da se ugovorno osoblje dijeli u četiri funkcijske skupine na temelju poslova koje obavlja. U stavku 2. tog članka su navedene vrste poslove i odgovarajuće funkcijske skupine. Navodi članka 80. stavka 2. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika su za tijelo ovlašteno za sklapanje ugovorâ o radu obvezujući, ali je ta odredba institucijama ostavila široku marginu prosudbe. Za potrebe ograničenja te margine prosudbe članak 80. stavak 3. tih uvjeta predviđa da svaka institucija, nakon savjetovanja s odborom za Pravilnik, utvrđuje ovlasti za svaku vrstu posla. Vodeći računa o širokoj ovlasti prosudbe kojom raspolažu institucije i tijela Unije u procjeni poslova koji mogu ulaziti u različite funkcijske skupine iz članka 80. stavka 2. tih uvjeta, nadzor Službeničkog suda koji se odnosi na raspodjelu poslova između navedenih funkcijskih skupina treba se ograničiti na pitanje je li tijelo ovlašteno za sklapanje ugovorâ o radu djelovalo u razumnim granicama i nije očito pogrešno izvršavalo svoju ovlast ocjene. U tim okolnostima za potrebe utvrđenja da je uprava počinila očitu pogrešku u ocjeni koja može opravdati poništenje odluke donesene na temelju te ocjene te da su dokazi, koje treba podnijeti tužitelj, dovoljni da ocjena uprave ne bude vjerodostojna.
S tim u vezi, kada je riječ o poslovima koje je član osoblja bio dužan obavljati, a u svrhu donošenja odluke o tome je li tijelo ovlašteno za sklapanje ugovorâ o radu počinilo očitu pogrešku u ocjeni time što ga je razvrstalo u određenu funkcijsku skupinu, valja ustanoviti jesu li navedeni poslovi ulazili u predmetnu funkcijsku skupinu. S obzirom na to da se ugovorno osoblje razvrstava u trenutku sklapanja ugovora, valja voditi računa o svim poslovima koje je član osoblja dužan obavljati u skladu sa svojim ugovorom, a ne samo o poslovima koje je on obavljao jer mu institucija koja ga zapošljava, iz ovog ili onog razloga, nije povjerila određene poslove tijekom trajanja ugovora.
(t. 29. do 31. i 33. do 35.)
Izvori:
Službenički sud: 4. listopada 2007., de la Cruz i dr./OSHA, F‑32/06, t. 64.; 24. travnja 2008., Dalmasso/Komisija, F‑61/05, t. 53.; 13. lipnja 2012., Macchia/Komisija, F‑63/11, t. 49. i navedena sudska praksa, koja je predmet žalbenog postupka pred Općim sudom Europske unije, predmet T‑368/ 12 P
2. Iz zajedničkog tumačenja članka 1.a stavka 1. Pravilnika i članaka 2. do 5. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika proizlazi da su stalna radna mjesta u institucijama, u načelu, predviđena da budu popunjena dužnosnicima i da stoga ta radna mjesta samo iznimno mogu biti popunjena članovima privremenog osoblja. Dakle, iako članak 2. točke (b) i (d) navedenih uvjeta izričito predviđaju da privremeno osoblje može biti zaposleno radi popunjavanja stalnog radnog mjesta, one isto tako pobliže određuju da to može biti samo privremeno. Osim toga, članak 3. točka (b) i članak 3.b prvi podstavak, točka (b) tih uvjeta određuju da uprava može zaposliti pomoćno osoblje ili pomoćno ugovorno osoblje radi zamjene određenih dužnosnika ili privremenog osoblja na stalnim radnim mjestima nakon što su se ispitale mogućnosti popunjavanja mjesta dužnosnicima institucije. Međutim, s jedne strane, članci 51. i 53. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, i, s druge strane, članak 88. tih uvjeta pojašnjavaju da ugovor o radu tih članova osoblja treba biti sklopljen na određeno vrijeme te ograničavaju kako mogućnosti produženja ugovora o radu tako i stvarno moguće razdoblje tog zaposlenja. Zbog toga je zapošljavanje tih članova osoblja neizvjesno, što i odražava njegov cilj, a to je zamjena dužnosnika koji privremeno ne može obavljati posao. Naime, samo dužnosnik može za stalno popuniti radno mjesto koje je uvršteno u popis radnih mjesta predviđenih proračunom koja nisu privremena.
(t. 61. do 64.)
Izvori:
Opći sud Europske unije: 21. rujna 2011., Adjemian i dr./Komisija, T‑325/09 P (u daljnjem tekstu presuda Adjemian II), t. 78. do 80.