PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(prvo vijeće)

15. listopada 2014.

Predmet F‑55/10 RENV

Chrysanthe Moschonaki

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Dužnosnici – Vraćanje predmeta na ponovno suđenje Službeničkom sudu nakon ukidanja – Postupak zapošljavanja – Interna obavijest o slobodnom radnom mjestu u instituciji – Uvjeti prihvatljivosti sadržani u obavijesti o slobodnom radnom mjestu – Diskrecijska ovlast tijela za imenovanje“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom je C. Moschonaki tražila poništenje odluke Europske komisije od 30. rujna 2009. kojom se odbija njezina prijava za radno mjesto „asistent – knjižničar/dokumentarist“ i naknadu štete koju smatra da je pretrpjela.

Odluka:      Poništava se odluka od 30. rujna 2009. kojom je Europska komisija odbila prijavu C. Moschonaki za radno mjesto „asistent – knjižničar/dokumentarist“. Nalaže se Europskoj Komisiji da isplati iznos od 5000 eura C. Moschonaki. Europska komisija snosi vlastite troškove i nalaže joj se snošenje troškova C. Moschonaki u predmetima F‑55/10, T‑476/11 P i F‑55/10 RENV.

Sažetak

Dužnosnici – Obavijest o slobodnom radnom mjestu – Predmet – Obveza uprave da navede potrebne uvjete za radno mjesto – Opseg – Odbijanje prijave zbog neispunjenja uvjeta koji nije naveden u obavijesti o slobodnom radnom mjestu – Povreda

(čl. 4. i 29. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

Budući da zahtijeva od uprave pružanje mogućnosti osobama u pitanju da se s točnošću upoznaju s opsegom obveza koje su im nametnute ili prava kojima raspolažu, načelo pravne sigurnosti nalaže da pravilo koje utvrđuje prava i obveze članova osoblja bude predmet prikladne objave na način i u obliku koji je na upravi da odredi.

Posebice, kad je riječ o pravilima koja se tiču postupka zapošljavanja dužnosnika, tijelo za imenovanje dužno je u najtočnijoj mogućoj mjeri navesti potrebne uvjete za radno mjesto u pitanju u obavijesti o slobodnom radnom mjestu, kako bi omogućilo osobama da ocijene mogu li se prijaviti na natječaj. Naravno, navedeno tijelo ne može biti dužno ponovno navesti uvjete izričito propisane Pravilnikom o osoblju jer se pretpostavlja da su kandidati upoznati s njima, ali bi obavijest o slobodnom radnom mjestu bila lišena svoje svrhe, koja je informirati kandidate o uvjetima koje treba ispuniti za radno mjesto, kad bi uprava mogla odbiti kandidata iz razloga koji nije izričito naveden u toj obavijesti ili u Pravilniku o osoblju, ili koji nije bio predmet objave.

Slijedom toga, uvjet koji je, u okviru interne obavijesti o slobodnom radnom mjestu u instituciji, namijenjen tomu da isključi određene dužnosnike iz sudjelovanja u odabiru za koji su ispunjavali sve uvjete, mora iz razloga željenog pravnog učinka, koji se sastoji u tome da se ograniči sudjelovanje onih koji na to imaju pravo, na jasan i precizan način utvrditi pretpostavke za takvo isključenje. Prema tome, zahtjev koji nije bio predmet nikakve obavijesti i ne proizlazi jasno iz obavijesti o slobodnom radnom mjestu ne može se primijeniti protiv osobe u pitanju kako bi se njezina prijava odbacila.

(t. 41., 42., 45. i 47.)

Izvori:

Sud: presude Grassi/Vijeće, 188/73, EU:C:1974:112, t. 40.; ROM‑projecten, C‑158/06, EU:C:2007:370, t. 25.; Skoma‑Lux, C‑161/06, EU:C:2007:773, t. 28., i Heinrich, C‑345/06, EU:C:2009:140, t. 44.

Prvostupanjski sud: presuda Vecchi/Komisija, T‑356/94, EU:T:1996:136, t. 50.

Službenički sud: presude Wenig/Komisija, F‑80/08, EU:F:2009:160, t. 90. i Šimonis/Komisija, F‑113/07, EU:F:2011:44, t. 73. i 74.