Žalba koju je 18. rujna 2018. podnio Nestlé Unternehmungen Deutschland GmbH protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 12. srpnja 2018. u predmetu T-41/17, Lotte Co. Ltd protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

(predmet C-580/18 P)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Nestlé Unternehmungen Deutschland GmbH (zastupnici: Dr. A. Jaeger-Lenz, odvjetnica, C. Elkemann, odvjetnica, Dr. A. Lambrecht, odvjetnik)

Druge stranke u postupku: Lotte Co. Ltd, Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

ukine presudu Općeg suda (deveto vijeće) od 12. srpnja 2018. (T-41/17) i odbije tužbu protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (OHIM) od 28. listopada 2016. (predmet R-0250/2016-5);

podredno, u slučaju da ukine pobijanu presudu Općeg suda, predmet vrati na ponovno odlučivanje Općem sudu;

naloži tužitelju (Lotte Co. Ltd) snošenje troškova postupka

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj navodi sljedeće žalbene razloge:

Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava izvršavajući svoju nadležnost izmjene odluke u skladu s člankom 65. stavkom 3. Uredbe br. 207/20091 iako žalbeno vijeće još nije dostatno utvrdilo vremenski intenzitet i kontinuitet uporabe. To je u suprotnosti sa žaliteljevim interesima jer su zaključci Općeg suda nedostatni i ne uzimaju u obzir relevantne dokaze. U slučaju da je žalbeno vijeće već donijelo takva utvrđenja, žalitelj bi ih mogao pobijati u tužbi pred Općim sudom.

U svojoj ocjeni „stvarne uporabe” u smislu članka 42. stavaka 2. i 3. Uredbe br. 207/2009, Opći sud se uglavnom pozivao na činjenicu da je promet iskazan na računima premali u odnosu na promet koji proizlazi iz podnesene svečane izjave. Stoga je Opći sud tim više trebao uzeti u obzir proizvodne i distribucijske kapacitete koji su u tom sektoru objektivno uobičajeni. Aktualne subjektivne okolnosti pojedinačnog poduzeća ne bi smjele biti uzimane u obzir kod utvrđivanja opsega uporabe. Osim toga, uporaba žiga treba se također smatrati stvarnom čak i ako je količinski neznatna. Ne postoji apsolutna donja granica. Nije potrebno ocjenjivati poslovnu strategiju i poslovni uspjeh predmetnih proizvoda. Relevantno je samo postoji li isključivo simbolična uporaba.

Opći sud je također počinio pogrešku koja se tiče prava tumačeći kriterij „stvarne uporabe” u skladu s člankom 42. stavkom 2. i 3. Uredbe br. 207/2009 na temelju veličine cjelokupnog tržišta, ne uzimajući u obzir uobičajene objektivne proizvodne i distribucijske kapacitete u tom sektoru i stupanj diversifikacije poduzeća na mjerodavnom tržištu.

Opći sud je iskrivio činjenice o stvarnoj uporabi ranijeg žiga izostavljajući odlučne informacije iz svečane izjave, između ostalog o vremenskom kontinuitetu uporabe.

Opći sud je također povrijedio opće načelo jednakog postupanja značajno se oslanjajući na subjektivne okolnosti stjecatelja licencije žalitelja kako bi ocijenio pitanje ranije stvarne uporabe kojom se osigurava zadržavanje prava osobito uzimajući u obzir opseg poslovne djelatnosti i proizvodni i distribucijski kapacitet stjecatelja licencije.

Povreda općeg načela jednakog postupanja proizlazi također iz činjenice da je Opći sud odstupio od ranijih odluka Općeg suda i Suda u kojima su oni utvrdili stvarnu uporabu u usporedivim situacijama.

____________

1     Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (kodificirana verzija), SL 2009., L 78, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.)