Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. studenoga 2018. uputio Consiglio di Stato (Italija) – OC i dr. protiv Banca d’Italia i dr.

(predmet C-686/18)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: OC i dr., Adusbef, Federconsumatori, PB i dr., QA i dr.

Tuženici: Banca d’Italia, Presidenza del Consiglio dei Ministri, Ministero dell’economia e delle finanze

Prethodna pitanja

Protivi li se članku 29. Uredbe (EU) br. 575/2013 [o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva]1 , članku 10. Delegirane uredbe br. 241/20142 , člancima 16. i 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, u vezi s člankom 6. stavkom 4. Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013.3 , nacionalna odredba poput one uvedene člankom 1. d.l. n. 3/2015, convertito con modificazioni dalla legge n. 3/2015 (Uredbe sa zakonskom snagom br. 3/2015, izmijenjene Zakonom br. 33/2015) (a trenutno i čl. 1. st. 15. d.lgs n. 72/2015 (Zakonodavne uredbe br. 72/2015), koji je zamijenio čl. 28. st. 2b. [Zakon o bankama], koji materijalno preuzima tekst članka 1. stavka 1. točke a) Uredbe sa zakonskom snagom br. 3/2015, kako je izmijenjena, s izmjenama koje ovdje nisu relevantne), koja nameće prag imovine preko kojeg je pučka banka obvezna preoblikovati se u dioničko društvo, određujući tu granicu na 8 milijardi eura. Protivi li se osim toga navedenim ujednačenim europskim parametrima nacionalna odredba koja u slučaju preoblikovanja pučke banke u dioničko društvo, dopušta subjektu da odgodi ili ograniči, i na neodređeno vrijeme, otkup dionica dioničara koji se povlači;

Protivi li se člancima 3. i 63. i sljedećima UFEU-a u području tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu i slobodnog kretanja kapitala, nacionalna odredba poput one uvedene člankom 1. Uredbe sa zakonskom snagom br. 3/2015, izmijenjene Zakonom br. 33/2015, koja ograničava obavljanja bankarske kooperativne djelatnosti do određenog iznosa imovine, obvezujući dotičnu banku da se preoblikuje u dioničko društvo u slučaju prekoračenja navedenog ograničenja;

Protivi li se člancima 107. i sljedećima UFEU-a u području državnih potpora, nacionalna odredba poput one uvedene člankom 1. Uredbe sa zakonskom snagom br. 3/2015, izmijenjene Zakonom br. 33/2015 (a trenutno i člankom 1. stavkom 15. Zakonodavne uredbe br. 72/2015, koji je zamijenio čl. 28., točku 2b., [konsolidirani Zakon o bankama], koji materijalno preuzima tekst članka 1. stavka 1. točke a) Uredbe sa zakonskom snagom br. 3/2015, kako je izmijenjena, s izmjenama koje ovdje nisu relevantne, koja nalaže preoblikovanje pučke banke u dioničko društvo u slučaju prekoračenja određenog praga imovine (utvrđenog na 8 milijardi eura) predviđajući ograničenja otkupa kvote dioničara u slučaju povlačenja, kako bi se izbjegla eventualna likvidacija preoblikovane banke;

Protivi li se odredbama članka. 29. Uredbe br. 575/2013 i članka 10. Delegirane uredbe Komisije EU br. 241/2014, nacionalna odredba poput one predviđene u članku 1. Uredbe sa zakonskom snagom br. 3/2015, izmijenjene Zakonom br. 33/2015, kako ju je tumačio Ustavni sud presudom br. 99/2018, koja dopušta pučkoj banci da odgodi otkup na neodređeno vrijeme i da potpuno ili djelomično ograniči njegov iznos;

U slučaju da Sud prilikom tumačenja ocijeni da je tumačenje koje su iznijele protustranke spojivo s europskim pravom, traži se da Sud ocijeni zakonitost, prema europskom pravu, članka 10. Delegirane uredbe Komisije EU br. 241/2014, s obzirom na članke 16. i 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (prema kojem: „Svatko ima pravo na vlasništvo nad svojom na zakonit način stečenom imovinom, koristiti je, njome raspolagati i ostaviti je u nasljedstvo. Vlasništvo nikome ne može biti oduzeto, osim u javnom interesu u slučajevima i pod uvjetima koje propisuje zakon, ako se pravodobno isplati pravična naknada za gubitak vlasništva. Uživanje prava vlasništva može biti uređeno zakonom u mjeri u kojoj je to potrebno radi općeg interesa”), dopunjenog, također s obzirom na čl. 52. st. 3. te Povelje (prema kojemu: „U onoj mjeri u kojoj ova Povelja sadrži prava koja odgovaraju pravima zajamčenima Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, značenje i opseg primjene tih prava jednaki su onima iz spomenute Konvencije. Ova odredba ne sprječava pravo Unije da pruži širu zaštitu.”) i sudskom praksom ESLJP-a o članku 1. prvog dodatnog protokola EKLJP-u.

____________

1     Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 2013, L 176, str. 1.)(SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 13., str. 3.)

2     Delegirana uredbe Komisije (EU) br. 241/2014 od 7. siječnja 2014., o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za kapitalne zahtjeve za institucije (SL 2014, L 74, str. 8.)

3     Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL 2013, L 287, str. 63.)