Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. listopada 2018. uputio Bundesarbeitsgericht (Njemačka) – FL protiv TMD Friction EsCo GmbH

(predmet C-675/18)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesarbeitsgericht

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: FL

Tuženik: TMD Friction EsCo GmbH

Prethodna pitanja

1.    Dopušta li članak 3. stavak 4. Direktive Vijeća 2001/23/EZ1 od 12. ožujka 2001. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na zaštitu prava zaposlenika kod prijenosa poduzeća, pogona ili dijelova poduzeća ili pogona u slučaju prijenosa pogona obavljen nakon pokretanja stečajnog postupka na sredstvima prenositelja prema nacionalnom pravu, koji zahtijeva da se članak 3. stavak 1. i stavak 3. Direktive 2001/23/EZ načelno primijeni također u odnosu na prava zaposlenika na davanja za slučaj starosti, invalidska davanja ili davanja za nadživjele članove obitelji na temelju dodatnog mirovinskog sustava u poduzeću ili između poduzeća, ograničenje u skladu s kojim preuzimatelj ne odgovara za očekivana prava koja se temelje na radnom stažu koji je bio stečen prije pokretanja stečajnog postupka?

2.    Ako je odgovor na prvo prethodno pitanje potvrdan:

Ocjenjuju li se nužne mjere kojima se osiguravaju interesi zaposlenika u vezi s pravima ili očekivanim pravima od dodatnog mirovinskog osiguranja u poduzeću ili između poduzeća iz članka 3. stavka 4. točke (b) Direktive 2001/23/EZ u slučaju prijenosa pogona nakon pokretanja stečajnog postupka na sredstvima prenositelja na temelju potrebne razine zaštite iz članka 8. Direktive 2008/94/EZ2 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o zaštiti zaposlenika u slučaju insolventnosti njihovog poslodavca?

3.    U slučaju niječnog odgovora na drugo prethodno pitanje:

Treba li članak 3. stavak 4. točku (b) Direktive 2001/23/EZ tumačiti na način da su poduzete nužne mjere kojima se osiguravaju interesi zaposlenika u vezi s pravima ili očekivanim pravima od mirovinskih davanja, na temelju dodatnog osiguranja u poduzeću ili između poduzeća ako nacionalno zakonodavstvo predviđa da:

se zaposleniku obuhvaćenom prijenosom u budućnosti osigura davanja na temelju dodatnog mirovinskog sustava u poduzeću ili između poduzeća,

preuzimatelj za očekivana prava iz osiguranja čija visina između ostalog ovisi o radnom stažu u poduzeću i visini plaće u trenutku nastupa osiguranog slučaja, odgovara u dijelu koji se odnosi na radni staž koji je bio u tom poduzeću stečen nakon pokretanja stečajnog postupka

na temelju nacionalnog prava određeni osiguravatelj za slučaj insolventnosti u tom slučaju odgovara za onaj dio očekivanih prava stečenih prije pokretanja stečajnog postupka čiji se iznos određuje na temelju plaće koju je zaposlenik primao na dan kada je pokrenut stečajni postupak, i

ni preuzimatelj ni osiguravatelj za slučaj insolventnosti mirovinskog sustava ne odgovaraju za povećanje očekivanih prava do kojeg je došlo zbog povećanja plaće nakon pokretanja stečajnog postupka u odnosu na radni staž stečen prije tog razdoblja,

zaposlenik međutim može tu razliku visine očekivanih prava istaknuti u okviru stečajnog postupka prenositelja?

4.    Ako nacionalno pravo u slučaju prijenosa pogona također zahtijeva primjenu članaka 3. i 4. Direktive 2001/23/EZ tijekom stečajnog postupka, da li se članak 5. stavak 2. točka (a) Direktive 2001/23/EZ primjenjuje na očekivana prava zaposlenika na osnovi dodatnog mirovinskog osiguranja u poduzeću ili između poduzeća koja su nastala prije pokretanja stečajnog postupka, ali zaposlenici ostvaruju potraživanja tek nastupom osiguranog slučaja, stoga tek kasnije?

5.    Ako na drugo ili četvrto pitanje treba odgovoriti potvrdno:

Da li minimalna razina zaštite koju moraju osigurati države članice na temelju članka 8. Direktive 2008/94/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o zaštiti zaposlenika u slučaju insolventnosti njihova poslodavca obuhvaća također onaj dio očekivanih prava koji je stečen prije pokretanja stečajnog postupka koja su nastala samo zato što radni odnosi nije prestao zbog stečaja?

6.    Ako je odgovor na peto prethodno pitanje potvrdan:

U kojim se okolnostima zbog insolventnosti poslodavca pretrpljeni gubici bivšeg zaposlenika koji se odnose na davanja iz strukovnog mirovinskog osiguranja mogu smatrati očito neproporcionalnima i da stoga obvezuju države članice da osiguraju minimalnu zaštitu protiv toga, iako bivši zaposlenik dobiva barem polovicu davanja iz mirovinskog sustava koja proizlaze iz njegovih stečenih mirovinskih prava?

7.    Ako je odgovor na šesto prethodno pitanje potvrdan:

Da li se zaštita očekivanih prava zaposlenika na temelju članka 3. stavka 4. točke (b) ili članka 5. stavka 2. točke (a) Direktive 2001/23/EZ koja je jednaka onoj iz članka 8. Direktive 2008/94/EZ pruža i ako ta obveza ne proizlazi iz nacionalnog prava već iz izravne primjene članka 8. Direktive 2008/94/EZ?

8.    Ako je odgovor na sedmo prethodno pitanje potvrdan:

Ima li članak se 8. Direktive 2008/94/EZ izravan učinak, na način da se na njega može pozvati poslodavac pred nacionalnim sudom ako zaposlenik iako prima barem polovicu davanja koja proizlaze iz njegovih ostvarenih mirovinskih prava, gubici koji su mu nastali zbog stečaja poslodavca svejedno se trebaju smatrati neproporcionalnima?

9.    Ako je odgovor na osmo prethodno pitanje potvrdan:

Je li privatnopravno organizirani, za poslodavce obvezujući, fond koji je država članica odredila kao nositelja osiguranja za slučaj insolventnosti strukovnog mirovinskog sustava i koji podliježe državnom nadzoru financijskih usluga te koji na temelju javnog prava od poslodavaca ubire i doprinose potrebne za osiguranje insolventnosti i koji poput javnog tijela upravnim aktom može određivati uvjete ovrhe, javno tijelo države članice?

____________

1 SL 2001., L 82, str. 16. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svetak 3., str. 151.)

2 SL 2008., L 283, str. 36. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svetak 2., str. 128.)