Zahtjev za prethodnu odluku koji je 8. veljače 2019. uputio Monomeles Protodikeio Serron (Grčka) – WP protiv Trapeza Peiraios AE

(predmet C-105/19)

Jezik postupka: grčki

Sud koji je uputio zahtjev

Monomeles Protodikeio Serron (Grčka)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: WP

Tuženik: Trapeza Peiraios AE

Prethodna pitanja

Treba li članak 6. stavak 1. Direktive 93/131 tumačiti na način da se njime uvodi postupovno pravilo kogentne naravi kojim se nacionalnim sudovima nalaže da po službenoj dužnosti, čak i u fazi u kojoj se od njih zahtijeva izdavanje platnog naloga, vode računa o nepoštenosti odredbe koju su ugovorili pružatelj usluga i potrošač, s obzirom na sljedeće: u grčkom pravnom poretku, u skladu s člancima 623., 624., 628. i 629. Zakonika o parničnom postupku (kodikas politikis dikonomias), ne samo što takva obveza ne postoji, nego se platni nalog izdaje u postupku koji nije kontradiktoran, nakon formalne provjere dokumenata među kojima je i ugovor o kreditu; za izdavanje platnih naloga nadležni su sudovi Grčke Države; platni nalog je neposredno ovršiv naslov na temelju kojeg pružatelj usluge može nakon tri (3) dana pokrenuti ovršni postupak koji se ne može prekinuti?

Treba li članak 6. stavak 1. Direktive 93/13 tumačiti na način da se njime uvodi postupovno pravilo kogentne naravi kojim se nacionalnim sudovima nalaže da ne izdaju platni nalog ako je dokazom u pisanom obliku, dostavljenom sudu koji izdaje platni nalog, dokazano da tražbina proizlazi iz općih uvjeta poslovanja (OUP) koji su zbog nepoštenosti proglašeni ništetnima presudama koje su postale pravomoćne, u okviru postupaka za izdavanje sudskog naloga koje su protiv pružatelja usluga pokrenule udruge potrošača, navedenih u ministarskoj odluci Z1-798/25-06-2008 (FEK B 1353/11-07-2008), u kojoj se nalazi nacionalni registar nepoštenih odredbi, [kako je izmijenjena i dopunjena ministarskom odlukom Z1-21/17-01-2011 te koju je grčko Državno vijeće (Symvoulio tis Epikrateias) proglasilo zakonitom presudom br. 1210/2010, nakon što je, s jedne strane, uzelo u obzir presude br. 1219/2001 i 430/2005 Vrhovnog suda (Areios Pagos), presude br. 5253/2003 i 6291/2000 Žalbenog suda u Ateni (Efeteio Athinon), presude br. 1119/2002 i 1208/1998 Visokog građanskog suda u Ateni (Polymeles Protodikeio Athinon), koje su već postale pravomoćne, kao i presudu br. 961/2007 tog Polymelesa Protodikeioa Athinona, koja je djelomično već postala pravomoćna, i, s druge strane, činjenicu da su učinci pravomoćnosti tih sudskih odluka od iznimnog javnog interesa za pravilno funkcioniranje tržišta i zaštitu potrošača (članak 10. stavak 2. Zakona 2251/1994); tom ministarskom odlukom „zabranjuje se uključivanje u ugovore između kreditnih institucija i potrošača, općih uvjeta poslovanja koji su već proglašeni nepoštenima pravomoćnim sudskim odlukama povodom postupaka koje su pokrenule udruge potrošača”, te se u njoj navode OUP-ovi koji su, kao nepošteni, već proglašeni ništetnima nakon provođenja kolektivnih postupaka koje su pokrenule udruge potrošača protiv banaka kao pružatelja usluga], uzimajući u obzir da su u Grčkoj za izdavanje platnog naloga nadležni sudovi – konkretnije, Eirinodikeia (mirovni suci) i Protodikeia (prvostupanjski sudovi) – i da je platni nalog neposredno ovršiv naslov, na temelju kojeg pružatelj usluge može nakon tri (3) dana pokrenuti ovršni postupak koji se ne može prekinuti?

Treba li članak 6. stavak 1., članak 7. stavak 1. i članak 8. Direktive 93/13 tumačiti na način da pravomoćnost presuda kojima su prihvaćeni zahtjevi u okviru postupaka za izdavanje sudskog naloga pokrenutih od strane udruga potrošača protiv pružatelja usluga, zahtijeva kao dodatni uvjet, kako bi učinci presude važili erga omnes (u skladu s člankom 10. stavkom 20. Zakona 2251/1994), istovjetnost stranaka i činjeničnih i pravnih elemenata – kao što je to u nacionalnom postupovnom pravu propisano člankom 324. Zakonika o parničnom postupku (kodikas politikis dikonomias) –, što ima za posljedicu to da se pravomoćnost presuda kojima su prihvaćeni zahtjevi u okviru kolektivnih postupaka za izdavanje sudskog naloga ne može proširiti i primijeniti na svaki slučaj u kojem je nacionalnom sudu podnesena potrošačeva tužba protiv pružatelja usluge?

____________

1 Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)