Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. ožujka 2019. uputio Rechtbank Den Haag, zittingsplaats Haarlem (Nizozemska) – K. A. protiv Minister van Buitenlandse Zaken

(predmet C-226/19)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Rechtbank Den Haag, zittingsplaats Haarlem

Stranke glavnog postupka

Tužiteljica: K. A.

Tuženik: Minister van Buitenlandse Zaken

Prethodna pitanja

Je li u slučaju pravnog lijeka u smislu članka 32. stavka 3. Zakonika o vizama1 protiv konačne odluke o odbijanju zahtjeva u skladu s člankom 32. stavkom 1. točkom (a) podtočkom vi. Zakonika o vizama riječ o djelotvornom pravnom lijeku u smislu članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima u sljedećim okolnostima:

– u obrazloženju odluke država članica navela je samo sljedeće: „jedna ili više država članica smatraju da predstavljate prijetnju za javni red, unutarnju sigurnost ili javno zdravlje u smislu članka 2. stavka 19. odnosno stavku 21. Zakonika o schengenskim granicama ili za međunarodne odnose jedne ili više država članica”,

– država članica ni u odluci ni u postupku povezanom s pravnim lijekom ne navodi o kojem ili o kojim od četiriju razloga iz članka 32. stavka 1. točke (a) podtočke vi. Zakonika o vizama je konkretno riječ,

– država članica u postupku povezanom s pravnim lijekom ne navodi detaljnije materijalne informacije ili detaljnije materijalno obrazloženje koji se odnose na razlog ili razloge na kojima se temelje prigovori druge države članice (ili drugih država članica)?

Jamči li se u okolnostima opisanim u prvom pitanju pravo na dobru upravu u smislu članka 41. Povelje, osobito s obzirom na obvezu uprave da obrazloži svoje odluke?

a.    Je li odgovor na prvo i drugo pitanje drukčiji ako država članica u konačnoj odluci o vizi upućuje na stvarnu i dovoljno detaljno opisanu mogućnost pravnog lijeka u drugoj državi članici protiv navedenog nadležnog tijela u toj drugoj državi članici (odnosno u tim drugim državama članicama) koja je podnijela (odnosno koje su podnijele) prigovore navedene u članku 32. stavku 1. točki (a) podtočki vi. Zakonika o vizama te se razlog odbijanja može ispitati u okviru tog pravnog lijeka?

b.    Je li za potvrdan odgovor na prvo pitanje u vezi s pitanjem 3.a potrebno prekinuti donošenje odluke u postupku povezanom s pravnim lijekom koji se vodi u državi članici koja je donijela konačnu odluku i protiv te države članice, sve dok podnositelj zahtjeva ne dobije priliku upotrijebiti pravni lijek u drugoj državi članici (ili u drugim državama članicama) i dok se, u slučaju da podnositelj upotrijebi taj pravni lijek, ne donese (konačna) odluka u pogledu tog pravnog lijeka?

4.    Utječe li na odgovore na pitanja to što se državi članici (odnosno tijelu države članice ili država članica) koja je podnijela prigovore protiv izdavanja vize može ponuditi mogućnost da u svojstvu druge stranke sudjeluje u postupku povezanom s pravnim lijekom protiv konačne odluke o zahtjevu za vizu te u tom svojstvu može dobiti priliku da obrazloži na kojem se razlogu odnosno razlozima temelje njezini prigovori?

____________

1     Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) (SL 2009., L 243, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 12., str. 8. i ispravak SL 2018., L 284, str. 38.)