Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. ožujka 2019. uputio Rechtbank Den Haag zittingsplaats Haarlem (Nizozemska) – R. N. N. S. protiv Minister van Buitenlandse Zaken

(predmet C-225/19)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Rechtbank Den Haag, zittingsplaats Haarlem

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: R. N. N. S.

Tuženik: Minister van Buitenlandse Zaken

Prethodna pitanja

Postoji li u slučaju žalbe u smislu članka 32. stavka 3. Zakonika o vizama1 protiv konačne odluke o odbijanju vize prema članku 32. stavku 1. točki (a) podtočki vi. Zakonika o vizama djelotvoran pravni lijek u smislu članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima u sljedećim okolnostima:

– kada je u obrazloženju odluke država članica samo navela: „Jedna ili više država članica smatra Vas prijetnjom za javni red, unutarnju sigurnost ili javno zdravlje, kako je utvrđeno u članku 2. stavku 19. Zakonika o schengenskim granicama ili međunarodnim odnosima jedne ili više država članica”,

– kada u odluci ili u žalbenom postupku država članica država članica nije navela na koji se posebni razlog odnosno na koje se posebne razloge od četiriju navedenih u članku 32. stavku 1. točki (a) podtočki vi. Zakonika o vizama poziva,

– kada u žalbenom postupku država članica nije pružila daljnje sadržajne informacije ni daljnje obrazloženje razloga ili razlogâ na kojima se temelji prigovor druge države članice (odnosno drugih država članica)?

Je li u okolnostima navedenim u prvom pitanju osigurano pravo na dobru upravu u smislu članka 41. Povelje, osobito s obzirom na obvezu uprave da obrazloži svoje odluke?

a)    Treba li na prvo i drugo pitanje odgovoriti drukčije ako se u konačnoj odluci o vizi država članica poziva na stvarnu i dovoljno jasno opisanu mogućnost pravnog sredstva u drugoj državi članici protiv posebno navedenog nadležnog tijela (odnosno u tim drugim državama članicama), koje je istaknulo prigovor naveden u članku 32. stavku 1. točki (a) podtočki vi. Zakonika o vizama, i odluka o odbijanju se u okviru tog pravnog sredstva može ispitati?

b)    Zahtijeva li potvrdni odgovor na prvo pitanje u vezi s trećim pitanjem da se odluka u žalbenom postupku u državi članici koja je donijela konačnu odluku i koji je usmjeren protiv te države članice, suspendira do kad se podnositelj može koristiti mogućnošću pravnog sredstva u drugoj državi članici (ili u drugim državama članicama), i, ako podnositelj zahtjeva iskoristi tu mogućnost, do donošenja (konačne) odluke o tom pravnom sredstvu?

Je li za odgovore na pitanja relevantno to da (tijelo u) državi članici (odnosno državama članicama) koje je istaknulo prigovor (odnosno prigovore) protiv izdavanja vize, može imati mogućnost da u žalbenom postupku protiv konačne odluke o zahtjevu za vizu bude druga protivna stranka i da u tom svojstvu može iznijeti obrazloženje razloga ili razlogâ na kojim se prigovor temelji?

____________

1     Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (u daljnjem tekstu: Zakonik o vizama) (SL 2009, L 243, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 12., str. 8.).