Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. svibnja 2019. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio (Italija) – Irideos SpA protiv Poste Italiane SpA

(predmet C-419/19)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Irideos SpA

Tuženik: Poste Italiane SpA

Prethodna pitanja

Treba li društvo Poste Italiane s.p.a., na temelju prethodno navedenih obilježja, kvalificirati kao „javnopravno tijelo” u smislu članka 3. stavka 1. točke (d) Zakonodavne uredbe br. 50 iz 2016. i referentnih direktiva Unije (2014/23/EU1 , 2014/24/EU2 i 2014/25/EU3 )?

Je li navedeno društvo obvezno provoditi postupke javne nabave samo za dodjelu ugovora koji su izravno povezani s djelatnostima koje se obavljaju u posebnim sektorima na temelju Direktive 2014/25/EU — pri čemu u odnosu na te naručitelje treba smatrati da je njihova priroda javnopravnih tijela obuhvaćena dijelom II. Zakonika o javnoj nabavi — a, s druge strane, imaju potpunu pregovaračku autonomiju i na njih se primjenjuju isključivo privatnopravna pravila za ugovorne djelatnosti koje u užem smislu nisu vezane za te sektore, uzimajući u obzir načela u uvodnoj izjavi 21. i članku 16. Direktive 2014/23/EU (opća sjednica Corte di cassazzione (Vrhovni kasacijski sud), gore navedeno rješenje br. 4899 iz 2018 i za posljednji dio opća sjednica Consiglio di Stato (Državno vijeće), gore navedena presuda br. 16. iz 2011.)?

Što se tiče ugovora za koje se smatra da su nepovezani s područjem svojstvenim posebnim sektorima, primjenjuje li se na to društvo i dalje ― kada su ispunjenje pretpostavke za javnopravno tijelo ― opća Direktiva 2014/24/EU (i posljedično pravila koja uređuju postupke javne nabave), čak i ako obavlja ― zbog njegova razvoja od osnutka― djelatnosti koje su poglavito poduzetničke i u sustavu tržišnog natjecanja, kako proizlazi iz [presude Suda od 10. travnja 2008., C-393/06, Ing. Aigner], pri čemu je drugačije tumačenje u suprotnosti s Direktivom 2014/24/EU za ugovore koje sklapaju javni naručitelji; s druge strane, uvodna izjava 21. i članak 16. navedene Direktive 2014/23/EU samo ustanovljuju pretpostavku za isključenje naravi javnopravnog tijela onih poduzeća koja posluju pod uobičajenim tržišnim uvjetima, pri čemu je u svakom slučaju na temelju obiju odredbi, tumačenih zajedno, jasno prvenstveno upućivanje na fazu osnutka subjekta, ako je potonji namijenjen zadovoljavanju „potreba u općem interesu” (koje u predmetnom slučaju postoje i još nisu prestale)?

U svakom slučaju, ako postoje uredi u kojima se zajedno obavljaju djelatnosti svojstvene posebnom sektoru i različite djelatnosti, treba li pojam „povezanostiˮ ― u odnosu na uslugu u posebnom javnom interesu ― razumjeti nerestriktivno (kako to do danas čini nacionalna sudska praksa u skladu s […] presudom br. 16 iz 2011. opće sjednice Consiglio di Stato (Državno vijeće)), čemu se protive načela sadržana u uvodnoj izjavi 16. i člancima 6. i 13. Direktive 2014/25/EU, koji upućuju ― radi utvrđivanja mjerodavnog zakonodavstva ― na pojam „namjeneˮ za jednu od djelatnosti uređenih Zakonikom o javnoj nabavi? Stoga, je li moguće „namijeniti” posebnom referentnom sektoru ― uključujući djelomično obvezujuće uvjete, što je svojstveno isključenim sektorima ― sve operativne djelatnosti navedenog sektora, u skladu s namjerama javnog naručitelja (uključujući stoga ugovore o redovnom i izvanrednom održavanju, čišćenju i opremanju, kao i o portirskim uslugama i uslugama nadzora navedenih ureda ili drugim oblicima njihove upotrebe, pri čemu se one smatraju uslugama za stranke), tako da ostaju stvarno privatizirane samo „nepovezaneˮ djelatnosti koje javni ili privatni subjekt može slobodno obavljati u vrlo različitim područjima koja su isključivo uređena Građanskim zakonikom i za koje je nadležan redovni sud (na primjer, te vrste je, za potrebe ovog predmeta bankarska usluga koju obavlja društvo Poste Italiane, iako se isto ne može tvrditi za opskrbu i upotrebu sredstava elektroničke komunikacije ako služe čitavom području djelatnosti Grupe, pri čemu su osobito potrebne upravo za bankarsku djelatnost)? Stoga nije nepotrebno naglasiti „neravnotežuˮ koja proizlazi iz trenutno prevladavajućeg uskog tumačenja ako za slične ili povezane sektore vrijede potpuno drugačija pravila za dodjelu radova ili usluga: s jedne strane, iscrpna jamstva ustanovljena Zakonikom o javnoj nabavi za određivanje druge ugovorne strane; s druge strane, potpuna samostalnost u pregovaranju poduzetnika koji je može sklapati ugovore isključivo s obzirom na svoje ekonomske interese bez obveza jamstva transparentnosti koje se zahtijevaju za posebne sektore i za isključene sektore?

Naposljetku, može li objava – na način određen na nacionalnoj razini ili razini Unije – postupka javne nabave u skladu sa Zakonikom o javnoj nabavi biti relevantna za potrebe određivanja područja primjene ugovora ili njegove veze s posebnim referentnim sektorom u smislu koji je usklađen s proširenim pojmom „povezanosti”, navedenim u [četvrtom] prethodnom pitanju, odnosno – podredno – može li se prigovor nenadležnosti upravnog suda, koji je podnio isti subjekt koji je objavio navedeni postupak javne nabave ili subjekti koji su uspješno sudjelovali u navedenom postupku, smatrati zlouporabom prava u smislu članka 54. [Povelje Europske unije o temeljnim pravima] kao ponašanje koje je ― iako samo po sebi ne može utjecati na raspodjelu nadležnosti (s tim u vezi vidjeti i gore navedenu presudu br. 16 iz 2011. opće sjednice Consiglio di Stato (Državno vijeće)) ― relevantno barem radi naknade štete i troškova s obzirom na to da može povrijediti legitimna očekivanja sudionika samog postupka javne nabave ako nisu bili odabrani te podnesu tužbu u sudskom postupku?

____________

1     Direktiva 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji (SL 2014., L 94, str. 1.)

2     Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL 2014., L 94, str. 65.)

3     Direktiva 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ (SL 2014., L 94, str. 243.)