Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. prosinca 2019. uputio Lietuvos Aukščiausiasis Teismas (Litva) – „Klaipėdos regiono atliekų tvarkymo centras” UAB, druge stranke u postupku: „Ecoservice Klaipėda” UAB, „Klaipėdos autobusų parkas” UAB, „Parsekas” UAB, „Klaipėdos transportas” UAB

(predmet C-927/19)

Jezik postupka: litavski

Sud koji je uputio zahtjev

Lietuvos Aukščiausiasis Teismas

Stranke glavnog postupka

Podnositelj žalbe u kasacijskom postupku: „Klaipėdos regiono atliekų tvarkymo centras” UAB

Druge stranke u postupku: „Ecoservice Klaipėda” UAB, „Klaipėdos autobusų parkas” UAB, „Parsekas” UAB, „Klaipėdos transportas” UAB

Prethodna pitanja

Je li uvjet natječaja prema kojem dobavljači moraju dokazati određenu visinu prosječnog godišnjeg prihoda od obavljanja djelatnosti povezanih samo s određenim uslugama (gospodarenje mješovitim komunalnim otpadom) obuhvaćen područjem primjene članka 58. stavaka 3. i 4. Direktive 2014/241 ?

Ovisi li metoda procjene dobavljačeve sposobnosti, koju je Sud utvrdio u presudi od 4. svibnja 2017., Esaprojekt (C-387/14)2 , o odgovoru na prvo pitanje?

Je li uvjet natječaja prema kojem dobavljači moraju dokazati da vozila potrebna za pružanje usluga [gospodarenja otpadom] zadovoljavaju posebne tehničke zahtjeve, uključujući one koji se odnose na emisije ispušnih plinova (EURO 5), postojanje odašiljača GPS, odgovarajući kapacitet i tako dalje, obuhvaćen područjem primjene (a) članka 58. stavka 4., (b) članka 42. u vezi s odredbama Priloga VII., (c) članka 70. Direktive 2014/24?

Treba li članak 1. stavak 1. treći podstavak Direktive 89/6653 , u kojem je utvrđeno načelo djelotvornosti postupaka kontrole, članak 1. stavke 3. i 5. te direktive, članak 21. Direktive 2014/24 i Direktivu 2016/9434 , osobito njezinu uvodnu izjavu 18. i članak 9. stavak 2. treći podstavak (zajedno ili zasebno, ali ne isključivo te odredbe), tumačiti na način da, ako je u nacionalnim pravnim pravilima o javnoj nabavi predviđen obvezujući predsudski postupak mirenja:

(a)    javni naručitelj mora dobavljaču koji je pokrenuo postupak kontrole omogućiti pristup svim pojedinostima ponude drugog dobavljača (neovisno o njihovoj povjerljivoj naravi) ako je predmet tog postupka, konkretno, zakonitost procjene ponude drugog dobavljača te je dobavljač koji je pokrenuo postupak prethodno zatražio te pojedinosti od javnog naručitelja;

(b)    neovisno o odgovoru na prethodno pitanje, javni naručitelj, kada odbija prigovor koji je dobavljač podnio u pogledu zakonitosti procjene ponude njegova konkurenta, mora u svakom slučaju pružiti jasan, sveobuhvatan i konkretan odgovor, neovisno o opasnosti od otkrivanja povjerljivih informacija iz ponude koje su mu povjerene?

Treba li članak 1. stavak 1. treći podstavak, članak 1. stavke 3. i 5. i članak 2. stavak 1. točku (b) Direktive 89/665, članak 21. Direktive 2014/24 i Direktivu 2016/943, osobito njezinu uvodnu izjavu 18. (zajedno ili zasebno, ali ne isključivo te odredbe), tumačiti na način da je odluku javnog naručitelja da dobavljaču ne omogući pristup povjerljivim pojedinostima ponude drugog sudionika moguće zasebno pobijati pred sudovima?

Ako je odgovor na prethodno pitanje potvrdan, treba li članak 1. stavak 5. Direktive 89/665 tumačiti na način da dobavljač mora javnom naručitelju podnijeti prigovor na takvu njegovu odluku te, po potrebi, sudu podnijeti tužbu?

Ako je odgovor na prethodno pitanje potvrdan, treba li članak 1. stavak 1. treći podstavak i članak 2. stavak 1. točku (b) Direktive 89/665 tumačiti na način da dobavljač, ovisno o količini dostupnih informacija o sadržaju ponude drugog dobavljača, može sudovima podnijeti tužbu isključivo u pogledu odbijanja da mu se pruže informacije, bez da zasebno dovodi u pitanje zakonitost drugih odluka javnog naručitelja?

Neovisno o odgovorima na prethodna pitanja, treba li članak 9. stavak 2. treći podstavak Direktive 2016/943 tumačiti na način da sud, nakon što je primio tužiteljev zahtjev da drugoj stranci spora naloži predočenje dokaza te da mu te dokaze stavi na raspolaganje, mora odobriti takav zahtjev, neovisno o radnjama koje je javni naručitelj izvršio tijekom postupaka nabave ili kontrole?

Treba li članak 9. stavak 2. treći podstavak Direktive 2016/943 tumačiti na način da sud, nakon što odbije tužiteljev zahtjev za otkrivanje povjerljivih informacija druge stranke spora, treba po službenoj dužnosti ocijeniti značaj podataka čije se otkrivanje traži i učinke tih podataka na zakonitost postupka javne nabave?

Uzimajući u obzir presudu Suda od 3. listopada 2019., Delta Antrepriză de Construcţii şi Montaj 935 , može li se osnova za isključenje dobavljačâ predviđena u članku 57. stavku 4. točki (h) Direktive 2014/24 primijeniti na takav način da sud, kada rješava spor između dobavljača i javnog naručitelja, može po službenoj dužnosti odlučiti, neovisno o ocjeni koju je proveo javni naručitelj, da je odnosni ponuditelj, namjerno ili nepažnjom, javnom naručitelju dostavio zavaravajuće, činjenično netočne informacije te da ga se stoga trebalo isključiti iz postupaka javne nabave?

Treba li članak 57. stavak 4. točku (h) Direktive 2014/24, u vezi s načelom proporcionalnosti utvrđenim u članku 18. stavku 1. te direktive, tumačiti i primjenjivati na način da se, ako nacionalno pravo u pogledu dostave lažnih informacija predviđa dodatne kazne (pored isključenja iz postupaka nabave), te kazne mogu primijeniti samo na temelju osobne odgovornosti, osobito ako su činjenično netočne informacije dostavili samo neki subjekti u zajednici ponuditelja koja je sudjelovala u postupku javne nabave (primjerice, jedan od nekoliko partnera)?

____________

1 Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL 2014., L 94, str. 65 i ispravci SL 2015., L 275, str. 68. i SL 2016., L 311, str. 26.).

2 ECLI:EU:C:2017:338.

3 Direktiva Vijeća 89/665/EEZ od 21. prosinca 1989. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na primjenu postupaka kontrole na sklapanje ugovora o javnoj nabavi robe i javnim radovima (SL 1989., L 395, str. 33) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jezku, poglavlje 6., svezak 6., str. 3. i ispravak SL 2016., L 63, str. 44.).

4 Direktiva (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja (SL 2016., L 157, str. 1).

5 C-267/18, ECLI:EU:C:2019:826.