Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. ožujka 2020. uputio Supreme Court (Irska) – G.D. protiv Commissioner of the Garda Síochána, Minister for Communications, Energy and Natural Ressources, Attorney General

(predmet C-140/20)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

Supreme Court (Irska)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj/druga stranka u postupku: G.D.

Tuženici/žalitelji: Commissioner of the Garda Síochána, Minister for Communications, Energy and Natural Resources, Attorney General

Prethodna pitanja

Je li opći/univerzalni sustav zadržavanja podataka – čak i ako podliježe strogim ograničenjima u pogledu zadržavanja i pristupa – sam po sebi protivan odredbama članka 15. Direktive 2002/58/EZ1 , tumačenim u svjetlu Povelje?

Može li nacionalni sud prilikom ispitivanja eventualne neusklađenosti nacionalne mjere koja je provedena na temelju Direktive 2006/24/EZ2 , i kojom se predviđa opći sustav zadržavanja podataka (koji podliježe nužnim strogim nadzorima u pogledu zadržavanja i/ili pristupa), a osobito prilikom ispitivanja proporcionalnosti takvog sustava, uzeti u obzir činjenicu da pružatelji usluga mogu zakonito zadržati podatke u vlastite komercijalne svrhe i da može postojati obveza zadržavanja tih podataka zbog razloga nacionalne sigurnosti koja je isključena iz područja primjene Direktive 2002/58/EZ?

Koje kriterije nacionalni sud, u okviru ocjene usklađenosti nacionalne mjere o pristupu zadržanim podacima s pravom Unije i osobito s pravima zajamčenima Poveljom, treba primijeniti kada ispituje predviđa li takav sustav pristupa zahtijevani prethodni i neovisan nadzor koji je Sud definirao u svojoj sudskoj praksi? U tom kontekstu, može li nacionalni sud u okviru takve ocjene uzeti u obzir postojanje naknadnog sudskog ili neovisnog nadzora?

U svakom slučaju, je li nacionalni sud obvezan utvrditi da nacionalna mjera nije u skladu s odredbama članka 15. Direktive 2002/58/EZ ako nacionalna mjera predviđa opći sustav zadržavanja podataka u svrhu borbe protiv teških kaznenih djela, čak i kada je nacionalni sud, na temelju svih dostupnih dokaza, zaključio da je takvo zadržavanje ključno i strogo nužno za ostvarenje cilja borbe protiv teških kaznenih djela?

Ako je nacionalni sud obvezan zaključiti da nacionalna mjera nije u skladu s odredbama članka 15. Direktive 2002/58/EZ, tumačenim u svjetlu Povelje, je li ovlašten ograničiti vremenske učinke takvih utvrđenja o neusklađenosti, ako se uvjeri da bi u protivnom došlo do „nastanka kaosa i povrede javnog interesa” (u skladu s pristupom primijenjenim, na primjer, u predmetu R (National Council for Civil Liberties) protiv Secretary of State for Home Department and Secretary of State for Foreign Affairs [2018.] EWHC 975, t. 46.)?

Može li nacionalni sud koji je pozvan utvrditi neusklađenost nacionalnog zakonodavstva s člankom 15. Direktive 2002/58/EZ i/ili ne primijeniti to zakonodavstvo i/ili proglasiti da su primjenom takvog zakonodavstva povrijeđena prava pojedinca, bilo u okviru postupka pokrenutog kako bi se omogućio argument u pogledu nedopuštenosti dokaza u kaznenom postupku ili u nekom drugom kontekstu, odbiti takav zahtjev u pogledu podataka koji su zadržani na temelju nacionalne odredbe donesene u skladu s obvezom iz članka 288. UFEU-a vjernog prenošenja odredbi direktive u nacionalno pravo, ili ograničiti takvo utvrđenje na razdoblje nakon što je Sud Europske unije 8. travnja 2014. poništio Direktivu 2006/24/EZ?

____________

1

Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (SL 2002., L 201, str. 37.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 52., str. 111.)

2 Direktiva 2006/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o zadržavanju podataka dobivenih ili obrađenih u vezi s pružanjem javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga ili javnih komunikacijskih mreža i o izmjeni Direktive 2002/58/EZ (SL 2006., L 105, str. 54.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 50., str. 30.)