Bivši članovi
José Luis DA CRUZ VILAÇA
José Luis DA CRUZ VILAÇA

rođen 1944.; portugalski državljanin; profesor poreznog prava (Coimbra), zatim procesnog prava Zajednica (Lisabon); osnivač i ravnatelj Instituta za europske studije (Lisabon); suosnivač Centra za europske studije (Coimbra); državni tajnik (u Ministarstvu unutarnjih poslova i u Predsjedništvu Vijeća ministara i europske integracije); zastupnik u portugalskom parlamentu; potpredsjednik demokršćanske grupe; nezavisni odvjetnik na Sudu; predsjednik Prvostupanjskog suda od 1. rujna 1989. do 18. rujna 1995; odvjetnik, Lisabonska odvjetnička komora, specijalist za europsko pravo i za pravo tržišnog natjecanja (1996.-2012.); član radne skupine za budućnost pravnog sustava Europskih zajednica „Groupe Due“ (2000.); predsjednik disciplinske komisije Europske komisije (2003.-2007.); predsjednik portugalske udruge za europsko pravo (od 1999.); sudac na Sudu od 8. listopada 2012 do 8. listopada 2018.

Massimo PILOTTI
Massimo PILOTTI

rođen 1. kolovoza 1879. u Rimu; talijanski državljanin; doktor pravnih znanosti, sudac (1901.; sudac na sudu u Rimu (1913.); savjetnik na žalbenom sudu u Rimu (1923.); savjetnik na talijanskom Vrhovnom sudu (1926.); prvi predsjednik žalbenog suda u Trstu (1930.); glavni državni odvjetnik na Kasacijskom sudu (1944.); predsjednik Tribunale superiore delle acque pubbliche (Viši sud za javne vode)(1948.); prvi počasni predsjednik Kasacijskog suda (1949.); zamjenik glavnog tajnika Lige naroda (1932.-1937.); predsjednik Međunarodnog instituta za unifikaciju privatnog prava (1944.); član Stalnog arbitražnog suda u Haagu (1949.); predsjednik Suda od 1952. do 1958.; preminuo 29. travnja 1962.

Paul J. Mahoney
Paul J. Mahoney

rođen 1946.; studij prava (Master of Arts, Sveučilište u Oxfordu, 1967.; Master of Laws, University College London, 1969.); predavač, University College London (1967.-1973.); barrister (London, 1972.-1974.); administrator, glavni administrator na Europskom sudu za ljudska prava (1974.-1990.); gostujući profesor prava na Sveučilištu u Saskatchewanu, Saskatoon, Kanada (1988.); voditelj osoblja u Vijeću Europe (1990.-1993.); voditelj odjela (1993.-1995.), zamjenik tajnika (1995.-2001.), tajnik na Europskom sudu za ljudska prava (2001.-rujan 2005.); predsjednik Službeničkog suda od 6. listopada 2005. do 6. listopada 2011.

Donal Patrick Michael Barrington
Donal Patrick Michael Barrington

rođen 1928.; irski državljanin; Senior Counsel; stručnjak za ustavno pravo i trgovačko pravo; sudac na High Courtu; predsjednik glavnog vijeća odvjetničke komore Irske; član upravnog vijeća King's Innsa; predsjednik Komisije za profesionalnu izobrazbu Vijeća King's Innsa; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 10. siječnja 1996; preminuo 3. siječnja 2018.

Petrus SERRARENS
Petrus SERRARENS

rođen 12. studenog 1888. u Dordrechtu; nizozemski državljanin; glavni tajnik Međunarodnog udruženja kršćanskih sindikata (1920.-1952.); delegat na brojnim međunarodnim konferencijama o radu, zamjenik člana upravnog odbora Međunarodne organizacije rada, predsjednik komisije za socijalna pitanja Vijeća Europe, član Senata (1929.) i Zastupničkog doma (1939-1952.) nizozemskog parlamenta; sudac na Sudu EZUČ-a od 4. prosinca 1952. do 6. listopada 1958.; preminuo 26. kolovoza 1963.

 

Sean Van Raepenbusch
Sean Van Raepenbusch

rođen 1956.; diploma iz prava (Université libre de Bruxelles, 1979.); specijalizacija iz međunarodnog prava (Bruxelles, 1980.); doktor pravnih znanosti (1989.); načelnik pravne službe Société anonyme du canal et des installations maritimes de Bruxelles (1979.-1984.); službenik u Komisiji Europskih zajednica (Opća uprava za socijalne poslove, 1984.-1988.); član pravne službe Komisije Europskih zajednica (1988.-1994.); sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica (1994.-2005.); predavač na Centre universitaire de Charleroi (međunarodno i europsko socijalno pravo, 1989.-1991.), na Sveučilištu u Mons-Hainautu (europsko pravo, 1991.-1997.), na Sveučilištu u Liègeu (pravo europske javne službe, 1989.-1991.; pravo institucija Europske unije, 1995.-2005.; europsko socijalno pravo, 2004.-2005.) i od 2006. na Université libre de Bruxelles (pravo institucija Europske unije); brojne publikacije o europskom socijalnom pravu i pravu institucija Europske unije; sudac Službeničkog suda od 6. listopada 2005.; predsjednik Službeničkog 7. listopada 2011 do 31. kolovoza 2016.

Antonio SAGGIO
Antonio SAGGIO

rođen 1934.; talijanski državljanin; sudac na sudu u Napulju; savjetnik na žalbenom sudu u Rimu, zatim na Kasacijskom sudu; ataše u Službi za zakonodavstvo Ministarstva pravosuđa; predsjednik općeg odbora na diplomatskoj konferenciji za izradu Luganske konvencije; sudski savjetnik talijanskog nezavisnog odvjetnika na Sudu; profesor na Scuola superiore della pubblica amministrazione u Rimu; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 17. rujna 1995.; predsjednik Prvostupanjskog suda od 18. rujna 1995. do 4. ožujka 1998; preminuo 26. siječnja 2010.

Heikki Kanninen
Heikki Kanninen

rođen 1952.; diplomirao na Školi za visoke poslovne studije u Helsinkiju i na Pravnom fakultetu u Helsinkiju; sudski savjetnik na Vrhovnom upravnom sudu Finske; glavni tajnik odbora za reformu pravne zaštite u javnoj upravi; glavni administrator na Vrhovnom upravnom sudu; glavni tajnik odbora za reformu upravnog sudskog postupka, savjetnik Uprave za zakonodavstvo Ministarstva pravosuđa; zamjenik tajnika Suda EFTA-e; sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica; sudac Vrhovnog upravnog suda (1998.-2005.); član odbora za pritužbe izbjeglica; potpredsjednik odbora za razvoj finskih pravosudnih institucija; sudac Službeničkog suda od 6. listopada 2005. do 6. listopada 2009.; sudac Općeg suda od 7. listopada 2009; potpredsjednik Općeg suda od 17. rujna 2013.

Otto RIESE
Otto RIESE

rođen 27. listopada 1894. u Frankfurtu na Majni; njemački državljanin; doktor pravnih znanosti (1921.); prisjednik na Landgerichtu u Frankfurtu na Majni (1923.); Ministarstvo pravosuđa (1925.-1928.); studij engleskog prava (London, 1928.); predavač (1932.), izvanredni profesor (1935.), redoviti profesor (1949.), dekan Pravnog fakulteta (1950.), počasni profesor (1951.) Sveučilišta u Lausanni; predsjednik vijeća Bundesgerichtshofa u Karlsruheu; član Međunarodne tehničke komisije stručnjaka za zrakoplovno pravo (od 1926.); sudac na Sudu EZUČ-a od 4. prosinca 1952. do 6. listopada 1958.; sudac na Sudu Europskih zajednica od 7. listopada 1958. do 6. veljače 1963.; preminuo 4. lipnja 1977.

David Alexander Ogilvy Edward
David Alexander Ogilvy Edward

rođen 14. studenoga 1934.; britanski državljanin; odvjetnik (Škotska); Queen’s Counsel (Škotska); tajnik, zatim blagajnik Faculty of Advocates (odvjetnička komora); predsjednik savjetodavnog vijeća odvjetničkih komora Europskih zajednica; Salvesen profesor europskih institucija i ravnatelj Europa Instituta, Sveučilište u Edinburghu; posebni savjetnik u House of Lords Select Committee on the European Communities; počasni bencher Gray’s Inna, London; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 9. ožujka 1992.; sudac na Sudu od 10. ožujka 1992. do 7. siječnja 2004.

Haris Tagaras
Haris Tagaras

rođen 1955.; diploma iz prava (Sveučilište u Solunu, 1977.); specijalizacija iz europskog prava (Institut za europske studije Slobodnog sveučilišta u Bruxellesu, 1980.); doktor pravnih znanosti (Sveučilište u Solunu, 1984.); pravnik-lingvist u Vijeću Europskih zajednica (1980.-1982.); istraživač u Centru za međunarodno i europsko gospodarsko pravo u Solunu (1982.-1984.); administrator na Sudu Europskih zajednica i u Komisiji Europskih zajednica (1986.-1990.); profesor prava Zajednica, međunarodnog privatnog prava i ljudskih prava na Sveučilištu Panteion u Ateni (od 1990.); vanjski suradnik za europske poslove u Ministarstvu pravosuđa i član Stalnog odbora Luganske konvencije (1991.-2004.); član nacionalne komisije za tržišno natjecanje (1999.-2005.); član nacionalne komisije za telekomunikacije i poštu (2000.-2002.); član odvjetničke komore u Solunu, odvjetnik pred Kasacijskim sudom; član-osnivač Udruženja europskih odvjetnika (UAE); pridruženi član Međunarodne akademije za komparativno pravo; sudac na Službeničkom sudu od 6. listopada 2005 do 6. listopada 2011.

Louis DELVAUX
Louis DELVAUX

rođen 21. listopada 1895. u Orp-le-Grandu (Belgija); belgijski državljanin; doktor pravnih znanosti (1922.); upisan u odvjetničku komoru u Louvainu, zatim u odvjetničku komoru u Nivellesu; zastupnik okruga Nivelles u Zastupničkom domu (1936.-1946.); ministar poljoprivrede (1945.); napustio politiku (1946.) i ponovno se vratio u odvjetništvo (1946.-1949.), predsjednik upravnog vijeća Office des séquestres (Ured za prinudnu upravu) (1949.-1953.), revizor u nacionalnoj banci, voditelj Société nationale de la petite propriété terrienne (Nacionalno društvo za malo zemljišno vlasništvo) do ožujka 1953., novinarstvo od 1931. do 1940. i od 1944. do 1945.: „Le vingtième siècle“, „Le Soir“, „La cité“; sudac na Sudu EZUČ-a od 4. prosinca 1952. do 6. listopada 1958; sudac na Sudu Europskih zajednica od 7. listopada 1958. do 8. listopada 1967.; preminuo 24. kolovoza 1976.

Heinrich Kirschner
Heinrich Kirschner

rođen 1938.; njemački državljanin; pravosudni službenik u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, službenik u Ministarstvu pravosuđa (Odjel za pravo Zajednica i ljudska prava); suradnik u kabinetu danskog člana Komisije, zatim u DG III (unutarnje tržište); voditelj kaznenog odjela u saveznom ministarstvu pravosuđa; voditelj kabineta ministra, potom direktor (Ministerialdirigent) kaznene poddirekcije; predavač na Sveučilištu u Saarbrückenu; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 6. veljače 1997., dana njegove smrti.

Irena Boruta
Irena Boruta

rođena 1950.; diploma iz prava na Sveučilištu u Wroclawu (1972.); doktorica pravnih znanosti (Łodz, 1982.); odvjetnica u Odvjetničkoj komori Republike Poljske (od 1977.); gostujuća istraživačica (Sveučilište Paris X, 1987.-1988.; Sveučilište u Nantesu, 1993.-1994.); stručnjakinja „Solidarnośći" (1995.-2000.); profesorica radnog i europskog socijalnog prava na Sveučilištu u Łodzu (1997.-1998. i 2001.-2005.); izvanredna profesorica na Visokoj ekonomskoj školi u Varšavi (2002.); profesorica radnog i socijalnog prava na Sveučilištu kardinala Stefana Wyszynskog u Varšavi (2002.-2005.); zamjenica ministra rada i socijalnih poslova (1998.-2001.); članica pregovaračkog odbora za pristupanje Republike Poljske Europskoj uniji (1998.-2001.); predstavnica poljske vlade pri Međunarodnoj organizaciji rada (1998.-2001.); autorica brojnih radova o radnom pravu i europskom socijalnom pravu; sutkinja Službeničkog suda od 6. listopada 2005. do 7. listopada 2013.

Jacques RUEFF
Jacques RUEFF

rođen 23. kolovoza 1896. u Parizu; francuski državljanin; opći financijski inspektor; član Francuskog instituta; vanjski član Académie royale des sciences, des lettres et des beaux-arts Belgije i Accademia Nazionale dei Lincei; financijski inspektor (1923.); profesor na Institutu za statistiku Sveučilišta u Parizu (1923.-1930.); voditelj misije u kabinetu R. Poincaréa, predsjednika Vijeća ministara, ministra financija (1926.); član ekonomskog i financijskog odjela tajništva Lige naroda (1927.); financijski ataše u veleposlanstvu Francuske u Londonu (1930.); profesor na École libre des sciences politiques (od 1933.): zamjenik direktora općeg platnog prometa u Ministarstvu financija (1934.); direktor općeg platnog prometa (1936.-1939.); posebni državni savjetnik (1936.); zamjenik guvernera Banque de France (1939.); zamjenik delegata na prvom i drugom zasjedanju Ujedinjenih naroda (1946.); francuski član Odbora za gospodarstvo i zapošljavanje Ujedinjenih naroda (1946.); počasni predsjednik Société d'économie politique de Paris i Société de statistique de Paris; počasni predsjednik Conseil international de la philosophie et des sciences humaines; sudac na Sudu EZUČ-a od 4. prosinca 1952. do 6. listopada 1958.; sudac na Sudu Europskih zajednica od 7. listopada 1958. do 18. svibnja 1962. Prilikom uspostave Pete republike vodio je odbor stručnjaka koji je general de Gaulle zadužio za pripremu i primjenu plana za gospodarski oporavak, čija je jedna od najistaknutijih mjera bila uvođenje „teškog franka“ (franc lourd). Od 1962. do 1974. bio je član Gospodarskog i socijalnog vijeća. Nositelj Velikog križa Legije časti, član Académie des sciences morales et politiques, Jacques Rueff, koji je obavljao funkciju kancelara Francuskog instituta, izabran je u Francusku akademiju 30. travnja 1964. na mjesto Jeana Cocteaua osvojivši 18 glasova protiv 6 pjesnika Andréa Berryja. Primio ga je 1. travnja 1965. André Maurois. Preminuo 23. travnja 1978.

Charles Léon HAMMES
Charles Léon HAMMES

rođen 21. svibnja 1898. u Falku; luksemburški državljanin; doktor pravnih znanosti; odvjetnik pri odvjetničkoj komori u Luxembourgu (1922.-1927.); ataše u Ministarstvu pravosuđa (1927.-1929.); mirovni sudac (1929.-1930.); zamjenik državnog odvjetnika (1930.-1937.), sudac na okružnom sudu (1937.-1945.); savjetnik na Vrhovnom sudu (1945.-1952.); savjetnik u Odboru za sporove Državnog vijeća (1951.-1952.); izvanredni profesor na Sveučilištu u Bruxellesu; član Državnog vijeća Velikog vojvodstva; član Komisije Beneluxa za unifikaciju prava; predsjednik nacionalne komisije na Haškoj konferenciji o međunarodnom privatnom pravu, predsjednik Komisije za zakonodavne studije Velikog vojvodstva; sudac na Sudu EZUČ-a od 4. prosinca 1952. do 6. listopada 1958.; sudac na Sudu Europskih zajednica od 7. listopada 1958. do 7. listopada 1964.; predsjednik Suda od 8. listopada 1964. do 9. listopada 1967.; predsjednik Arbitražnog suda pridruženja između EEZ-a i toj Zajednici pridruženih afričkih država i Madagaskara (1965.-1967.); preminuo 9. prosinca 1967.

Christos Yeraris
Christos Yeraris

rođen 1938.; grčki državljanin; viši sudski savjetnik u Državnom vijeću, zatim državni savjetnik; član Posebnog višeg suda; član sudova za žigove; savjetnik administracije u području primjene prava Zajednica; profesor prava Zajednice na nacionalnoj školi za javnu upravu i na institutu za profesionalnu izobrazbu; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 18. rujna 1992.

Stéphane Gervasoni
Stéphane Gervasoni

rođen 1967.; diplomirao na Institutu za političke studije u Grenoblu (1988.) i École nationale d'administration (1993.); član Conseil d'État (izvjestitelj odjela za sporove, 1993.-1997., i socijalnog odjela, 1996.-1997.); viši sudski savjetnik (1996.-2008.); državni savjetnik (od 2008.); docent na Institutu za političke studije u Parizu (1993.-1995.); povjerenik vlade pred posebnom pritužbenom komisijom za mirovine (1994.-1996.); pravni savjetnik Ministarstva za javne službe i grada Pariza (1995.-1997.); glavni tajnik prefekture departmana Yonne, potprefekt okruga Auxerre (1997.-1999.); glavni tajnik prefekture departmana Savoie, potprefekt okruga Chambéry (1999.-2001.); sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica (rujan 2001.-rujan 2005.); redoviti član Komisije za pritužbe NATO-a (2001.-2005.); sudac na Službeničkom sudu od 6. listopada 2005. do 6. listopada 2011.

Adrianus VAN KLEFFENS
Adrianus VAN KLEFFENS

rođen 14. listopada 1899.; nizozemski državljanin; studij prava (Leiden); radio u glavnom tajništvu Lige naroda u Ženevi; sudac na sudu u Amsterdamu; član Međunarodne pomorske komisije; voditelj odjela za vanjsku trgovinu u Ministarstvu gospodarstva (1934.); ratni zarobljenik; 1945. ponovno preuzima svoje funkcije u istom ministarstvu; usko povezan s razvojem europske gospodarske integracije; glavni autor nacrta unije Beneluksa za Nizozemsku; sudac na Sudu EZUČ-a od 10. prosinca 1952. do 6. listopada 1958.; preminuo 2. kolovoza 1973.

Horstpeter Kreppel
Horstpeter Kreppel

rođen 1945.; sveučilišni studij u Berlinu, Münchenu, Frankfurtu na Majni (1966.-1972.); prvi državni ispit (1972.); sudski vježbenik u Frankfurtu na Majni (1972.-1973. i 1974.-1975.); Collège d'Europe u Brugesu (1973.-1974.); drugi državni ispit (Frankfurt na Majni, 1976.); djelatnik Saveznog ureda za rad i odvjetnik (1976.); sudac radnog suda (Savezna država Hessen, 1977.-1993.); predavač na Fachhochschule für Sozialarbeit u Frankfurtu na Majni i na Verwaltungsfachhochschule u Wiesbadenu (1979.-1990.); nacionalni stručnjak u pravnoj službi Komisije Europskih zajednica (1993.-1996. i 2001.-2005.); ataše za socijalne poslove u veleposlanstvu Savezne Republike Njemačke u Madridu (1996.-2001.); sudac radnog suda u Frankfurtu na Majni (veljača-rujan 2005.); sudac Službeničkog suda od 6. listopada 2005 do 13 travanj 2016.

Romain Schintgen
Romain Schintgen

rođen 1939.; sveučilišni studiji na fakultetima prava i ekonomskih znanosti u Montpellieru i Parizu; doktor pravnih znanosti (1964.); odvjetnik (1964.); avocat avoué (1967.); glavni administrator u Ministarstvu rada i socijalne sigurnosti; član (1978.-1989.), kasnije predsjednik (1988-1989.) Gospodarskog i socijalnog vijeća; voditelj Société nationale de crédit et d'investissement i Société européenne des satellites (do 1989.); član (1993.-1995.), kasnije predsjednik vijeća Institut universitaire international Luxembourg (1995.-2004.); predavač na Sveučilištu u Luxembourgu; vladin član Odbora Europskog socijalnog fonda, savjetodavnog odbora za slobodno kretanje radnika i Upravnog vijeća Europske zaklade za poboljšanje uvjeta života i rada (do 1989.); sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 11. srpnja 1996.; sudac na Sudu od 12. srpnja 1996. do 14. siječnja 2008.

Cornelis Paulus Briët
Cornelis Paulus Briët

rođen 1944.; nizozemski državljanin; tajnik odjela za posredovanje u osiguranju D. Hudig & Co., potom društva Granaria BV; sudac na okružnom sudu u Rotterdamu; član Suda Nizozemskih Antila; kantonalni sudac u Rotterdamu; potpredsjednik okružnog suda u Rotterdamu; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 17. rujna 1998.

Maria Isabel Rofes i Pujol
Maria Isabel Rofes i Pujol

rođena 1956.; studij prava (licenciatura en derecho, Universidad de Barcelona, ​​1981.); specijalizacija u području međunarodne trgovine (Meksiko, 1983.); studij europskih integracija (Gospodarska komora Barcelone, 1985.) i prava Zajednice (Escola d'Administació Pública de Catalunya, 1986.); službenica u Generalitat de Catalunya (članica pravne službe Ministarstva industrije i energetike, travanj 1984.-kolovoz 1986.); članica Odvjetničke komore u Barceloni (1985.-1987.); administratorica, zatim glavna administratorica u Odjelu za istraživanje i dokumentaciju Suda Europskih zajednica (1986.-1994.); sudska savjetnica na Sudu (kabinet nezavisne odvjetnice Ruiz-Jarabo Colomer, siječanj 1995.-travanj 2004.; kabinet suca Lõhmusa, svibanj 2004.-kolovoz 2009.); predavačica procesnog prava Zajednice na pravnom fakultetu (Universitat Autónoma de Barcelona, ​​1993.-2000.); brojne publikacije i predavanja o europskom socijalnom pravu; članica odbora za žalbe u Uredu Zajednice za biljnu raznolikost (2006.-2009.); sutkinja Službeničkog suda od 7. listopada 2009 do 13 travanj 2016.

Maurice LAGRANGE
Maurice LAGRANGE

rođen 14. svibnja 1900. u Meudonu; francuski državljanin; ulazi u Conseil d'État putem javnog natječaja, niži sudski savjetnik drugog razreda (1924.), niži sudski savjetnik prvog razreda (1929.), viši sudski savjetnik (1934.) u Conseil d'État, državni savjetnik u Odjelu za financije (1945.); povjerenik vlade; sudjelovao, kao pravni savjetnik, u pregovorima koji su doveli do potpisivanja Ugovora o osnivanju EZUČ-a (1950.); nezavisni odvjetnik na Sudu EZUČ-a od 4. prosinca 1952. do 6. listopada 1958.; nezavisni odvjetnik na Sudu Europskih zajednica od 7. listopada 1958. do 8. listopada 1964.; preminuo 5. rujna 1986.

Bo Vesterdorf
Bo Vesterdorf

rođen 1945.; pravnik-lingvist na Sudu; službenik u Ministarstvu pravosuđa; sudac prisjednik; pravni ataše u Stalnom predstavništvu Danske u Europskoj ekonomskoj zajednici; privremeni sudac na Østre Landsret (žalbeni sud); voditelj odjela za ustavno i upravno pravo Ministarstva pravosuđa; voditelj u Ministarstvu pravosuđa; docent; član Upravnog odjela za ljudska prava Vijeća Europe (CDDH), zatim član Ureda CDDH-a; član „Ad hoc odbora za pravnu izobrazbu“ na Akademiji za europsko pravo u Trieru u Njemačkoj; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989.; predsjednik Prvostupanjskog suda od 4. ožujka 1998. do 17. rujna 2007.

Ezio Perillo
Ezio Perillo

rođen 1950.; doktor pravnih znanosti i odvjetnik, član Odvjetničke komore u Padovi; asistent, zatim istraživač u području civilnog i komparativnog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Padovi (1977. – 1982.); predavač prava Zajednice na Collegio Europeo (Parma, 1990. – 1998.), na pravnim fakultetima Sveučilišta u Padovi (1985. – 1987.), Sveučilišta u Macerati (1991. – 1994.), Sveučilišta u Napulju (1995.) i Sveučilišta u Milanu (2000. – 2001.); član Znanstvenog odbora „Master in European integration“ Sveučilišta u Padovi; dužnosnik, Uprava za knjižnicu, istraživanje i dokumentaciju Suda Europskih zajednica (1982. – 1984.); sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica pri nezavisnom odvjetniku G. F. Manciniju (1984. – 1988.); pravni savjetnik glavnog tajnika Europskog parlamenta E. Vincija (1988. – 1993.); načelnik odjela u pravnoj službi Europskog parlamenta (1995. – 1999.), direktor zakonodavnih poslova i nagodbi, međuinstitucionalnih odnosa i odnosa s nacionalnim parlamentima u Europskom parlamentu (1999. – 2004.); direktor vanjskih odnosa u Europskom parlamentu (2004. – 2006.); direktor zakonodavnih poslova u pravnoj službi Europskog parlamenta (2006. – 2011.); autor brojnih publikacija iz područja talijanskog građanskog prava i prava Europske unije; sudac Službeničkog suda od 6. listopada 2011. do 31. kolovoza 2016.; sudac Općeg suda od 19. rujna 2016.

Karl ROEMER
Karl ROEMER

rođen 30. prosinca 1899.; njemački državljanin; studij političke ekonomije i prava (Köln, München, Freiburg, Bonn); „Gerichtsassessor“ (sudski savjetnik) i sudac (Köln, 1932.); odvjetnik pri odvjetničkoj komori Berlina do 1946.; odvjetnik ovlašten za zastupanje pred Zemaljskim i Višim zemaljskim sudom u Saarbrückenu; od 1947. do 1952. obavljao poslove većinom posvećene stranom pravu, branio njemačke interese pred tijelima i sudovima osnovanim u okviru okupatorskog režima kao i pred stranim tijelima i sudovima; posebne misije za saveznu vladu prije osnivanja diplomatskih službi u inozemstvu; od 1947. do 1948. sudjeluje u radu „Sonderstelle für Geld und Kredit“ (Posebno tijelo za novac i kredit) u Hamburgu na pripremi monetarne reforme; nezavisni odvjetnik na Sudu (1953.-1973.); preminuo 21. prosinca 1984.

René Barents
René Barents

rođen 1951.; diploma iz prava i specijalizacija iz ekonomije (Sveučilište Erasmus u Rotterdamu, 1973.); doktor pravnih znanosti (Sveučilište u Utrechtu, 1981.); istraživač u području europskog prava i međunarodnog gospodarskog prava (1973. – 1974.); docent europskog prava i gospodarskog prava na Institutu Europa Sveučilišta u Utrechtu (1974. – 1979.) i na Sveučilištu u Leidenu (1979. – 1981.); sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica (1981. – 1986.); načelnik Odjela za statusna prava zaposlenika u službi za statusna prava zaposlenika na Sudu Europskih zajednica (1986. – 1987.); član pravne službe Komisije Europskih zajednica (1987. – 1991.); sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica (1991. – 2000.); načelnik odjela (2000. – 2009.), zatim direktor (2009-2011.) Uprave za istraživanje i dokumentaciju Suda Europske unije; redoviti profesor (1988. – 2003.) i počasni profesor (od 2003.) europskog prava na Sveučilištu u Maastrichtu; savjetnik žalbenog suda u 's-Hertogenboschu (1993. – 2011.); član Nizozemske kraljevske akademije znanosti (od 1993.); brojne publikacije u području europskog prava; sudac Službeničkog suda od 6. listopada 2011. do 31. kolovoza 2016.; sudac Općeg suda od 19. rujna 2016.

Rafael García-Valdecasas y Fernández
Rafael García-Valdecasas y Fernández

rođen 1946.; Abogado del Estado (u Jaénu i u Granadi); tajnik na upravnom gospodarskom sudu u Jaénu, zatim u Cordobi; član odvjetničke komore (Jaén, Granada); službe za sporove Zajednice u Ministarstvu vanjskih poslova; voditelj španjolske delegacije u radnoj skupini Vijeća za osnivanje Prvostupanjskog suda; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 17. rujna 2007.

Rino ROSSI
Rino ROSSI

rođen u Chivenni 14. kolovoza 1889.; talijanski državljanin; mirovni sudac („pretore“) u Caragliu (1920.) i Torinu (1924.); predsjednik suda na Rodosu (1928.), dodijeljen sudu u Rimu (1934.); sudac na Konzularnom sudu u Kairu (1936.); upućen u Ministarstvo vanjskih poslova (1940.); predsjednik žalbenog suda na Rodosu (1941.); savjetnik na žalbenom sudu u Aquili, zatim na žalbenom sudu u Rimu (1945.); upućen u državno odvjetništvo Kasacijskog suda (1948.); zamjenik glavnog državnog odvjetnika na Kasacijskom sudu (1951.), predsjednik vijeća Kasacijskog suda (1958.); sudac na Sudu od 7. listopada 1958. do 7. listopada 1964.; preminuo 6. veljače 1974.

Jacques Biancarelli
Jacques Biancarelli

rođen 1948.; francuski državljanin; inspektor Riznice; sudski savjetnik, zatim viši sudski savjetnik u Conseil d'État; pravni savjetnik više ministara; docent na više visokih škola i predavač na različitim institutima i sveučilištima; sudski savjetnik na Sudu; direktor pravne službe Crédit Lyonnais; počasni predsjednik Europske udruge za bankarsko i financijsko pravo; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 18. rujna 1995.

Kieran Bradley
Kieran Bradley

rođen 1957.; diploma iz prava (Trinity College, Dublin, 1975.-1979.); znanstveni suradnik senatorice Mary Robinson (1978.-1979. i 1980.); stipendija "Pádraig Pearse" za studij na Collège d'Europe (1979.); poslijediplomski studij europskog prava na Collège d'Europe (1979.-1980.); magisterij iz prava na Sveučilištu u Cambridgeu (1980.-1981.); pripravnik u Europskom parlamentu (Luxembourg, 1981.); administrator u tajništvu pravne komisije Europskog parlamenta (Luxembourg, 1981.-1988.); član pravne službe Europskog parlamenta (Bruxelles, 1988.-1995.), sudski savjetnik na Sudu (1995.-2000.); docent europskog prava na Harvard Law School (2000.); član pravne službe Europskog parlamenta (2000.-2003.), zatim načelnik odjela (2003.-2011.) i direktor (2011.); autor brojnih publikacija; sudac Službeničkog suda od 6. listopada 2011 do 31. kolovoza 2016. godine.

Nicola CATALANO
Nicola CATALANO

rođen 1910., doktor pravnih znanosti (1932.), odvjetnik do 1939.; ulazak u „Avvocatura dello Stato“ putem javnog natječaja, imenovan zamjenikom Avvocato generale dello Stato (1955.); asistent na Sveučilištu u Rimu (1939.-1950.); commissario governativo u izdavačkoj tvrtki „Il Giornale d'Italia“ (1944.-1946.); pravni savjetnik „Poligrafico dello Stato“ (1946.-1948.); agent talijanske vlade pred komisijama za pomirenje prema mirovnom ugovoru (1948.-1950.); pravni savjetnik Međunarodne zone Tanger (1951.-1953.) i Visokog tijela EZUČ-a (1953.-1956.); pravni stručnjak talijanske delegacije za izradu Rimskih ugovora; autor brojnih pravnih radova; sudac na Sudu (1958.-1961.); preminuo 5. kolovoza 1984.

Andreas Matthias DONNER
Andreas Matthias DONNER

rođen 15. siječnja 1918. u Rotterdamu; nizozemski državljanin; doktor pravnih znanosti (1941.); pravni suradnik u „Schoolraad voor de Scholen met de Bijbel“, nakon okupatorove zabrane te ustanove tajno nastavlja svoju djelatnost (1941.-1945.); profesor javnog i upravnog prava na Slobodnom sveučilištu u Amsterdamu (od 1945.); predsjednik „Nederlandse Verening voor Administratief Recht“ (1948.-1958.); od 1955. član Nizozemske kraljevske akademije znanosti; sudac na Sudu od 7. listopada 1958. do 29. ožujka 1979., predsjednik od 7. listopada 1958. do 7. listopada 1964.; profesor ustavnog prava na Sveučilištu u Groningenu (1979.-1984.); preminuo 24. kolovoza 1992.

Jesper Svenningsen
Jesper Svenningsen

rođen 1966.; studij prava (Candidatus juris), Sveučilište u Aarhusu (1989.); odvjetnički vježbenik u uredu pravnog savjetnika danske vlade (1989. – 1991.); sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica u kabinetu nezavisnog odvjetnika C. C. Gulmanna (1991. – 1993.); primljen u odvjetničku komoru Danske (1993.); odvjetnik u uredu pravnog savjetnika danske vlade (1993. – 1995.); predavač europskog prava na Sveučilištu u Kopenhagenu; docent na Europskom institutu za javnu upravu (IEAP), (Luxembourg, 1995. – 1997.); odvjetnik upisan u imenik odvjetničke komore u Bruxellesu (1997.); docent, a potom v. d. direktora IEAP-a (Luxembourg, 1997. – 1999.); administrator u pravnoj službi Nadzornog tijela Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA) (1999. – 2000.); sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica u kabinetu suca C. Gulmanna (2003. – 2006.), a potom u kabinetu suca L. Baya Larsena (2006. – 2013.); sudac Službeničkog suda od 7. listopada 2013. do 31. kolovoza 2016.; sudac Općeg suda od 19. rujna 2016.

Koen Lenaerts
Koen Lenaerts

rođen 1954.; diploma i doktorat iz pravnih znanosti (Katholieke Universiteit Leuven); magisterij iz pravnih znanosti, magisterij iz javne uprave (Sveučilište Harvard); asistent (1979.-1983.), zatim profesor europskog prava na Katholieke Universiteit Leuven (od 1983.); sudski savjetnik na Sudu (1984.-1985.); profesor na Collège d’Europe u Brugesu (1984.-1989.); odvjetnik, član odvjetničke komore u Bruxellesu (1986.-1989.); gostujući profesor na Harvard Law School (1989.); sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 6. listopada 2003.; sudac na Sudu od 7. listopada 2003; potpredsjednik Suda od 9. listopada 2012. do 8. listopada 2015.; predsjednik Suda od 8. listopada 2015.

Alberto TRABUCCHI
Alberto TRABUCCHI

rođen 26. srpnja 1907. u Veroni; talijanski državljanin; doktor pravnih znanosti na Sveučilištu u Padovi(1928.); asistent na Institutu filozofije prava u Padovi (1929.); slobodni profesor građanskog prava (1935.); profesor predavač građanskog prava u Ferrari (1935.-1942.); izvanredni profesor građanskog prava u Veneciji (1941.-1942.); redoviti profesor građanskog prava u Padovi od 1942. i predavač komparativnog privatnog prava na istom Sveučilištu od 1953.; ravnatelj Instituta za privatno pravo u Padovi od 1945; član Istituto Veneto u Veneciji i Akademija u Padovi, Veroni i Ferrari; sudac od 8. ožujka 1962. do 12. prosinca 1972., zatim nezavisni odvjetnik od 9. siječnja 1973. do 6. listopada 1976; preminuo 18. travnja 1998.

Christopher William Bellamy
Christopher William Bellamy

rođen 1946.; britanski državljanin; barrister, Middle Temple; Queen's Counsel, specijalist trgovačkog prava, europskog prava i javnog prava; koautor triju prvih izdanja „Bellamy & Child, Common Market Law of Competition“; sudac na Prvostupanjskom sudu od 10. ožujka 1992. do 15. prosinca 1999.

João Sant
João Sant'Anna

rođen 1957.; diploma iz prava Klasičnog sveučilišta u Lisabonu (1980.); demonstrator iz upravnog prava na Klasičnom sveučilištu u Lisabonu (1979.-1980.); studij industrijskog vlasništva na Institutu Max-Planck u Münchenu (1982.-1984.); administrator, a potom voditelj odjela u Ministarstvu unutarnjih poslova (1980.-1986.); odvjetnik u Odvjetničkoj komori u Lisabonu (1981.-1986.); u Europskom parlamentu, administrator u Glavnoj upravi za informiranje i odnose s javnošću (1986.-1987.), u Glavnoj upravi za istraživanje i obrazovanje (1987.-1992.), u Glavnoj upravi za kadrovske poslove, proračun i financije (1992.-1996.) i u pravnoj službi (1996.-2000.); voditelj upravnog i financijskog odjela (2000.-2007.), potom direktor pravnog odjela (2007.-2011.) i uprave A (2012.-2015.) pri Europskom ombudsmanu; sudac Službeničkog suda od 13. travnja do 31. kolovoz 2016.

Alexander Kornezov
Alexander Kornezov

rođen 1978.; diploma iz prava Sveučilišta Sveti Kliment Ohridski u Sofiji (2002.) i Master of Laws iz Europskog prava na Collège d'Europe (Brugge, 2004.); doktor pravnih znanosti (2008.); odvjetnik u Odvjetničkoj komori u Bruxellesu (2004. – 2006.); viši predavač iz procesnog prava Europske unije na Sveučilištu nacionalne i svjetske ekonomije u Sofiji (2008. – 2012.) i na Sveučilištu Sveti Kliment Ohridski u Sofiji (2010. – 2013.); izvanredni profesor prava Europske unije i međunarodnog privatnog prava na Bugarskoj akademiji znanosti (od 2014.); gostujući predavač na Sveučilištu u Cambridgeu i na KU Leuven; sudski savjetnik na Sudu Europske unije (2007. – 2016.); osnivač i član upravnog odbora Bugarskog udruženja za europsko pravo; glavni urednik revije za europsko pravo Evropeiski praven pregled; autor brojnih publikacija iz europskog prava; sudac Službeničkog suda od 13. travnja 2016. do 31. kolovoza 2016., sudac Općeg suda od 19. rujna 2016.

Andreas Kalogeropoulos
Andreas Kalogeropoulos

rođen 1944; grčki državljanin; odvjetnik (Atena); sudski savjetnik sudaca Chlorosa i Kakourisa na Sudu; profesor javnog prava i prava Zajednica (Atena); pravni savjetnik; prvi ataše na Revizorskom sudu; sudac na Prvostupanjskom sudu od 18. rujna 1992. do 17. rujna 1998.

Robert LECOURT
Robert LECOURT

rođen 19. rujna 1908.; francuski državljanin; doktor pravnih znanosti; odvjetnik na cour d'appel u Parizu; pričuvni satnik; član odbora za vođenje tajnog pokreta „Résistance“ i član Pokreta za nacionalno oslobođenje; član privremene savjetodavne skupštine; zastupnik Pariza (1945.-1958.); zastupnik departmana Hautes-Alpes (studeni 1958.); ministar pravosuđa (u više navrata između 1948. i 1958.); državni ministar zadužen za pomoć i suradnju između Francuske Republike i država članica Zajednice, potom za prekomorske teritorije i teritorijalne zajednice i Saharu (siječanj 1959.-kolovoz 1961.); član izvršnog odbora Europskog pokreta; sudac na Sudu od 18. svibnja 1962. do 9. listopada 1967.; predsjednik od 10. listopada 1967. do 25. listopada 1976.; preminuo 9. kolovoza 2004.

Virpi TIILI
Virpi TIILI

rođena 1942.; doktorica pravnih znanosti na Sveučilištu u Helskinkiju; asistentica na katedri javnog prava i trgovačkog prava na Sveučilištu u Helskinkiju; voditeljica pravnih poslova i trgovačke politike središnje gospodarske komore Finske; generalna direktorica u upravi za zaštitu potrošača Finske; članica više vladinih odbora i izaslanstava, među ostalim, predsjednica vijeća za nadzor reklama za lijekove (1988.-1990.), članica vijeća za pitanja potrošača (1990.-1994.), članica vijeća za tržišno natjecanje (1991.-1994.) i članica uredničkog odbora Nordic Intellectual Property Law Review (1982.-1990.); sudac na Prvostupanjskom sudu od 18. siječnja 1995. do 6. listopada 2009.

Waltraud Hakenberg
Waltraud Hakenberg

rođena 1955.; studij prava u Regensburgu i Ženevi (1974.-1979.); prvi državni ispit (1979.); poslijediplomski studij prava Zajednice na Collège d'Europe u Brugesu (1979.-1980.); sudska vježbenica u Regensburgu (1980.-1983.); doktorica prava (1982.); drugi državni ispit (1983.); odvjetnica u Münchenu i Parizu (1983.-1989.); službenica Suda Europskih zajednica (1990.-2005.); sudska savjetnica na Sudu Europskih zajednica (kabinet suca Janna, 1995.-2005.); predavačica na više sveučilišta u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i Rusiji; počasna profesorica na Saarskom sveučilištu (od 1999.); članica različitih povjerenstava, udruga i pravnih odbora; brojne publikacije o pravu i sudskoj praksi Zajednice; tajnica Službeničkog 30. studeni 2005 do 31. kolovoz 2016.

Walter STRAUSS
Walter STRAUSS

rođen 15. lipnja 1900. u Berlinu; njemački državljanin; doktor pravnih znanosti (Heidelberg, 1924.); pomoćni sudac na berlinskim sudovima; Ministarstvo gospodarstva (od 1928. do 1935.); ekonomski stručnjak; ravnatelj uprave berlinskih bolnica; državni tajnik vlade Hessena za savezna pitanja, član Direktorata Saveznog savjeta američke okupacijske zone u Stuttgartu (1946.); zamjenik direktora (1947.-1948.), potom voditelj pravne službe (1948.-1949.) u Upravi za gospodarstvo ujedinjenog gospodarskog područja; član parlamentarnog savjetodavnog odbora (1948.-1949.); državni tajnik u saveznom ministarstvu pravosuđa (1949.-1963.); sudac na Sudu od 6. veljače 1963. do 28. listopada 1970.; preminuo 1. siječnja 1976.

Josef Azizi
Josef Azizi

rođen 1948.; doktorat iz pravnih znanosti i magisterij iz društvenih i ekonomskih znanosti na Sveučilištu u Beču; predavač i profesor na Ekonomskom sveučilištu u Beču, na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Beču i na više drugih sveučilišta; počasni profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Beču; Ministerialrat i voditelj odjela u uredu saveznog kancelara; član Upravnog odbora za pravnu suradnju Vijeća Europe (CDCJ); zastupnik pred Verfassungsgerichtshof (Ustavni sud) u postupcima za ocjenu ustavnosti saveznih zakona; glavni koordinator za usklađivanje austrijskog saveznog prava s pravom Zajednice; sudac Općeg suda od 18. siječnja 1995. do 16. rujna 2013.

Joseph GAND
Joseph GAND

rođen 28. veljače 1913.; francuski državljanin; diploma iz prava; diploma studija javnog prava i političke ekonomije; diplomirao na École libre des sciences politiques; uspješno sudjelovao na javnom natječaju za nižeg stručnog suradnika u Conseil d'État 1963.; povjerenik vlade u odjelu za sporove Conseil d'État od 1947. do 1950., od 1957. do 1960. i od 1962. do 1964.; glavni ravnatelj Uprave i javnih službi od veljače 1959. do travnja 1961.; docent na École nationale d'administration od 1947. do 1958. i profesor na Institutu za političke studije u Parizu od 1958. do 1962.; nezavisni odvjetnik na Sudu od 8. listopada 1964. do 6. listopada 1970.; preminuo 4. listopada 1974.

Pernilla Lindh
Pernilla Lindh

ođena 1945.; diploma iz prava na Sveučilištu u Lundu; sudska savjetnica i sudac na prvostupanjskom sudu u Trollhättanu (1971.-1974.); sudska savjetnica na žalbenom sudu u Stockholmu (1974.-1975.); sutkinja na prvostupanjskom sudu u Stockholmu (1975.); savjetnica za pravosudna i upravna pitanja predsjednika žalbenog suda u Stockholmu (1975.-1978.); posebna izaslanica u Domstolverketu (Nacionalna pravosudna uprava) (1977.); savjetnica u uredu Ministarstva pravosuđa (Justice Chancellor) (1979.-1980.); sutkinja prisjednica na žalbenom sudu u Stockholmu (1980.-1981.); pravna savjetnica u Ministarstvu trgovine (1981.-1982.); pravna savjetnica, zatim direktorica i generalna direktorica za pravne poslove u Ministarstvu vanjskih poslova (1982.-1995.); titula veleposlanika 1992.; potpredsjednica Swedish Market Court; odgovorna za pravna i institucionalna pitanja za vrijeme pregovora EGP-a (potpredsjednica, kasnije predsjednica skupine EFTA) i pregovora za pristupanje Kraljevine Švedske Europskoj uniji; sutkinja na Prvostupanjskom sudu od 18. siječnja 1995. do 6. listopada 2006.; sutkinja na Sudu od 7. listopada 2006. do 6. listopada 2011.

Riccardo MONACO
Riccardo MONACO

rođen 2. siječnja 1909.; talijanski državljanin; doktor pravnih znanosti na Sveučilištu u Torinu (1930.); „Privatdozent“ međunarodnog prava (1933.); predavač na Sveučilištu u Torinu; redoviti profesor međunarodnog prava na Sveučilištu u Cagliariju (1939.-1940.), zatim u Modeni (1940.-1942.); redoviti profesor na Pravnom fakultetu u Torinu (1942.-1956.); redoviti profesor međunarodnih organizacija na Fakultetu političkih znanosti na Sveučilištu u Rimu(1956.-1964.); sudac na sudu u Torinu; državni savjetnik (od 1948.); predsjednik počasnog vijeća Državnog vijeća (1956.); glavni tajnik za rješavanje diplomatskih sporova i voditelj pravne službe; član Instituta za međunarodno pravo, član Stalnog arbitražnog suda; sudac na Sudu od 8. listopada 1964. do 3. veljače 1976.; preminuo 18. siječnja 2000.

André Potocki
André Potocki

rođen 1950.; francuski državljanin; glavni tajnik prvog predsjedanja Kasacijskog suda 1988.; potpredsjednik tribunal de grande instance u Parizu (1990.); voditelj službe za europske i međunarodne poslove u Ministarstvu pravosuđa (1991.); savjetnik na cour d'appel u Parizu i izvanredni profesor na Sveučilištu Paris X-Nanterre (1994.); sudac na Prvostupanjskom sudu od 18. rujna 1995. do 19. rujna 2001.

Josse J. MERTENS de WILMARS
Josse J. MERTENS de WILMARS

rođen 22. lipnja 1912. u St-Niklaas Waasu; belgijski državljanin; doktor pravnih znanosti (1934.); odvjetnik, član Raad van der Orde(1935.); doktor političkih i diplomatskih znanosti (1945.); član kabineta i potom predsjednik „Vlaamse Conferentie van de Balie“; član Zastupničkog doma (1951.-1961.); član parlamentarnih povjerenstava za vanjske poslove, pravosuđe i ustavnu reformu; izvanredni profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Louvainu; sudac na Sudu od 9. listopada 1967. do 29. listopada 1980., predsjednik od 30. listopada 1980. do 10. travnja 1984.; preminuo 1. kolovoza 2002.

Pierre PESCATORE
Pierre PESCATORE

rođen u Luxembourgu 20. studenoga 1919.; luksemburški državljanin; doktor pravnih znanosti; pravni savjetnik, politički direktor i glavni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova (1946.-1967.); predavač na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Liègeu (1951.); suosnivač Instituta za studij europskog prava na Sveučilištu u Liègeu (1963.); izvanredni profesor i predstojnik katedre prava Europskih zajednica (1965.); pridruženi član Instituta za međunarodno pravo za vrijeme zasjedanja u Varšavi (1965.); član odjela za etiku i političke znanosti Instituta Velikog vojvodstva (1967.); sudac na Sudu od 9. listopada 1967. do 7. listopada 1985.; preminuo 2. veljače 2010.

Rui Manuel Gens de Moura Ramos
Rui Manuel Gens de Moura Ramos

rođen 1950.; portugalski državljanin; profesor na Pravnom fakultetu u Coimbri i na Pravnom fakultetu Katoličkog sveučilišta u Portu; predstojnik katedre Jean Monnet; predavač (na francuskom jeziku) na Akademiji za međunarodno pravo u Haagu (1984.) i gostujući profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta Paris I (1995.); predstavnik portugalske vlade pred Komisijom Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (Cnudci), Haške konvencije za međunarodno privatno pravo, Međunarodne komisije za osobni status i Odbora za državljanstvo Vijeća Europe; član Instituta za međunarodno pravo; sudac na Prvostupanjskom sudu od 18. rujna 1995. do 31. ožujka 2003.

Hans KUTSCHER
Hans KUTSCHER

rođen 14. prosinca 1911. u Hamburgu; njemački državljanin; studij prava (Graz, Freiburg/Breisgau i Berlin); doktor pravnih znanosti (1937., Königsberg/Pr.; službenik u Ministarstvu gospodarstva i prometa; tajnik odbora za zakonodavstvo Bundesrata i mješovitog zajedničkog povjerenstva Bundestaga i Bundesrata; sudac na Ustavnom sudu u Karlsruheu (1955.-1970.); počasni profesor na Sveučilištu u Heidelbergu; sudac na Sudu Europskih zajednica od 28. listopada 1970. do 6. listopada 1976.; predsjednik od 7. listopada 1976. do 31. listopada 1980.; preminuo 24. kolovoza 1993.

John D. Cooke
John D. Cooke

rođen 1944.; upisan u odvjetničku komoru Irske 1966.; istovremeno upisan u odvjetničke komore Engleske i Walesa, Sjeverne Irske i Novog Južnog Walesa; barrister od 1966. do 1996.; upisan u Inner Bar u Irskoj (Senior Counsel) 1980. i u Novom Južnom Walesu 1991.; predsjednik Vijeća odvjetničkih komora Europske zajednice (CCBE) od 1985. do 1986.; gostujući profesor na Pravnom fakultetu na University College u Dublinu; član Chartered Institute of Arbitrators; predsjednik Kraljevskog zoološkog društva Irske od 1987. do 1990.; bencher Honorable Society of Kings Inns, Dublin; počasni bencher Lincoln's Inna, London; sudac na Prvostupanjskom sudu od 10. siječnja 1996. do 15. rujna 2008.

Alain Louis DUTHEILLET de LAMOTHE
Alain Louis DUTHEILLET de LAMOTHE

rođen u Limogesu 25. kolovoza 1919.; francuski državljanin; doktor pravnih znanosti; studij filologije (engleski); bivši student École nationale d'administration (1945.-1947.); niži sudski savjetnik u Conseil d'État, zatim imenovan višim stručnim suradnikom (1954.), državni savjetnik (1969.); povjerenik vlade u odboru za sporove Conseil d'État (1957.-1969.) i na sudu za sporove (1965.-1970.); u određenim razdobljima dodijeljen Odboru ministara za europsku gospodarsku suradnju (1948.-1951.), kabinetu predsjednika Vijeća (1952.), ministra obrane (1952.-1954.), ministra pravosuđa (1969.-1970.); misije u inozemstvu u obliku tehničke pomoći; docent na École nationale d'administration i Institutu za političke studije u Parizu; redovita suradnja s više pravnih revija; nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 1970. do 2. siječnja 1972., dana njegove smrti.

Jörg Pirrung
Jörg Pirrung

rođen 1940.; asistent-istraživač na Sveučilištu u Marburgu; doktor pravnih znanosti (Sveučilište u Marburgu); referent, zatim voditelj službe za međunarodno privatno pravo, naposljetku voditelj poduprave za građansko pravo u saveznom Ministarstvu pravosuđa; član vijeća uprave Unidroita (1993.-1998.); predsjednik Komisije Haške konferencije o međunarodnom pravu zadužen za izradu Konvencije o zaštiti djece (1996.); počasni profesor na Sveučilištu u Trieru (međunarodnodno privatno i postupovno pravo, pravo Zajednica); od 2002. član znanstvenog vijeća Institut Max Planck za komparativno i međunarodno privatno pravo u Hamburgu; sudac na Prvostupanjskom sudu od 11. lipnja 1997. do 17. rujna 2007.

Henri MAYRAS
Henri MAYRAS

rođen 29. ožujka 1920. u Charenton-le-Pontu (Val-de-Marne); francuski državljanin; postdiplomski studij javnog prava i političke ekonomije; agent vlade u Francusko-talijanskom povjerenstvu za pomirenje (1949.-1951.); tehnički savjetnik u kabinetu ministra pravosuđa (1952.-1953.); niži sudski savjetnik u Conseil d'État, zatim imenovan višim stručnim suradnikom (1954.), državni savjetnik (1972.); pravni savjetnik veleposlanstva Francuske u Maroku (1956-1958.); povjerenik vlade u odjelu za sporove Conseil d'État (1958.-1961.); predsjednik Upravnog vijeća na Vrhovnom sudu Maroka (1961.-1964.); direktor službe za pravosuđe u Ministarstvu pravosuđa (1964.); docent na École nationale d'administration; predavač na Pravnom fakultetu u Rabatu; profesor na École marocaine d'administration; nezavisni odvjetnik na Sudu od 22. ožujka 1972. do 18. ožujka 1981.; preminuo 9. srpnja 1995.

Paolo Mengozzi
Paolo Mengozzi

rođen 1938.; talijanski državljanin; profesor međunarodnog prava i predstojnik katedre Jean Monnet za pravo Europskih zajednica na Sveučilištu u Bologni; počasni doktor na Sveučilištu Carlos III. u Madridu; gostujući profesor na sveučilištima Johns Hopkins (Bologna Center), St. Johns (New York), Georgetown, Paris-II, Georgia (Athena) i Institut universitaire international (Luxembourg); koordinator European Business Law Pallas Program, organiziranog na Sveučilištu u Nijmegenu; član savjetodavnog odbora Komisije Europskih zajednica za javnu nabavu; državni podtajnik za industriju i trgovinu za vrijeme tromjesečnog talijanskog predsjedanja Vijećem; član radne skupine Europske zajednice o Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) i voditelj zasjedanja Centra za istraživanja Haške akademije za međunarodno pravo posvećeno WTO-u 1997.; sudac na Prvostupanjskom sudu od 4. ožujka 1998. do 3 svibnja 2006.; nezavisni odvjetnik na Sudu od 4. svibnja 2006 do 8. listopada 2018.

Cearbhall O
Cearbhall O'DALAIGH

rođen 12. veljače 1911.; irski državljanin; diploma iz keltskih studija (University College, Dublin, 1933.); barrister, King's Inn (1934.); Senior Counsel (1945.); bencher, King's Inn (1946.); Attorney general (1946.-1948. i 1951.-1953.); sudac na Vrhovnom sudu (1953.-1961.); Chief Justice (1961.-1973.); sudac na Sudu (od 9. siječnja 1973. do 12. prosinca 1974.); predsjednik Irske (1974.-1976.); preminuo 21. ožujka 1978.

Michail Vilaras
Michail Vilaras

rođen 1950.; odvjetnik (1974.-1980.); nacionalni stručnjak u pravnoj službi Komisije Europskih zajednica, zatim glavni administrator u Općoj upravi V (zapošljavanje, industrijski odnosi, socijalna pitanja); sudski savjetnik, viši sudski savjetnik u Državnom vijeću i, od 1999., savjetnik; pridruženi član Posebnog vrhovnog suda Grčke; član Centralnog odbora za zakonodavstvo Grčke (1996.-1998.); direktor pravne službe u glavnom tajništvu grčke vlade; sudac na Općem sudu od 17. rujna 1998. do 25. listopada 2010.

Arjen W. H. Meij
Arjen W. H. Meij

rođen 1944.; savjetnik na Vrhovnom sudu Nizozemske (1996.); savjetnik i potpredsjednik College van Beroep voor het bedrijfsleven (Upravni sud trgovine i industrije) (1986.); privremeni savjetnik na žalbenom sudu za socijalnu sigurnost i komisije za carinske tarife; sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica (1980.); predavač europskog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta Groningen i asistent istraživač na University of Michigan Law School; član međunarodnog tajništva trgovačke i industrijske komore Amsterdama (1970.); sudac na Općem sudu od 17. rujna 1998. do 13. rujna 2010.

Max SØRENSEN
Max SØRENSEN

rođen 19. veljače 1913. u Kopenhagenu; danski državljanin; pravni studij na Sveučilištu u Kopenhagenu i Institutu za visoke međunarodne studije Sveučilišta u Ženevi; doctor juris (1946.); u službi Ministarstva vanjskih poslova Danske u Bernu i Londonu (1938.-1945.); profesor međunarodnog prava i ustavnog prava na Sveučilištu u Aarhusu (od 1947.); sudac ad hoc, imenovan od danske i nizozemske vlade na Međunarodnom sudu pravde za spor o kontinentalnoj ploči Sjevernog mora (1968.-1969.); član Stalnog arbitražnog suda; član Instituta za međunarodno pravo; sudac na Sudu od 9. siječnja 1973. do 8. listopada 1979.; preminuo 11. listopada 1981.

Gerhard REISCHL
Gerhard REISCHL

rođen u Münchenu 17. srpnja 1918.; njemački državljanin; doktor pravnih znanosti na Sveučilištu u Münchenu (1950.); pravosudni ispit (1951.); dopunski sudac, zatim savjetnik u svojstvu suca općinskog suda u Ministarstvu pravosuđa Bavarske (1951.-1954.); sudac na općinskom sudu u Münchenu (1954.-1955.); u službi ministra koji je zastupao Bavarsku na saveznoj razini (1955.-1956.); Oberregierungsrat, zatim Regierungsdirektor u uredu kancelara bavarske države u Münchenu (1956.-1958.); sudac Višeg zemaljskog suda u Münchenu (1958.-1961.); zastupnik u Bundestagu (1961.-1972.); državni tajnik zadužen za odnose s Parlamentom u saveznom ministarstvu za financije (1969.-1971.); član Europske parlamentarne skupštine (1971.-1973.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 9. listopada 1973. do 11. siječnja 1984.; preminuo 16. travnja 1998.

Nicholas James Forwood
Nicholas James Forwood

rođen 1948.; diplome Sveučilišta u Cambridgeu (BA 1969, MA 1973) (strojarstvo i pravo); godine 1970. upisan u englesku odvjetničku komoru, potom radi kao odvjetnik u Londonu (1971.-1999.) i u Bruxellesu (1979.-1999.); godine 1981. upisan u irsku odvjetničku komoru; godine 1987. imenovan za Queen’s Counsel; godine 1998. imenovan članom uprave ( bencher) za Middle Temple; predstavnik engleske i velške odvjetničke komore pri Vijeću odvjetničkih komora Europske unije (CCBE) i predsjednik stalnog izaslanstva CCBE-a pri Sudu (1995.-1999.); član upravnog odbora World Trade Law Association i European Maritime Law Organization (1993.-2002.); sudac Općeg suda od 15. prosinca 1999. do 7. listopada 2015.

Hubert Legal
Hubert Legal

rođen 1954.; državni savjetnik (Francuska); bivši student École normale supérieure iz Saint-Clouda i École nationale d'administration; sveučilišni profesor engleskog jezika (1979.-1985.); izvjestitelj, zatim povjerenik vlade pred vijećima za sporove Conseil d'État (1988.-1993.); pravni savjetnik stalnog predstavništva Francuske u Ujedinjenim narodima u New Yorku (1993.-1997.); sudski savjetnik u kabinetu suca Puissocheta na Sudu (1997.-2001.); sudac na Prvostupanjskom sudu od 19. rujna 2001. do 17. rujna 2007.

Jean-Pierre WARNER
Jean-Pierre WARNER

rođen 24. rujna 1924;. britanski državljanin; pristupio britanskoj vojsci u veljači 1943.; dodijeljen streljačkoj brigadi; sudjelovao u vojnim operacijama u Europi i Aziji; završio vojnu karijeru kao Acting Major (1947.); diplomirao pravo (B.A., 1948.); upisan u odvjetničku komoru Lincoln's Inn (siječanj 1950.); barrister u Chancery Bar (1950.-1972.); bencher u Lincoln's Innu (od 1966.); vijećnik, Royal Borough of Kensington (1959.-1968.); direktor Warner & Sons Ltd. i podružnicâ (1952.-1970.); Queen's Counsel (studeni 1972.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 9. siječnja 1973. do 26. veljače 1981.; preminuo 1. veljače 2005.

Alexander J. MACKENZIE STUART
Alexander J. MACKENZIE STUART

rođen 18. studenoga 1924.; britanski državljanin; odvjetnik pri odvjetničkoj komori Škotske (1951.); Queen's Counsel (1963.); sudac na Court of Session (Vrhovni sud Škotske, 1972.); sudac na Sudu od 9. siječnja 1973. do 6. listopada 1988.; predsjednik od 10. travnja 1984. do 6 listopada 1988.; za svoje zasluge uzdignut u stalež baruna Ujedinjene Kraljevine s nazivom Lord Mackenzie-Stuart of Dean; preminuo 1. travnja 2000.

Maria Eugénia Martins de Nazaré Ribeiro
Maria Eugénia Martins de Nazaré Ribeiro

rođena 1956.; studij u Lisabonu, Bruxellesu i Strasbourgu; odvjetnica u Portugalu i Bruxellesu; slobodna istraživačica na Institut d'études européennes de l'Université libre de Bruxelles; sudska savjetnica portugalskog suca Suda J. C. Moitinha de Almeide (1986.-2000.), a zatim predsjednika Prvostupanjskog suda B. Vesterdorfa (2000.-2003.); sutkinja Općeg suda od 31. ožujak 2003 do 19. rujna 2016. godine.

Andreas O
Andreas O'KEEFFE

rođen 4. listopada 1912.; irski državljanin; LL. B., University College Dublin (1936.); barrister, Kings Inns, Dublin (1935.); Senior Counsel (1951.); bencher,Kings Inns (1954.); Attorney General (1954. i 1957.-1965.); sudac na Vrhovnom sudu (1965.); predsjednik High Courta(1966.); sudac na Sudu (od 12. prosinca 1975. do 16. siječnja 1985.); preminuo 30. prosinca 1994.

Franklin Dehousse
Franklin Dehousse

rođen 1959.; diploma iz prava (Sveučilište u Liègeu, 1981.); suradnik (Fonds national de la recherche scientifique, 1985.-1989.); pravni savjetnik u Zastupničkom domu (1981.-1990.); doktor pravnih znanosti (Sveučilište u Strasbourgu, 1990.), profesor (sveučilišta u Liègeu i Strasbourgu, Collège d'Europe, Institut royal supérieur de Défense, Sveučilište Montesquieu u Bordeauxu, Collège Michel Servet Sveučilišta u Parizu; fakulteti Notre-Dame de la Paix u Namuru); posebni predstavnik ministra vanjskih poslova (1995.-1999.); direktor europskih studija na Institut royal des relations internationales (1998.-2003.); sudac prisjednik u Conseil d’État (2001.-2003.); savjetnik Europske komisije (1990.-2003.); član Observatoire Internet (2001.-2003.); sudac Općeg suda od 7. listopada 2003 do 19. rujna 2016. godine.

Ena Cremona
Ena Cremona

rođena 1936.; diploma iz jezika na Kraljevskom sveučilištu na Malti (1955.); doktorica pravnih znanosti na Kraljevskom sveučilištu na Malti (1958.); odvjetnica pri odvjetničkoj komori Malte od 1959.; pravna savjetnica Nnacionalnog savjeta žena (1964.-1979.); članica Komisije javnih službi (1987.-1989.); članica Upravnog vijeća Lombard Bank (Malta) Ltd, predstavnica države kao dioničarke (1987.-1993.); članica Izborne komisije od 1993.; članica komisije za doktorate na Pravnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta na Malti; članica Europske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI) (2003.-2004.); sutkinja na Općem sudu od 12. svibnja 2004. do 22. ožujka 2012.

Giacinto BOSCO
Giacinto BOSCO

rođen 25. siječnja 1905. u Caserti; talijanski državljanin; diploma iz prava, Sveučlište u Napulju (1925.); podtajnik Ministarstva vanjskih poslova (1927.-1932.); profesor međunarodnog prava na Sveučilištu u Rimu (1932.); dekan na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Urbinu (1932.); redoviti profesor međunarodnog prava, Sveučilište u Firenci (1933.-1940.), Sveučilište u Rimu (1940.-1975.); ravnatelj Instituta za međunarodno pravo Fakulteta ekonomije i trgovine Sveučilišta u Rimu (od 1966.); senator (1948.-1972.); državni podtajnik u Ministarstvu obrane (1953.-1958.); potpredsjednik Senata (1958.-1960.); ministar za javno školstvo (1960.-1962.); ministar pravosuđa (1962.-1963.); ministar rada i socijalne skrbi (1963.-1964. i 1966.-1968.); ministar bez portfelja za poslove Ujedinjenih naroda (1968.-1969. i 1970.); ministar financija (1969.-1970.); ministar pošta i telekomunikacija (1970.-1972.); sudac na Sudu od 7. listopada 1976. do 6. listopada 1988.; preminuo 11. listopada 1997.

Adolphe TOUFFAIT
Adolphe TOUFFAIT

rođen 29. ožujka 1907. u Rennesu; francuski državljanin; postdiplomski studij privatnog prava; okružni dopunski sudac na cour d'appel u Douaiju, zatim u Parizu (1933.-1936.); zamjenik na sudu prvog stupnja u Évreuxu (1936.-1940.); državni odvjetnik na sudu prvog stupnja u Évreuxu (1940.); ravnatelj službe za istraživanje ratnih zločina (1946.); voditelj kabineta ministra obrane (1947.-1949.); voditelj kabineta državnog ministra za informiranje (1949.-1953.); voditelj kabineta državnog ministra, potpredsjednika Vijeća (1953.); državni odvjetnik na sudu prvog stupnja departmana Seine (1954.-1956.); voditelj kabineta ministra pravosuđa (1957.-1958.); državni odvjetnik na sudu Seinea (1958.-1961.); savjetnik na Kasacijskom sudu (1961.); generalni inspektor pravosudnih službi (1962.); prvi predsjednik cour d'appel u Parizu (1962.-1968.); glavni državni odvjetnik na Kasacijskom sudu (1968.-1976.); sudac na Sudu od 26. listopada 1976. do 6. listopada 1982.; preminuo 12. ožujka 1990.

Daniel Šváby
Daniel Šváby

rođen 1951.; doktor pravnih znanosti (Sveučilište u Bratislavi); sudac na prvostupanjskom sudu u Bratislavi; sudac na žalbenom sudu zadužen za građanskopravne predmete i potpredsjednik žalbenog suda u Bratislavi; član Odjela za građansko i obiteljsko pravo u Institutu za pravo Ministarstva pravosuđa; privremeni sudac na Vrhovnom sudu zadužen za trgovačkopravne predmete; član Europske komisije za ljudska prava (Strasbourg); sudac na Ustavnom sudu (2000.-2004.); sudac na Prvostupanjskom sudu od 12. svibnja 2004. do 6. listopada 2009.; sudac na Sudu od 7. listopada 2009.

Francesco CAPOTORTI
Francesco CAPOTORTI

rođen u Napulju 9. veljače 1925.; talijanski državljanin; diplomirani pravnik (Napulj, 1945.); asistent na Sveučilištu u Napulju (1946.-1952.); doktor međunarodnih pravnih znanosti (1951.); predavač međunarodnog prava na Sveučilištu u Napulju (1951.-1954.); izvanredni profesor institucija međunarodnog prava na Sveučilištu u Cagliariju (1954.); redoviti profesor javnog prava na Sveučilištu u Bariju (1955.-1968.); redoviti profesor predmeta međunarodne organizacije na Sveučilištu u Napulju (1968.); ravnatelj Instituta za javno pravo na Fakultetu ekonomije i trgovine tog sveučilišta (1970.); profesor međunarodnog privatnog prava na Fakultetu političkih znanosti na Sveučilištu u Rimu (1970.-1976.); sudac na Sudu od 3. veljače do 6. listopada 1976., zatim nezavisni odvjetnik od 7. listopada 1976. do 6. listopada 1982.; preminuo 4. travnja 2002.

Vilenas Vadapalas
Vilenas Vadapalas

rođen 1954.; doktor pravnih znanosti (Sveučilište u Moskvi); habilitacija iz pravnih znanosti (Sveučilište u Varšavi); profesor na Sveučilištu u Vilniusu: međunarodno pravo (od 1981.), ljudska prava (od 1991.), pravo Zajednice (od 2000.); savjetnik vlade za vanjske poslove (1991.-1993.); član koordinacijske skupine pregovaračkog izaslanstva (skupine) za pristupanje Europskoj uniji; glavni ravnatelj vladinog odjela za europsko pravo (1997.-2004.); profesor europskog prava na Sveučilištu u Vilniusu, predstojnik Jean Monnet katedre; predsjednik litavske udruge za studije o Europskoj uniji; predsjednik parlamentarne radne skupine za ustavnu reformu, povezanu s pristupanjem Litve; član Međunarodne komisije pravnika (travanj 2003.); sudac Općeg suda od 12. svibnja 2004. do 16. rujna 2013.

Küllike Jürimäe
Küllike Jürimäe

rođena 1962.; diploma iz prava na Sveučilištu u Tartuu (1981.-1986.); zamjenica državnog odvjetnika u Tallinnu (1986.-1991.); diploma estonske diplomatske škole (1991.-1992.); pravna savjetnica (1991.-1993.) i glavna savjetnica u trgovačkoj i industrijskoj komori (1992.-1993.); sutkinja prizivnog suda u Tallinnu (1993.-2004.); European Master u području ljudskih prava i demokratizacije na Sveučilištu u Padovi i Sveučilištu u Nottinghamu (2002.-2003.); sutkinja Općeg suda od 12. svibnja 2004 do 23. listopada 2013.; sutkinja na Sudu od 23. listopada 2013.

Thymen KOOPMANS
Thymen KOOPMANS

rođen 11. kolovoza 1929. u Amsterdamu; nizozemski državljanin; doktor pravnih znanosti (Sveučilište u Amsterdamu, 1953.); odvjetnik i državni odvjetnik u Haarlemu (1953.-1956.); ataše u Ministarstvu pravosuđa u Haagu (1956.-1962.); pravni savjetnik u pravnoj službi Vijeća EZ-a (1962.-1965.); redoviti profesor (1965.-1978.), dekan na Pravnom fakultetu (1973.-1975.) Sveučilišta u Leidenu; član nizozemske Kraljevske akademije znanosti (1978); savjetnik u Hoge Raad (1978.-1979.); sudac na Sudu od 29. ožujka 1979. do 29. ožujka 1990; preminuo 24. prosinca 2015.

Ole DUE
Ole DUE

rođen 10. veljače 1931.; danski državljanin; voditelj odjela u Ministarstvu pravosuđa; privremeni savjetnik na žalbenom sudu; član danske delegacije na Haškoj konferenciji o međunarodnom privatnom pravu; sudac na Sudu od 9. listopada 1979. do 6. listopada 1988.; predsjednik Suda od 7. listopada 1988. do 6. listopada 1994.; preminuo 21. siječnja 2005.

Ottó Czúcz
Ottó Czúcz

rođen 1946.; doktorat iz pravnih znanosti na Sveučilištu u Szegedu (1971.); referent u Ministarstvu rada (1971.-1974.); predavač i profesor (1974.-1989.), dekan pravnog fakulteta (1989.-1990.), prorektor (1992.-1997.) Sveučilišta u Szegedu; odvjetnik; član uprave nacionalnog mirovinskog osiguranja; potpredsjednik Europskog instituta za socijalno osiguranje (1998.-2002.); član znanstvenog vijeća Međunarodne udruge za socijalnu sigurnost; sudac Ustavnog suda (1998.-2004.); Sudac Općeg suda od 12. svibnja 2004. do 19. rujna 2016. godine.

Irena Wiszniewska-Białecka
Irena Wiszniewska-Białecka

rođena 1947.; diploma iz prava na Sveučilištu u Varšavi (1965.-1969.); istraživačica (asistentica, docentica, profesorica) na Institutu pravnih znanosti Poljske akademije znanosti (1969.-2004.); istraživačica na Institutu Max Planck za strano i međunarodno patentno pravo, autorsko pravo i pravo tržišnog natjecanja u Münchenu (stipendija Foundation AvH – 1985.-1986.); odvjetnica (1992.-2000.); sutkinja Vrhovnog upravnog suda (2001.-2004.); sutkinja Općeg suda od 12. svibnja 2004. do 19. rujna 2016. godine; preminula 23. svibnja 2018.

Ulrich EVERLING
Ulrich EVERLING

rođen u Berlinu 2. lipnja 1925.; njemački državljanin; doktor pravnih znanosti, Sveučilište u Göttingenu (1952.); služba u pravnom odjelu Saveznog ministarstva gospodarstva (1953.); voditelj ureda u Europskom odjelu Saveznog ministarstva gospodarstva (1958.); voditelj Odjela za europsku politiku (1970.); predavač (1971.), počasni profesor (1975.) na Sveučilištu u Münsteru; član izvršnog odbora „Deutsche Wissenschaftliche Gesellschaft für Europarecht“; član Upravnog vijeća Instituta Max Planck za strano javno pravo i međunarodno pravo u Heidelbergu; sudac na Sudu od 6. listopada 1980. do 6. listopada 1988.; preminuo 20. rujna 2018.

Pieter VERLOREN van THEMAAT
Pieter VERLOREN van THEMAAT

rođen 16. ožujka 1916. u Rotterdamu; nizozemski državljanin; doktor pravnih znanosti, Sveučilište u Leidenu (1946.); u službi Ministarstva gospodarstva i Ministarstva vanjskih poslova, među ostalim, u svojstvu općeg savjetnika ministra i direktora organizacije tržišta (1945.-1958.); glavni direktor u Komisiji Europskih zajednica (1958.-1967.); profesor socijalnog i gospodarskog prava na Sveučilištu u Utrechtu (1967.-1981.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 4. lipnja 1981. do 13. siječnja 1986.; preminuo 4. srpnja 2004.

Verica TRSTENJAK
Verica TRSTENJAK

rođena 1962.; pravosudni ispit (1987.); doktorica pravnih znanosti na Sveučilištu u Ljubljani (1995.); profesorica (od 1996.) teorije prava i države (doktrine) i privatnog prava; istraživačica; doktorski studij na Sveučilištu u Zürichu, Institutu za komparativno pravo Sveučilišta u Beču, Institutu Max Planck za međunarodno privatno pravo u Hamburgu i Slobodnom sveučilištu u Amsterdamu; gostujuća profesorica na Sveučilištu u Beču, Freiburgu (Njemačka) i Visokoj školi za pravo Bucerius u Hamburgu; voditeljica pravne službe (1994.-1996.) i državni tajnik Ministarstva znanosti i tehnologije (1996.-2000.); glavni tajnik vlade (2000.); članica radne skupine za europski građanski zakonik (Study Group on European Civil Code) od 2003.; nositeljica istraživačkog projekta Humboldt (Humboldt Stiftung); objava više od stotinu pravnih članaka i nekoliko knjiga o europskom i privatnom pravu; nagrada Udruženja slovenskih pravnika „Pravnik godine 2003.“; članica uredničkog vijeća više pravnih revija; glavni tajnik Udruženja slovenskih pravnika, članica više pravničkih udruga, među ostalim Gesellschaft für Rechtsvergleichung; sutkinja na Prvostupanjskom sudu od 7. srpnja 2004. do 6. listopada 2006.; nezavisna odvjetnica na Sudu od 7. listopada 2006. do 28. studenoga 2012.

Enzo Moavero Milanesi
Enzo Moavero Milanesi

rođen 1954.; doktor pravnih znanosti (Sveučilište La Sapienza, Rim); specijalist iz prava Zajednica (Collège d'Europe, Bruges); upisan u odvjetničku komoru, obavljanje odvjetničke profesije (1978.-1983.); predavač prava Zajednica na sveučilištima La Sapienza, Rim (1993.-1996.), Luiss, Rim (1993.-1996. i 2002.-2006.) i Bocconi, Milano (1996.-2000.); savjetnik za pitanja Zajednica talijanskog premijera (1993.-1995.); službenik u Europskoj komisiji: pravni savjetnik i potom voditelj kabineta potpredsjednika (1989.-1992.), voditelj kabineta povjerenika za unutarnje tržište (1995.-1999.) i tržišno natjecanje (1999.); direktor Opće uprave za tržišno natjecanje (2000.-2002.), zamjenik glavnog tajnika Europske komisije (2002.-2005.), ravnatelj Ureda europskih političkih savjetnika (BEPA) u Europskoj komisiji (2006.); sudac na Općem sudu od 3. svibnja 2006. do 15. studenog 2011.

Simone ROZÈS
Simone ROZÈS

rođena 29. ožujka 1920. u Parizu; francuska državljanka; diploma iz prava, postdiplomski studij javnog prava, političke ekonomije i političkih znanosti; redovni ataše u Ministarstvu pravosuđa (1950.); voditeljica ureda u kabinetu ministra pravosuđa (1958.); potpredsjednica Tribunal de grande instance u Parizu (1969.); direktorica u Ministarstvu pravosuđa (1973.); upraviteljica na École nationale de la magistrature (1974.); predsjednica Tribunal de grande instance u Parizu (1976.); nezavisna odvjetnica na Sudu od 18. ožujka 1981. do 13. veljače 1984.

Fernand GRÉVISSE
Fernand GRÉVISSE

rođen 28. srpnja 1924.; francuski državljanin; stručni savjetnik, zatim viši stručni savjetnik u Conseil d'État Francuske; ravnatelj u Ministarstvu pravosuđa; generalni direktor Voda i šuma; generalni direktor glavnog tajništva vlade; državni savjetnik; predsjednik prvog pododjela Odjela za sporove; profesor na Institut d'études politiques; predsjednik odjela za javne radove Conseil d'État; sudac na Sudu od 4. lipnja 1981. do 6. listopada 1982. i od 7. listopada 1988. do 6. listopada 1994; preminuo 11. siječnja 2002.

Nils Wahl
Nils Wahl

rođen 1961.; doktorat iz pravnih znanosti, Sveučilište u Štokholmu (1995.), izvanredni profesor (docent) i predstojnik katedre Jean Monnet za europsko pravo (1995.), profesor europskog prava, Sveučilište u Štokholmu (2001.); generalni direktor obrazovne fondacije (1993.-2004.); predsjednik švedske udruge Nätverket för europarättslig forskning (Mreža za istraživanje prava Zajednica) (2001.-2006.); član Rådet för konkurrensfrågor (Vijeće za pravo tržišnog natjecanja, 2001.-2006.); sudac na Općem sudu od 7. listopada 2006. do 28. studenog 2012.; nezavisni odvjetnik na Sudu od 28. studenog 2012 do 6. veljače 2019.

Alexandros CHLOROS
Alexandros CHLOROS

rođen u Ateni 15. kolovoza 1926.; grčki državljanin; diploma iz filozofije, Sveučilište u Oxfordu; predavač na University College of Wales Aberystwyth (1954.), potom na King's College u Londonu (1959.); redoviti profesor komparativnog prava na Sveučilištu u Londonu (1966.); doktor pravnih znanosti „LL.D.“ na Sveučilištu u Londonu (1972.); ravnatelj Centra za europsko pravo King's Collegea (1974.); sudac na Sudu od 12. siječnja 1981. do 15. studenog 1982., dana njegove smrti.

Teodor Tchipev
Teodor Tchipev

rođen 1940.; studij prava na Sveučilištu Sv. Kliment Ohridski u Sofiji (1961.); doktor pravnih znanosti (1977.); odvjetnik (1963.-1964.); pravni savjetnik u državnom poduzeću za međunarodni cestovni prijevoz (1964.-1973.); predavač na Pravnom institutu Bugarske akademije znanosti (1973.-1988.); predavač građanskog procesnog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta Sv. Kliment Ohridski u Sofiji (1988.-1991.); miritelj na Arbitražnom sudu Trgovačke i industrijske komore (1988.-2006.); sudac na Ustavnom sudu (1991.-1994.); izvanredni profesor na Sveučilištu Paissiy Hilendarski u Plovdivu (veljača 2001.-2006.); ministar pravosuđa (1994.-1995.); predavač građanskog procesnog prava na Novom bugarskom sveučilištu u Sofiji (1995.-2006.); sudac na Općem sudu od 12. siječnja 2007. do 29. lipnja 2010.

Gordon SLYNN
Gordon SLYNN

rođen 17. veljače 1930.; britanski državljanin; barrister, Master of the Bench, zatim Treasurer, Gray's Inn; Queen's Counsel; Junior Counsel u Ministarstvu rada, Junior i Leading Counsel u Ministarstvu financija (Treasury); matičar; sudac na High Courtu (Queen's Bench Division); predsjednik Employment Appeal Tribunal (Radni sud drugog stupnja); gostujući profesor, University of Durham, Comell (SAD), Mercer (SAD), King's College, London; nezavisni odvjetnik na Sudu od 26. veljače 1981. do 6. listopada 1988.; sudac od 7. listopada 1988. do 10. ožujka 1992.; preminuo 7. travnja 2009.

Valeriu M. Ciucă
Valeriu M. Ciucă

rođen 1960.; diploma iz prava (1984.), doktor pravnih znanosti (1997.) (Universitatea Alexandru Ioan Cuza u Iaşi); sudac na prvostupanjskom sudu u Suceavi (1984.-1989.); vojni sudac na Vojnom sudu u Iaşiju (1989.-1990.); profesor na Sveučilištu Alexandru Ioan Cuza u Iaşiju (1990.-2006.); stipendija za specijalizaciju iz privatnog prava na Sveučilištu u Rennesu (1991.-1992.); docent na Sveučilištu Petre Andrei u Iaşiju (1999.-2002.); izvanredni profesor na Sveučilištu Littoral Côte d'Opale (LAB. RII) (2006.); sudac na Općem sudu od 12. siječnja 2007. do 26. studenoga 2010.

Kai BAHLMANN
Kai BAHLMANN

rođen 29. siječnja 1927. u Düsseldorfu; njemački državljanin; studij prava na sveučilištima u Kölnu, Bonnu i Freiburgu (1947.-1951.); Gerichtsreferendar (1952.-1956.), potom Gerichtassessor (1956.) na žalbenom sudu u Kölnu; znanstveni suradnik na Saveznom ustavnom sudu (1958.-1960.); L andsgerichtsrat na Zemaljskom sudu u Kölnu (1959.); službenik (1961.), direktor Odjela za javno pravo (1969.) u Saveznom ministarstvu pravosuđa; sudac na Sudu od 7. listopada 1982. do 6. listopada 1988.; preminuo 28. svibnja 2009.

Santiago Soldevila Fragoso
Santiago Soldevila Fragoso

rođen 1960.; diploma iz prava na Universitat Autónoma u Barceloni (1983.); sudac (1985.); od 1992. sudac specijaliziran za upravne sporove na Visokom sudu Kanarskih otoka, Santa Cruz de Tenerife (1992. i 1993.) i na Audiencia Nacional (Madrid, svibanj 1998.-kolovoz 2007.), gdje je odlučivao o pravnim sredstvima u fiskalnim sporovima (PDV), o pravnim sredstvima podnesenim protiv odredaba općih propisa Ministarstva gospodarstva i njegovih odluka u svezi s državnom pomoći ili s materijalnom odgovornosti državne uprave, te o pravnim sredstvima podnesenim protiv svih sporazuma središnjih regulatornih tijela u području bankarstva, burze, energetike, osiguranja i tržišnog natjecanja; sudski savjetnik na Ustavnom sudu (1993.-1998.); sudac Općeg suda od 17. rujna 2007. do 16. rujna 2013.

G. Federico MANCINI
G. Federico MANCINI

rođen 23. prosinca 1927.; talijanski državljanin; redoviti profesor radnog prava (Urbino, Bologna, Rim), privatnog komparativnog prava (Bologna); član Visokog sudačkog vijeća (1976.-1981.); nezavisni odvjetnik na Sudu (1982.-1988.); sudac od 7. listopada 1988. do 21. srpnja 1999., dana njegove smrti.

Laurent Truchot
Laurent Truchot

rođen 1962.; diplomirao na Institut d'études politiques u Parizu (1984.); student École nationale de la magistrature (1986.-1988.); sudac na tribunal de grande instance u Marseilleu (siječanj 1988.-siječanj 1990.); službenik u upravi za građanske poslove i žigove u Ministarstvu pravosuđa (siječanj 1990.-lipanj 1992.); zamjenik voditelja ureda, zatim voditelj ureda Opće uprave za tržišno natjecanje, potrošače i sprječavanje prijevara u Ministarstvu gospodarstva, financija i industrije (lipanj 1992.-rujan 1994.); tehnički savjetnik ministra pravosuđa (rujan 1994.-svibanj 1995.); sudac na tribunal de grande instance u Nîmesu (svibanj 1995.-svibanj 1996.); sudski savjetnik nezavisnog odvjetnika Légera na Sudu (svibanj 1996.-prosinac 2001.); stručni savjetnik na Cour de cassation (prosinac 2001.-kolovoz 2007.); sudac Općeg suda od 17. rujna 2007. do 16. rujna 2013.

Kevin O
Kevin O'Higgins

rođen 1946.; studij na Crescent College u Limericku, Clongowes Wood College, University College u Dublinu (B.A. degree i diploma iz europskog prava) i na Kings Inns; upisan u irsku odvjetničku komoru 1968.; barrister (1968.-1982.); Senior Counsel (Inner Bar of Ireland, 1982.-1986.); sudac na Circuit court (1986.-1997.); sudac na High Court of Ireland (1997.-2008.); bencher of Kings Inns; predstavnik Irske pri Savjetodavnom vijeću europskih sudaca (2000.-2008.); sudac Općeg suda od 15. rujna 2008. do 16. rujna 2013.

Yves GALMOT
Yves GALMOT

rođen 5. siječnja 1931. u Parizu; francuski državljanin; diploma iz prava, postdiplomski studij javnog prava; diploma na École nationale d'administration (1956.); stručni savjetnik u Conseil d'État (1956.); odgovoran za misiju, zatim tehnički savjetnik u kabinetu visokog povjerenika za mladež i sport (1961.); viši sudski savjetnik u Conseil d'État (1962.); povjerenik vlade u skupštini za sporove Conseil d'État (1964.-1968.); zamjenik glavnog tajnika, zatim glavni tajnik Poduzeća za rudarstvo i kemiju (1970.-1974.); upravni i financijski direktor Instituta za akustična i glazbena istraživanja i koordinaciju (IRCAM) u Centre Beaubourg (od 1974.); državni savjetnik (lipanj 1981.); pravni savjetnik Poduzeća za naftna istraživanja i aktivnosti (listopad 1981.-1982.); sudac na Sudu od 7. listopada 1982. do 6. listopada 1988; preminuo 3. listopada 2017.

Andrei Popescu
Andrei Popescu

rođen 1948.; diploma iz prava na Sveučilištu u Bukureštu (1971.); poslijediplomski studij iz međunarodnog radnog prava i europskog socijalnog prava, Sveučilište u Ženevi (1973.-1974.); doktorat iz pravnih znanosti na Sveučilištu u Bukureštu (1980.); asistent pripravnik (1971.-1973.), asistent (1974.-1985.), zatim predavač radnog prava na Sveučilištu u Bukureštu (1985.-1990.); glavni istraživač na Institutu za znanstvena istraživanja u području rada i socijalne sigurnosti (1990.-1991.); zamjenik glavnog ravnatelja (1991.-1992.), zatim ravnatelj (1992.-1996.) u Ministarstvu rada i socijalne skrbi; docent (1997.), zatim profesor na Nacionalnoj školi za političke i upravne studije (2000.); državni tajnik u Ministarstvu europskih integracija (2001.-2005.); voditelj odjela u Zakonodavnom vijeću Rumunjske (1996.-2001. i 2005.-2009.); direktor i osnivač Rumunjske revije za europsko pravo; predsjednik Rumunjskog društva za europsko pravo (2009.-2010.); agent rumunjske vlade pred sudovima Europske unije (2009.-2010.); sudac Općeg suda od 26. studenog 2010. do 19. rujna 2016.

Constantinos KAKOURIS
Constantinos KAKOURIS

rođen 16. ožujka 1919.; grčki državljanin; odvjetnik (Atena); sudski savjetnik i potom viši sudski savjetnik u Državnom vijeću; sudac Državnog vijeća; predsjednik disciplinskog suda za članove sudova i viših sudova; član Posebnog vrhovnog suda; generalni inspektor upravnih sudova; član Vrhovnog vijeća za pravosuđe; predsjednik Vrhovnog vijeća u Ministarstvu vanjskih poslova; sudac na Sudu od 14. ožujka 1983. do 6. listopada 1997.; preminuo 23. ožujka 2000.

Carl Otto LENZ
Carl Otto LENZ

rođen 5. lipnja 1930.; njemački državljanin; odvjetnik; javni bilježnik; glavni tajnik demokršćanske grupe u Europskom parlamentu; zastupnik (Bundestag); predsjednik povjerenstva za pravosuđe i povjerenstva za europske poslove Bundestaga; počasni profesor europskog prava na Saarskom sveučilištu (1990.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 11. siječnja 1984. do 6. listopada 1997.

Carl Wetter
Carl Wetter

rođen 1949.; diploma iz ekonomije (Bachelor of Arts, 1974.) i prava (Master of Laws, 1977.) na Sveučilištu u Uppsali; referent u Ministarstvu vanjskih poslova (1977.); član švedske odvjetničke komore (od 1983.); član švedske radne skupine za pravo tržišnog natjecanja pri Međunarodnoj trgovačkoj komori (ICC); predavač prava tržišnog natjecanja (Sveučilišta u Lundu i Stockholmu); autor brojnih publikacija; sudac Općeg suda od 18. ožujak 2013 do 19. rujna 2016. godine.

Peter George Xuereb
Peter George Xuereb

rođen 1954.; diploma iz prava na Malteškom sveučilištu (1977.); Master of Laws na Sveučilištu u Londonu (1979.); doktorat iz pravnih znanosti na Sveučilištu u Cambridgeu (1982.); voditelj programa na Ealing College of Higher Education (1982.-1984.); voditelj programa na Sveučilištu u Exeteru (1984.-1990.); predavač na Sveučilištu u Londonu, Queen Mary and Westfield College (1990.-1993.); pravni savjetnik u privatnom sektoru, a zatim u malteškom Parlamentu (1993.-2016.); profesor i voditelj katedre za europsko i komparativno pravo Malteškog sveučilišta (1993.-2016.); voditelj Centra za dokumentaciju i istraživanje Malteškog sveučilišta (1993.-2016.); predsjednik Malteške udruge za europsko pravo; autor brojnih publikacija; sudac Općeg suda (2016.-2018.); sudac na Sudu od 8. listopada 2018.

Thomas Francis O
Thomas Francis O'HIGGINS

rođen 31. srpnja 1916. u Corku; irski državljanin; studij prava (University College i King's Inn, Dublin); barrister (1938.); Senior Counsel (1954.); član Dail Eireann (1948.-1973.); ministar zdravlja (1954.-1957.); kandidat za predsjednika Irske (1966. i 1973.); sudac na High Courtu (1973.); Chief Justice (1974); sudac na Sudu od 16. siječnja 1985. do 6. listopada 1991.; preminuo 25. veljače 2003.

Hans Jung
Hans Jung

rođen 1944.; njemački državljanin; asistent, zatim asistent-profesor na Pravnom fakultetu (Berlin); odvjetnik (Frankfurt); pravnik-lingvist na Sudu; sudski savjetnik predsjednika Suda H. Kutschera, zatim njemačkog suca na Sudu; zamjenik tajnika na Sudu; tajnik Prvostupanjskog suda od 10. listopada 1989. do 5. listopada 2005.; preminuo 26. rujna 2009.

Marco DARMON
Marco DARMON

rođen 26. siječnja 1930.; francuski državljanin; službenik u Ministarstvu pravosuđa; predavač na Pravnom fakultetu sveučilišta Paris 1; zamjenik voditelja kabineta ministra pravosuđa; predsjednik vijeća na cour d'appel u Parizu; direktor građanskih poslova i pravosuđa u Ministarstvu pravosuđa; nezavisni odvjetnik na Sudu od 13. veljače 1984. do 6. listopada 1994.; preminuo 8. kolovoza 2017.

René JOLIET
René JOLIET

rođen 17. siječnja 1938.; belgijski državljanin; redoviti profesor (1974.-1984.) i izvanredni profesor (od 1984.), Pravni fakultet, Sveučilište u Liègeu (katedra prava Europskih zajednica); predstojnik belgijske katedre na King's Collegeu, London (1977.); gostujući profesor: Sveučilište u Nancyju (1971.-1978.), Europa Instituut Sveučilišta u Amsterdamu (1976.-1985.), Katoličko sveučilište u Louvain-la-Neuveu (1980.-1982.) i Northwestern University u Chicagu (1974. i 1983.); predavač europskog prava tržišnog natjecanja na Collège d'Europe u Brugesu (1979.-1984.); sudac na Sudu od 10. travnja 1984. do 15. srpnja 1995., dana njegove smrti.

Fernand SCHOCKWEILER
Fernand SCHOCKWEILER

rođen 15. lipnja 1935.; luksemburški državljanin; Ministarstvo pravosuđa; ataše vlade prvog razreda; delegat vlade u Odboru za sporove Državnog vijeća; prvi savjetnik vlade u Ministarstvu pravosuđa; sudac na Sudu od 7. listopada 1985. do 1. lipnja 1996., dana njegove smrti.

Jean MISCHO
Jean MISCHO

rođen 7. rujna 1938.; luksemburški državljanin; studij iz prava i političkih znanosti na sveučilištima u Montpellieru, Parizu i Cambridgeu; član pravne službe Komisije, glavni voditelj kabineta dvaju članova Komisije; različite odgovorne funkcije u Ministarstvu vanjskih poslova Velikog Vojvodstva; obavljao funkcije zamjenika stalnog predstavnika Velikog Vojvodstva Luxembourg u Europskim zajednicama; nezavisni odvjetnik na Sudu od 13. siječnja 1986. do 6. listopada 1991. i od 19. prosinca 1997. do 6. listopada 2003; preminuo 10. svibnja 2016.

José Carlos de CARVALHO MOITINHO de ALMEIDA
José Carlos de CARVALHO MOITINHO de ALMEIDA

rođen 17. ožujka 1936.; portugalski državljanin; državni odvjetnik na sudu drugog stupnja u Lisabonu; voditelj kabineta ministra pravosuđa; zamjenik glavnog državnog odvjetnika Republike; ravnatelj kabineta europskog prava; profesor prava Zajednica (Lisabon); sudac na Sudu od 31. siječnja 1986. do 6. listopada 2000.

Gil Carlos RODRIGUEZ IGLÉSIAS
Gil Carlos RODRIGUEZ IGLÉSIAS

rođen 26. svibnja 1946.; španjolski državljanin; asistent, zatim profesor (sveučilišta u Oviedu, Freiburg/Breisgau, Autonomno sveučilište Madrid, Complutense u Madridu i Granadi); predstojnik katedre za međunarodno javno pravo (Granada); sudac na Sudu od 31. siječnja 1986. do 6. listopada 2003., predsjednik od 7. listopada 1994. do 6. listopada 2003; preminuo 17. siječnja 2019.

Manuel DIEZ de VELASCO
Manuel DIEZ de VELASCO

rođen 22. svibnja 1926.; španjolski državljanin; profesor međunarodnog javnog i privatnog prava na sveučilištima u Granadi, Barceloni i Autonomnom sveučilištu u Madridu; profesor međunarodnog javnog prava na Sveučilištu Complutense u Madridu; sudac na španjolskom Ustavnom sudu (1980.-1986.); izabrani savjetnik Državnog vijeća; član Kraljevske pravosudne akademije (Real Academia de Jurisprudencia) (Madrid); sudac na Sudu od 7. listopada 1988. do 6. listopada 1994.; preminuo 20. listopada 2009.

Manfred ZULEEG
Manfred ZULEEG

rođen 21. ožujka 1935.; njemački državljanin; znanstveni asistent na Institutu studija europskog prava (Köln); redoviti profesor javnog prava, međunarodnog javnog prava i europskog prava na sveučilištima u Bonnu i Frankfurtu; sudac na Sudu od 7. listopada 1988. do 6. listopada 1994; preminuo 1. lipnja 2015.

Walter VAN GERVEN
Walter VAN GERVEN

rođen 11. svibnja 1935.; belgijski državljanin; profesor na Katholieke Universiteit Leuven (KUL), University of Chicago i Universiteit van Amsterdam (UvA); podrektor i član Akademskog savjeta i upravnog odbora KUL-a; odvjetnik (Dendermonde, Leuven, Bruxelles); predsjednik bankarske komisije; nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 1988. do 6. listopada 1994; preminuo 8. srpnja 2015.

Francis Geoffrey JACOBS
Francis Geoffrey JACOBS

rođen 1939.; barrister; Queen's Counsel; službenik u tajništvu Europske komisije za ljudska prava; sudski savjetnik nezavisnog odvjetnika J. P. Warnera; profesor europskog prava na Sveučilištu u Londonu; ravnatelj Centre of European Law na King's Collegeu, London; autor brojnih radova o europskom pravu; nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 1988. do 10. siječnja 2006.

Giuseppe TESAURO
Giuseppe TESAURO

rođen 15. studenog 1942.; talijanski državljanin; redoviti profesor međunarodnog prava i prava Zajednica na Sveučilištu u Napulju; odvjetnik ovlašten za zastupanje na Kasacijskom sudu; član Vijeća za rješavanje diplomatskih sporova Ministarstva vanjskih poslova; nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 1988. do 4. ožujka 1998.

Paul Joan George KAPTEYN
Paul Joan George KAPTEYN

rođen 31. siječnja 1928.; nizozemski državljanin; službenik u Ministarstvu vanjskih poslova; profesor prava međunarodnih organizacija (Utrecht, Leiden); član Raad van State; predsjednik Odjela za pravosuđe Raad van State; član Kraljevske akademije znanosti; član upravnog vijeća Haške akademije za međunarodno pravo; sudac na Sudu od 29. ožujka 1990. do 6. listopada 2000.

Claus Christian GULMANN
Claus Christian GULMANN

rođen 1942.; službenik u Ministarstvu pravosuđa; sudski savjetnik suca Maxa Sørensena; profesor međunarodnog javnog prava i dekan na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Kopenhagenu; odvjetnik; predsjednik i član arbitražnih sudova; član upravnog žalbenog suda; nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 1991. do 6. listopada 1994.; sudac na Sudu od 7. listopada 1994. do 10. siječnja 2006.

John L. MURRAY
John L. MURRAY

rođen 17. lipnja 1943.; irski državljanin; barrister (1967.), zatim Senior Counsel (1981.): odvjetnička praksa pri odvjetničkoj komori Irske; Attorney General (1987.); bivši član Državnog savjeta; bivši član Bar Council of Ireland; bencher (dekan) Honourable Society of King's Inn's; sudac na Sudu od 7. listopada 1991. do 5. listopada 1999.

David Alexander Ogilvy EDWARD
David Alexander Ogilvy EDWARD

rođen 14. studenoga 1934.; britanski državljanin; odvjetnik (Škotska); Queen's Counsel (Škotska); tajnik, zatim blagajnik Faculty of Advocates (odvjetnička komora); predsjednik savjetodavnog vijeća odvjetničkih komora Europskih zajednica; Salvesen profesor europskih institucija i ravnatelj Europa Instituta, Sveučilište u Edinburghu; posebni savjetnik u House of Lords Select Committee on the European Communities; počasni bencher Gray’s Inna, London; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 9. ožujka 1992.; sudac na Sudu od 10. ožujka 1992. do 7. siječnja 2004.

Antonio Mario LA PERGOLA
Antonio Mario LA PERGOLA

rođen 1931.; talijanski državljanin; profesor ustavnog prava, općeg i komparativnog javnog prava (sveučilišta u Padovi, Bologni i Rimu); član Visokog pravosudnog vijeća (1976.-1978.); član Ustavnog suda i predsjednik Ustavnog suda (1986.-1987.); ministar za politike Zajednica (1987.-1989.); zastupnik u Europskom parlamentu (1989.-1994.); sudac na Sudu od 7. listopada 1994. do 31. prosinca 1994.; nezavisni odvjetnik od 1. siječnja 1995. do 14. prosinca 1999., sudac na Sudu od 15. prosinca 1999. do 3. svibnja 2006.; preminuo 18. srpnja 2007.

Georges COSMAS
Georges COSMAS

rođen 14. srpnja 1932.; grčki državljanin; odvjetnik pri odvjetničkoj komori Atene; sudski savjetnik u Državnom vijeću 1963.; viši sudski savjetnik 1973. i sudac Državnog vijeća (1982.-1994.); član disciplinskog suda za članove sudova i viših sudova; član Posebnog vrhovnog suda koji je, na temelju grčkog ustava, nadležan za usklađivanje sudske prakse triju vrhovnih sudova i osiguravanje sudskog nadzora zakonodavnih i europskih izbora; član Visokog pravosudnog vijeća; član Visokog vijeća Ministarstva vanjskih poslova; predsjednik suda drugog stupnja za žigove; predsjednik posebnog odbora Ministarstva pravosuđa za pripremu zakona; nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 1994. do 6. listopada 2000.

Jean-Pierre PUISSOCHET
Jean-Pierre PUISSOCHET

rođen 1936.; državni savjetnik (Francuska); voditelj, zatim glavni direktor pravne službe Vijeća Europskih zajednica (1968.-1973.); ravnatelj nacionalne agencije za zapošljavanje (1973.-1975.); voditelj opće uprave u Ministarstvu industrije (1977.-1979.); direktor pravnih poslova u OCDE-u (1979.-1985.); ravnatelj Međunarodnog instituta za javnu upravu (1985.-1987); pravni savjetnik, voditelj pravnih poslova u Ministarstvu vanjskih poslova (1987.-1994.); sudac na Sudu od 7. listopada 1994. do 6. listopada 2006.

Philippe LÉGER
Philippe LÉGER

rođen 1938.; sudac u službi Ministarstva pravosuđa (1966.-1970.); voditelj kabineta, zatim tehnički savjetnik u kabinetu ministra za kvalitetu života 1976.; tehnički savjetnik u kabinetu ministra pravosuđa (1976.-1978.); zamjenik ravnatelja za kaznene predmete i pomilovanja (1978.-1983.); savjetnik na cour d'appel u Parizu (1983.-1986.); zamjenik voditelja kabineta ministra pravosuđa, ministar pravosuđa (1986.); predsjednik tribunal de grande instance u Bobignyju (1986.-1993.); voditelj kabineta državnog ministra, pravosuđa i državni odvjetnik na cour d'appel u Parizu (1993.-1994.); izvanredni profesor na Sveučilištu René Descartes (Paris V) (1988.-1993.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 1994. do 6. listopada 2006.

Günter HIRSCH
Günter HIRSCH

rođen 30. siječnja 1943.; njemački državljanin; voditelj u Ministarstvu pravosuđa Bavarske; predsjednik ustavnog suda Saske i žalbenog suda u Dresdenu (1992.-1994.); počasni profesor europskog prava i medicinskog prava na Sveučilištu u Saarbrückenu; sudac na Sudu od 7. listopada 1994. do 14. srpnja 2000.

Michael Bendik ELMER
Michael Bendik ELMER

rođen 26. veljače 1949.; danski državljanin; službenik u Ministarstvu pravosuđa u Kopenhagenu (od 1973.); voditelj službe u Ministarstvu pravosuđa (1982.-1987. i 1988.-1991.); sudac na Østre Landsret (Istočni žalbeni sud) (1987-1988); potpredsjednik Sø- og Handelsretten (Pomorski i trgovački sud) (1988.); delegat ministra pravosuđa za pravo Zajednica i ljudska prava (1991.-1994.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 1994. do 18. prosinca 1997.

Peter JANN
Peter JANN

rođen 1935.; doktor pravnih znanosti na Sveučilištu u Beču (1957.); imenovan za suca i dodijeljen Saveznom ministarstvu pravosuđa (1961.); sudac u području tiska na Straf-Bezirksgerichtu u Beču (1963.-1966.); glasnogovornik saveznog ministarstva pravosuđa (1966.-1970.), zatim zaposlen u međunarodnom odjelu toga ministarstva; savjetnik odbora za pravosuđe i glasnogovornik parlamenta (1973.-1978.); imenovan za člana Ustavnog suda (1978.); stalni sudac izvjestitelj tog suda do kraja 1994.; sudac na Sudu od 19. siječnja 1995. do 6. listopada 2009.

Hans RAGNEMALM
Hans RAGNEMALM

rođen 30. ožujka 1940.; švedski državljanin; doktor pravnih znanosti i profesor javnog prava na Sveučilištu u Lundu; profesor javnog prava i dekan na Sveučilištu u Stockholmu; parlamentarni ombudsman; sudac na Vrhovnom upravnom sudu; sudac na Sudu od 19. siječnja 1995. do 6. listopada 2000.; preminuo 7. kolovoza 2016.

Leif SEVÓN
Leif SEVÓN

rođen 31. listopada 1941.; finski državljanin; doktor pravnih znanosti (OTL) na Sveučilištu u Helsinkiju; voditelj u Ministarstvu pravosuđa; savjetnik u odjelu za trgovinu u Ministarstvu vanjskih poslova; sudac na Vrhovnom sudu; sudac na Sudu EFTA-e; predsjednik Suda EFTA-e; sudac na Sudu od 19. siječnja 1995. do 16. siječnja 2002.

José Luís DA CRUZ VILAÇA
José Luís DA CRUZ VILAÇA

rođen 1944.; diploma iz prava i magisterij iz političke ekonomije na Sveučilištu u Coimbri; doktorat iz međunarodne ekonomije (Sveučilište Paris I-Panthéon Sorbonne); obavezni vojni rok odslužen u okviru Ministarstva pomorstva (pravna služba, 1969.-1972.); profesor na Katoličkom sveučilištu i Sveučilištu Nova u Lisabonu; ranije profesor na Sveučilištu u Coimbri i na Sveučilištu Lusíada u Lisabonu (direktor Instituta za europske studije); član portugalske vlade (1980.-1983.): državni tajnik u Ministarstvu unutarnjih poslova, u Predsjedništvu Vijeća ministara i za europska pitanja; zastupnik u portugalskom parlamentu, potpredsjednik demokršćanske grupe; nezavisni odvjetnik na Sudu (1986.-1988.); predsjednik Prvostupanjskog suda Europskih zajednica (1989.-1995.); odvjetnik, Lisabonska odvjetnička komora, specijalist za europsko pravo i za pravo tržišnog natjecanja (1996.-2012.); član radne skupine za budućnost pravnog sustava Europskih zajednica „Groupe Due“ (2000.); predsjednik disciplinske komisije Europske komisije (2003.-2007.); predsjednik portugalske udruge za europsko pravo (od 1999.); Sudac Suda pravde od 8. listopada 2012. do 8. listopada 2018. godine.

Nial FENNELLY
Nial FENNELLY

rođen 3. svibnja 1942.; irski državljanin; Master of Arts ekonomskih znanosti na University College-u, Dublin; barrister; Senior Counsel; predsjednik Legal Air Board i Bar Council; nezavisni odvjetnik na Sudu od 19. siječnja 1995. do 6. listopada 2000.

Dámaso RUIZ-JARABO COLOMER
Dámaso RUIZ-JARABO COLOMER

rođen 1949.; sudac; sudac na Consejo General del Poder Judicial (Vrhovno sudbeno vijeće); profesor; voditelj kabineta predsjednika Pravosudnog vijeća; ad hoc sudac na Europskom sudu za ljudska prava; sudac na Vrhovnom sudu od 1996.; nezavisni odvjetnik na Sudu od 19. siječnja 1995. do 12. studenog 2009., dana njegove smrti.

Melchior WATHELET
Melchior WATHELET

rođen 1949.; diploma iz prava i ekonomskih znanosti (Sveučilište u Liègeu); Master of Laws (Sveučilište Harvard, SAD); počasni doktor (Sveučilište Paris-Dauphine); profesor europskog prava na Sveučilištu Leuven i Sveučilištu u Liègeu; zastupnik (1977.-1995.); državni tajnik, ministar i ministar-predsjednik Valonske regije (1980.-1988.); potpredsjednik vlade, ministar pravosuđa i ministar malih i srednjih poduzeća (1988.-1992.); potpredsjednik vlade, ministar pravosuđa i gospodarstva (1992.-1995.); potpredsjednik vlade, ministar obrane (1995.); gradonačelnik Verviersa (1995.); sudac na Sudu Europskih zajednica (1995.-2003.); pravni savjetnik, zatim odvjetnik (2004.-2012.); državni ministar (2009.-2012.); Pravobraniteljica u Sudu pravde od 8. listopada 2012. do 8. listopada 2018. godine.

Romain SCHINTGEN
Romain SCHINTGEN

rođen 1939.; sveučilišni studiji na fakultetima prava i ekonomskih znanosti u Montpellieru i Parizu; doktor pravnih znanosti (1964.); odvjetnik (1964.); avocat avoué (1967.); glavni administrator u Ministarstvu rada i socijalne sigurnosti; član (1978.-1989.), kasnije predsjednik (1988-1989.) Gospodarskog i socijalnog vijeća; voditelj Société nationale de crédit et d'investissement i Société européenne des satellites (do 1989.); član (1993.-1995), kasnije predsjednik vijeća Institut universitaire international Luxembourg (1995.-2004.); predavač na Sveučilištu u Luxembourgu; vladin član Odbora Europskog socijalnog fonda, savjetodavnog odbora za slobodno kretanje radnika i Upravnog vijeća Europske zaklade za poboljšanje uvjeta života i rada (do 1989.); sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 11. srpnja 1996.; sudac na Sudu od 12. srpnja 1996. do 14. siječnja 2008.

Krateros IOANNOU
Krateros IOANNOU

rođen 3. lipnja 1935.; grčki državljanin; primljen u Odvjetničku komoru u Solunu 1963.; doktor međunarodnih pravnih znanosti na Solunskom sveučilištu 1971.; profesor međunarodnog javnog prava i prava zajednica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Trakiji; počasni pravni savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova; član grčkog izaslanstva na Općoj skupštini OUN-a od 1983.; predsjednik Komisije stručnjaka za poboljšanje postupka u okviru Konvencije Vijeća Europe za ljudska prava od 1989. do 1992.; sudac na Sudu od 7. listopada 1997. do 10. ožujka 1999., dana njegove smrti.

Siegbert ALBER
Siegbert ALBER

rođen 27. srpnja 1936.; njemački državljanin; studij prava na sveučilištima u Tübingenu, Berlinu, Parizu, Hamburgu, Beču, Torinu i Cambridgeu; zastupnik u Bundestagu (1969.-1980.); član Europskog parlamenta (1977.); sudjelovao u brojnim komisijama, osobito kao član Komisije za pravne poslove i prava državljanina, kojom je predsjedao između 1993. i 1994.; predsjednik izaslanstva zaduženog za odnose s baltičkim državama kao i pododbora za zaštitu podataka i otrovne i opasne tvari; potpredsjednik Europskog parlamenta (1984.-1992.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 1997. do 6. listopada 2003.

Antonio SAGGIO
Antonio SAGGIO

rođen 19. veljače 1934.; talijanski državljanin; sudac suda u Napulju; savjetnik na žalbenom sudu u Rimu, zatim na Kasacijskom sudu; ataše u Službi za zakonodavstvo Ministarstva pravosuđa; predsjednik općeg odbora na diplomatskoj konferenciji za izradu Luganske konvencije; sudski savjetnik talijanskog nezavisnog odvjetnika na Sudu; profesor na Scuola superiore della pubblica amministrazione u Rimu; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 17. rujna 1995.; predsjednik Prvostupanjskog suda od 18. rujna 1995. do 4. ožujka 1998.; nezavisni odvjetnik na Sudu od 5. ožujka 1998. do 6. listopada 2000.; preminuo 26. siječnja 2010.

Vassilios SKOURIS
Vassilios SKOURIS

rođen 1948.; diploma iz prava na Slobodnom sveučilištu u Berlinu (1970.); doktorat iz ustavnog i upravnog prava na Sveučilištu u Hamburgu (1973.); docent na Sveučilištu u Hamburgu (1972.-1977.); profesor javnog prava na Sveučilištu u Bielefeldu (1978.); profesor javnog prava na Sveučilištu u Solunu (1982.); ministar unutarnjih poslova (1989. i 1996.); član upravnog odbora Sveučilišta na Kreti (1983.-1987.); direktor Centra za međunarodno gospodarsko i europsko pravo u Solunu (1997.-2005.); predsjednik Grčkog društva za europsko pravo (1992.-1994.); član Grčkog nacionalnog odbora za istraživanje (1993.-1995.); član Visokog odbora za odabir grčkih državnih službenika (1994.-1996.); član znanstvenog vijeća Akademije za europsko pravo u Trieru (od 1995.); član upravnog odbora Grčke nacionalne škole za suce (1995.-1996.); član znanstvenog vijeća Ministarstva vanjskih poslova (1997.-1999.); predsjednik Grčkog gospodarskog i socijalnog vijeća 1998.; sudac na Sudu od 8. lipnja 1999.; predsjednik Suda od 7. listopada 2003. do 8. listopada 2015.

Fidelma O’KELLY MACKEN
Fidelma O’KELLY MACKEN

rođena 28. veljače 1942.; irska državljanka; postala barrister pri odvjetničkoj komori Irske (1972.); pravna savjetnica u području prava intelektualnog vlasništva (1973.-1979.); barrister (1979.-1995.), zatim Senior Counsel (1995.-1998.) pri odvjetničkoj komori Irske; članica i odvjetničke komore Engleske i Walesa; sutkinja na High Court of Ireland (1998.); profesorica pravnog sustava i metoda i profesorica „Averil Deverell“ trgovačkog prava (Trinity College, Dublin); bencher (dekan) Honorable Society of King’s Inns; sutkinja na Sudu od 6. listopada 1999. do 13. listopada 2004.

Ninon COLNERIC
Ninon COLNERIC

rođena 1948.; studiji u Tübingenu, Münchenu i Ženevi; nakon znanstvenih istraživanja u Londonu doktor pravnih znanosti na Sveučilištu u Münchenu; sutkinja na Arbeitsgericht Oldenburg; habilitirana na Sveučilištu u Bremenu za predavanja iz radnog prava, sociologije prava i socijalnog prava; profesorica ad interim na Pravnom fakultetu sveučilišta u Frankfurtu i Bremenu; predsjednica Landesarbeitsgericht Schleswig-Holstein (Zemaljski radni sud Schleswig-Holsteina) (1989.); sudjelovala kao stručnjakinja na projektu European Expertise Service (EU) o reformi radnog prava u Kirgistanu (1994.-1995.); počasna profesorica radnog prava na Sveučilištu u Bremenu i osobito europskog radnog prava; sutkinja na Sudu od 15. srpnja 2000. do 6. listopada 2006.

Stig von BAHR
Stig von BAHR

rođen 1939.; radio u uredu parlamentarnog ombudsmana i u glavnom tajništvu švedske vlade, kao i u ministarstvima, osobito kao podtajnik pomoćnik u Ministarstvu financija; imenovan sucem na Kammarrätten (upravni žalbeni sud) u Göteborgu 1981., zatim sudac na Regeringsrätten (Vrhovni upravni sud) 1985.; doprinos brojnim službenim izvješćima, osobito u području poreznog zakonodavstva i računovodstva; među ostalim, bio predsjednik odbora za oporezivanje dohotka u skladu s prilagođenom inflacijom, predsjednik odbora za računovodstvo i posebni izvjestitelj odbora za propise o oporezivanju članova trgovačkih društava privatnog prava; istovremeno bio predsjednik vijeća za računovodstvene standarde i član vijeća za nacionalnu pravosudnu upravu kao i vijeća agencije za financijski nadzor; objavio brojne članke, osobito u području poreznog zakonodavstva; sudac na Sudu od 7. listopada 2000. do 6. listopada 2006.

José Narciso DA CUNHA RODRIGUES
José Narciso DA CUNHA RODRIGUES

rođen 1940.; različite pravosudne funkcije (1964.-1977.); zadužen za različite misije vlade za provedbu i koordinaciju studija o reformi pravosudnog sustava; agent vlade pred Europskom komisijom za ljudska prava i Europskim sudom za ljudska prava (1980.-1984.); stručnjak u Upravnom odboru za ljudska prava Vijeća Europe (1980.-1985.); član Odbora za reviziju kaznenog zakonika i kaznenoprocesnog zakonika; Procurador-Geral da República (1984.-2000.); član Nadzornog odbora Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) (1999.-2000.); sudac na Sudu od 7. listopada 2000. do 8. listopada 2012.

Antonio TIZZANO
Antonio TIZZANO

rođen 1940.; profesor europskog prava na Sveučilištu La Sapienza u Rimu; profesor na sveučilištima „Istituto Orientale“ (1969.-1979.) i „Federico II“ u Napulju (1979.-1992.), u Kataniji (1969.-1977.) i u Mogadišuu (1967.-1972.); odvjetnik ovlašten za zastupanje pred talijanskim Vrhovnim sudom; pravni savjetnik u stalnom predstavništvu Republike Italije pri Europskim zajednicama (1984.-1992.); član talijanskog izaslanstva u pregovorima za pristupanje Kraljevine Španjolske i Republike Portugala Europskim zajednicama, pri donošenju Jedinstvenog europskog akta i Ugovora o Europskoj uniji; autor brojnih publikacija, među kojima Komentara europskih ugovora i Zbirki prava Europske unije; osnivač i direktor od 1996. časopisa “Il Diritto dell'Unione Europea“; član upravnih odbora ili uredništava više pravnih časopisa; izvjestitelj na mnogim međunarodnim kongresima; konferencije i predavanja u brojnim međunarodnim institucijama, među kojima na Akademiji za međunarodno pravo u Haagu (1987.); član skupine nezavisnih stručnjaka određenih za preispitivanje financijskog poslovanja Komisije Europskih zajednica (1999.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 2000. do 3. svibnja 2006.; sudac na Sudu od 4. svibnja 2006. do 8. listopada 2018;  Potpredsjednik Suda pravde Europske unije od 8. listopada 2015. do 8. listopada 2018. godine.

Christiaan Willem Anton TIMMERMANS
Christiaan Willem Anton TIMMERMANS

rođen 1941.; sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica (1966.-1969.); službenik Komisije Europskih zajednica (1969.-1977.); doktor pravnih znanosti (Sveučilište u Leidenu); profesor europskog prava na Sveučilištu u Groningenu (1977.-1989.); zamjenik suca na žalbenom sudu u Arnhemu; urednik više publikacija; zamjenik glavnog direktora u pravnoj službi Komisije Europskih zajednica (1989.-2000.); profesor europskog prava na Sveučilištu u Amsterdamu; sudac na Sudu od 7. listopada 2000. do 10. lipnja 2010.

Leendert A. GEELHOED
Leendert A. GEELHOED

rođen 1942.; asistent istraživač na Sveučilištu u Utrechtu (1970.-1971.); sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica (1971.-1974.); glavni savjetnik u Ministarstvu pravosuđa (1975.-1982.); član savjetodavnog vijeća za politiku vlade (1983.-1990.); različita zaduženja na fakultetima; glavni tajnik Ministarstva gospodarskih poslova (1990.-1997.); glavni tajnik u Ministarstvu općih poslova (1997.-2000.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 2000. do 6. listopada 2006.; preminuo 20. travnja 2007.

Christine STIX-HACKL
Christine STIX-HACKL

rođena 1957.; doktorica pravnih znanosti (Sveučište u Beču), postdiplomski studij europskog prava (Collège d'Europe, Bruges); članica diplomatske službe (od 1982.); stručnjakinja za pitanja o Europskoj uniji u uredu pravnog savjetnika Ministarstva vanjskih poslova (1985.- 1988.); pravna služba Komisije Europskih zajednica (1989.); voditeljica „pravne službe – EU“ u Ministarstvu vanjskih poslova (1992.-2000., izaslanica ministra); sudjelovanje u pregovorima o Europskom gospodarskom prostoru i pristupanju Republike Austrije Europskoj uniji, agentica Republike Austrije na Sudu Europskih zajednica od 1995.; generalni konzul Austrije u Zürichu (2000.); različita zaduženja na fakultetima i autorica više publikacija; nezavisna odvjetnica na Sudu od 7. listopada 2000. do 6. listopada 2006; preminula u listopada 2018.

 

Luís Miguel POIARES PESSOA MADURO
Luís Miguel POIARES PESSOA MADURO

rođen 1967.; diploma iz prava (Sveučilište u Lisabonu, 1990.); asistent (Sveučilišni europski institut, 1991.); doktor pravnih znanosti (Sveučilišni europski institut u Firenci, 1996.); gostujući profesor (London School of Economics; Collège de l'Europe u Natolinu; Institut Ortega y Gasset u Madridu; Portugalsko katoličko sveučilište; Institut za europske studije u Macau); profesor (Universidade Nova u Lisabonu, 1997.); Fulbright Visiting Research Fellow (Sveučilište Harvard, 1998.); zamjenik ravnatelja Akademije za međunarodno trgovačko pravo; suurednik (Hart Series on European Law and Integration, European Law Journal) i član uredničkih odbora više pravnih revija; nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 2003. do 6. listopada 2009.

Konrad Hermann Theodor SCHIEMANN
Konrad Hermann Theodor SCHIEMANN

rođen 1937.; studij prava na Cambridgeu; barrister (1964.-1980.); Queen's Counsel (1980.-1986.); sudac na High Court of England and Wales (1986.-1995.); Lord Justice of Appeal (1995.-2003.); od 1985. stariji član, a od 2003. blagajnik Honourable Society of the Inner Temple; sudac na Sudu od 8. siječnja 2004. do 8. listopada 2012.

Jerzy MAKARCZYK
Jerzy MAKARCZYK

rođen 1938.; doktor pravnih znanosti (1966.); profesor međunarodnog javnog prava (1974.); Senior Visiting Fellow na Sveučilištu u Oxfordu (1985.), profesor na Međunarodnom katoličkom sveučilištu u Tokiju (1988.); autor više djela o međunarodnom javnom pravu, pravu Zajednica i ljudskim pravima; član više znanstvenih društava za međunarodno pravo, europsko pravo i ljudska prava; pregovarač poljske vlade za povlačenje ruskih trupa s teritorija Republike Poljske; državni podtajnik, zatim državni tajnik u Vanjskim poslovima (1989.-1992.); predsjednik poljskog izaslanstva na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda; sudac na Europskom sudu za ljudska prava (1992.-2002.); predsjednik Instituta za međunarodno pravo (2003.); savjetnik predsjednika Republike Poljske za vanjsku politiku i ljudska prava (2002.-2004.); sudac na Sudu od 11. svibnja 2004. do 6. listopada 2009.

Pranas KŪRIS
Pranas KŪRIS

rođen 1938.; diploma iz prava na Sveučilištu u Vilniusu (1961.); doktorat iz pravnih znanosti, Sveučilište u Moskvi (1965.); doktor prava (Dr. hab.), Sveučilište u Moskvi (1973.); vježbenik na Institut des Hautes Études Internationales (ravnatelj: prof. Ch. Rousseau), Sveučilište u Parizu (1967.-1968.); redoviti član Akademije znanosti Litve (1996.); počasni doktorat Pravnog sveučilišta Litve (2001.); razna predavačke i upravne funkcije na Sveučilištu u Vilniusu (1961.-1990.); docent, redoviti profesor, profesor međunarodnog javnog prava, dekan Pravnog fakulteta; više državnih funkcija, u diplomatskoj službi i pravosuđu Litve; ministar pravosuđa (1990.-1991.), državni savjetnik (1991.), veleposlanik Republike Litve za Belgiju, Luksemburg i Nizozemsku (1992.-1994.); sudac na Europskom sudu za ljudska prava (bivšem) (lipanj 1994.-studeni 1998.); sudac na Vrhovnom sudu Litve i predsjednik istog suda (prosinac 1994.-listopad 1998.); sudac na Europskom sudu za ljudska prava (od studenoga 1998.); sudjelovanje na brojnim međunarodnim konferencijama; član delegacije Republike Litve za pregovore sa SSSR-om (1990.-1992.); autor brojnih publikacija (oko 200); sudac na Sudu od 11. svibnja 2004. do 6. listopada 2010.

George ARESTIS
George ARESTIS

rođen 1945.; diploma iz prava na Sveučilištu u Ateni (1968.); M. A. iz Comparative Politics and Government, Sveučilište Kent u Canterburyju (1970.); odvjetnik na Cipru (1972.-1982.); imenovan sucem na District Court (1982.); promoviran na mjesto predsjednika District Court (1995.); upravni predsjednik District Court u Nikoziji (1997.-2003.); sudac na Supreme Court na Cipru (2003.); sudac na Sudu od 11. svibnja 2004. do 6. listopada 2014.

Anthony BORG BARTHET U.O.M.
Anthony BORG BARTHET U.O.M.

rođen 1947.; doktorat iz pravnih znanosti na Kraljevskom sveučilištu na Malti 1973.; zaposlen u malteškoj javnoj službi kao Notary to Government od 1975.; Counsel for the Republic 1978., Senior Counsel for the Republic 1979., Assistant Attorney General 1988., a 1989. predsjednik Malte imenuje ga za Attorney General; honorarni profesor građanskog prava na Sveučilištu na Malti (1985.-1989.); član vijeća Sveučilišta na Malti (1998.-2004.); član komisije za pravosuđe (1994.-2004.); član odbora upravitelja Malteškog centra za arbitražu (1998.-2004.); Sudac u Sudu pravde od 11. svibnja 2004. do 8. listopada 2018. godine.

Ján KLUČKA
Ján KLUČKA

rođen 1951.; doktor pravnih znanosti na Sveučilištu u Bratislavi (1974.); profesor međunarodnog prava na Sveučilištu u Košicama (od 1975.); sudac na Ustavnom sudu (1993.); član Stalnog arbitražnog suda u Haagu (1994.); član Venecijanske komisije (1994.); predsjednik slovačkog udruženja za međunarodno pravo (2002.); sudac na Sudu od 11. svibnja 2004. do 6. listopada 2009.

Uno LÕHMUS
Uno LÕHMUS

rođen 1952.; doktorat iz pravnih znanosti 1986.; odvjetnik (1977.-1998.); gostujući profesor kaznenog prava na Sveučilištu u Tartuu; sudac na Europskom sudu za ljudska prava (1994.-1998.); predsjednik Vrhovnog suda Estonije (1998.-2004.); član pravne komisije za ustav; savjetnik redakcijskog odbora za kazneni zakon; član radne skupine za zakon o kaznenom postupku; autor brojnih radova iz područja ljudskih prava i ustavnog prava; sudac na Sudu od 11. svibnja 2004. do 23. listopada 2013.

Aindrias Ó CAOIMH
Aindrias Ó CAOIMH

rođen 1950.; diploma iz građanskog prava (National University of Ireland, University College Dublin, 1971.); barrister (King's Inns, 1972.); diploma studija europskog prava (University College Dublin, 1977.); barrister pri irskoj odvjetničkoj komori (1972.-1999.); predavač europskog prava (King's Inns, Dublin); Senior Counsel (1994.-1999.); zastupnik irske vlade u brojnim predmetima pred Sudom Europskih zajednica; sudac na High Court of Ireland (od 1999.); doajen bencher u Honorable Society of King's Inns (od 1999.); potpredsjednik Irskog društva za europsko pravo; član Udruženja za međunarodno pravo (irski ogranak); sin Andreasa O'Keeffea (Aindrias Ó Caoimh), suca na Sudu (1974.-1985.); sudac na Sudu od 13. listopada 2004. do 7. listopada 2015.

Paolo MENGOZZI
Paolo MENGOZZI

rođen 1938.; profesor međunarodnog prava i predstojnik katedre Jean Monnet za pravo Europskih zajednica na Sveučilištu u Bologni; počasni doktorat Sveučilišta Carlos III u Madridu; gostujući profesor na sveučilištima Johns Hopkins (Bologna Center), St. Johns (New York), Georgetown, Paris-II, Georgia (Athens) i na Institut universitaire international (Luxembourg); koordinator European Business Law Pallas Program, na Sveučilištu u Nijmegenu; član savjetodavnog odbora Komisije Europskih zajednica za javnu nabavu; državni podtajnik za trgovinu i industriju za vrijeme predsjedavanja Italije Vijećem; član radne skupine Europskih zajednica o Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) i direktor zasjedanja Centra za istraživanje Akademije za međunarodno pravo u Haagu 1997. posvećenog WTO; sudac na Prvostupanjskom sudu od 4. ožujka 1998. do 3. svibnja 2006.; Pravobraniteljica u Sudu pravde od 4. svibnja 2006. do 8. listopada 2018. godine.

Pernilla LINDH
Pernilla LINDH

rođena 1945.; diploma iz prava na Sveučilištu u Lundu; sudska savjetnica i sutkinja na prvostupanjskom sudu u Trollhättanu (1971.-1974.); sudska savjetnica na žalbenom sudu u Stockholmu (1974.-1975.); sudac na prvostupanjskom sudu u Stockholmu (1975.); savjetnica za pravosudna i upravna pitanja predsjednika žalbenog suda u Stockholmu (1975.-1978.); posebna izaslanica u Domstolverketu (Nacionalna pravosudna uprava) (1977.); savjetnica u Uredu ministarstva pravosuđa (Justice Chancellor) (1979.-1980.); sudac prisjednik na žalbenom sudu u Stockholmu (1980.-1981.); pravna savjetnica u Ministarstvu trgovine (1981.-1982.); pravna savjetnica, zatim voditeljica i generalna direktorica za pravne poslove u Ministarstvu vanjskih poslova (1982.-1995.); naslov veleposlanika 1992.; potpredsjednica Swedish Market Court; odgovorna za pravna i institucionalna pitanja za vrijeme pregovora EGP-a (potpredsjednica, kasnije predsjednica skupine EFTA) i pregovora za pristupanje Kraljevine Švedske Europskoj uniji; sutkinja na Prvostupanjskom sudu od 18. siječnja 1995. do 6. listopada 2006.; sutkinja na Sudu od 7. listopada 2006. do 6. listopada 2011.

Ján MAZÁK
Ján MAZÁK

rođen 1954; doktor pravnih znanosti (Sveučilište Pavol Jozef Safarik, Košice, 1978.); profesor građanskog prava (1994.) i prava Zajednica (2004.); ravnatelj Instituta za pravo Zajednica na Pravnom fakultetu u Košicama (2004.); sudac na Krajský súd (regionalni sud) u Košicama (1980.); potpredsjednik (1982.) i predsjednik (1990.) Mestský súd (općinski sud) u Košicama; član slovačke Odvjetničke udruge (1991); pravni savjetnik na Ustavnom sudu (1993.-1998.); zamjenik ministra pravosuđa (1998.-2000.); predsjednik Ustavnog suda (2000.-2006.); član Venecijanske komisije (2004.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 2006. do 8. listopada 2012.

Verica TRSTENJAK
Verica TRSTENJAK

rođena 1962.; pravosudni ispit (1987.); doktorica pravnih znanosti na Sveučilištu u Ljubljani (1995.); profesorica (od 1996.) teorije prava i države (doktrine) i privatnog prava; istraživačica; doktorski studij na Sveučilištu u Zürichu, Institutu za komparativno pravo Sveučilišta u Beču, Institutu Max Planck za međunarodno privatno pravo u Hamburgu i Slobodnom sveučilištu u Amsterdamu; gostujuća profesorica na Sveučilištu u Beču, Freiburgu (Njemačka) i Visokoj školi za pravo Bucerius u Hamburgu; voditeljica pravne službe (1994.-1996.) i državni tajnik Ministarstva znanosti i tehnologije (1996.-2000.); glavni tajnik vlade (2000.); članica radne skupine za europski građanski zakonik (Study Group on European Civil Code) od 2003.; nositeljica istraživačkog projekta Humboldt (Humboldt Stiftung); objavila više od stotinu pravnih članaka i nekoliko knjiga o europskom i privatnom pravu; nagrada Udruženja slovenskih pravnika „Pravnik godine 2003.“; članica uredničkog vijeća više pravnih revija; glavni tajnik Udruženja slovenskih pravnika, članica više pravničkih udruga, među ostalim Gesellschaft für Rechtsvergleichung; sutkinja na Prvostupanjskom sudu od 7. srpnja 2004. do 6. listopada 2006.; nezavisna odvjetnica na Sudu od 7. listopada 2006. do 28. studenoga 2012.

Jean-Jacques KASEL
Jean-Jacques KASEL

rođen 1946.; doktorat iz pravnih znanosti, licence spéciale iz upravnog prava (ULB, 1970.); diploma IEP u Parizu (Ecofin, 1972.); odvjetnički vježbenik; pravni savjetnik u Banque de Paris et des Pays-Bas (1972.-1973.); ataše, zatim secrétaire de légation u Ministarstvu vanjskih poslova (1973.-1976.); predsjednik radnih skupina u Vijeću ministara (1976.); prvi tajnik u veleposlanstvu (Pariz), zamjenik stalnog zastupnika u OECD (osoba zadužena za odnose s UNESCO, 1976.-1979.); voditelj ureda potpredsjednika vlade (1979.-1980.); predsjednik radnih skupina CPE (Azija, Afrika, Latinska Amerika); savjetnik, zatim zamjenik šefa ureda predsjednika Komisije Europskih zajednica (1981.); direktor za proračun i kadrovske poslove u glavnom tajništvu Vijeća ministara (1981.-1984.); povjerenik u stalnom predstavništvu pri Europskim zajednicama (1984.-1985.); predsjednik proračunskog odbora; ovlašteni ministar, ravnatelj za političke i kulturne poslove (1986.-1991.); diplomatski savjetnik premijera (1986.-1991.); veleposlanik u Grčkoj (1989.-1991., nerezident), predsjednik političkog odbora (1991.); veleposlanik, stalni predstavnik u Europskim zajednicama (1991.-1998.); predsjednik Coreper (1997.); veleposlanik (Bruxelles, 1998.-2002.); stalni predstavnik u NATO (1998.-2002.); maréchal de la Cour i šef kabineta Njegove Kraljevske Visosti velikog vojvode (2002.-2007.); sudac na Sudu od 15. siječnja 2008. do 7. listopada 2013.

Maria Berger
Maria Berger

rođena 1956.; studij prava i ekonomije (1975.-1979.), doktorat iz pravnih znanosti; asistentica i predavačica na Institutu za javno pravo i političke znanosti na Sveučilištu u Innsbrucku (1979.-1984.); zaposlena u Saveznom ministarstvu znanosti i istraživanja, zadnje kao zamjenica voditelja odjela (1984.-1988.); nadležna za pitanja Europske unije u Saveznom uredu (1988.-1989.); voditeljica službe „Europska integracija" u Saveznom uredu (priprema pristupanja Republike Austrije Europskoj uniji) (1989.-1992.); direktorica Nadzornog tijela EFTA-e, u Ženevi i Bruxellesu (1993.-1994.); potpredsjednica Donau-Universität u Kremsu (1995.-1996.); zastupnica u Europskom parlamentu (studeni 1996.-siječanj 2007. i prosinac 2008.-srpanj 2009.) i članica Pravnog odbora; zamjenska članica Europske konvencije o budućnosti Europe (veljača 2002.-srpanj 2003.); članica gradskog vijeća grada Perga (rujan 1997.-rujan 2009.); savezna ministrica pravosuđa (siječanj 2007.-prosinac 2008.); publikacije o različitim temama iz područja europskog prava; počasna profesorica europskog prava na Sveučilištu u Beču; počasna senatorica na Sveučilištu u Innsbrucku; sutkinja na Sudu od 7. listopada 2009. do 20. ožujka 2019. godine.

Niilo JÄÄSKINEN
Niilo JÄÄSKINEN

rođen 1958.; diploma iz prava (1980.), magisterij iz pravnih znanosti (1982.), doktorat na Sveučilištu u Helsinkiju (2008.); predavač na Sveučilištu u Helsinkiju (1980.-1986.); sudski savjetnik i privremeni sudac na prvostupanjskom sudu u Rovaniemiju (1983.-1984.); pravni savjetnik (1987.-1989.), zatim voditelj odjela za europsko pravo (1990.-1995.) u Ministarstvu pravosuđa; pravni savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova (1989.-1990.); savjetnik i tajnik za europska pitanja u Velikom odboru finskog parlamenta (1995.-2000.); privremeni sudac (srpanj 2000.-prosinac 2002.), zatim sudac (siječanj 2003.- rujan 2009.) na Visokom upravnom sudu; zadužen za pravna i institucionalna pitanja u pregovorima za pristupanje Republike Finske Europskoj uniji; nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 2009. do 7. listopada 2015.

Pedro CRUZ VILLALÓN
Pedro CRUZ VILLALÓN

rođen 1946.; studij prava (1963.-1968.) i doktorat na Sveučilištu u Sevilli (1975.); poslijediplomski studij na Sveučilištu u Freiburg im Breisgauu (1969.-1971.); redovni profesor političkog prava na Sveučilištu u Sevilli (1978.-1986.); predstojnik katedre za ustavno pravo na Sveučilištu u Sevilli (1986.-1992.); sudski savjetnik na Ustavnom sudu (1986.-1987.); sudac na Ustavnom sudu (1992.-1998.); predsjednik Ustavnog suda (1998.-2001.); profesor na Wissenschaftskolleg u Berlinu (2001.-2002.); predstojnik katedre za ustavno pravo na Nezavisnom sveučilištu u Madridu (2002.-2009.); izborni član državnog vijeća (2004.-2009.); autor brojnih publikacija; nezavisni odvjetnik na Sudu od 14. prosinca 2009. do 7. listopada 2015.

Egidijus JARAŠIŪNAS
Egidijus JARAŠIŪNAS

rođen 1952.; diploma iz prava na Sveučilištu u Vilniusu (1974.-1979.); doktor pravnih znanosti litavske pravne akademije (1999.), odvjetnik, odvjetnička komora Litve (1979.-1990.); izaslanik vrhovnog vijeća (parlamenta) Republike Litve (1990.-1992.), zatim član Seimasa (parlamenta) Republike Litve i član državnog i pravnog odbora (1992.-1996.); sudac na Ustavnom sudu Republike Litve (1996.-2005.), zatim savjetnik predsjednika Ustavnog suda Republike Litve (od 2006.); asistent na katedri za ustavno pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta Mykolas Romeris (1997.-2000.), zatim izvanredni profesor (2000.-2004.), potom profesor (od 2004.) na navedenoj katedri i na kraju predstojnik katedre za ustavno pravo (2005.-2007.); dekan na Pravnom fakultetu Sveučilišta Mykolas Romeris (2007.-2010.); član Venecijanske komisije (2006.-2010.); potpisnik akta od 11. ožujka 1990. o ponovnom uspostavljanju neovisnosti Litve; autor brojnih pravnih publikacija; Sudac Suda pravde od 6. listopada 2010. do 8. listopada 2018. godine.

Nils Wahl
Nils Wahl

rođen 1961.; doktorat iz pravnih znanosti, Sveučilište u Štokholmu (1995.), izvanredni profesor (docent) i predstojnik katedre Jean Monnet za europsko pravo (1995.), profesor europskog prava, Sveučilište u Štokholmu (2001.); generalni direktor obrazovne fondacije (1993.-2004.); predsjednik švedske udruge Nätverket för europarättslig forskning (Mreža za istraživanje prava Zajednica) (2001.-2006.); član Rådet för konkurrensfrågor (Vijeće za pravo tržišnog natjecanja, 2001.-2006.); sudac na Općem sudu od 7. listopada 2006. do 28. studenog 2012.; nezavisni odvjetnik na Sudu od 28. studenog 2012 do 6. veljače 2019.

Albert VAN HOUTTE
Albert VAN HOUTTE

rođen 12. studenoga 1914. u Nieuwkapelleu; belgijski državljanin; doktor pravnih znanosti (1938.), diploma iz političke i socijalne ekonomije (1940.) Katoličkog sveučilišta u Leuvenu; asistent na Institutu za ekonomske znanosti na Katoličkom sveučilištu u Leuvenu (1939.-1940.); odvjetnik (1938.-1940.); gospodarski i porezni savjetnik Boerenbond, voditelj kabineta ministra poljoprivrede (1944.-1945.); tajnik europskog ureda FAO-a u Rimu, zadužen za likvidaciju Međunarodnog instituta za poljoprivredu (1946.-1949.); predsjednik belgijskog odbora FAO-a, član Vijeća FAO-a i različitih odbora (1950.-1953.); tajnik Suda EZUČ-a od 26. ožujka 1953. do 6. listopada 1958. i Suda Europskih zajednica od 7. listopada 1958. do 9. veljače 1982.; preminuo 15. svibnja 2002.

Paul HEIM
Paul HEIM

rođen 23. svibnja 1932. u Beču; britanski državljanin; studij prava na King's Collegeu, Sveučilištu u Durhamu i Lincoln's Innu (1950.-1955.); primljen u odvjetničku komoru Londona, zamjenik tajnika na Vrhovnom sudu Kenije (1955.); odvjetnik (1957.-1958. i 1961.-1962.); sudac prvog stupnja (1958.); prvi zamjenik tajnika na Vrhovnom sudu Kenije (1963.); zamjenik voditelja u tajništvu Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (1965.); voditelj u tajništvu Komisije za ljudska prava (1966.); voditelj (1967.), glavni voditelj (1969.), zamjenik voditelja kabineta (1969.-1973.) u Vijeću Europe; voditelj odjela (1973.), direktor (1980.) u tajništvu Europskog parlamenta; tajnik Suda od 10. veljače 1982. do 9. veljače 1988.

Jean-Guy GIRAUD
Jean-Guy GIRAUD

rođen 1944.; francuski državljanin; magisterij prava na Sveučilištu Paris I, Institutu za političke studije u Parizu i School of advanced international studies Sveučilišta Johns Hopkins; voditelj u glavnom tajništvu u Europskom parlamentu; glavni voditelj u tajništvu komisije za proračun; voditelj odjela tajništva institucionalne komisije i komisije za proračun; savjetnik, zatim direktor u uredu predsjednika Europskog parlamenta (institucionalna, pravna i proračunska pitanja); direktor u Općoj upravi komisija; tajnik Suda od 10. veljače 1988. do 9. veljače 1994.

Roger GRASS
Roger GRASS

rođen 1948.; diploma Instituta za političke studije u Parizu i visokoškolskog studija javnog prava; zamjenik državnog odvjetnika na tribunal de grande instance u Versaillesu; glavni administrator na Sudu; glavni tajnik državnog odvjetništva na cour d'appel u Parizu; kabinet ministra pravosuđa, ministarstvo pravosuđa; sudski savjetnik predsjednika Suda; tajnik Suda od 10. veljače 1994. do 6. listopada 2010.