Predstavljanje članova

Add

Ricardo da Silva Passos, rođen 1953. u Lisabonu (Portugal), 1975. stječe diplomu iz prava na Universidade Clássica de Lisboa (Klasično sveučilište u Lisabonu, Portugal) i 1978. magisterij iz pravnih znanosti na Université de Strasbourg (Sveučilište u Strasbourgu, Francuska). Nakon toga studira na Harvard Universityju (Sveučilište Harvard, Sjedinjene Američke Države), gdje 1984. stječe diplomu Master of Laws.

Od 1975. tijekom godine dana obavlja funkcije zamjenika (subdelegado) državnog odvjetnika pri Tribunalu Judicial da Comarca de Cascais (Okružni sud u Cascaisu, Portugal) prije nego što se, kao pravnik, od 1978. do 1986. pridružio tajništvu Europske komisije za ljudska prava (Vijeće Europe, Strasbourg, Francuska). Godine 1986. ulazi u službu Suda kao sudski savjetnik kod suca Joséa Carlosa de Carvalha Moitinha de Almeide.

Od 1988. do 1999. voditelj je odjela tajništva Odbora za pravna pitanja i prava građana Europskog parlamenta, gdje je od 1999. do 2010. načelnik odjela u pravnoj službi. Zatim u okviru iste službe od 2010. do 2016. preuzima Upravu za institucionalne i parlamentarne poslove. Godine 2002. imenovan je članom tajništva Konvencije o budućnosti Europe.

R. da Silva Passos imenovan je 19. rujna 2016. sucem Općeg suda te su ga suci tog suda izabrali na dužnost predsjednika vijeća 30. rujna 2019.

Rođen 1952. u Košicama (Slovačka), Juraj Schwarcz 1975. stječe magisterij prava i 1979. doktorat iz pravnih znanosti na Univerziti Komenského v Bratislave (Sveučilište u Bratislavi, Slovačka).

Svoju profesionalnu karijeru započinje kao pravni savjetnik u trgovačkom društvu od 1975. do 1990., a 1991. postaje tajnik trgovačkog registra na Mestskom súdu v Košiciach (Općinski sud u Košicama, Slovačka). Sljedeće godine imenovan je sucem na tom sudu. Od 1992. do 2009. također je sudac na Krajskom súdu v Košiciach (Regionalni sud u Košicama, Slovačka), a ondje od 1994. do 2009. obnaša dužnosti predsjednika vijeća. Od 2005. do 2009. obnaša dužnosti predsjednika vijeća za trgovačko pravo. Tijekom 2004. obnaša dužnosti suca na Odjelu za trgovačko pravo na Najvyššem súdu Slovenskej republiky (Vrhovni sud Slovačke Republike).

Od 1997. do 2009. vanjski je član odjela za trgovačko i gospodarsko pravo Univerzite Pavla Jozefa Šafárika v Košiciach (Sveučilište P. J. Šafárika u Košicama, Slovačka), a od 2005. do 2009. član nastavnog zbora Justične akadémije Slovenskej republiky (Pravosudna akademija Slovačke Republike).

Imenovan je sucem na Općem sudu 7. listopada 2009.

Rođena 1958. u Trjavni (Bugarska), Mariyana Kancheva 1984. stječe magisterij iz prava na Sofijskom universitetu „Sveti Kliment Ohridski” (Sveučilište u Sofiji „Sveti Kliment Ohridski”, Bugarska) i 2009. dodatni magisterij iz europskog prava na Institutu d’études européennes (Institut za europska istraživanja) na Universitéu libre de Bruxelles (Slobodno sveučilište u Bruxellesu, Belgija).

Svoju profesionalnu karijeru započinje od 1985. do 1986. kao sudačka vježbenica na Sofijskom Okraženom Sadu (Okružni sud u Sofiji, Bugarska). Od 1986. do 1988. radi kao pravna savjetnica, a potom je odvjetnica upisana u odvjetničkoj komori u Sofiji (Bugarska) do 2011. te u Bruxellesu (Belgija) od 2007. do 2011. Od 1992. do 1994. glavna je ravnateljica Ureda diplomatskih službi bugarskog Ministarstva vanjskih poslova. Tijekom svoje karijere specijalizirala se u nekoliko područja, osobito u području prava intelektualnog vlasništva (upisana u registar zastupnika u pravu industrijskog vlasništva pri Patentnom Vedomstvu na Republika Bulgaria (Patentni ured Republike Bugarske)) i gospodarskog prava (upisana u registar stečajnih upravitelja pri bugarskom Ministarstvu pravosuđa).

Usto je arbitar za rješavanje trgovačkih sporova u Bugarskoj. Sudjeluje u uređivanju različitih zakonodavnih tekstova kao pravna savjetnica u bugarskom parlamentu. Autorica je nekoliko publikacija iz prava Europske unije. Usto je sudjelovala na mnogim seminarima, forumima i konferencijama na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Imenovana je sutkinjom na Općem sudu 19. rujna 2011.

Eugène Buttigieg, rođen 1961. u Sliemi (Malta), pohađa studij prava na Università ta' Malta (Malteško sveučilište) i ondje 1986. stječe doktorat iz prava (LL.D). Godine 1991. stječe magisterij iz europskog prava na Universityju of Exeter (Sveučilište u Exeteru, Ujedinjena Kraljevina), a 2004. stječe doktorat iz prava na Universityju of London (Sveučilište u Londonu, Ujedinjena Kraljevina).

Upisan kao odvjetnik na Malti od 1987., svoju profesionalnu karijeru započinje u malteškom Ministarstvu pravosuđa, gdje kao pravnik radi od 1987. do 1990. Zatim se u svojstvu glavnog pravnika pridružuje malteškom Ministarstvu vanjskih poslova, gdje radi od 1990. do 1994.

Od 1994. E. Buttigieg uglavnom se bavi poučavanjem: predavač je od 1994. do 2001., docent od 2001. do 2006 i od 2007. izvanredni profesor na Università ta' Malta. Godine 2009. dodijeljena mu je Jean Monnet katedra iz europskog prava, a 2019. postaje redovni profesor. Također je gostujući profesor prava tržišnog natjecanja na Queen Mary Universityju of London (Sveučilište Queen Mary u Londonu, Ujedinjena Kraljevina). E. Buttigieg autor je mnogobrojnih publikacija iz područja prava Unije i prava tržišnog natjecanja.

Od 1994. do 2005. član je Copyright Boarda (Komisija za autorsko pravo, Malta), a između 1994. i 2012. obavlja dužnosti pravnog savjetnika u području prava Unije, prava tržišnog natjecanja, prava intelektualnog vlasništva i prava potrošača u privatnom sektoru. U tom se svojstvu također pridružuje malteškom Ministarstvu gospodarstva od 2000. do 2012. te Malta Competition and Consumer Affairs Authorityju (malteško tijelo za poslove tržišnog natjecanja i potrošače). Usto, od 2001. do 2009. je član Malta Resources Authorityja (malteško tijelo za upravljanje resursima).

Imenovan je sucem na Općem sudu 8. listopada 2012.

Rođen 1974. u Tartuu (Estonija), Lauri Madise 1998. stječe diplomu iz prava na Tartu Ülikoolu (Sveučilište u Tartuu, Estonija) i 1995. na Universitéu de Poitiers (Sveučilište u Poitiersu, Francuska).

Svoju profesionalnu karijeru započinje kao savjetnik u estonskom Ministarstvu pravosuđa od 1995. do 1999., a od 1999. do 2002. radi kao voditelj tajništva ustavnog odbora estonskog parlamenta.

Godine 2002. postaje sudac na Tallinna Ringkonnakohusu (Prizivni sud u Talinu, Estonija). Godine 2005. također postaje član sudbene ispitivačke komisije i sudjeluje u zakonodavnim djelatnostima u području ustavnog i upravnog prava.

Imenovan je sucem na Općem sudu 23. listopada 2013.

Rođena 1971. u Poljskoj, Nina Półtorak 1995. stječe diplomu iz prava, a 2001. doktorat iz pravnih znanosti na Uniwersytetu Jagiellońskom (Jagelonsko sveučilište u Krakovu, Poljska). Godine 2011. postaje habilitirani doktor pravnih znanosti.

Nakon upisivanja u odvjetničku komoru u Poljskoj 2000., obavlja odvjetničku profesiju od 2000. do 2012. u nekoliko odvjetničkih ureda, pridonoseći svojim znanjem o poljskom i europskom pravu te zastupajući klijente pred najvišim sudovima. Godine 2012. postaje sutkinja na Wojewódzkom Sądu Administracyjnom w Krakowie (Vojvodski upravni sud u Krakovu), a 2014. upućena je u Naczelny Sąd Administracyjny (Vrhovni upravni sud, Poljska). Od 2013. do 2016. voditeljica je odjela za europsko pravo Naczelnog Sąda Administracyjnog.

Od 1995. do 2003. predavačica je, a od 2003. do 2013. izvanredna profesorica na katedri za pravo Europske unije na Uniwersytetu Jagiellońskom, gdje provodi sveučilišna istraživanja, predaje, među ostalim, ustavno i upravno pravo Europske unije te je mentorica za magistarske i doktorske disertacije. Od 2006. do 2016. voditeljica je poslijediplomskih studija prava Unije na Uniwersytetu Jagiellońskom. Također se bavi pravnim istraživanjem i kao „Visiting Scholar” 1998. pridružuje se Oxford Universityju (Sveučilište u Oxfordu, Ujedinjena Kraljevina), a 2005. Europskom sveučilišnom institutu u Firenci (Italija). Autorica je mnogih publikacija o europskom pravu, a na Uniwersytetu Jagiellońskom od 2013. predaje kao profesorica na katedri za pravo Europske unije.

Imenovana je sutkinjom na Općem sudu 13. travnja 2016.

Rođena 1975. u Rigi (Latvija), Inga Reine 1996. stječe diplomu iz prava na Latvijas Universitātēu (Sveučilište Latvije) i 1998. magisterij na European Inter-University Centreu for Human Rights and Democratisation (EIUC) (Europski međusveučilišni centar za ljudska prava i demokratizaciju, Italija).

Svoju profesionalnu karijeru započinje kao pravnica u latvijskom Uredu za ljudska prava od 1995. do 1999., nakon čega se pridružuje Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju (OESS) kao savjetnica u okviru misije na Kosovu od 1999. do 2002. i misije u Crnoj Gori od 2002. do 2003.

Od 2003. do 2012. nastavlja svoju karijeru kao pravnica u latvijskom Ministarstvu vanjskih poslova i zastupa latvijsku vladu pri međunarodnim organizacijama specijaliziranima za ljudska prava. Osim toga, tijekom tog razdoblja imenovana je članicom Upravnog odbora za ljudska prava Vijeća Europe (CDDH).

Od 2012. do 2015. voditeljica je odjela Stalnog predstavništva Latvije pri Europskoj uniji u Bruxellesu. Usto je od 2012. do 2016. pravna savjetnica u tom predstavništvu.

Imenovana je sutkinjom na Općem sudu 8. lipnja 2016.

Rođen 1963. u Bruxellesu (Belgija), Paul Nihoul 1988. stječe diplomu iz prava na Universitéu catholique de Louvain (Katoličko sveučilište u Leuvenu, Belgija) i 1989. Master of Laws na Harvard Universityju (Sveučilište Harvard, Sjedinjene Američke Države). Godine 1998. stječe doktorat iz pravnih znanosti na Universitéu catholique de Louvain. Na tom sveučilištu 1984. također stječe diplomu iz filologije i filozofije.

Nakon upisivanja u odvjetničku komoru New Yorka (Sjedinjene Američke Države) 1990., ondje obavlja odvjetničku profesiju kao Attorney and Counselor at Law. Nakon povratka u Europu, od 1991. do 1995. radi na Sudu Europskih zajednica kao sudski savjetnik u kabinetu suca Renéa Jolieta, a zatim suca Johna Murrayja.

Od 1995. do 1999. sveučilišni je istraživač na Universitéu catholique de Louvain, a zatim je od 1999. do 2010. predavač i potom profesor na Rijksuniversiteitu Groningen (Sveučilište u Groningenu, Nizozemska) i od 2001. na Universitéu catholique de Louvain. Na potonjem je sveučilištu od 2001. do 2016. direktor centra za pravo potrošača. Istodobno je od 2004. do 2006. predsjednik akademskog odbora tog sveučilišta, a od 2012. do 2015. predsjednik Instituta za pravne studije. Od 1999. do 2009. nositelj je katedre Jean Monnet koju ad personam dodjeljuje Europsko istraživačko vijeće. Od 2013. do 2016. predaje kao gostujući profesor na Universitéu Paris-Dauphine (Sveučilište Paris-Dauphine, Francuska). Od 2010. do 2011. radi kao Fulbrightov stipendist na American Universityju (Washington DC, Sjedinjene Američke Države). Od 2013. do 2016. predsjednik je Academic Societyja for Competition Law (Ascola).

Imenovan je sucem na Općem sudu 19. rujna 2016.

Rođen 1966. u Stockholmu (Švedska), Ulf Öberg 1991. stječe diplomu iz prava na Stockholms universitetu (Sveučilište u Stockholmu, Švedska). Studij nastavlja na universitéu de Paris I Panthéon-Sorbonne (Sveučilište Paris I, Panthéon-Sorbonne, Francuska), gdje 1992. stječe diplomu specijaliziranog studija iz prava zajedničkog tržišta. Godine 1993. stječe diplomu iz međunarodnih odnosa na Institutu d’études politiques (IEP) de Paris (Institut za političke studije (IEP) u Parizu, Francuska).

Svoju profesionalnu karijeru započinje 1992. kao istraživač u švedskoj Istraživačkoj agenciji za nacionalnu obranu, gdje radi i 1994., a od 1993. do 1994. sudjeluje u švedskom programu izobrazbe službenika.

Od 1994. do 1995. pravni je savjetnik za europske poslove u švedskom Ministarstvu vanjskih poslova, a zatim od 1995. do 2000. radi na Sudu kao sudski savjetnik kod suca Hansa Ragnemalma.

Po povratku u Švedsku započinje sveučilišnu karijeru kao istraživač i predavač na Stockholms universitetu. Otvara vlastiti odvjetnički ured i od 2006. do 2016. radi kao odvjetnik upisan u Sveriges advokatsamfundu (Udruženje švedske odvjetničke komore).

Imenovan je sucem na Općem sudu 19. rujna 2016.

Rođen 1963. u Dublinu (Irska), Colm Mac Eochaidh 1984. stječe diplomu iz prava na University Collegeu Dublin, National University of Ireland (Sveučilišni fakultet u Dublinu, Nacionalno sveučilište Irske).

Nakon stjecanja ovlasti za obavljanje dužnosti Barristera u Irskoj i upisa pri Honorable Societyju of King’s Inns Dublin 1987., svoju profesionalnu karijeru započinje kao pravnik za područje europskog prava od 1988. do 1990. u okviru Law Societyja of England and Wales (odvjetnička komora Engleske i Walesa). Od 1990. do 1993. predstavlja tu komoru, kao i Law Society of Scotland (odvjetnička komora Škotske), pri institucijama Europskih zajednica u Bruxellesu.

Od 1993. do 2009. obavlja odvjetničku profesiju u odvjetničkoj komori Irske kao Barrister, a nakon toga 2009. postaje Senior Counsel.

Od 1993. do 1999. također predaje pravo tržišnog natjecanja u Honorable Societyju of King’s Inns Dublin, a potom postaje predavač na China-EU Schoolu of Law u sklopu Zhōngguó Zhèngfǎ Dàxuéa (Kinesko sveučilište za političke znanosti i pravo, Kina).

Godine 2012. imenovan je sucem na High Courtu of Ireland (Visoki sud, Irska), a od 2014. do 2017. predsjednik je vijeća zaduženog za useljavanje i azil.

Imenovan je sucem na Općem sudu 8. lipnja 2017.

Rođena 1958. u Turkuu (Finska), Tuula Riitta Pynnä 1981. stječe magisterij iz prava na Turun yliopistou (Sveučilište u Turkuu, Finska) i 1993. magisterij iz prava na Universitätu Trier (Sveučilište u Trieru, Njemačka). Godine 1994. stječe magisterij iz europskih pravnih studija na Europskom institutu za javnu upravu u suradnji s Universitéom Nancy 2 (Sveučilište Nancy 2, Francuska) i Aristotélio Panepistímiom Thessaloníkis (Aristotelsko sveučilište u Solunu, Grčka).

Godine 1981. počinje svoju profesionalnu karijeru i predaje na Turun yliopistou do 1982. Potom 1982. počinje raditi u finskom pravosuđu kao privremena sutkinja na Porin raastuvanoikeusu (Prvostupanjski sud u Poriju, Finska), gdje ostaje do 1983. Dvije godine radi kao načelnica službe u Porin poliisilaitosu, väestökirjatoimiston johtaja (Ured za stanovništvo, Finska), a nakon toga ponovno radi kao sutkinja. Tijekom 1984. obavlja dužnost sudske savjetnice i privremene sutkinje na Ulvilan Kihlakunnanoikeusu (Prvostupanjski sud u Ulvili, Finska). Od 1985. do 1995. radi najprije kao privremena sutkinja, a potom kao sutkinja na Tampereen raastuvanoikeusu (Sud u Tampereu, Finska) i također na Pirkanmaan käräjäoikeusu (Prvostupanjski sud u Pirkanmaai, Finska).

Od 1996. do 2005. radi u finskom Ministarstvu vanjskih poslova kao načelnica odjela za postupke prema pravu Europske unije i pravna savjetnica, u kojem svojstvu je zastupala Finsku u predmetima pred Sudom Europskih zajednica. Imenovana je voditeljicom finske delegacije radne skupine Vijeća Europskih zajednica „Sud” i usto je članica skupine „Prijatelji predsjedništva” za reformu pravosudnog sustava Zajednice u Ugovoru iz Nice.

Imenovana je sutkinjom na obama vrhovnim sudovima Finske. Godine 2005. imenovana je privremenom sutkinjom, a 2006. sutkinjom na Korkein hallinto-oikeusu (Vrhovni upravni sud, Finska). Nakon toga je od 2012. do 2019. sutkinja na Korkein oikeusu (Vrhovni sud, Finska). Usto je od 2015. do 2019. članica stegovnog povjerenstva burze Nasdaq OMX Helsinki (Finska), a od 2011. do 2019. članica ispitnog povjerenstva u Suomen Asianajajaliittou (Odvjetnička komora Finske), kojim predsjeda od 2013. do 2019.

Imenovana je sutkinjom na Općem sudu 26. rujna 2019.

Rođen 1964. u Hamburgu (Njemačka), Johannes Christoph Laitenberger studira pravo na Rheinische Friedrich-Wilhelms-Universitätu Bonn (Rajnsko sveučilište Friedricha Wilhelma u Bonnu, Njemačka). Godine 1990. u Njemačkoj polaže prvi pravnički državni ispit.

Nakon toga 1991. radi u Bundestagu (njemački parlament) kao pravni suradnik u administrativnoj službi.

Od 1991. do 1994. radi kao Rechtsreferendar na Oberlandesgerichtu Köln (Viši regionalni sud u Kölnu, Njemačka). Godine 1994. u Njemačkoj polaže drugi pravnički državni ispit.

Usto od 1991. do 1995. u nepunom radnom vremenu radi kao predavač i istraživač na Rheinische Friedrich-Wilhelms-Universitätu Bonn.

Godine 1995. također u nepunom radnom vremenu radi u odvjetničkom uredu.

Stječe dozvolu za obavljanje odvjetničke profesije u Njemačkoj i 1996. radi kao pravni savjetnik udruženja poduzetnika, a nakon toga se pridružuje službama institucija Europske unije.

Od 1996. do 1999. radi kao savjetnik u Upravi za administraciju i protokol Glavnog tajništva Vijeća Europske unije, a 1999. imenovan je izvjestiteljem u Glavnoj upravi Europske komisije za tržišno natjecanje.

Nakon toga obavlja nekoliko funkcija u izravnoj suradnji s članovima Komisije. Od 1999. do 2003. radi kao član ureda europske povjerenice Viviane Reding, a od 2003. do 2004. njegov je predstojnik. Od 2004. do 2005. radi kao član ureda predsjednika Komisije Joséa Manuela Barrosa. Od 2005. do 2009. radi kao glasnogovornik i načelnik Službe glasnogovornika Komisije. Od 2009. do 2014. vraća se u ured predsjednika Komisije, kao njegov predstojnik.

Godine 2014. imenovan zamjenikom glavnog direktora Komisijine pravne službe, a potom od 2015. do 2019. obavlja dužnosti glavnog direktora Komisijine Glavne uprave za tržišno natjecanje.

Polaže prisegu kao sudac na Općem sudu 26. rujna 2019.

Rođen 1964. u Cosenzi (Italija), Roberto Mastroianni 1987. stječe diplomu iz prava na Universiti degli Studi di Firenze (Sveučilište u Firenci, Italija) i 1990. magisterij iz prava na Penn State University Dickinson School of Law (Dickinson School of Law na Pensilvanijskom državnom sveučilištu, Sjedinjene Američke Države). Godine 1992. stječe doktorat iz pravnih znanosti na Universiti di Bologna (Sveučilište u Bologni, Italija). Potom od 1992. do 1993. pohađa poslijedoktorski studij na Universitéu de Genève (Sveučilište u Ženevi, Švicarska), a 1993. i 1994. na Universiteitu van Amsterdam (Sveučilište u Amsterdamu, Nizozemska) i na New York Law Schoolu (Pravna škola u New Yorku, Sjedinjene Američke Države).

Svoju profesionalnu karijeru započinje kao istraživač međunarodnog prava na Universiti degli Studi di Firenze od 1992. do 1997., a potom radi kao sudski savjetnik u kabinetima nezavisnih odvjetnika Giuseppea Tesaura i Antonija Saggia od 1997. do 2000.

Potom od 2000. do 2019. predaje pravo Unije kao profesor na Universiti degli Studi di Napoli Federico II (Sveučilište Federica II. u Napulju, Italija), gdje objavljuje mnoge radove. Usto kao gostujući profesor od 2011. do 2013. predaje pravo Unije i europsko postupovno pravo na Université Paris 2 – Panthéon-Assas (Sveučilište Pariz 2 – Panthéon-Assas, Francuska). Također od 2013. do 2017. predaje pravo Unije na Libera Universiti Internazionale degli Studi Sociali Guido Carli (Slobodno međunarodno sveučilište za društvene znanosti „Guido Carli”, Italija). Godine 2015. imenovan je profesorom komparativnog prava tržišnog natjecanja na Sturm Collegeu of Law na Universityju of Denver (Sturm College of Law na Sveučilištu u Denveru, Sjedinjene Američke Države), gdje predaje do 2019.

Od 1993. do 2019. odvjetnik je ovlašten za zastupanje pred višim talijanskim sudovima. Od 2013. do 2015. član je upravnog vijeća Societe Italiana di Diritto Internazionale (SIDI) (Talijansko društvo za međunarodno pravo) i od 2018. do 2021. Associazionea Italiana Studiosi di Diritto dell'Unione Europea (AISDUE) (Talijansko udruženje za studije prava Europske unije). Usto je od 2015. do 2018. savjetnik talijanske vlade za zakonodavna pitanja u njezinu odjelu za europske poslove.

Imenovan je sucem na Općem sudu 26. rujna 2019.

Rođen 1965. u Vitoria-Gasteizu (Španjolska), José Martín y Pérez de Nanclares 1988. stječe diplomu iz prava na Universidadu de Salamanca (Sveučilište u Salamanci, Španjolska). Od 1988. do 1989. studira ustavno pravo na Universitätu zu Köln (Sveučilište u Kölnu, Njemačka), a 1991. stječe magisterij iz europskog prava na Universitätu Saarbrücken (Sveučilište u Saarbrückenu, Njemačka). Godine 1994. stječe doktorat iz pravnih znanosti na Universitätu Saarbrücken i Universidadu de Salamanca.

Predaje međunarodno pravo i svoju profesionalnu karijeru započinje na Universidadu de La Rioja (Sveučilište u La Rioji, Španjolska) kao predavač od 1993. do 1996. i kao profesor od 1996. do 2001. Godine 1996. imenovan je glavnim tajnikom Universidada de La Rioja, od 1996. do 2000. prorektor je za istraživanje, a od 2004. do 2008. prorektor za međunarodne odnose. Od 2001. do 2009. nositelj je katedre za međunarodno javno pravo te katedre Jean Monnet za pravo Unije. Od 2009. na 2012. na Universidadu de Salamanca nositelj je katedre za međunarodno javno pravo, a to postaje i 2018.

Od 2012. do 2018. predstojnik je Ureda za međunarodne pravne poslove španjolskog Ministarstva vanjskih poslova i suradnje. Tijekom 2018. predstojnik je Ureda predsjedništva Conseja de Estado (Državno vijeće, Španjolska).

Imenovan je sucem na Općem sudu 26. rujna 2019.

Rođen 1970. u Beču (Austrija), Gerhard Hesse 1993. stječe diplomu iz prava i 2002. doktorat iz pravnih znanosti na Universitätu Wien (Sveučilište u Beču, Austrija).

Svoju profesionalnu karijeru započinje 1994. kao član odjela za europske poslove pri uredu saveznog kancelara (Austrija). Te dužnosti obavlja godinu dana, a nakon toga je od 1995. do 2000. član, a zatim načelnik odjela pravne službe ureda saveznog kancelara. Od 2000. do 2002. radi kao pravni savjetnik u Arbeiterkammeru (Radnička komora, Austrija), a od 2002. do 2007. radi kao član, a zatim načelnik odjela pravne službe ureda saveznog kancelara. Od 2007. do 2010. radi kao pravni savjetnik u kabinetu ureda austrijskog saveznog kancelara, a od 2010. do 2017. glavni je direktor pravne službe ureda saveznog kancelara. Od 2017. do 2019. glavni je direktor pravne službe austrijskog Ministarstva za ustavna pitanja, reforme, deregulaciju i pravosuđe.

Od 2010. do 2019. usto je član odbora austrijske vlade za zaštitu osobnih podataka. Od 2017. do 2019. također je predsjednik nadzornog odbora austrijske Nacionalne knjižnice. Njegovo iskustvo u austrijskoj javnoj upravi dovodi do objave mnogih pravnih radova.

Imenovan je sucem na Općem sudu 26. rujna 2019.

Rođen 1974. u Barceloni (Španjolska), Miguel Sampol Pucurull 1997. stječe diplomu iz prava i 1998. diplomu iz poslovnog menadžmenta na Universidadu Pontificia Comillas – ICADE (Papinsko sveučilište u Comillasu, Španjolska).

Svoju karijeru započinje kao abogado del Estado: od 2002. do 2005. zastupa državu pred španjolskim sudovima, a od 2005. do 2006. radi u pravnoj službi španjolskog Ministarstva kulture. Od 2006. do 2007. radi u pravnoj službi španjolskog Ministarstva vanjskih poslova i zadužen je za pitanja u vezi sa Sudom Europske unije.

Od 2007. do 2014. radi kao abogado del Estado – pravni savjetnik u Stalnom predstavništvu Španjolske pri Europskoj uniji. Godine 2014. stupa u službu španjolskog Ministarstva pravosuđa kao zamjenik glavnog direktora za europske i međunarodne poslove pri Abogacíji General del Estado (Državno odvjetništvo). U sklopu toga u španjolskom Ministarstvu vanjskih poslova i suradnje do 2019. obavlja dužnosti abogada del Estado-Jefe državne pravne službe nadležne za postupke pred Sudom Europske unije. U tom razdoblju također je član upravnog odbora nekoliko javnih poduzeća, a autor je i mnogih pravnih publikacija.

Imenovan je sucem na Općem sudu 26. rujna 2019.

Rođena 1974. u Călărașiju (Rumunjska), Mirela Stancu na Universitatei din București (Sveučilište u Bukureštu, Rumunjska) 1998. stječe diplomu iz prava i 2009. doktorat iz pravnih znanosti.

Od 1999. do 2002. odvjetnica je pri odvjetničkoj komori u Bukureštu (Rumunjska), a potom predaje postupovno pravo na Universitatei din București: ondje je predavačica od 2002. do 2018. i viša predavačica od 2018. te u tim razdobljima objavljuje mnoge pravne publikacije.

Od 2004. do 2009. sutkinja je na Judecătoriji Sectorului 3 Bucureşti (Prvostupanjski sud 3. okruga Bukurešta, Rumunjska), a zatim od 2009. do 2019. na Tribunalulu București (Viši sud u Bukureštu, Rumunjska). Godine 2005. imenovana je sutkinjom upućenom u rumunjsko Ministarstvo vanjskih poslova, a od 2007. do 2018. nastavnica je na Institutulu Național al Magistraturii (Nacionalni pravosudni institut, Rumunjska).

Od 2011. do 2014. obavlja poslove pravne administratorice na Sudu, u kabinetu sutkinje Camelije Toader.

Od 2015. do 2018. u Rumunjskoj radi kao direktorica za europska pitanja, međunarodne odnose i programe Consiliula Superior al Magistraturii (Državno sudbeno vijeće, Rumunjska).

Imenovana je sutkinjom na Općem sudu 26. rujna 2019.

Rođena 1975. u Pragu (Češka Republika), Petra Škvařilová-Pelzl studira pravo u Češkoj Republici i Njemačkoj te na Univerziti Karlovoj (Karlovo sveučilište u Pragu, Češka Republika) stječe diplomu Magister iuris (summa cum laude). Godine 2004. na Universitätu Hamburg (Sveučilište u Hamburgu, Njemačka) stječe doktorat iz pravnih znanosti (summa cum laude). Također je 1995. diplomirala usmeno prevođenje za njemački jezik na Státní jazykovoj školi (Državna škola za jezike u Pragu, Češka Republika).

Svoju profesionalnu karijeru započinje 1999. kao znanstvena suradnica na Katedri za trgovačko pravo, pomorsko pravo i gospodarsko pravo Universitäta Hamburg i odabrana je na natječaju Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO) za zapošljavanje čeških pravnika u europskim institucijama. Radi kao dužnosnica u Glavnoj upravi za knjižnicu te istraživanje i dokumentaciju Suda Europske unije, gdje od 2004. do 2019. obavlja dužnosti pravnog administratora. Od 2010. do 2016. te dužnosti obavlja kao pomoćnica glavnog direktora. Od 2017. do 2018. obavlja dužnosti sudskog savjetnika u kabinetu sutkinje Marije Berger na Sudu.

Autorica je nekoliko publikacija, osobito u područjima prava Unije i komparativnog prava, a od 2009. također predaje pravo Unije na Verwaltungsakademie des Bundes in Wien (Savezna akademija za javnu službu u Beču, Austrija). Usto je sudjelovala na mnogim seminarima i konferencijama, uključujući u okviru Bijenalnog češko-njemačkog pravnog festivala.

Imenovana je sutkinjom na Općem sudu 26. rujna 2019.

Rođen 1977. u Tallinnu (Estonija), Iko Nõmm na Tartu Ülikoolu (Sveučilište u Tartuu, Estonija) 2001. stječe diplomu iz prava i 2007. magisterij iz prava. Godine 2013. na Tartu Ülikoolu stječe doktorat iz pravnih znanosti.

Profesionalnu karijeru započinje od 2001. do 2002. kao savjetnik na Tallinna Ringkonnakohusu (Žalbeni sud u Tallinnu, Estonija) i radi kao kandidat za suca na Harju Maakohtuu (Prvostupanjski sud u Harjuu, Estonija). Ondje obavlja dužnosti suca od 2002. do 2007., a od 2007. do 2019. sudac je na Tallinna Ringkonnakohusu. Od 2015. do 2016. radi kao sudački vježbenik na Riigikohusu (Vrhovni sud, Estonija), a od 2017. do 2018. nacionalni je sudac upućen na Sud Europske unije.

Od 2014. do 2019. također predaje na Tartu Ülikoolu, a od 2015. do 2019. u obrazovnom odjelu na Riigikohusu. Od 2015. do 2019. također obavlja aktivnosti obrazovanja pri estonskoj odvjetničkoj komori, a od 2018. do 2019. član je odbora za ispitivanje estonskih sudaca. Od 2015. do 2019. član je odbora estonske odvjetničke komore za ocjenu stručne sposobnosti.

Imenovan je sucem na Općem sudu 26. rujna 2019.

Rođena 1977. u Bad Harzburgu (Njemačka), Gabriele Steinfatt studira pravo na Universitätu des Saarlandes (Saarsko sveučilište) u Saarbrückenu (Njemačka) i u Strasbourgu (Francuska). Godine 2000. stječe magisterij iz privatnog prava i certifikat iz europskog prava na Universitéu Robert Schuman (Sveučilište Roberta Schumana u Strasbourgu, Francuska). Godine 2002. polaže prvi državni pravni ispit u Saarbrückenu. Od 2002. do 2003. pohađa poslijediplomski studij na Europa-Institutu Universitäta des Saarlandes (Institut za europske studije Saarskog sveučilišta, Njemačka). Godine 2005. svoj pravnički vježbenički staž završava u Saarbrückenu (Njemačka) drugim državnim pravnim ispitom. Godine 2012. stječe doktorat iz pravnih znanosti na Universitätu des Saarlandes.

Od 2005. do 2017. obavlja dužnosti sutkinje na Verwaltungsgerichtu der Freien Hansestadt Bremen (Upravni sud u Bremenu, Njemačka), a od 2017. do 2019. radi na Oberverwaltungsgerichtu der Freien Hansestadt Bremen (Visoki upravni sud u Bremenu, Njemačka). Tijekom tog razdoblja također je članica Dienstgerichtshofa für Richter (Stegovni žalbeni sud za suce) i zamjenska članica Berufsgerichtshofa für Ingenieure (Stegovni žalbeni sud za inženjere).

Autorica je nekoliko publikacija, osobito u području europskog prava, a također je predavačica na Universitätu des Saarlandes i Universitätu Bremen (Sveučilište u Bremenu, Njemačka). Sudjeluje u obrazovanju mladih pravnika u okviru njihova pravničkog vježbeničkog staža, a također je ispitivačica za prvi državni pravni ispit.

Imenovana je sutkinjom na Općem sudu 26. rujna 2019.

Rođen 1979. u Klaipėdi (Litva), Rimvydas Norkus 2001. stječe magisterij iz prava na Vilniaus universitetasu (Sveučilište u Vilniusu, Litva). Godine 2005. stječe doktorat iz pravnih znanosti na Mykolo Romerio universitetasu (Sveučilište Mykolasa Romerisa, Litva).

Svoju profesionalnu karijeru započinje kao sudački vježbenik na Lietuvos apeliacinis teismasu (Žalbeni sud Litve) od 1999. do 2000. te na tom sudu od 2000. do 2003. obavlja dužnosti savjetnika predsjednika. Od 2003. do 2009. direktor je službe za sudsku praksu Lietuvos vyriausiasis administracinis teismasa (Vrhovni upravni sud Litve).

Od 2009. do 2010. radi kao pravnik lingvist u Europskom parlamentu, nakon čega se vraća u svoju zemlju kako bi ondje od 2010. do 2012. obavljao dužnosti direktora Odjela za pravno istraživanje Lietuvos Aukščiausiasis Teismasa (Vrhovni sud Litve). Od 2012. do 2013. radi kao sudac na Lietuvos apeliacinis teismasu, a zatim tijekom godinu dana na Lietuvos Aukščiausiasis Teismasu, sudu kojeg je  od 2014. do 2019. predsjednik. Osim toga, od 2016. do 2018. predsjednik je Lietuvos Teisėjų tarybe (Sudbeno vijeće Litve).

Od 2007. do 2008. također se posvećuje poučavanju kao gostujući profesor na Mykolo Romerio universitetasu, a od 2012. do 2019. profesor je na Institutu privatnog prava tog sveučilišta. Također je autor mnogobrojnih pravnih publikacija.

Imenovan je sucem na Općem sudu 26. rujna 2019.

Rođena 1979. u Zagrebu (Hrvatska), Tamara Perišin 2002. stječe diplomu iz prava cum laude na Sveučilištu u Zagrebu (Hrvatska), a 2003. magisterij iz prava na Universityju of Oxford (Sveučilište u Oxfordu, Ujedinjena Kraljevina) kao dobitnica stipendije Chevening. Godine 2007. stječe doktorat iz pravnih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu. Godine 2009. položila je hrvatski pravosudni ispit.

Godine 2004. istraživačica je na Asser Instituutu (Institut Asser, Nizozemska), na Georgetown Universityju (Sveučilište u Georgetownu, Sjedinjene Američke Države) i od 2005. do 2006. na Universityju of Michigan (Sveučilište u Michiganu, Sjedinjene Američke Države) kao dobitnica stipendije Fulbright te od 2007. do 2008. na Max-Planck-Institutu (Institut Maxa Plancka, Heidelberg, Njemačka) kao dobitnica stipendije za poslijedoktorske studije. Usto od 2007. do 2008. pohađa izobrazbu u znanstvenom području poučavanja i učenja na Central European Universityju (Srednjoeuropsko sveučilište, Mađarska). Godine 2014. pozvana je voditi poslijedoktorska istraživanja na Harvard Law Schoolu Harvard Universityja (Pravni fakultet Sveučilišta u Harvardu, Sjedinjene Američke Države).

Od 2002. na Sveučilištu u Zagrebu je profesorica i od 2009. do 2011. prodekanica za međunarodnu suradnju, nositeljica katedre Jean Monnet od 2015. i koordinatorica Centra izvrsnosti Jean Monnet od 2018. Predaje europsko javno pravo, pravo unutarnjeg tržišta, pravo Međunarodne trgovinske organizacije, svjetske učinke europskog prava, pravo tržišnog natjecanja, europsko pravo društava, metodologiju europskog prava i opća pravna načela u sudskoj praksi Suda Europske unije.

Od 2015. do 2016. gostujuća je profesorica i „John Harvey Gregory Lecturer on World Organization” na Harvard Universityju, gdje predaje svjetske učinke europskog prava.

Autorica je mnogih pravnih publikacija i bila je glavna urednica jednog hrvatskog časopisa specijaliziranog za pravo Unije (Croatian Yearbook of European Law and Policy), a sada je članica njegova uređivačkog odbora.

Od 2005. do 2011. članica je pregovaračke skupine za pristupanje Hrvatske Europskoj uniji. Godine 2011. predaje pravo Unije državnim službenicima i diplomatima na Državnoj školi za javnu upravu (Hrvatska) te na Diplomatskoj akademiji hrvatskog Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Od 2012. do 2013. voditeljica je osposobljavanja iz prava Unije za pravosudno osoblje na Pravosudnoj akademiji (Hrvatska) te na Općinskom sudu u Zagrebu (Hrvatska). Godine 2015. to osposobljavanje vodi i u Hrvatskoj odvjetničkoj komori. Od 2017. do 2019. posebna je savjetnica u hrvatskom Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Usto je davala pravna mišljenja o pravilnoj primjeni europskog prava hrvatskim ministarstvima i odvjetnicima u postupcima u tijeku pred nacionalnim sudovima.

Imenovana je sutkinjom na Općem sudu 26. rujna 2019.

Rođen 1978. u Plzeňu (Češka Republika), David Petrlík 2002. stječe diplomu iz prava na Západočeskoj univerziti v Plzni (Sveučilište Zapadne Bohemije, Češka Republika), nakon što je od 1999. do 2000. također studirao na Universitätu Passau (Sveučilište u Passau, Njemačka). Godine 2003. stječe magisterij prava na Universitéu Paris I – Panthéon-Sorbonne (Sveučilište Pariz I – Panthéon-Sorbonne, Francuska). Godine 2016. stječe doktorat iz prava na Univerziti Karlovoj (Karlovo sveučilište u Pragu, Češka Republika).

Godine 2004. započinje svoj profesionalnu karijeru kao pravni savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova Češke Republike, a neposredno nakon pristupanja Češke Republike Europskoj uniji stupa u službu Suda kao sudski savjetnik u kabinetu suca Jiříja Malenovskog, s kojim surađuje do 2015.

Godine 2015. počinje raditi u Agenciji za europski GNSS (sada Agencija Europske unije za svemirski program) kao pravni savjetnik, a potom kao zamjenik voditelja odsjeka unutar odjela za pravne poslove i javnu nabavu. Od 2018. do 2021. voditelj je odsjeka unutar tog odjela.

Od 2011. također predaje pravo Unije i pravo intelektualnog vlasništva na Univerziti Karlovoj. Autor je mnogih publikacija u tim područjima.

Imenovan je sucem na Općem sudu 1. ožujka 2021.

Rođen 1975. u Budimpešti (Mađarska), Krisztián Kecsmár 1998. stječe diplomu iz prava na Fakultetu Jean Monnet Universitéa Paris-Sud (Paris XI) (Sveučilište Paris-Sud, Francuska), a ondje 1999. stječe i magisterij iz međunarodnog prava i europskog prava te 2000. magisterij iz poduzetništva i prava Europske unije.

Profesionalnu karijeru započinje od 2001. do 2005. u jednom odvjetničkom uredu u Mađarskoj.

Godine 2005. stupa u službu Europske komisije kao referent u Glavnoj upravi za informacijsko društvo i medije. Te dužnosti također obavlja u Glavnoj upravi za tržišno natjecanje od 2009. do 2015., 2016. i od 2018. do 2021.

Od svibnja 2015. do travnja 2016. Europska komisija uputila ga je u mađarsko Ministarstvo pravosuđa kao člana ministarskog kabineta za europske poslove.

Od 2016. do 2018. državni je tajnik zadužen za međunarodnu i europsku pravosudnu suradnju u mađarskom Ministarstvu pravosuđa.

Imenovan je sucem na Općem sudu 27. listopada 2021.

Rođen 1978. u Iaşiju (Rumunjska), Ion Gâlea 2000. stječe diplomu iz prava na Universitatei din București (Sveučilište u Bukureštu, Rumunjska) i magisterij iz europskog prava na Universitéu Paris 1 Panthéon-Sorbonne (Sveučilište Pariz 1 Panthéon-Sorbonne, Francuska) u okviru programa Francusko-rumunjske pravne škole za europske studije u suradnji s Universitateom din București. Godine 2002. stječe magisterij iz međunarodnih odnosa na Școali Națională de Studii Politice și Administrative (Državna škola za političke i upravne studije, Rumunjska). Godine 2006. stječe magisterij iz europskih studija na Karl-Franzens-Universitätu Graz (Sveučilište u Grazu, Austrija). Nakon povratka u Rumunjsku, 2008. stječe doktorat iz pravnih znanosti na Universitatei din București.

Profesionalnu karijeru započinje u rumunjskom Ministarstvu vanjskih poslova, gdje je od 2000. do 2002. diplomatski ataše u Upravi za međunarodno pravo i ugovore, a od 2002. do 2007. načelnik službe za pravo Zajednice. Od 2007. do 2009. radi kao javni bilježnik.

Nakon povratka u Ministarstvo vanjskih poslova, od 2009. do 2010. radi kao stručnjak u Upravi za pravo Unije, a zatim je njezin ravnatelj. Od 2010. do 2016. radi kao glavni ravnatelj pravne službe.

Od 2016. do 2020. veleposlanik je Rumunjske u Bugarskoj, a 2021. postaje glavni ravnatelj Odjela za bilateralne europske odnose i regionalnu suradnju u Ministarstvu vanjskih poslova.

Također predaje pravo na Universitatei din București: ondje je sveučilišni asistent od 2002. do 2012., predavač od 2012. do 2016. i docent od 2016. do 2021. Godine 2021. imenovan je profesorom na tom sveučilištu.

Kao gostujući profesor također 2010. predaje na Hayastani divanagitakan dprots’ (Diplomatska akademija Armenije), od 2009. do 2015. na Institutulu Diplomatic Român (rumunjski Diplomatski institut) i 2015. na Universidadeu da Coruña (Sveučilište u La Coruñi, Španjolska).

Autor je mnogih publikacija u području prava.

Imenovan je sucem na Općem sudu 27. listopada 2021.

Rođen 1977. u Ljubljani (Slovenija), Damjan Kukovec 2001. stječe diplomu iz prava na Univerzi v Ljubljani(Sveučilište u Ljubljani, Slovenija), a 2002. magisterij iz prava na Harvard Law Schoolu (Pravni fakultet Sveučilišta u Harvardu, Sjedinjene Američke Države). Na tom sveučilištu upisuje doktorat i 2015. brani doktorsku disertaciju.

Od 2002. do 2004. radi kao sudski vježbenik na Višjem sodišču v Ljubljani (Žalbeni sud u Ljubljani, Slovenija). Tijekom 2004. godine radi na Posebnom sudu za Sierra Leone (Freetown, Sijera Leone) i na Ustavnom sodišču (Ustavni sud, Slovenija).

Godine 2005. stupa u službu Suda Europske unije kao pravnik, a od 2006. do 2018. radi u pravnoj službi Europske komisije. Godine 2006. upisan je u odvjetničku komoru Slovenije.

Istodobno vodi i sveučilišnu karijeru kao predavač europskog prava. Od 2011. do 2013. predaje globalno pravo na Harvard Law Schoolu i na njegovu Instituteu for Global Law and Policy (Institut za globalno pravo i politiku). Nakon toga predaje na mnogim sveučilištima u svijetu, među ostalim, 2014. na FGV Direito Rio, Rio de Janeiro (Pravni fakultet Zaklade Getulija Vargasa, Rio de Janeiro, Brazil), 2016. na University of Kent's Brussels Schoolu of International Studies (Brussels School of International Studies Sveučilišta u Kentu, Belgija), 2016. i 2017. na Europskom sveučilišnom institutu u Firenci (EUI, Italija) i od 2018. do 2020. na Univerzi v Ljubljani. Od 2018. također je docent prava i zamjenik direktora doktorskog programa na Middlesex Universityju u Londonu (Sveučilište u Middlesexu, Ujedinjena Kraljevina).

Autor je mnogih publikacija o pravu Europske unije. Redovito gostuje kao predavač na sveučilištima diljem svijeta.

Imenovan je sucem na Općem sudu 13. siječnja 2022.

Rođena 1977. u Dublinu (Irska), Suzanne Kingston 1998. stječe diplomu iz prava na Universityju of Oxford (Sveučilište u Oxfordu, Ujedinjena Kraljevina), a 2000. magisterij iz prava na Universiteitu Leiden (Sveučilište u Leidenu, Nizozemska). Na potonjem sveučilištu 2009. stječe doktorat iz pravnih znanosti.

Godine 1998. upisana je kao Barrister u Honourable Societyju of Gray’s Inn, London (Ujedinjena Kraljevina). Od 2002. do 2004. radi kao odvjetnica u briselskom odjelu jednog međunarodnog odvjetničkog ureda.

Nakon toga od 2004. do 2006. na Sudu Europske unije radi kao sudska savjetnica u kabinetu nezavisnog odvjetnika Leenderta Geelhoeda.

Godine 2007. upisana je kao Barrister u Honourable Societyju of King’s Inns, Dublin (Irska). Od 2007. radi kao odvjetnica upisana u odvjetničku komoru Irske, i to kao Barrister, a potom kao Senior Counsel.

Usto predaje pravo na University Collegeu Dublin (Sveučilište u Dublinu, Irska) kao docentica od 2007. do 2015., a nakon 2015. kao profesorica. Tijekom svoje sveučilišne karijere također predaje na drugim sveučilištima, među ostalim, na Columbia Universityju (Sveučilište Columbia, Sjedinjene Američke Države), Cambridge Universityju (Sveučilište u Cambridgeu, Ujedinjena Kraljevina), Universiteitu Leiden te Osgoode Hall Law Schoolu of York University in Toronto (Osgoode Hall Law School Sveučilišta York u Torontu, Kanada). Autorica je mnogih publikacija o pravu Europske unije.

Imenovana je sutkinjom na Općem sudu 13. siječnja 2022.

Rođen 1971. u Zalaegerszegu (Mađarska), Tihamér Tóth studira pravo na Szegedi Tudományegyetemu (Sveučilište u Szegedu, Mađarska), gdje 1994. stječe diplomu iz prava. Na istom sveučilištu završava doktorski studij i 2001. brani doktorat iz prava.

Godine 1994. počinje svoju profesionalnu karijeru u Mađarskoj kao pravnik u Uredu za europske poslove, a nakon toga u Ministarstvu za međunarodne ekonomske odnose, Ministarstvu industrije i trgovine te Ministarstvu vanjskih poslova.

Između 1997. i 2001. radi kao osoba odgovorna za vođenje predmeta u sklopu međunarodnog ureda mađarskog tijela za zaštitu tržišnog natjecanja. Od 2001. do 2003. je član, a nakon toga od 2003. do 2009. predsjednik Vijeća za tržišno natjecanje (Mađarska). Tijekom tog potonjeg razdoblja također obnaša dužnost potpredsjednika mađarskog tijela za zaštitu tržišnog natjecanja.

Od 2009. do 2022. odvjetnik je u Mađarskoj, osobito u području prava tržišnog natjecanja.

Od 1999. T. Tóth usto se posvećuje sveučilišnoj karijeri na Pázmány Péter Katolikus Egyetemu (Katoličko sveučilište Péter-Pázmány, Mađarska). Između 1999. i 2010. je predavač, a nakon toga postaje prodekan, od 2010. do 2013. za istraživanje i međunarodne odnose, od 2013. do 2014. za studentske poslove te od 2015. za međunarodne odnose. Godine 2018. Z. Tóth imenovan je profesorom na tom sveučilištu. Između 2019. i 2022. nositelj je katedre Jean Monnet za pravo tržišnog natjecanja.

Autor je mnogobrojnih djela i publikacija iz područja prava tržišnog natjecanja.

T. Tóth imenovan je sucem na Općem sudu 6. srpnja 2022.

Rođena 1981. u Bratislavi (Slovačka), Beatrix Ricziová 2005. na Univerziti Komenského v Bratislave (Komenskovo sveučilište u Bratislavi, Slovačka) stječe magisterij iz prava, nakon čega 2012. ondje stječe i titulu doktorice prava.

Profesionalnu karijeru započinje kao pravna asistentica u odvjetničkom uredu u Slovačkoj od 2002. do 2004. Usto, od 2003. nekoliko je godina obavljala poslove pismenog i usmenog prevođenja na događanjima u organizaciji općine Stupava (Slovačka).

Između 2005. i 2006. B. Ricziová u svojstvu pravnice pridružuje se Institutu za približavanje zakonâ ureda slovačke vlade, a potom od 2007. do 2008. uredu glavnog zastupnika Slovačke pred Sudom Europske unije, u sklopu slovačkog Ministarstva pravosuđa. Između 2009. i 2022. obavlja dužnost glavnog zastupnika Slovačke pred sudovima Unije.

Osim toga, B. Ricziová od 2007. do 2010. članica je Stalnog odbora za građansko i trgovačko pravo Zakonodavnog vijeća slovačke vlade te od 2012. do 2015. Odbora za ponovnu kodifikaciju građanskog postupovnog prava u Slovačkoj.

B. Ricziová imenovana je sutkinjom na Općem sudu 6. srpnja 2022.

Rođena 1957. u Beču (Austrija), Elisabeth Tichy-Fisslberger 1980. stječe diplomu iz prava, koju nadopunjuje studijem međunarodnog prava na Katoličkom sveučilištu u Leuvenu (Belgija) 1981.

Svoju profesionalnu karijeru započinje u Europskoj komisiji 1982., kao konferencijska prevoditeljica, što radi do 1988. Usporedno s time, studira lingvistiku na Universitätu Wien (Sveučilište u Beču, Austrija), gdje 1984. stječe diplomu iz lingvistike.

Godine 1988. stupa u službu austrijskog Ministarstva vanjskih poslova u Općoj upravi za europske i gospodarske poslove, u svojstvu savjetnice, te tu dužnost obavlja do 1993.

Godine 1990. upućena je u Austrijsko veleposlanstvo u Dublinu. Od sredine 1991. do sredine 1992. pomoćnica je direktora za prometnu politiku Unije u austrijskom Ministarstvu vanjskih poslova u Beču. Potom je upućena u Austrijsko veleposlanstvo u Londonu.

Od 1993. do 2000. obavlja dužnost ministrice – savjetnice u Stalnom predstavništvu Republike Austrije pri Europskoj uniji u Bruxellesu.

Nakon povratka u austrijsko Ministarstvo vanjskih poslova, E. Tichy-Fisslberger obavlja dužnost direktorice za opće poslove EU-a i institucije EU-a od 2000. do 2003. Potom je imenovana pomoćnicom generalnog direktora za europske i gospodarske poslove te 2007. generalnom direktoricom za pravne i konzularne poslove. Osim toga, obavlja i dužnost nacionalne koordinatorice za borbu protiv trgovine ljudima od 2009. do 2017.

U prosincu 2017. imenovana je veleposlanicom u Stalnom predstavništvu Republike Austrije pri Uredu Ujedinjenih naroda i drugih međunarodnih organizacija u Ženevi. Godine 2020. izabrana je za predsjednicu Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava, a 2021. za predsjednicu Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu.

Istodobno s navedenim aktivnostima E. Tichy-Fisslberger od 2002. predaje pravo na Diplomatische Akademie Wien (Diplomatska akademija u Beču, Austrija). Od 2006. do 2017. istu materiju predaje i na Universitätu Wien.

Imenovana je sutkinjom na Općem sudu 15. rujna 2022.

Rođen 1971. u Solunu (Grčka), William Valasidis 1993. stekao je diplomu iz prava na Aristoteleio Panepistimiju Thessalonikis (Sveučilište Aristotel u Solunu, Grčka) te je svoje obrazovanje dovršio studijem za magistra prava na Harvard Law Schoolu (Pravni fakultet na Harvardu, Sjedinjene Američke Države) 1996.

Od 1993. do 1995. odvjetnički je vježbenik u sklopu postupka obrazovanja za odvjetnika. Nakon što se 1996. upisao u Odvjetničku komoru u Solunu, W. Valasidis radi u odvjetničkim uredima u Meksiku i Sjedinjenim Američkim Državama.

U službu na Sudu Europske unije prvi put stupa u svojstvu sudskog savjetnika u kabinetu suca Kraterosa Ioannoua 1998. Potom radi kod suca Vassiliosa Skourisa, koji je postao predsjednik Suda 2003. i s kojim surađuje petnaest godina, od 1999. do 2014.

Godine 2014. imenovan je direktorom Uprave za protokol i informiranje Suda, a potom direktorom Uprave za komunikaciju te tu dužnost obavlja do 2022.

Autor je i urednik pravnih publikacija te pridaje veliku važnost podučavanju prakse prava Unije aktivno sudjelujući u organizaciji i odvijanju European Law Moot Court Competitiona, kao član žirija od 2004. do 2005., a potom u svojstvu člana i potpredsjednika European Law Moot Court Societyja od 2006. do 2022. Usto redovito sudjeluje na nacionalnim i međunarodnim konferencijama.

Imenovan je sucem na Općem sudu 15. rujna 2022.

Rođen 1977. u Arnhemu (Nizozemska), Steven Verschuur studira pravo na Universiteitu Utrecht (Sveučilište u Utrechtu, Nizozemska), na kojem 2001. stječe diplomu magistra prava. Sveučilišno obrazovanje nastavlja na Universitéu de Liège (Sveučilište u Liègeu, Belgija), gdje 2002. stječe diplomu magistra znanosti iz područja prava Unije. Doktorsku disertaciju iz područja prava obranio je 2010. na Universiteitu Utrecht.

Od 2002. obavlja odvjetničku djelatnost u više odvjetničkih ureda u Nizozemskoj i Belgiji, u različitim područjima prava Unije kao što su tržišno natjecanje, državne potpore, trgovinska politika, javna nabava ili mjere ograničavanja usvojene u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike Unije.

Usto je autor velikog broja članaka iz tih područja objavljenih u pravnim časopisima ili djelima.

Istodobno obavlja dužnost suca prisjednika u Građanskopravnom odjelu Rechtbanka Zeeland-West-Brabant (Sud za Zeeland-Zapadni Brabant, Nizozemska) od 2021. do 2022.

Imenovan je sucem na Općem sudu 15. rujna 2022.