Predstavljanje članova
Marc van der Woude
Marc van der Woude
predsjednik
Životopis i karijera

Marc van der Woude, rođen 1960. u Gorredijku (Nizozemska), pohađa svoje prve godine studija na Rijksuniversiteitu Groningen (Sveučilište u Groningenu, Nizozemska), gdje 1983. stječe diplomu iz prava. Nastavlja obrazovanje na Collège d’Europe (Belgija) do 1984.

Od završetka studija uključen je u obrazovanje i istraživanje na Collège d’Europe, gdje je asistent do 1986. Potom predaje na Universiteitu Leiden (Sveučilište u Leidenu, Nizozemska) od 1986. do 1987. Tijekom cijele svoje karijere bavi se obrazovanjem te je od 2000. profesor prava na Erasmus Universiteitu Rotterdam (Sveučilište Erasmus u Rotterdamu, Nizozemska). Autor je mnogih publikacija i pridonosi razvoju prava tržišnog natjecanja, u kojem području objavljuje nekoliko referentnih radova.

Usporedno sa svojom sveučilišnom karijerom M. van der Woude također razvija i karijeru u praksi. Od 1987. do 1989. radi u službi Komisije Europskih zajednica, gdje radi kao izvjestitelj Glavne uprave za tržišno natjecanje. Zatim se pridružuje Sudu Europskih zajednica i surađuje, u svojstvu sudskog savjetnika, sa sucima Thymenom Koopmansom i Paulom Joanom Georgeom Kapteynom od 1989. do 1992. Europska komisija imenuje ga koordinatorom u Glavnoj upravi za tržišno natjecanje, gdje je zaposlen od 1992. do 1993., nakon čega postaje član njezine pravne službe od 1993. do 1995. Od tog datuma postaje odvjetnik upisan u odvjetničkoj komori u Bruxellesu (Belgija), gdje se usredotočuje na pravo tržišnog natjecanja.

Imenovan je sucem na Općem sudu 13. rujna 2010. Izabran je kao predsjednik vijeća 18. rujna 2013. i potpredsjednik 20. rujna 2016. Izabran je kao predsjednik tog suda 27. rujna 2019. i otad obavlja tu dužnost.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Član savjetodavnog odbora Europäische Rechtsakademie (ERA) Trier (Akademija europskog prava u Trieru, Njemačka)
  • Član „Advisory board of the Toulouse School of Economics executive education program in antitrust” (Škola za ekonomske znanosti u Toulouseu, Francuska)
  • Član Curatoriuma u Europa Instituut de Leiden
  • Član uređivačkog odbora Sociaal Economische Wetgevinga
  • Član znanstvenog odbora u Revue Concurrences
Savvas S. Papasavvas
Savvas S. Papasavvas
potpredsjednik
Životopis i karijera

Rođen 1969. u Nikoziji (Cipar), Savvas S. Papasavvas studira na Ethnikó kai Kapodistriakó Panepistímio Athinón (Nacionalno i kapodistrijsko sveučilište u Ateni, Grčka) i ondje 1991. stječe ekvivalent diplome iz prava (Ptychion). Godine 1992. stječe diplomu na poslijediplomskom studiju iz javnog prava na Universitéu de Paris II (Sveučilište Pariz II, Francuska). Godine 1995. stječe doktorat iz pravnih znanosti na Universitéu d’Aix-Marseille III (Sveučilište Aix-Marseille III, Francuska).

Upisan je u ciparsku odvjetničku komoru i član je odvjetničke komore u Nikoziji od 1993. te svoju odvjetničku karijeru obavlja do imenovanja na Općem sudu 2004.

Od 1997. do 2002. također je predavač na Panepistímiou Kýprou (Ciparsko sveučilište), a od 2002. do 2004. docent je iz ustavnog prava.

Imenovan je sucem na Općem sudu 12. svibnja 2004. i obavlja dužnosti predsjednika vijeća u dvama uzastopnim mandatima, od 15. rujna 2010. do 25. rujna 2016. Ostali članovi izabrali su ga za potpredsjednika Općeg suda 27. rujna 2019. i od tada obavlja tu dužnost.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Osnivački član European Law Institutea
  • Član European Public Law Organizationa (EPLO)
  • Član Societasa Iuris Publici Europaei (SIPE)
  • Osnivački član Kypriakó Somateío Dikaíou Enérgeiasa
  • Član znanstvenog odbora časopisa Dikaiómata tou Anthrópou
  • Član Honorary Committeeja udruženja Hellenic Culture in Luxembourg
Heikki Kanninen
Heikki Kanninen
predsjednik prvog vijeća
Životopis i karijera

Rođen 1952. u Helsinkiju (Finska), Heikki Kanninen 1976. stječe diplomu iz ekonomskih znanosti na Helsingin kauppakorkeakouluu (Škola za visoke poslovne studije u Helsinkiju, Finska) i 1978. diplomu iz prava na Pravnom fakultetu na Helsingin yliopistou (Sveučilište u Helsinkiju, Finska). Na tom sveučilištu 1988. završava poslijediplomski studij prava.

Svoju profesionalnu karijeru započinje 1978. kao sudski savjetnik na Korkein hallinto-oikeusu (Vrhovni upravni sud, Finska), a od 1979. do 1981. radi kao glavni tajnik Hallinnon oikeusturvakomitee (Odbor za reformu pravne zaštite u javnoj upravi, Finska), koju je osnovala finska vlada.

Od 1981. do 1984. ponovno radi na Korkein hallinto-oikeusu kao glavni administrator, a potom je od 1984. do 1985. glavni tajnik Hallintolainkäyttökomitee (Odbor za reformu upravnog spora, Finska). Od 1986. do 1993. radi kao savjetnik Uprave za zakonodavstvo finskog Ministarstva pravosuđa. Od 1991. do 1993. također je član Turvapaikkalautakunte (Odbor za pritužbe izbjeglica, Finska). Godine 1993. radi kao istraživač na Helsingin yliopiston kansainvälisen talousoikeuden instituutti (Institut za međunarodno gospodarsko pravo Sveučilišta u Helsinkiju).

Kasnije tijekom 1993. imenovan je zamjenikom tajnika Suda Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) (Ženeva, Švicarska) i te dužnosti obavlja do 1995. Potom od 1995. do 1998. radi na Sudu Europskih zajednica kao sudski savjetnik u kabinetu suca Leifa Sevóna.

Nakon toga vraća se u Finsku i od 1998. do 2005. obavlja dužnosti suca na Korkein hallinto-oikeusu, a istodobno je i član Odbora za razvoj finskih pravosudnih institucija, gdje je potpredsjednik od 2001. do 2003.

Od 6. listopada 2005. do 6. listopada 2009. obavlja dužnosti suca na Službeničkom sudu Europske unije,  a od 1. listopada 2008. do 6. listopada 2009. i dužnosti predsjednika vijeća. Dana 7. listopada 2009. imenovan je sucem na Općem sudu. Predsjednik je vijeća od 23. studenoga 2011. do 16. rujna 2013. Ostali članovi izabrali su ga za potpredsjednika Općeg suda za razdoblje od 17. rujna 2013. do 19. rujna 2016. Istodobno je i predsjednik vijeća na Općem sudu. Ostali članovi ponovno su ga izabrali za predsjednika vijeća na tom sudu 21. rujna 2016. i 30. rujna 2019.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Član savjetodavnog odbora za Kongres 2027. Međunarodne federacije za europsko pravo (FIDE)
  • Član Međunarodne akademije za komparativno pravo
  • Član Društva za komparativno zakonodavstvo
Titule i počasne nagrade
  • Suomen Valkoisen Ruusun ritarikunnan komentajamerkki (Križ zapovjednika Reda bijele ruže Finske) (2007.)
Vesna Tomljenović
Vesna Tomljenović
predsjednica drugog vijeća
Životopis i karijera

Rođena 1956. u Rijeci (Hrvatska), Vesna Tomljenović 1979. stječe diplomu iz prava na Sveučilištu u Rijeci te 1984. magisterij iz pravnih znanosti i 1996. doktorat iz pravnih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu (Hrvatska). Godine 1982. upisana je kao odvjetnica u Hrvatskoj.

Od 2005. do 2013. koordinatorica je poslijediplomskog specijalističkog studija „Pravo europskih integracija” na Sveučilištu u Rijeci. Od 2005. do 2013. ondje je nositeljica katedre za međunarodno i europsko privatno pravo. Godine 2003. gostujuća je profesorica na Pravnoj školi Tulane Universityja (Sveučilište Tulane, Sjedinjene Američke Države) u okviru programa Fulbright. Uvrštena je na popis arbitara Stalnog arbitražnog sudišta Hrvatske gospodarske komore (Hrvatska).

Od 2005. do 2013. voditeljica je radne skupine pregovaračkog tima Republike Hrvatske za poglavlje 28. pravne stečevine Zajednice (Zaštita potrošača i zdravlja). Od 2006. predsjednica je Hrvatske udruge za poredbeno pravo.

Imenovana je sutkinjom na Općem sudu 4. srpnja 2013. Ostali članovi izabrali su je za predsjednicu vijeća 21. rujna 2016. i 30. rujna 2019. te otad obavlja te dužnosti.

Stéphane Gervasoni
Stéphane Gervasoni
predsjednik četvrtog vijeća
Životopis i karijera

Stéphane Gervasoni, rođen 1967. u Voironu (Francuska), diplomirao je 1988. na Institutu d’études politiques (Institut za političke studije, IEP) u Grenobleu (Francuska) i 1993. na École nationale d’administration (Državna škola za javnu upravu, ENA, Francuska) (godište Léona Gambette).

Svoju profesionalnu karijeru započinje 1993. na Conseilu d’État (Državno vijeće, Pariz, Francuska) kao sudski savjetnik, a zatim od 1996. radi kao viši sudski savjetnik (tu funkciju obavlja do 2008., kada je imenovan članom). Do 1997. obavlja funkciju suca izvjestitelja na odjelu za sporove, a istodobno je član socijalnog odjela (od 1996. do 1997.). Usporedno s time, od 1994. do 1996. povjerene su mu i funkcije povjerenika vlade pred posebnom pritužbenom komisijom za mirovine, koja je tada bila privremeno pridružena Conseilu d’État, te od 1995. do 1997. funkcije pravnog savjetnika pri francuskom Ministarstvu javnih službi i grada Pariza.

S. Gervasoni 1997. pridružuje se prefekturi departmana Yonne (Francuska) kao glavni tajnik, koji također obavlja funkcije potprefekta okruga Auxerre, i na tim dužnostima ostaje do 1999. Nakon toga pridružuje se prefekturi departmana Savoie (Francuska), gdje od 1999. do 2001. obavlja funkcije glavnog tajnika i funkcije potprefekta okruga Chambéry (Francuska).

Funkcije koje je S. Gervasoni obavljao u okviru Conseila d’État i javne uprave dovode ga na Sud Europskih zajednica, na kojem od 2001. do 2005. radi kao sudski savjetnik kod suca Jean-Pierrea Puissocheta. Imenovan je sucem Službeničkog suda Europske unije 5. listopada 2005., kada je taj novoosnovani sud počeo s radom. Ondje obavlja svoje dužnosti do 6. listopada 2011., i to u svojstvu predsjednika vijeća između 6. listopada 2008. i 6. listopada 2011.

S. Gervasoni vraća se na svoju dužnost u Conseil d’État, gdje je od 2011. do 2013. zamjenik predsjednika osmog vijeća odjela za sporove.

Osim toga, bavi se poučavanjem, u svojstvu predavača, od 1993. do 1995. na Institutu za političke studije (IEP) u Parizu te od 2016. na Sveučilištu u Luksemburgu. Osim toga, od 2001. do 2005. također je bio član komisije za pritužbe Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora (NATO) i od 2011. do 2013. član komisije za pritužbe Europske svemirske agencije (ESA).

Imenovan je sucem na Općem sudu 16. rujna 2013. Suci Općeg suda dvaput su ga izabrali predsjednikom vijeća i on tu dužnost obavlja od 21. rujna 2016.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Član udruženja studenata Instituta d’études politiques (IEP) u Grenobleu
  • Član udruženja studenata i nekadašnjih studenata École nationale d’administrationa (ENA)
  • Član udruženja članova Conseila d’État
  • Član Sociétéa de Législation Comparée
  • Član znanstvenog odbora Revuea universelle des droits de l’Homme
Titule i počasne nagrade
  • Vitez Legije časti (imenovan uredbom predsjednika Francuske Republike) (2012.)
Dean Spielmann
Dean Spielmann
predsjednik petog vijeća
Životopis i karijera

Rođen 1962. u Luxembourgu (Veliko Vojvodstvo Luksemburg), Dean Spielmann 1988. stječe diplomu iz prava na Universitéu catholique de Louvain (Katoličko sveučilište u Leuvenu, Belgija), a nakon toga 1990. stječe Master of Laws na Fitzwilliam Collegeu na Universityju of Cambridge (Sveučilište u Cambridgeu, Ujedinjena Kraljevina).

Od 1989. do 2004. obavlja odvjetničku djelatnost u luksemburškoj odvjetničkoj komori te usto na sveučilištu predaje, među ostalim, kazneno pravo, ljudska prava i postupke pred Europskim sudom za ljudska prava. Od 1991. do 1997. radi kao istraživački asistent na Universitéu catholique de Louvain i od 1996. do 2006. predaje kao izvanredni profesor na Universitéu du Luxembourg (Sveučilište u Luxembourgu, Luksemburg). Od 1997. do 2009. također predaje na Universitéu Nancy II (Sveučilište Nancy II, Francuska), a od 2017. do 2018. predaje na Institutu d'études politiques de Paris (Institut za političke studije u Parizu, Francuska).

Osim toga, autor je mnogih djela i članaka te član znanstvenih i uređivačkih odbora nekoliko pravnih časopisa.

Godine 2000. imenovan je članom Savjetodavnog odbora za ljudska prava u Luksemburgu, kojim predsjeda do 2004. Od 2002. do 2004. član je i Odbora za ljudska prava i Odbora za kazneno pravo Vijeća odvjetničkih komora Europe (CCBE), a također i Mreže nezavisnih stručnjaka Europske unije za temeljna prava.

Godine 2004. imenovan je sucem na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu (Francuska) i ondje 2011. obavlja dužnosti predsjednika odjela, 2012. potpredsjednika i od 2012. do 2015. predsjednika.

Imenovan je sucem na Općem sudu 13. travnja 2016. i ondje obavlja dužnosti predsjednika vijeća od 30. rujna 2019.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Član odbora luksemburškog odjela Associationa Henri Capitant des amis de la culture juridique française
  • Član počasnog odbora Fondationa René Cassin – Međunarodni institut za ljudska prava
  • Član upravnog odbora Observatoirea luxembourgeois de droit européen (OLDE)
  • Suosnivač i sudirektor časopisa Annales du droit luxembourgeois
  • Član uređivačkog odbora Revuea de droit pénal et de criminologie
  • Član savjetodavnog odbora European Reviewa of Private Law
  • Član uređivačkog odbora časopisa Droit des affaires – Het Ondernemingsrecht (DAOR)
  • Član znanstvenog odbora Annuairea international des droits de l’homme
  • Član znanstvenog odbora Revuea trimestrielle des droits de l’homme
  • Član savjetodavnog odbora Zbirke na njemačkom jeziku presuda Europskog suda za ljudska prava (N.P. Engel Verlag)
  • Član uređivačkog odbora Kritische Vierteljahresschrifta für Gesetzgebung und Rechtswissenschaft
  • Član savjetodavnog odbora Reviste do Instituto Brasileiro de Direitos Humanos
  • Član savjetodavnog odbora Časopisa Pravnog fakulteta na Universidade Federal do Maranhão (UFMA)
  • Član znanstvenog odbora Journala européen des droits de l’homme
  • Član savjetodavnog odbora časopisa „The ECHR Law Review”, University of Liverpool
  • Član Instituta Grand-Ducal, odjel za etiku i političke znanosti (Luksemburg)
  • Član Cambridge Societyja of Luxembourg
  • Član Oxford and Cambridge Cluba (London)
  • Član Herbert Howells Societyja
  • Član Royal Collegea of Organists
Titule i počasne nagrade
  • Doctor honoris causa, Yerevani Petakan Hamalsaran (2013.)
  • Počasni profesor, University College London (University of London) (2013.)
  • Honorary Bencher Gray’s Inna, London (2013.)
  • Honorary Fellow Fitzwilliam Collegea, University of Cambridge (2013.)
  • Veliki križ Viteškog reda Svete Agate (San Marino) (2014.)
  • Zapovjednik Legije časti, Francuska (2015.)
  • Zapovjednik Reda za zasluge, Luksemburg (2015.)
  • Doctor honoris causa, Universitatea din București (Sveučilište u Bukureštu, Rumunjska) (2015.)
  • Doctor honoris causa, Universitatea Babeș-Bolyai (Sveučilište u Cluj-Napoci, Rumunjska) (2015.)
  • Doctor honoris causa (Hon. LL.D.), University College London (University of London) (2016.)
Anna Marcoulli
Anna Marcoulli
predsjednica šestog vijeća
Životopis i karijera

Rođena 1974. u Nikoziji (Cipar), Anna Marcoulli 1995. stječe diplomu iz prava na Universityju of East Anglia (Sveučilište East Anglia, Ujedinjena Kraljevina), a 1996. magisterij iz prava na Universityju of Bristol (Sveučilište u Bristolu, Ujedinjena Kraljevina).

Nakon što je 1997. upisana kao odvjetnica na Cipru, od 1998. do 2008. radi u pravnoj službi Republike Cipra kao članica odjela za pravo Europske unije.

Godine 2005. stupa u službu na Sudu Europskih zajednica kao upućeni nacionalni stručnjak pri Upravi za istraživanje i dokumentaciju te ondje obavlja te funkcije do 2007. Zatim se od 2008. do 2016. pridružuje pravnoj službi Europske komisije. Godine 2012. sudjeluje u upravljanju poslovima ciparskog predsjedništva Vijeća Europske unije te u tom okviru preuzima zadaće pravne savjetnice.

Imenovana je sutkinjom Općeg suda Europske unije 13. travnja 2016. Dana 30. rujna 2019. ostali članovi izabrali su je predsjednicom vijeća te je na toj funkciji do danas.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Članica osnivačica Kypriakó Somateío Dikaíou Enérgeiasa
Ricardo da Silva Passos
Ricardo da Silva Passos
predsjednik sedmog vijeća
Životopis i karijera

Ricardo da Silva Passos, rođen 1953. u Lisabonu (Portugal), 1975. stječe diplomu iz prava na Universidade Clássica de Lisboa (Klasično sveučilište u Lisabonu, Portugal) i 1978. magisterij iz pravnih znanosti na Université de Strasbourg (Sveučilište u Strasbourgu, Francuska). Nakon toga studira na Harvard Universityju (Sveučilište Harvard, Sjedinjene Američke Države), gdje 1984. stječe diplomu Master of Laws.

Od 1975. tijekom godine dana obavlja funkcije zamjenika (subdelegado) državnog odvjetnika pri Tribunalu Judicial da Comarca de Cascais (Okružni sud u Cascaisu, Portugal) prije nego što se, kao pravnik, od 1978. do 1986. pridružio tajništvu Europske komisije za ljudska prava (Vijeće Europe, Strasbourg, Francuska). Godine 1986. ulazi u službu Suda kao sudski savjetnik kod suca Joséa Carlosa de Carvalha Moitinha de Almeide.

Od 1988. do 1999. voditelj je odjela tajništva Odbora za pravna pitanja i prava građana Europskog parlamenta, gdje je od 1999. do 2010. načelnik odjela u pravnoj službi. Zatim u okviru iste službe od 2010. do 2016. preuzima Upravu za institucionalne i parlamentarne poslove. Godine 2002. imenovan je članom tajništva Konvencije o budućnosti Europe.

R. da Silva Passos imenovan je 19. rujna 2016. sucem Općeg suda te su ga suci tog suda izabrali na dužnost predsjednika vijeća 30. rujna 2019.

Jesper Svenningsen
Jesper Svenningsen
predsjednik osmog vijeća
Životopis i karijera

Rođen 1966. u Aalborgu (Danska), Jesper Svenningsen studira pravo na Aarhus Universitetu (Sveučilište u Aarhusu, Danska) i ondje 1989. stječe juridisk kandidateksamen.

Nakon sveučilišta, svoju profesionalnu karijeru započinje kao odvjetnički vježbenik u Kammeradvokatenu (odvjetnički ured koji djeluje kao pravni savjetnik danske vlade, Kopenhagen), a potom od 1991. do 1993. radi kao sudski savjetnik na Sudu, u kabinetu nezavisnog odvjetnika Clausa Gulmanna. Od 1993. do 1995. ponovno radi u Kammeradvokatenu i u tom je razdoblju upisan kao odvjetnik u odvjetničku komoru Danske te stječe ovlast za zastupanje pred Landsretom (Žalbeni sud, Danska). U tom razdoblju također predaje pravo Unije na Københavns Universitetu (Sveučilište u Kopenhagenu, Danska).

Od 1995. do 1999. na Institutu Européen d’Administration Publique (IEAP) (Europski institut za javnu upravu u Luxembourgu) radi kao docent, a potom kao v. d. direktora, osim 1997., kad je prekinuo obavljanje tih funkcija radi posla u jednom danskom odvjetničkom uredu u Bruxellesu. Godine 1999. radi u pravnoj službi Nadzornog tijela Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA), a 2000. stupa u službu Suda Europske unije kao pravnik lingvist. Istodobno s potonjim dužnostima, 2003. počinje raditi kao sudski savjetnik u kabinetu Clausa Gulmanna, koji je postao sudac na Sudu. Od 2006. do 2013. radi kao sudski savjetnik na Sudu u kabinetu suca Larsa Baya Larsena.

Imenovan je sucem na Službeničkom sudu 7. listopada 2013. i te dužnosti obavlja do ukidanja tog suda 1. rujna 2016. Imenovan je sucem na Općem sudu Europske unije 19. rujna 2016., a ostali članovi izabrali su ga za predsjednika vijeća 30. rujna 2019.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Član Dansk Foreninga for Europaret
Maria José Costeira
Maria José Costeira
predsjednica devetog vijeća
Životopis i karijera

Maria José Costeira, rođena 1967. u Portu (Portugal), 1991. stječe diplomu iz prava na pravnom fakultetu Universidade de Coimbra (Sveučilište u Coimbri, Portugal), a 2001. pohađa poslijediplomski studij iz prava intelektualnog vlasništva na pravnom fakultetu Universidade de Lisboa (Sveučilište u Lisabonu, Portugal).

Radi kao odvjetnička vježbenica upisana u odvjetničkoj komori u Coimbri (Portugal) od 1991. do 1992., a 1992. upisuje se na Centro de Estudos Judiciários (Državna škola za pravosudne dužnosnike, Portugal) kao sudačka vježbenica. Godine 1995. imenovana je sutkinjom te od 1995. do 1997. radi na Tribunalu Judicial da Comarca de Cascais (Općinski sud u Cascaisu, Portugal), Tribunalu Judicial da Comarca de Ferreira do Zêzere (Općinski sud u Ferreiri do Zêzere, Portugal) i Tribunalu da Pequena Instância Criminal de Lisboa (Sud za lakša kaznena djela u Lisabonu, Portugal), od 1999. do 2016. na Tribunalu do Comércio da Comarca de Lisboa (Trgovački sud u Lisabonu, Portugal) i 2016. na Tribunalu da Relação de Coimbra (Žalbeni sud u Coimbri, Portugal). Njezina djelatnost u pravosuđu nije ograničena na vođenje sudskih predmeta, nego je obilježena i njezinim sudjelovanjem u predstavništvu pravosudnih dužnosnika, u svojstvu glavne tajnice udruge portugalskih sudaca od 2012. do 2015., kojom zatim predsjeda do 2016.

M. J. Costeira od 2003. kao gostujuća profesorica predaje pravo industrijskog vlasništva, pravo tržišnog natjecanja i trgovačko pravo na pravnom fakultetu Universidade de Lisboa, Universidade de Coimbra, Universidade Nova de Lisboa (Novo sveučilište u Lisabonu, Portugal), Universidade Católica Portuguesa (Katoličko portugalsko sveučilište, Portugal), na Escola de Direito da Universidade do Minho (Pravni fakultet Sveučilišta u Minhu, Portugal) i na Centro de Estudos Judiciários.

Imenovana je sutkinjom Općeg suda 19. rujna 2016., a suci tog suda 30. rujna 2019. izabrali su je predsjednicom vijeća.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Članica vijeća Pravnog fakulteta Universidade Nova de Lisboa
  • Članica uređivačkog odbora Reviste de Propriedade Intelectual
  • Članica uređivačkog odbora pravnog biltena koji se uređuje u suradnji s Centrom de Estudos Judiciários
Alexander Kornezov
Alexander Kornezov
predsjednik desetog vijeća
Životopis i karijera

Rođen 1978. u Jambolu (Bugarska), Alexander Kornezov 2002. stječe diplomu iz prava na Sofijskom universitetu Sveti Kliment Ohridski (Sveučilište u Sofiji „Sveti Kliment Ohridski”, Bugarska) i 2004. Master of Laws iz europskog prava na Collègeu d’Europe u Brugesu (Belgija). Godine 2008. stječe doktorat iz pravnih znanosti na Balgarskoj Akademiji na naukite (Bugarska akademija znanosti).

Od 2004. do 2006. odvjetnik je upisan u odvjetničku komoru u Bruxellesu (Belgija), gdje obavlja odvjetničku profesiju u jednom odvjetničkom uredu. Od 2007. do 2016. radi na Sudu kao sudski savjetnik u kabinetu suca Alexandera Arabadjieva.

Također je od 2008. do 2012. predavač postupovnog prava Unije na Universitetu za nacionalno i svetovno stopanstvo (Sveučilište za nacionalnu i svjetsku ekonomiju, Bugarska), a od 2010. do 2013. na Sofijskom universitetu Sveti Kliment Ohridski. Od 2014. do 2016. izvanredni je profesor prava Unije i međunarodnog privatnog prava na Balgarskoj Akademiji na naukite. Od 2020. predaje pravo Unije o javnoj nabavi na Universitéu du Luxembourg (Sveučilište u Luksemburgu). Također je izlagao o pravu Unije na konferencijama na nekoliko sveučilišta u raznim državama članicama. Autor je mnogih publikacija i radova o pravu Unije.

Od 13. travnja 2016. do 31. kolovoza 2016. bio je sudac na Službeničkom sudu. Imenovan je sucem na Općem sudu 19. rujna 2016., a ondje je i predsjednik vijeća od 30. rujna 2019.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Osnivač i član upravnog odbora Balgarske asociacije za evropejsko pravo
  • Glavni urednik časopisa o europskom pravu „Evropeiski praven pregled”
Geert De Baere
Geert De Baere
predsjednik trećeg vijeća
Životopis i karijera

Rođen 1979. u Antwerpenu (Belgija), Geert De Baere 2002. stječe diplomu iz prava na Universiteitu Antwerpen (Sveučilište u Antwerpenu, Belgija), a 2003. Master of Laws na King’s Collegeu Universityja of Cambridge (Sveučilište u Cambridgeu, Ujedinjena Kraljevina). Godine 2007. stječe doktorat iz pravnih znanosti na King’s Collegeu Universityja of Cambridge. Godine 2005. u okviru svojeg doktorata gostujući je istraživač na Columbia Law Schoolu Columbia Universityja (Pravni fakultet Sveučilišta Columbia, Sjedinjene Američke Države).

Nakon završetka doktorata, od 2007. do 2009. radi kao izvanredni poslijedoktorski istraživač na Universiteitu Antwerpen.

Potom je na Katholieke Universiteitu Leuven (KUL, Katoličko sveučilište u Leuvenu, Belgija) 2009. gostujući predavač prava Unije i međunarodnog prava, a nakon toga od 2010. do 2014. predavač i od 2015. glavni predavač.

Od 2007. do 2009. sudski je savjetnik na Sudu u kabinetu nezavisne odvjetnice Eleanor Sharpston, a od 2016. do 2017. u kabinetu sutkinje Alexandre (Sache) Prechal.

Imenovan je sucem na Općem sudu 4. listopada 2017., a ondje je i predsjednik vijeća od 8. listopada 2021.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Član International Advisory Boarda Jean Monnet Networka „EU-China Legal and Judicial Cooperation (EUPLANT)” Queen Mary Universityja of London
  • Član uređivačkog odbora Europe and the World: A Law Reviewa
  • Urednik komentara sudske prakse pri Columbia Journalu of European Law
  • Član Academic review Boarda Cambridge International Law Journala
  • Član uređivačkog odbora Oxford Reportsa on International Law in EU Courts
Marc Jaeger
Marc Jaeger
sudac
Životopis i karijera

Rođen 1954. u Luxembourgu (Veliko Vojvodstvo Luksemburg), Marc Jaeger 1979. stječe diplomu iz prava na Universitéu Robert Schuman (Sveučilište Roberta Schumana u Strasbourgu, Francuska), a 1980. stječe magisterij iz europskih studija na Collègeu d’Europe u Brugesu (Belgija).

Upisan je u odvjetničku komoru Luksemburga 1981. i radi kao odvjetnik do 1983. Potom je pravni ataše upućen kod glavnog državnog odvjetnika u Luksemburgu i te dužnosti obavlja godinu dana, nakon čega je sudac na tribunalu d’arrondissement (okružni sud) u Luksemburgu od 1984. do 1986.

Stupa u službu Suda kao sudski savjetnik pri nezavisnom odvjetniku Jeanu Mischu, s kojim surađuje od 1986. do 1988., a zatim radi u kabinetu suca G. Federica Mancinija od 1988. do 1996.

Uz svoje pravosudne dužnosti, od 2003. predaje na Universitéu du Luxembourg (Sveučilište u Luxembourgu, Luksemburg), a od 2015. i na Liberi Universiti Internazionale degli Studi Sociali Guido Carli (Slobodno međunarodno sveučilište za društvene znanosti Guida Carlija, Italija). Od 2001. do 2018. predsjeda Institutom universitaire international Luxembourg (IUIL) (Međunarodni sveučilišni institut u Luxembourgu), a od 2011. do 2016. Upravnim odborom Sveučilišta u Luxembourgu.

Imenovan je sucem na Općem sudu 11. srpnja 1996. i predsjednik je vijeća od 10. rujna 2004. do 31. kolovoza 2007. Ostali članovi izabrali su ga za predsjednika Općeg suda i u tom svojstvu obnaša četiri uzastopna mandata, od 17. rujna 2007. do 26. rujna 2019.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Osnivački član i predsjednik Observatoirea luxembourgeois de droit européen (OLDE)
  • Član Societasa Iuris Publici Europaei e.V. (SIPE)
  • Član uređivačkog odbora Revue européenne de droit de la consommation (REDC)
  • Član upravnog odbora Diritto e Politiche dell’Unione Europea (DPUE)
  • Član znanstvenog odbora Studi sull’Integrazione Europea (SIE)
  • Član uređivačkog odbora Revue critique trimestrielle de jurisprudence et de législation (KritV - CritQ - RCrit)
  • Član znanstvenog odbora Reviste Română de Drept European (RRDE)
  • Član upravnog odbora Fondationa Kräizbierg (Luksemburg)
  • Predsjednik Fondationa ADIPH (Luksemburg)
  • Član savjetodavnog odbora Luxembourg Schoola of Religion & Society (LSRS)
Titule i počasne nagrade
  • Vitez Couronne de chêne Velikog Vojvodstva Luksemburga (1999.)
  • Časnik reda za zasluge Velikog Vojvodstva Luksemburga (2004.)
  • Cavaliere di Gran Croce ordine al Merito della Repubblica italiana (2009.)
  • Vitez Legije časti (Francuska) (2010.)
  • Dottore in Giurisprudenza Honoris Causa, Università degli Studi del Sannio (Benevento, Italija) (2013.)
  • Honorary Bencher, Middle Temple (London, Ujedinjena Kraljevina) (2016.)
Sten Frimodt Nielsen
Sten Frimodt Nielsen
sudac
Životopis i karijera

Sten Frimodt Nielsen, rođen 1963. u Kopenhagenu (Danska), 1988. stječe diplomu iz prava na Københavns Universitetu (Sveučilište u Kopenhagenu, Danska).

Svoju profesionalnu karijeru započinje 1988. kao službenik u danskom Ministarstvu vanjskih poslova i tu dužnost obavlja do 1991., kada je imenovan tajnikom stalnog predstavništva Danske pri Ujedinjenim narodima u New Yorku (Sjedinjene Američke Države), a tu dužnost obavlja od 1991. do 1994. Nakon povratka u Dansku, prvo od 1994. do 1995. radi u pravnoj službi danskog Ministarstva vanjskih poslova, a potom od 1995. do 1998. u službi danskog predsjednika vlade, u svojstvu savjetnika, a potom glavnog savjetnika.

Od 1998. do 2001. godine je ministar savjetnik stalnog predstavništva Danske pri Europskoj uniji. Vraća se u službu danskog predsjednika vlade, gdje od 2001. do 2002. radi kao posebni savjetnik za pravna pitanja, od 2002. do 2004. kao voditelj odjela i pravni savjetnik, a zatim od 2004. do 2007. kao zamjenik državnog tajnika i pravni savjetnik.

S. Frimodt Nielsen također se od 1988. do 1991. bavi poučavanjem kao predavač međunarodnog i europskog prava na Københavns Universitetu, gdje potom preuzima dužnosti izvanrednog profesora.

Imenovan je sucem na Općem sudu 17. rujna 2007. Suci tog suda povjeravaju mu dužnost predsjednika vijeća za dva uzastopna mandata, od 18. rujna 2013. do 31. kolovoza 2019.

Titule i počasne nagrade
  • Vitez 1. stupnja reda Dannebrog
Juraj Schwarcz
Juraj Schwarcz
sudac
Životopis i karijera

Rođen 1952. u Košicama (Slovačka), Juraj Schwarcz 1975. stječe magisterij prava i 1979. doktorat iz pravnih znanosti na Univerziti Komenského v Bratislave (Sveučilište u Bratislavi, Slovačka).

Svoju profesionalnu karijeru započinje kao pravni savjetnik u trgovačkom društvu od 1975. do 1990., a 1991. postaje tajnik trgovačkog registra na Mestskom súdu v Košiciach (Općinski sud u Košicama, Slovačka). Sljedeće godine imenovan je sucem na tom sudu. Od 1992. do 2009. također je sudac na Krajskom súdu v Košiciach (Regionalni sud u Košicama, Slovačka), a ondje od 1994. do 2009. obnaša dužnosti predsjednika vijeća. Od 2005. do 2009. obnaša dužnosti predsjednika vijeća za trgovačko pravo. Tijekom 2004. obnaša dužnosti suca na Odjelu za trgovačko pravo na Najvyššem súdu Slovenskej republiky (Vrhovni sud Slovačke Republike).

Od 1997. do 2009. vanjski je član odjela za trgovačko i gospodarsko pravo Univerzite Pavla Jozefa Šafárika v Košiciach (Sveučilište P. J. Šafárika u Košicama, Slovačka), a od 2005. do 2009. član nastavnog zbora Justične akadémije Slovenskej republiky (Pravosudna akademija Slovačke Republike).

Imenovan je sucem na Općem sudu 7. listopada 2009.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Član Societas Iuris Publici Europaei e. V. (SIPE)
Mariyana Kancheva
Mariyana Kancheva
sutkinja
Životopis i karijera

Rođena 1958. u Trjavni (Bugarska), Mariyana Kancheva 1984. stječe magisterij iz prava na Sofijskom universitetu „Sveti Kliment Ohridski” (Sveučilište u Sofiji „Sveti Kliment Ohridski”, Bugarska) i 2009. dodatni magisterij iz europskog prava na Institutu d’études européennes (Institut za europska istraživanja) na Universitéu libre de Bruxelles (Slobodno sveučilište u Bruxellesu, Belgija).

Svoju profesionalnu karijeru započinje od 1985. do 1986. kao sudačka vježbenica na Sofijskom Okraženom Sadu (Okružni sud u Sofiji, Bugarska). Od 1986. do 1988. radi kao pravna savjetnica, a potom je odvjetnica upisana u odvjetničkoj komori u Sofiji (Bugarska) do 2011. te u Bruxellesu (Belgija) od 2007. do 2011. Od 1992. do 1994. glavna je ravnateljica Ureda diplomatskih službi bugarskog Ministarstva vanjskih poslova. Tijekom svoje karijere specijalizirala se u nekoliko područja, osobito u području prava intelektualnog vlasništva (upisana u registar zastupnika u pravu industrijskog vlasništva pri Patentnom Vedomstvu na Republika Bulgaria (Patentni ured Republike Bugarske)) i gospodarskog prava (upisana u registar stečajnih upravitelja pri bugarskom Ministarstvu pravosuđa).

Usto je arbitar za rješavanje trgovačkih sporova u Bugarskoj. Sudjeluje u uređivanju različitih zakonodavnih tekstova kao pravna savjetnica u bugarskom parlamentu. Autorica je nekoliko publikacija iz prava Europske unije. Usto je sudjelovala na mnogim seminarima, forumima i konferencijama na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Imenovana je sutkinjom na Općem sudu 19. rujna 2011.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Članica Europskog udruženja pravnica (EWLA)
  • Članica Udruženja žena Europe
  • Počasna članica Asoziazije na ženite advokati
  • Članica Akademije za europsko pravo (ERA)
Titule i počasne nagrade
  • „Srebrna plaketa”, počasni naslov koji je najviše priznanje odvjetničke komore Republike Bugarske, koju je dodijelilo Vijeće odvjetničke komore u Sofiji (2014.)
  • Nacionalna pravosudna nagrada „Thémis”, počasno priznanje dodijeljeno u kategoriji „Pravosuđe preko granica” (2017.)
  • Jubilarna medalja za 15 godina koju je izdala Fondacia „Centar za obučenije na advokati Krstju Contčev” (Zaklada „Centar za obrazovanje odvjetnika Krstju Contčev”), kao priznanje za njezin „znatan doprinos kao predavačice unapređenju kvalifikacija bugarskih odvjetnika” (2020.)
  • Nacionalna pravosudna nagrada „Thémis”, posebno počasno priznanje dodijeljeno u kategoriji „Eurointegracija i suradnja” (2020.)
Eugène Buttigieg
Eugène Buttigieg
sudac
Životopis i karijera

Eugène Buttigieg, rođen 1961. u Sliemi (Malta), pohađa studij prava na Università ta' Malta (Malteško sveučilište) i ondje 1986. stječe doktorat iz prava (LL.D). Godine 1991. stječe magisterij iz europskog prava na Universityju of Exeter (Sveučilište u Exeteru, Ujedinjena Kraljevina), a 2004. stječe doktorat iz prava na Universityju of London (Sveučilište u Londonu, Ujedinjena Kraljevina).

Upisan kao odvjetnik na Malti od 1987., svoju profesionalnu karijeru započinje u malteškom Ministarstvu pravosuđa, gdje kao pravnik radi od 1987. do 1990. Zatim se u svojstvu glavnog pravnika pridružuje malteškom Ministarstvu vanjskih poslova, gdje radi od 1990. do 1994.

Od 1994. E. Buttigieg uglavnom se bavi poučavanjem: predavač je od 1994. do 2001., docent od 2001. do 2006 i od 2007. izvanredni profesor na Università ta' Malta. Godine 2009. dodijeljena mu je Jean Monnet katedra iz europskog prava, a 2019. postaje redovni profesor. Također je gostujući profesor prava tržišnog natjecanja na Queen Mary Universityju of London (Sveučilište Queen Mary u Londonu, Ujedinjena Kraljevina). E. Buttigieg autor je mnogobrojnih publikacija iz područja prava Unije i prava tržišnog natjecanja.

Od 1994. do 2005. član je Copyright Boarda (Komisija za autorsko pravo, Malta), a između 1994. i 2012. obavlja dužnosti pravnog savjetnika u području prava Unije, prava tržišnog natjecanja, prava intelektualnog vlasništva i prava potrošača u privatnom sektoru. U tom se svojstvu također pridružuje malteškom Ministarstvu gospodarstva od 2000. do 2012. te Malta Competition and Consumer Affairs Authorityju (malteško tijelo za poslove tržišnog natjecanja i potrošače). Usto, od 2001. do 2009. je član Malta Resources Authorityja (malteško tijelo za upravljanje resursima).

Imenovan je sucem na Općem sudu 8. listopada 2012.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Suosnivač i potpredsjednik Maltese Associationa for European Law
Viktor Kreuschitz
Viktor Kreuschitz
sudac
Životopis i karijera

Rođen 1952. u Budimpešti (Mađarska), Viktor Kreuschitz na Universitätu Wien (Sveučilište u Beču, Austrija) 1980. stječe diplomu iz prava, a 1981. doktorat iz pravnih znanosti.

Svoju profesionalnu karijeru započinje 1980. kao znanstveni asistent na Institutu für Staats- und Verwaltungsrecht na Universitätu Wien, a potom od 1981. do 1997. radi kao službenik u službi za ustavne poslove u uredu austrijskog saveznog kancelara. Usto je imenovan članom Datenschutzkommissiona (Odbor za zaštitu podataka, Austrija) od 1987. do 1997.

Zatim se pridružuje pravnoj službi Europske komisije kao pravni savjetnik i od 1997. do 2013. zastupa tu instituciju u velikom broju predmeta pred sudovima Unije i pred Sudom Europskog udruženja za slobodnu trgovinu.

Imenovan je sucem na Općem sudu 16. rujna 2013.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Član Österreichische Gesellschafta für Europarecht
  • Član European Law Institutea (ELI)
Lauri Madise
Lauri Madise
sudac
Životopis i karijera

Rođen 1974. u Tartuu (Estonija), Lauri Madise 1998. stječe diplomu iz prava na Tartu Ülikoolu (Sveučilište u Tartuu, Estonija) i 1995. na Universitéu de Poitiers (Sveučilište u Poitiersu, Francuska).

Svoju profesionalnu karijeru započinje kao savjetnik u estonskom Ministarstvu pravosuđa od 1995. do 1999., a od 1999. do 2002. radi kao voditelj tajništva ustavnog odbora estonskog parlamenta.

Godine 2002. postaje sudac na Tallinna Ringkonnakohusu (Prizivni sud u Talinu, Estonija). Godine 2005. također postaje član sudbene ispitivačke komisije i sudjeluje u zakonodavnim djelatnostima u području ustavnog i upravnog prava.

Imenovan je sucem na Općem sudu 23. listopada 2013.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Član Udruženja estonskih sudaca
Constantinos Iliopoulos
Constantinos Iliopoulos
sudac
Životopis i karijera

Rođen 1948. u Ateni (Grčka), Constantinos Iliopoulos 1971. stječe diplomu iz prava na Panepistimiju Athinon (Sveučilište u Ateni, Grčka) i 1974. diplomu iz ekonomskih znanosti na Oikonomiko Panepistimiju Athinon (Ekonomsko sveučilište u Ateni, Grčka). Na doktoratu je iz pravnih znanosti na Universitätu Hamburg (Sveučilište u Hamburgu, Njemačka), gdje 1984. brani doktorsku disertaciju iz područja prava tržišnog natjecanja.

Nakon što se 1973. upisao u odvjetničku komoru u Ateni, ondje obavlja odvjetničku djelatnost do 2016. Od 1992. do 2006. radi u Elliniki Epitropi Antagonismou (grčka Komisija za tržišno natjecanje). Od 2002. do 2003. pravni je savjetnik ciparske vlade u području prava društava i prava intelektualnog vlasništva radi pristupanja Cipra Europskoj uniji. Od 2007. do 2009. pravni je savjetnik pri grčkom ministru gospodarskog razvoja i energetike.

Usporedno s time predaje na Pravnom fakultetu Universitäta Hamburg: od 1980. do 1984. kao asistent na katedri za europsko pravo, od 1992. do 2006. kao predavač europskog prava, europskog potrošačkog prava, europskog prava društava, europskog trgovačkog prava i europskog prava intelektualnog vlasništva, a 2015. kao gostujući profesor. Usto od 2007. do 2015. predaje kao profesor međunarodnog i europskog ekonomskog prava na Pravnom fakultetu Democritio Panepistimija Thrakis (Demokritovo sveučilište u Traciji, Grčka), potom od 2015. do 2016. kao profesor na magistarskom studiju međunarodnog i europskog energetskog prava. Od 2016. počasni je profesor i predaje europsko energetsko pravo na tom magistarskom studiju.

Autor je mnogobrojnih publikacija i u svojoj se zemlji posvećuje organizaciji pravnog istraživanja u okviru Elliniki Enosi Eyropaikou Dikaioua (Helensko udruženje za europsko pravo), čiji je blagajnik od 1978. do 2002., zatim od 2002. do 2019. glavni tajnik i od 2019. član upravnog odbora. Od 2012. do 2016. je član osnivač i glavni tajnik, a zatim od 2017. predsjednik Elliniki Enosi Dikaiou Energeiasa (Helensko udruženje za energetsko pravo).

Budući da je zbog svojeg doktorskog studija u Hamburgu vezan uz njemačku pravnu kulturu, 1987. postaje potpredsjednik njemačko-helenskog udruženja pravnika (Hamburg), a 1990. glavni tajnik grčko-njemačkog udruženja pravnika (Atena). Osim toga, između 2005. i 2011. član je upravnog odbora Κentro Diethnous kai Eyropaikou Oikonomikou Dikaioua sti Thessaloniki (Centar za međunarodno i europsko ekonomsko pravo u Solunu, Grčka).

Imenovan je sucem na Općem sudu 13. travnja 2016.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Član osnivač i počasni predsjednik European Federationa of Energy Law Associations
  • Član znanstvenog odbora Interdisciplinary Research Centera for Energy Pravnog fakulteta European Universityja Cyprus
Virgilijus Valančius
Virgilijus Valančius
sudac
Životopis i karijera

Rođen 1963. u Plungėu (Litva), Virgilijus Valančius 1986. stječe diplomu iz prava na Vilniaus universitetasu (Sveučilište u Vilniusu, Litva) i 2000. doktorat iz pravnih znanosti na Mykolo Romerio universitetasu (Sveučilište Mykolasa Romerisa, Litva). Godine 2008. na Mykolo Romerio universitetasu stječe diplomu o habilitaciji.

Od 1986. do 1990. obavlja dužnosti državnog odvjetnika. Od 1991. do 1994. obavlja dužnosti suca u svojoj matičnoj državi, a od 1993. do 1994. potpredsjednika Vilniaus miesto apylinkės teismasa (Općinski sud u Vilniusu, Litva). Od 1995. do 2002. obavlja dužnosti suca na Lietuvos apeliacinis teismasu (Žalbeni sud Litve), gdje je također predsjednik građanskog odjela. Od 2002. do 2013. obavlja dužnosti suca na Lietuvos vyriausiasis administracinis teismasu (Vrhovni upravni sud Litve), gdje je predsjednik od 2002. do 2008.

Od 1997. također predaje na Vilniaus universitetasu. Od 1998. do 2000. predavač je i na Mykolo Romerio universitetasu, a potom je ondje izvanredni profesor od 2000. do 2008. Od 2002. do 2006. obavlja dužnosti voditelja odjela za parnični postupak, a 2008. postaje profesor.

Od 2006. do 2008. predsjednik je Europskog udruženja sudaca (AEM) i od 2006. do 2014. potpredsjednik je Međunarodne udruge sudaca (UIM). Od 2000. do 2014. član je i Savjetodavnog vijeća europskih sudaca (CCJE) i u tom je svojstvu od 2010. do 2013. član upravnog odbora Udruženja državnih vijeća i vrhovnih upravnih sudova Europske unije (ACA-Europe). Usto je od 2008. do 2011. član savjetodavnog odbora Akademije za europsko pravo (ERA).

Imenovan je sucem na Općem sudu 13. travnja 2016.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Član savjetodavnog odbora uredništva dvotjednog časopisa Zeszyty Naukowe Sądownictwa Administracyjnego Naczelnog Sąda Administracyjnog (Vrhovni upravni sud, Poljska)
  • Počasni predsjednik Europskog udruženja sudaca
Nina Półtorak
Nina Półtorak
sutkinja
Životopis i karijera

Rođena 1971. u Poljskoj, Nina Półtorak 1995. stječe diplomu iz prava, a 2001. doktorat iz pravnih znanosti na Uniwersytetu Jagiellońskom (Jagelonsko sveučilište u Krakovu, Poljska). Godine 2011. postaje habilitirani doktor pravnih znanosti.

Nakon upisivanja u odvjetničku komoru u Poljskoj 2000., obavlja odvjetničku profesiju od 2000. do 2012. u nekoliko odvjetničkih ureda, pridonoseći svojim znanjem o poljskom i europskom pravu te zastupajući klijente pred najvišim sudovima. Godine 2012. postaje sutkinja na Wojewódzkom Sądu Administracyjnom w Krakowie (Vojvodski upravni sud u Krakovu), a 2014. upućena je u Naczelny Sąd Administracyjny (Vrhovni upravni sud, Poljska). Od 2013. do 2016. voditeljica je odjela za europsko pravo Naczelnog Sąda Administracyjnog.

Od 1995. do 2003. predavačica je, a od 2003. do 2013. izvanredna profesorica na katedri za pravo Europske unije na Uniwersytetu Jagiellońskom, gdje provodi sveučilišna istraživanja, predaje, među ostalim, ustavno i upravno pravo Europske unije te je mentorica za magistarske i doktorske disertacije. Od 2006. do 2016. voditeljica je poslijediplomskih studija prava Unije na Uniwersytetu Jagiellońskom. Također se bavi pravnim istraživanjem i kao „Visiting Scholar” 1998. pridružuje se Oxford Universityju (Sveučilište u Oxfordu, Ujedinjena Kraljevina), a 2005. Europskom sveučilišnom institutu u Firenci (Italija). Autorica je mnogih publikacija o europskom pravu, a na Uniwersytetu Jagiellońskom od 2013. predaje kao profesorica na katedri za pravo Europske unije.

Imenovana je sutkinjom na Općem sudu 13. travnja 2016.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Članica Polskog Stowarzyszenia Prawa Europejskiego
  • Članica Research Networka on EU Administrative Law „ReNEUAL”
  • Članica uređivačkog odbora pravnog časopisa „Europejski Przegląd Sądowy”
  • Članica uređivačkog odbora pravnog časopisa „Państwo i Prawo”
  • Članica programskog odbora pravnog časopisa „The Polish Review of International and European Law”
Titule i počasne nagrade
  • Nagrada poljskog predsjednika vlade za iznimnu doktorsku disertaciju (2002.)
  • Priznanje na nacionalnom natječaju pravnog časopisa „Państwo i Prawo” za najbolju doktorsku disertaciju (2002.)
  • Nagrada Fundacje Promocji Prawa Europejskiego za knjigu „Odpowiedzialność odszkodowawcza państwa w prawie Wspólnot Europejskich” (2003.)
  • Nagrada natječaja pravnog časopisa „Dziennik Gazeta Prawna” za najbolje savjetnike u poreznim sporovima (2009.)
  • Nagrada rektora Uniwersyteta Jagiellońskog za iznimna akademska postignuća (2011.)
  • Nagrada ministra znanosti i visokog obrazovanja (Poljska) (2012.)
  • Nagrada nacionalnog natječaja pravnog časopisa „Państwo i Prawo” za najbolju habilitacijsku disertaciju (2013.)
Fredrik Schalin
Fredrik Schalin
sudac
Životopis i karijera

Rođen 1964. u Stockholmu (Švedska), Fredrik Schalin 1991. stječe diplomu iz prava na Stockholms universitetu (Sveučilište u Stockholmu, Švedska), a 1990. diplomu iz prava i 1994. magisterij iz prava Zajednice i Europske unije na Universitéu de Paris I Panthéon-Sorbonne (Sveučilište Pariz I Panthéon-Sorbonne, Francuska).

Svoju profesionalnu karijeru započinje od 1991. do 1993. kao sudski savjetnik na Södertälje tingsrättu (Prvostupanjski sud u Södertäljeu, Švedska), a zatim od 1994. do 1995. na Svea hovrättu (Žalbeni sud u Stockholmu, Švedska). Od 1995. do 1996. obavlja dužnosti suca na Gotlands tingsrättu (Prvostupanjski sud u Gotlandu, Švedska) i na Norrtälje tingsrättu (Prvostupanjski sud u Norrtäljeu, Švedska), a potom od 1996. do 1997. na Svea hovrättu.

Godine 1997. postaje pomoćnik tajnika parlamentarnog odbora švedskog Ministarstva financija, a nakon toga 1999. imenovan je pravnim savjetnikom za europske poslove u švedskom Ministarstvu vanjskih poslova.

Godine 1998. stupa u službu Suda kao sudski savjetnik u kabinetu suca Hansa Ragnemalma, a te dužnosti ponovno obavlja od 1999. do 2006. u kabinetu suca Stiga von Bahra.

Nakon povratka u Švedsku radi kao pravnik od 2006. do 2008. i nakon upisa u odvjetničku komoru u Stockholmu 2008. kao odvjetnik. Od 2009. do 2016. obavlja dužnosti suca, a potom i predsjednika vijeća na Södertörns tingsrättu (Prvostupanjski sud u Södertörnu, Švedska).

Od 2006. do 2008. predaje na Stockholms universitetu, a od 2011. na Domstolsakademinu (švedska Pravosudna akademija).

Imenovan je sucem na Općem sudu 8. lipnja 2016.

Inga Reine
Inga Reine
sutkinja
Životopis i karijera

Rođena 1975. u Rigi (Latvija), Inga Reine 1996. stječe diplomu iz prava na Latvijas Universitātēu (Sveučilište Latvije) i 1998. magisterij na European Inter-University Centreu for Human Rights and Democratisation (EIUC) (Europski međusveučilišni centar za ljudska prava i demokratizaciju, Italija).

Svoju profesionalnu karijeru započinje kao pravnica u latvijskom Uredu za ljudska prava od 1995. do 1999., nakon čega se pridružuje Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju (OESS) kao savjetnica u okviru misije na Kosovu od 1999. do 2002. i misije u Crnoj Gori od 2002. do 2003.

Od 2003. do 2012. nastavlja svoju karijeru kao pravnica u latvijskom Ministarstvu vanjskih poslova i zastupa latvijsku vladu pri međunarodnim organizacijama specijaliziranima za ljudska prava. Osim toga, tijekom tog razdoblja imenovana je članicom Upravnog odbora za ljudska prava Vijeća Europe (CDDH).

Od 2012. do 2015. voditeljica je odjela Stalnog predstavništva Latvije pri Europskoj uniji u Bruxellesu. Usto je od 2012. do 2016. pravna savjetnica u tom predstavništvu.

Imenovana je sutkinjom na Općem sudu 8. lipnja 2016.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Arbitar na Sudu za mirenje i arbitražu OESS-a
Titule i počasne nagrade
  • Atzinības krusts (IV. šķira) (2011.)
René Barents
René Barents
sudac
Životopis i karijera

René Barents, rođen 1951. u Rotterdamu (Nizozemska), 1973. stječe diplomu iz prava i specijalizaciju iz ekonomije na Erasmus Universiteitu (Sveučilište Erasmus, Nizozemska). Svoje sveučilišno obrazovanje dopunjuje doktoratom iz pravnih znanosti na Universiteitu Utrecht (Sveučilište u Utrechtu, Nizozemska), gdje 1981. brani doktorat.

Upravo pri Europskom institutu Universiteita Utrecht započinje profesionalnu karijeru kao istraživač od 1973. do 1974., a zatim kao docent od 1974. do 1979., osobito u područjima europskog prava i gospodarskog prava. U tom svojstvu također predaje na Universiteitu Leiden (Sveučilište u Leidenu, Nizozemska) od 1979. do 1981. Kao redoviti profesor na Universiteitu Maastricht (Sveučilište u Maastrichtu, Nizozemska) od 1988. do 2003. predaje europsko pravo i ondje od 2003. ima titulu počasnog profesora europskog prava. Autor mnogih publikacija u području prava Unije, u službu Suda Europskih zajednica ulazi 1981., kao sudski savjetnik kod nezavisnih odvjetnika Pietera VerLorena van Themaata (od 1981. do 1986.) i Jeana Mischa (1986.). Zatim se pridružuje Službi za osoblje Suda u svojstvu načelnika Odjela za statusna prava zaposlenika od 1986. do 1987.

Od 1987. do 1991. zaposlen je na radnom mjestu u pravnoj službi Komisije Europskih zajednica, a od 1991. do 2000. ponovno obavlja dužnost sudskog savjetnika na Sudu, kod suca Paula Joana Georgea Kapteyna. Od 2000. do 2009. načelnik je odjela u Upravi za istraživanje i dokumentaciju, čiji je direktor od 2009. do 2011.

Osim toga, od 1993. do 2011. R. Barents obavlja dužnosti savjetnika na Gerechtshofu 's-Hertogenbosch (Žalbeni sud u ’s-Hertogenboschu, Nizozemska).

R. Barents imenovan je sucem Službeničkog suda 6. listopada 2011. i ondje obavlja svoje dužnosti do 31. kolovoza 2016.

Imenovan je sucem Općeg suda 19. rujna 2016. i ondje obavlja svoje dužnosti od tog datuma.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Član Koninklijke Nederlandse Akademie van Wetenschappen
Paul Nihoul
Paul Nihoul
sudac
Životopis i karijera

Rođen 1963. u Bruxellesu (Belgija), Paul Nihoul 1988. stječe diplomu iz prava na Universitéu catholique de Louvain (Katoličko sveučilište u Leuvenu, Belgija) i 1989. Master of Laws na Harvard Universityju (Sveučilište Harvard, Sjedinjene Američke Države). Godine 1998. stječe doktorat iz pravnih znanosti na Universitéu catholique de Louvain. Na tom sveučilištu 1984. također stječe diplomu iz filologije i filozofije.

Nakon upisivanja u odvjetničku komoru New Yorka (Sjedinjene Američke Države) 1990., ondje obavlja odvjetničku profesiju kao Attorney and Counselor at Law. Nakon povratka u Europu, od 1991. do 1995. radi na Sudu Europskih zajednica kao sudski savjetnik u kabinetu suca Renéa Jolieta, a zatim suca Johna Murrayja.

Od 1995. do 1999. sveučilišni je istraživač na Universitéu catholique de Louvain, a zatim je od 1999. do 2010. predavač i potom profesor na Rijksuniversiteitu Groningen (Sveučilište u Groningenu, Nizozemska) i od 2001. na Universitéu catholique de Louvain. Na potonjem je sveučilištu od 2001. do 2016. direktor centra za pravo potrošača. Istodobno je od 2004. do 2006. predsjednik akademskog odbora tog sveučilišta, a od 2012. do 2015. predsjednik Instituta za pravne studije. Od 1999. do 2009. nositelj je katedre Jean Monnet koju ad personam dodjeljuje Europsko istraživačko vijeće. Od 2013. do 2016. predaje kao gostujući profesor na Universitéu Paris-Dauphine (Sveučilište Paris-Dauphine, Francuska). Od 2010. do 2011. radi kao Fulbrightov stipendist na American Universityju (Washington DC, Sjedinjene Američke Države). Od 2013. do 2016. predsjednik je Academic Societyja for Competition Law (Ascola).

Imenovan je sucem na Općem sudu 19. rujna 2016.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Član Academije Europeae
  • Član upravnog odbora Academic Societyja for Competition Law (Ascola)
  • Glavni urednik i od svojeg imenovanja na Općem sudu član uređivačkog odbora nekoliko pravnih časopisa: Journal of European Competition Law and Practice, Journal de droit européen, European Journal of Consumer Law
  • Član uređivačkog odbora sljedećih pravnih časopisa: Les Cahiers du juriste, Market and Competition Law Review
  • Direktor zbirke „Europe” pri Larcieru
Titule i počasne nagrade
  • Nagrada za izvrsnost, Wallonie-Bruxelles International (2010.-2011.)
  • Nagrada Francuske zajednice, Bruxelles, 1984., najbolji rad iz filologije
Ulf Öberg
Ulf Öberg
sudac
Životopis i karijera

Rođen 1966. u Stockholmu (Švedska), Ulf Öberg 1991. stječe diplomu iz prava na Stockholms universitetu (Sveučilište u Stockholmu, Švedska). Studij nastavlja na universitéu de Paris I Panthéon-Sorbonne (Sveučilište Paris I, Panthéon-Sorbonne, Francuska), gdje 1992. stječe diplomu specijaliziranog studija iz prava zajedničkog tržišta. Godine 1993. stječe diplomu iz međunarodnih odnosa na Institutu d’études politiques (IEP) de Paris (Institut za političke studije (IEP) u Parizu, Francuska).

Svoju profesionalnu karijeru započinje 1992. kao istraživač u švedskoj Istraživačkoj agenciji za nacionalnu obranu, gdje radi i 1994., a od 1993. do 1994. sudjeluje u švedskom programu izobrazbe službenika.

Od 1994. do 1995. pravni je savjetnik za europske poslove u švedskom Ministarstvu vanjskih poslova, a zatim od 1995. do 2000. radi na Sudu kao sudski savjetnik kod suca Hansa Ragnemalma.

Po povratku u Švedsku započinje sveučilišnu karijeru kao istraživač i predavač na Stockholms universitetu. Otvara vlastiti odvjetnički ured i od 2006. do 2016. radi kao odvjetnik upisan u Sveriges advokatsamfundu (Udruženje švedske odvjetničke komore).

Imenovan je sucem na Općem sudu 19. rujna 2016.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Član povjerenstva za odabir i predavač ustavnog prava na Sveriges advokatsamfundu u okviru osposobljavanja odvjetničke komore za obavljanje profesije „advokat”.
  • Član Centrea d’étude et de prospective stratégique (CEPS) (Pariz, Francuska)
  • Sudionik u radu Foruma for EU-US Legal-Economic Affaires pri Mentor Groupu (Boston, Sjedinjene Američke Države)
Krystyna Kowalik-Bańczyk
Krystyna Kowalik-Bańczyk
sutkinja
Životopis i karijera

Rođena 1976. u Gdanjsku (Poljska), Krystyna Kowalik-Bańczyk 1999. stječe diplomu iz prava na Uniwersytetu Gdańskom (Sveučilište u Gdanjsku, Poljska) i 2000. magisterij iz pravnih znanosti na Universitéu des sciences sociales de Toulouse (Sveučilište za društvene znanosti u Toulouseu, Francuska). Godine 2002. stječe Master of Laws iz europskog prava na Collègeu d’Europe u Brugesu (Belgija). Godine 2004. stječe doktorat iz pravnih znanosti na Akademiji znanosti u Poljskoj.

Od 2002. do 2010. u Varšavi u Poljskoj predaje u Europskom centru Uniwersyteta Warszawskog (Sveučilište u Varšavi) te na Wyższoj Szkołi Prawa i Administracji (Sveučilište za pravo i upravu). Od 2006. do 2014., istodobno s nastavnom aktivnošću, bavi se istraživanjem kao docentica (2006.), a potom kao izvanredna profesorica (2014.) na Institutu za pravne studije Akademije znanosti u Poljskoj. Od 2010. do 2016. također predaje međunarodno pravo i pravo Europske unije kao predavačica na Politechniki Gdańskoj (Tehničko sveučilište u Gdanjsku, Poljska) i kao gostujuća profesorica na francuskim sveučilištima Panthéon-Assas u Parizu i Sophia-Antipolis u Nici te na Universitéu du Luxembourg (Sveučilište u Luxembourgu, Luksemburg).

Autorica je mnogih publikacija u području europskog prava i sudjeluje u izradi nekoliko pravnih djela, osobito kao suurednica.

Imenovana je sutkinjom na Općem sudu 19. rujna 2016.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Suurednica ili članica znanstvenog odbora pravnih časopisa „Europejski Przegląd Sądowy”, „Yearbok of Antitrust and Regulatory Studies”, „Media Laws” i „iKAR”
  • Članica savjetodavnog odbora novog izdanja „Balkan Yearbooka of International and European Law”
  • Članica „steering committeeja” za Master in European Law (first year) na Sveučilištu u Luksemburgu
  • Članica poljskog odsjeka Međunarodne federacije za europsko pravo (FIDE), Međunarodnog udruženja za pravo tržišnog natjecanja (ASCOLA) i „International Law Associationa” (ILA)
Colm Mac Eochaidh
Colm Mac Eochaidh
sudac
Životopis i karijera

Rođen 1963. u Dublinu (Irska), Colm Mac Eochaidh 1984. stječe diplomu iz prava na University Collegeu Dublin, National University of Ireland (Sveučilišni fakultet u Dublinu, Nacionalno sveučilište Irske).

Nakon stjecanja ovlasti za obavljanje dužnosti Barristera u Irskoj i upisa pri Honorable Societyju of King’s Inns Dublin 1987., svoju profesionalnu karijeru započinje kao pravnik za područje europskog prava od 1988. do 1990. u okviru Law Societyja of England and Wales (odvjetnička komora Engleske i Walesa). Od 1990. do 1993. predstavlja tu komoru, kao i Law Society of Scotland (odvjetnička komora Škotske), pri institucijama Europskih zajednica u Bruxellesu.

Od 1993. do 2009. obavlja odvjetničku profesiju u odvjetničkoj komori Irske kao Barrister, a nakon toga 2009. postaje Senior Counsel.

Od 1993. do 1999. također predaje pravo tržišnog natjecanja u Honorable Societyju of King’s Inns Dublin, a potom postaje predavač na China-EU Schoolu of Law u sklopu Zhōngguó Zhèngfǎ Dàxuéa (Kinesko sveučilište za političke znanosti i pravo, Kina).

Godine 2012. imenovan je sucem na High Courtu of Ireland (Visoki sud, Irska), a od 2014. do 2017. predsjednik je vijeća zaduženog za useljavanje i azil.

Imenovan je sucem na Općem sudu 8. lipnja 2017.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Potpredsjednik Irish Centrea for European Law
  • Bencher Honorable Societyja of King’s Inns
Ramona Frendo
Ramona Frendo
sutkinja
Životopis i karijera

Ramona Frendo, rođena 1971. na Malti, podrijetlom iz Zejtuna (Malta), 1993. stječe diplomu iz prava, a 1995. doktorat iz pravnih znanosti na Università ta' Malta (Malteško sveučilište). Nastavlja svoj studij na Universityju of Cambridge (Sveučilište u Cambridgeu, Ujedinjena Kraljevina), koje joj 1996. izdaje magisterij iz kriminologije. Svoj akademski put dopunjuje 2018. poslijediplomskim studijem iz europskog prava na King’s Collegeu London (London, Ujedinjena Kraljevina).

R. Frendo započinje svoju karijeru kao odvjetnica upisana u odvjetničkoj komori Malte, čime se bavi od 1996. do 2019. Usto, njezino multidisciplinarno znanje dovodi je do toga da od 1997. do 1998. radi na radnom mjestu pravne savjetnice u malteškom Ministarstvu socijalne zaštite i na radnom mjestu pravne stručnjakinje pri sudovima u Valletti (Malta) od 1997. do 2019., kao i u nekoliko društava za osiguranje od 2006. do 2019.

Od 2006. do 2019. članica je Malteškog nacionalnog arbitražnog vijeća, a od 2009. do 2019. Malteške komisije za zapošljavanje. Imenovana je članicom Nacionalne komisije za obitelj (Malta) od 2012. do 2013., kada također zasjeda u Komisiji za opću reformu pravosuđa (Malta), a zatim između 2014. i 2016. u Komisiji za pravnu reformu (Malta). Nakon što ju je 2016. malteška vlada imenovala savjetnicom u radnoj skupini „Vize” Vijeća Europske unije, ona predsjeda tom radnom skupinom u okviru malteškog predsjedanja Vijećem u prvoj polovici 2017.

R. Frendo imenovana je sutkinjom na Općem sudu 20. ožujka 2019.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Članica Chamber of Advocates of Malta
  • Članica „prijatelja” Akademije za europsko pravo (ERA)
Tuula Riitta Pynnä
Tuula Riitta Pynnä
sutkinja
Životopis i karijera

Rođena 1958. u Turkuu (Finska), Tuula Riitta Pynnä 1981. stječe magisterij iz prava na Turun yliopistou (Sveučilište u Turkuu, Finska) i 1993. magisterij iz prava na Universitätu Trier (Sveučilište u Trieru, Njemačka). Godine 1994. stječe magisterij iz europskih pravnih studija na Europskom institutu za javnu upravu u suradnji s Universitéom Nancy 2 (Sveučilište Nancy 2, Francuska) i Aristotélio Panepistímiom Thessaloníkis (Aristotelsko sveučilište u Solunu, Grčka).

Godine 1981. počinje svoju profesionalnu karijeru i predaje na Turun yliopistou do 1982. Potom 1982. počinje raditi u finskom pravosuđu kao privremena sutkinja na Porin raastuvanoikeusu (Prvostupanjski sud u Poriju, Finska), gdje ostaje do 1983. Dvije godine radi kao načelnica službe u Porin poliisilaitosu, väestökirjatoimiston johtaja (Ured za stanovništvo, Finska), a nakon toga ponovno radi kao sutkinja. Tijekom 1984. obavlja dužnost sudske savjetnice i privremene sutkinje na Ulvilan Kihlakunnanoikeusu (Prvostupanjski sud u Ulvili, Finska). Od 1985. do 1995. radi najprije kao privremena sutkinja, a potom kao sutkinja na Tampereen raastuvanoikeusu (Sud u Tampereu, Finska) i također na Pirkanmaan käräjäoikeusu (Prvostupanjski sud u Pirkanmaai, Finska).

Od 1996. do 2005. radi u finskom Ministarstvu vanjskih poslova kao načelnica odjela za postupke prema pravu Europske unije i pravna savjetnica, u kojem svojstvu je zastupala Finsku u predmetima pred Sudom Europskih zajednica. Imenovana je voditeljicom finske delegacije radne skupine Vijeća Europskih zajednica „Sud” i usto je članica skupine „Prijatelji predsjedništva” za reformu pravosudnog sustava Zajednice u Ugovoru iz Nice.

Imenovana je sutkinjom na obama vrhovnim sudovima Finske. Godine 2005. imenovana je privremenom sutkinjom, a 2006. sutkinjom na Korkein hallinto-oikeusu (Vrhovni upravni sud, Finska). Nakon toga je od 2012. do 2019. sutkinja na Korkein oikeusu (Vrhovni sud, Finska). Usto je od 2015. do 2019. članica stegovnog povjerenstva burze Nasdaq OMX Helsinki (Finska), a od 2011. do 2019. članica ispitnog povjerenstva u Suomen Asianajajaliittou (Odvjetnička komora Finske), kojim predsjeda od 2013. do 2019.

Imenovana je sutkinjom na Općem sudu 26. rujna 2019.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Članica savjetodavnog odbora Pravnog fakulteta Turun yliopistoa
  • Članica savjetodavnog odbora Kongresa 2026. Međunarodne federacije za europsko pravo (FIDE), koji će se održati u Helsinkiju
Titule i počasne nagrade
  • Medalja za zasluge za trideset godina službe državi (2015.)
  • Križ zapovjednika Reda bijele ruže Finske (2019.)
Laurent Truchot
Laurent Truchot
sudac
Životopis i karijera

Rođen 1962. u Parizu (Francuska), Laurent Truchot 1984. stječe diplomu na Institutu d’études politiques (IEP) (Institut za političke studije) u Parizu (Francuska). Potom od 1986. do 1988. studira na Écoleu nationale de la magistrature (Državna pravosudna škola) u Bordeauxu (Francuska).

Svoju profesionalnu karijeru započinje na tribunalu de grande instance (Okružni sud) u Marseilleu (Francuska), gdje od 1988. do 1990. obavlja dužnosti suca. Od 1990. do 1992. radi kao službenik u Upravi za građanske poslove i pečate u francuskom Ministarstvu pravosuđa. Od 1992. do 1994. radi kao zamjenik voditelja ureda, a zatim voditelj ureda Opće uprave za tržišno natjecanje, potrošače i sprečavanje prijevara u francuskom Ministarstvu gospodarstva, financija i industrije. Od 1994. do 1995. radi kao tehnički savjetnik francuskog ministra pravosuđa, a nakon toga od 1995. do 1996. obavlja dužnosti suca na tribunalu de grande instance (Okružni sud) u Nîmesu (Francuska).

Od 1996. do 2001. radi kao sudski savjetnik na Sudu, u kabinetu nezavisnog odvjetnika Philippea Légera. Potom od 2001. do 2007. radi kao stručni savjetnik na Couru de cassation (Kasacijski sud, Francuska).

Od 2007. do 2013. sudac je na Općem sudu, gdje je od 2010. do 2013. također predsjednik vijeća.

Po povratku u Francusku 2013. imenovan je savjetnikom na Couru de cassation, koje dužnosti obavlja do 2019.

Sucem na Općem sudu imenovan je drugi put 26. rujna 2019.

Johannes Christoph Laitenberger
Johannes Christoph Laitenberger
sudac
Životopis i karijera

Rođen 1964. u Hamburgu (Njemačka), Johannes Christoph Laitenberger studira pravo na Rheinische Friedrich-Wilhelms-Universitätu Bonn (Rajnsko sveučilište Friedricha Wilhelma u Bonnu, Njemačka). Godine 1990. u Njemačkoj polaže prvi pravnički državni ispit.

Nakon toga 1991. radi u Bundestagu (njemački parlament) kao pravni suradnik u administrativnoj službi.

Od 1991. do 1994. radi kao Rechtsreferendar na Oberlandesgerichtu Köln (Viši regionalni sud u Kölnu, Njemačka). Godine 1994. u Njemačkoj polaže drugi pravnički državni ispit.

Usto od 1991. do 1995. u nepunom radnom vremenu radi kao predavač i istraživač na Rheinische Friedrich-Wilhelms-Universitätu Bonn.

Godine 1995. također u nepunom radnom vremenu radi u odvjetničkom uredu.

Stječe dozvolu za obavljanje odvjetničke profesije u Njemačkoj i 1996. radi kao pravni savjetnik udruženja poduzetnika, a nakon toga se pridružuje službama institucija Europske unije.

Od 1996. do 1999. radi kao savjetnik u Upravi za administraciju i protokol Glavnog tajništva Vijeća Europske unije, a 1999. imenovan je izvjestiteljem u Glavnoj upravi Europske komisije za tržišno natjecanje.

Nakon toga obavlja nekoliko funkcija u izravnoj suradnji s članovima Komisije. Od 1999. do 2003. radi kao član ureda europske povjerenice Viviane Reding, a od 2003. do 2004. njegov je predstojnik. Od 2004. do 2005. radi kao član ureda predsjednika Komisije Joséa Manuela Barrosa. Od 2005. do 2009. radi kao glasnogovornik i načelnik Službe glasnogovornika Komisije. Od 2009. do 2014. vraća se u ured predsjednika Komisije, kao njegov predstojnik.

Godine 2014. imenovan zamjenikom glavnog direktora Komisijine pravne službe, a potom od 2015. do 2019. obavlja dužnosti glavnog direktora Komisijine Glavne uprave za tržišno natjecanje.

Polaže prisegu kao sudac na Općem sudu 26. rujna 2019.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Član uređivačkog odbora Europäische Zeitschrifta für Wirtschaftsrecht
  • Član znanstvenog odbora časopisa Concurrences
  • Član uređivačkog odbora Neue Zeitschrifta für Kartellrecht (NZK)
Titule i počasne nagrade
  • Grande-Oficial da Ordem do Infante D. Henrique, koji je dodijelio predsjednik Portugalske Republike (2014.)
Roberto Mastroianni
Roberto Mastroianni
sudac
Životopis i karijera

Rođen 1964. u Cosenzi (Italija), Roberto Mastroianni 1987. stječe diplomu iz prava na Universiti degli Studi di Firenze (Sveučilište u Firenci, Italija) i 1990. magisterij iz prava na Penn State University Dickinson School of Law (Dickinson School of Law na Pensilvanijskom državnom sveučilištu, Sjedinjene Američke Države). Godine 1992. stječe doktorat iz pravnih znanosti na Universiti di Bologna (Sveučilište u Bologni, Italija). Potom od 1992. do 1993. pohađa poslijedoktorski studij na Universitéu de Genève (Sveučilište u Ženevi, Švicarska), a 1993. i 1994. na Universiteitu van Amsterdam (Sveučilište u Amsterdamu, Nizozemska) i na New York Law Schoolu (Pravna škola u New Yorku, Sjedinjene Američke Države).

Svoju profesionalnu karijeru započinje kao istraživač međunarodnog prava na Universiti degli Studi di Firenze od 1992. do 1997., a potom radi kao sudski savjetnik u kabinetima nezavisnih odvjetnika Giuseppea Tesaura i Antonija Saggia od 1997. do 2000.

Potom od 2000. do 2019. predaje pravo Unije kao profesor na Universiti degli Studi di Napoli Federico II (Sveučilište Federica II. u Napulju, Italija), gdje objavljuje mnoge radove. Usto kao gostujući profesor od 2011. do 2013. predaje pravo Unije i europsko postupovno pravo na Université Paris 2 – Panthéon-Assas (Sveučilište Pariz 2 – Panthéon-Assas, Francuska). Također od 2013. do 2017. predaje pravo Unije na Libera Universiti Internazionale degli Studi Sociali Guido Carli (Slobodno međunarodno sveučilište za društvene znanosti „Guido Carli”, Italija). Godine 2015. imenovan je profesorom komparativnog prava tržišnog natjecanja na Sturm Collegeu of Law na Universityju of Denver (Sturm College of Law na Sveučilištu u Denveru, Sjedinjene Američke Države), gdje predaje do 2019.

Od 1993. do 2019. odvjetnik je ovlašten za zastupanje pred višim talijanskim sudovima. Od 2013. do 2015. član je upravnog vijeća Societe Italiana di Diritto Internazionale (SIDI) (Talijansko društvo za međunarodno pravo) i od 2018. do 2021. Associazionea Italiana Studiosi di Diritto dell'Unione Europea (AISDUE) (Talijansko udruženje za studije prava Europske unije). Usto je od 2015. do 2018. savjetnik talijanske vlade za zakonodavna pitanja u njezinu odjelu za europske poslove.

Imenovan je sucem na Općem sudu 26. rujna 2019.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Član Associazionea Italiana Studiosi di Diritto dell'Unione Europea (AISDUE)
  • Član Societe Italiana di Diritto Internazionale (SIDI)
  • Član European Law Institutea (ELI)
  • Član uređivačkog odbora ili znanstvenog odbora pravnih časopisa „Il Diritto dell'Unione Europea”, „Rivista italiana di diritto pubblico comunitario”, „Studi dell’integrazione europea”, „Diritto, mercato e tecnologia”, „Federalismi”, „The Journal of Media Law” i „Media Laws - Rivista di Diritto dei Media”
  • Član Komisije za ocjenjivanje kandidatâ za sveučilišnog profesora prava Europske unije u Italiji (2019.-2021.)
José Martín y Pérez de Nanclares
José Martín y Pérez de Nanclares
sudac
Životopis i karijera

Rođen 1965. u Vitoria-Gasteizu (Španjolska), José Martín y Pérez de Nanclares 1988. stječe diplomu iz prava na Universidadu de Salamanca (Sveučilište u Salamanci, Španjolska). Od 1988. do 1989. studira ustavno pravo na Universitätu zu Köln (Sveučilište u Kölnu, Njemačka), a 1991. stječe magisterij iz europskog prava na Universitätu Saarbrücken (Sveučilište u Saarbrückenu, Njemačka). Godine 1994. stječe doktorat iz pravnih znanosti na Universitätu Saarbrücken i Universidadu de Salamanca.

Predaje međunarodno pravo i svoju profesionalnu karijeru započinje na Universidadu de La Rioja (Sveučilište u La Rioji, Španjolska) kao predavač od 1993. do 1996. i kao profesor od 1996. do 2001. Godine 1996. imenovan je glavnim tajnikom Universidada de La Rioja, od 1996. do 2000. prorektor je za istraživanje, a od 2004. do 2008. prorektor za međunarodne odnose. Od 2001. do 2009. nositelj je katedre za međunarodno javno pravo te katedre Jean Monnet za pravo Unije. Od 2009. na 2012. na Universidadu de Salamanca nositelj je katedre za međunarodno javno pravo, a to postaje i 2018.

Od 2012. do 2018. predstojnik je Ureda za međunarodne pravne poslove španjolskog Ministarstva vanjskih poslova i suradnje. Tijekom 2018. predstojnik je Ureda predsjedništva Conseja de Estado (Državno vijeće, Španjolska).

Imenovan je sucem na Općem sudu 26. rujna 2019.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Član Stalnog arbitražnog suda (Haag, Nizozemska)
  • Član savjetodavnog odbora Max-Planck-Instituta für ausländisches öffentliches Recht und Völkerrecht
  • Član izvršnog odbora španjolskog odsjeka Međunarodne federacije za europsko pravo (FIDE)
  • Član znanstvenog odbora Reviste de Derecho comunitario europeo
  • Član savjetodavnog odbora Instituta Barcelona d’estudis internacionals
  • Član uređivačkog odbora časopisa Cuadernos Europeos de Deusto
  • Član savjetodavnog odbora Anuarija de la facultad de derecho de la Universidad Autónoma de Madrid
Titule i počasne nagrade
  • Doctor honoris causa, Universidad de Piura (Peru) (2009.)
  • Cruz de la Orden de San Raimundo de Peñafort (2016.)
Ornella Porchia
Ornella Porchia
sutkinja
Životopis i karijera

Rođena 1966. u Chivassu (Italija), Ornella Porchia 1991. stječe diplomu iz prava na Universiti degli Studi di Torino (Sveučilište u Torinu, Italija) i 1996. doktorat iz pravnih znanosti na Universiti Commerciale Luigi Bocconi (Poslovno sveučilište Luigija Bocconija, Milano, Italija).

Svoju profesionalnu karijeru započinje 1994. kao odvjetnica pri odvjetničkoj komori u Torinu, a potom od 1997. do 2002. radi kao docentica na Universiti degli Studi di Torino. Ondje je od 2002. do 2007. izvanredna profesorica međunarodnog prava i od 2007. redovna profesorica prava Unije.

Od 2010. do 2014. radi u službi za istraživanja Cortea costituzionale (Ustavni sud, Italija). Od 2014. do 2019. pravna je savjetnica u Stalnom predstavništvu Italije pri Europskoj uniji. Objavljuje mnoge publikacije o pravu Unije i međunarodnom pravu.

Imenovana je sutkinjom na Općem sudu 26. rujna 2019.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Članica znanstvenog odbora časopisa „Il diritto dell’economia” i „Studi sull’integrazione europea”
  • Članica European Law Institutea (članica savjetodavnog odbora za projekt „Common Constitutional Traditions in Europe”)
  • Članica Associazionea Italiana degli Studiosi di diritto dell’Unione europea (AISDUE)
  • Članica Societe italiane di diritto internazionale (SIDI)
  • Članica (socio corrispondente) Accademije delle Scienze di Torino
Gerhard Hesse
Gerhard Hesse
sudac
Životopis i karijera

Rođen 1970. u Beču (Austrija), Gerhard Hesse 1993. stječe diplomu iz prava i 2002. doktorat iz pravnih znanosti na Universitätu Wien (Sveučilište u Beču, Austrija).

Svoju profesionalnu karijeru započinje 1994. kao član odjela za europske poslove pri uredu saveznog kancelara (Austrija). Te dužnosti obavlja godinu dana, a nakon toga je od 1995. do 2000. član, a zatim načelnik odjela pravne službe ureda saveznog kancelara. Od 2000. do 2002. radi kao pravni savjetnik u Arbeiterkammeru (Radnička komora, Austrija), a od 2002. do 2007. radi kao član, a zatim načelnik odjela pravne službe ureda saveznog kancelara. Od 2007. do 2010. radi kao pravni savjetnik u kabinetu ureda austrijskog saveznog kancelara, a od 2010. do 2017. glavni je direktor pravne službe ureda saveznog kancelara. Od 2017. do 2019. glavni je direktor pravne službe austrijskog Ministarstva za ustavna pitanja, reforme, deregulaciju i pravosuđe.

Od 2010. do 2019. usto je član odbora austrijske vlade za zaštitu osobnih podataka. Od 2017. do 2019. također je predsjednik nadzornog odbora austrijske Nacionalne knjižnice. Njegovo iskustvo u austrijskoj javnoj upravi dovodi do objave mnogih pravnih radova.

Imenovan je sucem na Općem sudu 26. rujna 2019.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Član Österreichische Juristenkommissiona
  • Član upravnog odbora Österreichischer Juristentaga
Titule i počasne nagrade
  • Silbernes Ehrenzeichen für Verdienste um die Republik Österreich
  • Großes Silbernes Ehrenzeichen mit Stern für Verdienste um die Republik Österreich
Miguel Sampol Pucurull
Miguel Sampol Pucurull
sudac
Životopis i karijera

Rođen 1974. u Barceloni (Španjolska), Miguel Sampol Pucurull 1997. stječe diplomu iz prava i 1998. diplomu iz poslovnog menadžmenta na Universidadu Pontificia Comillas – ICADE (Papinsko sveučilište u Comillasu, Španjolska).

Svoju karijeru započinje kao abogado del Estado: od 2002. do 2005. zastupa državu pred španjolskim sudovima, a od 2005. do 2006. radi u pravnoj službi španjolskog Ministarstva kulture. Od 2006. do 2007. radi u pravnoj službi španjolskog Ministarstva vanjskih poslova i zadužen je za pitanja u vezi sa Sudom Europske unije.

Od 2007. do 2014. radi kao abogado del Estado – pravni savjetnik u Stalnom predstavništvu Španjolske pri Europskoj uniji. Godine 2014. stupa u službu španjolskog Ministarstva pravosuđa kao zamjenik glavnog direktora za europske i međunarodne poslove pri Abogacíji General del Estado (Državno odvjetništvo). U sklopu toga u španjolskom Ministarstvu vanjskih poslova i suradnje do 2019. obavlja dužnosti abogada del Estado-Jefe državne pravne službe nadležne za postupke pred Sudom Europske unije. U tom razdoblju također je član upravnog odbora nekoliko javnih poduzeća, a autor je i mnogih pravnih publikacija.

Imenovan je sucem na Općem sudu 26. rujna 2019.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Član Asociacióna Española para el Estudio del Derecho Europeo
  • Član Asociacióna de Abogados del Estado
Titule i počasne nagrade
  • Cruz Distinguida de Primera Clase de San Raimundo de Peñafort del Ministerio de Justicia (2016.)
  • Encomienda de la Orden del Mérito Civil del Ministerio de Asuntos Exteriores y Cooperación (2019.)
Mirela Stancu
Mirela Stancu
sutkinja
Životopis i karijera

Rođena 1974. u Călărașiju (Rumunjska), Mirela Stancu na Universitatei din București (Sveučilište u Bukureštu, Rumunjska) 1998. stječe diplomu iz prava i 2009. doktorat iz pravnih znanosti.

Od 1999. do 2002. odvjetnica je pri odvjetničkoj komori u Bukureštu (Rumunjska), a potom predaje postupovno pravo na Universitatei din București: ondje je predavačica od 2002. do 2018. i viša predavačica od 2018. te u tim razdobljima objavljuje mnoge pravne publikacije.

Od 2004. do 2009. sutkinja je na Judecătoriji Sectorului 3 Bucureşti (Prvostupanjski sud 3. okruga Bukurešta, Rumunjska), a zatim od 2009. do 2019. na Tribunalulu București (Viši sud u Bukureštu, Rumunjska). Godine 2005. imenovana je sutkinjom upućenom u rumunjsko Ministarstvo vanjskih poslova, a od 2007. do 2018. nastavnica je na Institutulu Național al Magistraturii (Nacionalni pravosudni institut, Rumunjska).

Od 2011. do 2014. obavlja poslove pravne administratorice na Sudu, u kabinetu sutkinje Camelije Toader.

Od 2015. do 2018. u Rumunjskoj radi kao direktorica za europska pitanja, međunarodne odnose i programe Consiliula Superior al Magistraturii (Državno sudbeno vijeće, Rumunjska).

Imenovana je sutkinjom na Općem sudu 26. rujna 2019.

Petra Škvařilová-Pelzl
Petra Škvařilová-Pelzl
sutkinja
Životopis i karijera

Rođena 1975. u Pragu (Češka Republika), Petra Škvařilová-Pelzl studira pravo u Češkoj Republici i Njemačkoj te na Univerziti Karlovoj (Karlovo sveučilište u Pragu, Češka Republika) stječe diplomu Magister iuris (summa cum laude). Godine 2004. na Universitätu Hamburg (Sveučilište u Hamburgu, Njemačka) stječe doktorat iz pravnih znanosti (summa cum laude). Također je 1995. diplomirala usmeno prevođenje za njemački jezik na Státní jazykovoj školi (Državna škola za jezike u Pragu, Češka Republika).

Svoju profesionalnu karijeru započinje 1999. kao znanstvena suradnica na Katedri za trgovačko pravo, pomorsko pravo i gospodarsko pravo Universitäta Hamburg i odabrana je na natječaju Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO) za zapošljavanje čeških pravnika u europskim institucijama. Radi kao dužnosnica u Glavnoj upravi za knjižnicu te istraživanje i dokumentaciju Suda Europske unije, gdje od 2004. do 2019. obavlja dužnosti pravnog administratora. Od 2010. do 2016. te dužnosti obavlja kao pomoćnica glavnog direktora. Od 2017. do 2018. obavlja dužnosti sudskog savjetnika u kabinetu sutkinje Marije Berger na Sudu.

Autorica je nekoliko publikacija, osobito u područjima prava Unije i komparativnog prava, a od 2009. također predaje pravo Unije na Verwaltungsakademie des Bundes in Wien (Savezna akademija za javnu službu u Beču, Austrija). Usto je sudjelovala na mnogim seminarima i konferencijama, uključujući u okviru Bijenalnog češko-njemačkog pravnog festivala.

Imenovana je sutkinjom na Općem sudu 26. rujna 2019.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Članica Societas Iuris Publici Europaei e.V. (SIPE)
  • Kao dobitnica stipendije „Copernicus” za Universität Hamburg te stipendije Bundestaga (njemački Parlament) za sudjelovanje u Međunarodnom parlamentarnom pripravništvu (Berlin, 2004.), članica alumni tih ustanova
Iko Nõmm
Iko Nõmm
sudac
Životopis i karijera

Rođen 1977. u Tallinnu (Estonija), Iko Nõmm na Tartu Ülikoolu (Sveučilište u Tartuu, Estonija) 2001. stječe diplomu iz prava i 2007. magisterij iz prava. Godine 2013. na Tartu Ülikoolu stječe doktorat iz pravnih znanosti.

Profesionalnu karijeru započinje od 2001. do 2002. kao savjetnik na Tallinna Ringkonnakohusu (Žalbeni sud u Tallinnu, Estonija) i radi kao kandidat za suca na Harju Maakohtuu (Prvostupanjski sud u Harjuu, Estonija). Ondje obavlja dužnosti suca od 2002. do 2007., a od 2007. do 2019. sudac je na Tallinna Ringkonnakohusu. Od 2015. do 2016. radi kao sudački vježbenik na Riigikohusu (Vrhovni sud, Estonija), a od 2017. do 2018. nacionalni je sudac upućen na Sud Europske unije.

Od 2014. do 2019. također predaje na Tartu Ülikoolu, a od 2015. do 2019. u obrazovnom odjelu na Riigikohusu. Od 2015. do 2019. također obavlja aktivnosti obrazovanja pri estonskoj odvjetničkoj komori, a od 2018. do 2019. član je odbora za ispitivanje estonskih sudaca. Od 2015. do 2019. član je odbora estonske odvjetničke komore za ocjenu stručne sposobnosti.

Imenovan je sucem na Općem sudu 26. rujna 2019.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Član Eesti Kohtunike Ühinga
Gabriele Steinfatt
Gabriele Steinfatt
sutkinja
Životopis i karijera

Rođena 1977. u Bad Harzburgu (Njemačka), Gabriele Steinfatt studira pravo na Universitätu des Saarlandes (Saarsko sveučilište) u Saarbrückenu (Njemačka) i u Strasbourgu (Francuska). Godine 2000. stječe magisterij iz privatnog prava i certifikat iz europskog prava na Universitéu Robert Schuman (Sveučilište Roberta Schumana u Strasbourgu, Francuska). Godine 2002. polaže prvi državni pravni ispit u Saarbrückenu. Od 2002. do 2003. pohađa poslijediplomski studij na Europa-Institutu Universitäta des Saarlandes (Institut za europske studije Saarskog sveučilišta, Njemačka). Godine 2005. svoj pravnički vježbenički staž završava u Saarbrückenu (Njemačka) drugim državnim pravnim ispitom. Godine 2012. stječe doktorat iz pravnih znanosti na Universitätu des Saarlandes.

Od 2005. do 2017. obavlja dužnosti sutkinje na Verwaltungsgerichtu der Freien Hansestadt Bremen (Upravni sud u Bremenu, Njemačka), a od 2017. do 2019. radi na Oberverwaltungsgerichtu der Freien Hansestadt Bremen (Visoki upravni sud u Bremenu, Njemačka). Tijekom tog razdoblja također je članica Dienstgerichtshofa für Richter (Stegovni žalbeni sud za suce) i zamjenska članica Berufsgerichtshofa für Ingenieure (Stegovni žalbeni sud za inženjere).

Autorica je nekoliko publikacija, osobito u području europskog prava, a također je predavačica na Universitätu des Saarlandes i Universitätu Bremen (Sveučilište u Bremenu, Njemačka). Sudjeluje u obrazovanju mladih pravnika u okviru njihova pravničkog vježbeničkog staža, a također je ispitivačica za prvi državni pravni ispit.

Imenovana je sutkinjom na Općem sudu 26. rujna 2019.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Članica Vereinigunga der Bremischen Verwaltungsrichterinnen und Verwaltungsrichter
Rimvydas Norkus
Rimvydas Norkus
sudac
Životopis i karijera

Rođen 1979. u Klaipėdi (Litva), Rimvydas Norkus 2001. stječe magisterij iz prava na Vilniaus universitetasu (Sveučilište u Vilniusu, Litva). Godine 2005. stječe doktorat iz pravnih znanosti na Mykolo Romerio universitetasu (Sveučilište Mykolasa Romerisa, Litva).

Svoju profesionalnu karijeru započinje kao sudački vježbenik na Lietuvos apeliacinis teismasu (Žalbeni sud Litve) od 1999. do 2000. te na tom sudu od 2000. do 2003. obavlja dužnosti savjetnika predsjednika. Od 2003. do 2009. direktor je službe za sudsku praksu Lietuvos vyriausiasis administracinis teismasa (Vrhovni upravni sud Litve).

Od 2009. do 2010. radi kao pravnik lingvist u Europskom parlamentu, nakon čega se vraća u svoju zemlju kako bi ondje od 2010. do 2012. obavljao dužnosti direktora Odjela za pravno istraživanje Lietuvos Aukščiausiasis Teismasa (Vrhovni sud Litve). Od 2012. do 2013. radi kao sudac na Lietuvos apeliacinis teismasu, a zatim tijekom godinu dana na Lietuvos Aukščiausiasis Teismasu, sudu kojeg je  od 2014. do 2019. predsjednik. Osim toga, od 2016. do 2018. predsjednik je Lietuvos Teisėjų tarybe (Sudbeno vijeće Litve).

Od 2007. do 2008. također se posvećuje poučavanju kao gostujući profesor na Mykolo Romerio universitetasu, a od 2012. do 2019. profesor je na Institutu privatnog prava tog sveučilišta. Također je autor mnogobrojnih pravnih publikacija.

Imenovan je sucem na Općem sudu 26. rujna 2019.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Član savjetodavnog odbora Europäische Rechtsakademie (ERA) (2020.-2023.)
  • Član savjetodavnog vijeća časopisa ERA Forum
  • Član udruge „The Conference on European Restructuring and Insolvency Law”
  • Član INSOL Europe Associationa
Titule i počasne nagrade
  • Odlikovanje križem časnika velikog vojvode Gediminasa za znatan doprinos usavršavanju nacionalnog pravosudnog sustava i razvoju pravnih znanosti (2018.)
  • Počasni član pravnog fakulteta Mykolo Romerio universitetasa (2019.)
Tamara Perišin
Tamara Perišin
sutkinja
Životopis i karijera

Rođena 1979. u Zagrebu (Hrvatska), Tamara Perišin 2002. stječe diplomu iz prava cum laude na Sveučilištu u Zagrebu (Hrvatska), a 2003. magisterij iz prava na Universityju of Oxford (Sveučilište u Oxfordu, Ujedinjena Kraljevina) kao dobitnica stipendije Chevening. Godine 2007. stječe doktorat iz pravnih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu. Godine 2009. položila je hrvatski pravosudni ispit.

Godine 2004. istraživačica je na Asser Instituutu (Institut Asser, Nizozemska), na Georgetown Universityju (Sveučilište u Georgetownu, Sjedinjene Američke Države) i od 2005. do 2006. na Universityju of Michigan (Sveučilište u Michiganu, Sjedinjene Američke Države) kao dobitnica stipendije Fulbright te od 2007. do 2008. na Max-Planck-Institutu (Institut Maxa Plancka, Heidelberg, Njemačka) kao dobitnica stipendije za poslijedoktorske studije. Usto od 2007. do 2008. pohađa izobrazbu u znanstvenom području poučavanja i učenja na Central European Universityju (Srednjoeuropsko sveučilište, Mađarska). Godine 2014. pozvana je voditi poslijedoktorska istraživanja na Harvard Law Schoolu Harvard Universityja (Pravni fakultet Sveučilišta u Harvardu, Sjedinjene Američke Države).

Od 2002. na Sveučilištu u Zagrebu je profesorica i od 2009. do 2011. prodekanica za međunarodnu suradnju, nositeljica katedre Jean Monnet od 2015. i koordinatorica Centra izvrsnosti Jean Monnet od 2018. Predaje europsko javno pravo, pravo unutarnjeg tržišta, pravo Međunarodne trgovinske organizacije, svjetske učinke europskog prava, pravo tržišnog natjecanja, europsko pravo društava, metodologiju europskog prava i opća pravna načela u sudskoj praksi Suda Europske unije.

Od 2015. do 2016. gostujuća je profesorica i „John Harvey Gregory Lecturer on World Organization” na Harvard Universityju, gdje predaje svjetske učinke europskog prava.

Autorica je mnogih pravnih publikacija i bila je glavna urednica jednog hrvatskog časopisa specijaliziranog za pravo Unije (Croatian Yearbook of European Law and Policy), a sada je članica njegova uređivačkog odbora.

Od 2005. do 2011. članica je pregovaračke skupine za pristupanje Hrvatske Europskoj uniji. Godine 2011. predaje pravo Unije državnim službenicima i diplomatima na Državnoj školi za javnu upravu (Hrvatska) te na Diplomatskoj akademiji hrvatskog Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Od 2012. do 2013. voditeljica je osposobljavanja iz prava Unije za pravosudno osoblje na Pravosudnoj akademiji (Hrvatska) te na Općinskom sudu u Zagrebu (Hrvatska). Godine 2015. to osposobljavanje vodi i u Hrvatskoj odvjetničkoj komori. Od 2017. do 2019. posebna je savjetnica u hrvatskom Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Usto je davala pravna mišljenja o pravilnoj primjeni europskog prava hrvatskim ministarstvima i odvjetnicima u postupcima u tijeku pred nacionalnim sudovima.

Imenovana je sutkinjom na Općem sudu 26. rujna 2019.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Članica uređivačkog odbora Croatian Yearbooka of European Law and Policy
  • Članica Hrvatske udruge za studij Europske unije
  • Članica Hrvatske udruge za europsko pravo (CROSEL)
  • Članica Chevening Alumni Associationa
  • Članica Oxford University Societyja (OUS)
Titule i počasne nagrade
  • Jean Monnet Chair (2015.)
David Petrlík
David Petrlík
sudac
Životopis i karijera

Rođen 1978. u Plzeňu (Češka Republika), David Petrlík 2002. stječe diplomu iz prava na Západočeskoj univerziti v Plzni (Sveučilište Zapadne Bohemije, Češka Republika), nakon što je od 1999. do 2000. također studirao na Universitätu Passau (Sveučilište u Passau, Njemačka). Godine 2003. stječe magisterij prava na Universitéu Paris I – Panthéon-Sorbonne (Sveučilište Pariz I – Panthéon-Sorbonne, Francuska). Godine 2016. stječe doktorat iz prava na Univerziti Karlovoj (Karlovo sveučilište u Pragu, Češka Republika).

Godine 2004. započinje svoj profesionalnu karijeru kao pravni savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova Češke Republike, a neposredno nakon pristupanja Češke Republike Europskoj uniji stupa u službu Suda kao sudski savjetnik u kabinetu suca Jiříja Malenovskog, s kojim surađuje do 2015.

Godine 2015. počinje raditi u Agenciji za europski GNSS (sada Agencija Europske unije za svemirski program) kao pravni savjetnik, a potom kao zamjenik voditelja odsjeka unutar odjela za pravne poslove i javnu nabavu. Od 2018. do 2021. voditelj je odsjeka unutar tog odjela.

Od 2011. također predaje pravo Unije i pravo intelektualnog vlasništva na Univerziti Karlovoj. Autor je mnogih publikacija u tim područjima.

Imenovan je sucem na Općem sudu 1. ožujka 2021.

Maja Brkan
Maja Brkan
sutkinja
Životopis i karijera

Rođena 1979. u Mariboru (Slovenija), Maja Brkan 2003. stječe diplomu iz prava na Univerzi v Ljubljani (Sveučilište u Ljubljani, Slovenija) i 2004. magisterij iz pravnih znanosti na New York Universityju (Sveučilište u New Yorku, Sjedinjene Američke Države). Također 2004. stječe diplomu na Akademiji europskog prava Europskog sveučilišnog instituta (Firenca, Italija). Zatim upisuje doktorat na Univerzi v Ljubljani, gdje 2007. brani doktorsku disertaciju na temu zajedničke vanjske i sigurnosne politike Europske unije.

Svoju profesionalnu karijeru započinje 2004. kao pravnica lingvistica na Sudu Europske unije, nakon čega 2005. postaje pripravnica na Sudu, u kabinetu suca Aindriasa Ó Caoimha, a zatim između 2005. i 2006. radi kao sudačka vježbenica na Višjem sodišču v Ljubljani (Žalbeni sud u Ljubljani, Slovenija).

Godine 2007. vraća se na Sud Europske unije, u kabinet nezavisne odvjetnice Verice Trstenjak, gdje od 2007. do 2008. radi kao pravna asistentica, a zatim od 2008. do 2011. kao sudska savjetnica. Od 2011. do 2013. sudska je savjetnica u kabinetu suca Marka Ilešiča.

Potom predaje na Universiteitu Maastricht (Sveučilište u Maastrichtu, Nizozemska), od 2013. do 2018. kao docentica, a zatim od 2018. do 2021. kao izvanredna profesorica prava Europske unije. Pravo Europske unije predaje i 2014. i 2017. na Universiteitu Hasselt (Sveučilište u Hasseltu, Belgija). Kao gostujuća predavačica 2011. predaje na Univerzi na Primorskem (Sveučilište u Primorskoj, Slovenija), 2014. na Univerzi v Ljubljani i 2014. na Běijīng Shīfàn Dàxuéu (Pedagoško sveučilište u Pekingu, Kina). Usto, na istraživačkim je boravcima na Europskom sveučilišnom institutu u Firenci 2016. i 2018., na Universityju of California, Berkeley (Kalifornijsko sveučilište u Berkeleyju, Sjedinjene Američke Države) 2019., na Universitatu Autònoma de Barcelona (Samostalno sveučilište u Barceloni, Španjolska) 2019. i na Univerzi v Ljubljani 2020.

Godine 2017. imenovana je pomoćnicom direktora Maastricht Centrea for European Law (Centar za europsko pravo Sveučilišta u Maastrichtu) i na toj je poziciji tri godine, nakon čega 2021. postaje koordinatorica programa „Advanced Master in Privacy, Cybersecurity and Data Management” (napredni diplomski program iz prava privatnosti, kibersigurnosti i upravljanja podacima) pri European Centreu on Privacy and Cybersecurity (Europski centar za privatnost i kibersigurnost Sveučilišta u Maastrichtu). Od 2018. do 2020. članica je ispitne komisije istog sveučilišta.

Između 2013. i 2019. članica je Vijeća European Law Institutea (ELI). Između 2015. i 2021. urednica je European Data Protection Law Reviewa te je od 2021. članica uređivačkog odbora. Također je od 2020. članica uređivačkog odbora informacijske platforme EU Law Live.

Autorica je mnogobrojnih publikacija u području prava Europske unije. Sveučilišta u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama redovito je pozivaju kao predavačicu.

Imenovana je sutkinjom na Općem sudu 6. srpnja 2021.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Distinguished Fellow, Maastricht Centre for European Law
  • Članica uređivačkog odbora informacijske platforme EU Law Live
  • Članica uređivačkog odbora European Data Protection Law Reviewa
  • Članica Pravniškog društva v Mariboru
  • Članica Maastricht Law and Tech Laba
  • Članica European Law Institutea
  • Članica European Centrea on Privacy and Cybersecurity
  • Članica „Friends of the Hamburg Max Planck Institute for Comparative and International Private Law”
  • Članica Slovenskog društva za evropsko pravo
Titule i počasne nagrade
  • Nagrada „Mlada pravnica leta 2007.“, Zveza društev pravnikov Slovenije (2007.)
  • Nagrada „J.H.H. Weiler“ za najbolji istraživački članak na području prava Europske unije, Pravni fakultet Univerze v Ljubljani (2003.)
  • Priznanje za izniman studentski uspjeh, Pravni fakultet Univerze v Ljubljani (2003.)
Pēteris Zilgalvis
Pēteris Zilgalvis
sudac
Životopis i karijera

Rođen 1964. u Inglewoodu (Sjedinjene Američke Države), Pēteris Zilgalvis 1986. stječe diplomu iz političkih znanosti na Universityju of California, Los Angeles – UCLA (Sveučilište u Kaliforniji, Los Angeles, Sjedinjene Američke Države). Godine 1990. stječe doktorat iz pravnih znanosti na Universityju of Southern California (Sveučilište u Južnoj Kaliforniji, Sjedinjene Američke Države).

Iste godine započinje svoju profesionalnu karijeru kao glavni savjetnik u pravnoj službi Latvijas Republikas Vides aizsardzības komiteje, Augstākā padome (Odbor za zaštitu okoliša Latvije), koje dužnosti obavlja do 1992. Zatim stupa u službu latvijskog Ministarstva vanjskih poslova kao dužnosnik za odnose s Europskim parlamentom, Ujedinjenim narodima, Programom Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) i Organizacijom Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO). Od 1991. također je upisan kao odvjetnik u Kaliforniji (Sjedinjene Američke Države).

Godine 1993. postaje stručnjak za okoliš za baltičku regiju u Svjetskoj banci i ondje je 1996. imenovan glavnim savjetnikom za pravo okoliša za projekt „Ruska Federacija – Projekt upravljanja okolišem”.

Od 1997. do 2005. radi kao zamjenik načelnika službe za bioetiku u Vijeću Europe. Zatim stupa u službu Europske komisije kao načelnik odjela Upravljanje i etika, a 2010. kao načelnik odjela Zarazne bolesti i javno zdravlje. Od 2010. do 2016. načelnik je odjela Zdravlje i dobrobit u Europskoj komisiji. Od 2016. do 2021. načelnik je odjela Digitalna inovacija i blockchain. Također je autor publikacija u pravnim časopisima, osobito o bioetici, digitalnim tehnologijama, ljudskim pravima i pravu zaštite okoliša.

Imenovan je sucem na Općem sudu 27. rujna 2021.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Član uređivačkog odbora Baltic Yearbooka of International Law
  • Član World Economic Forum Digital Currency Governance Consortiuma
  • Član Savjetodavnog odbora stručnjaka Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj o politikama u području blockchaina
Krisztián Kecsmár
Krisztián Kecsmár
sudac
Životopis i karijera

Rođen 1975. u Budimpešti (Mađarska), Krisztián Kecsmár 1998. stječe diplomu iz prava na Fakultetu Jean Monnet Universitéa Paris-Sud (Paris XI) (Sveučilište Paris-Sud, Francuska), a ondje 1999. stječe i magisterij iz međunarodnog prava i europskog prava te 2000. magisterij iz poduzetništva i prava Europske unije.

Profesionalnu karijeru započinje od 2001. do 2005. u jednom odvjetničkom uredu u Mađarskoj.

Godine 2005. stupa u službu Europske komisije kao referent u Glavnoj upravi za informacijsko društvo i medije. Te dužnosti također obavlja u Glavnoj upravi za tržišno natjecanje od 2009. do 2015., 2016. i od 2018. do 2021.

Od svibnja 2015. do travnja 2016. Europska komisija uputila ga je u mađarsko Ministarstvo pravosuđa kao člana ministarskog kabineta za europske poslove.

Od 2016. do 2018. državni je tajnik zadužen za međunarodnu i europsku pravosudnu suradnju u mađarskom Ministarstvu pravosuđa.

Imenovan je sucem na Općem sudu 27. listopada 2021.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Glavni urednik pravnog časopisa „Európai Tükör”
Titule i počasne nagrade
  • Nagrada Vladár Gábor (2018.)
Ion Gâlea
Ion Gâlea
sudac
Životopis i karijera

Rođen 1978. u Iaşiju (Rumunjska), Ion Gâlea 2000. stječe diplomu iz prava na Universitatei din București (Sveučilište u Bukureštu, Rumunjska) i magisterij iz europskog prava na Universitéu Paris 1 Panthéon-Sorbonne (Sveučilište Pariz 1 Panthéon-Sorbonne, Francuska) u okviru programa Francusko-rumunjske pravne škole za europske studije u suradnji s Universitateom din București. Godine 2002. stječe magisterij iz međunarodnih odnosa na Școali Națională de Studii Politice și Administrative (Državna škola za političke i upravne studije, Rumunjska). Godine 2006. stječe magisterij iz europskih studija na Karl-Franzens-Universitätu Graz (Sveučilište u Grazu, Austrija). Nakon povratka u Rumunjsku, 2008. stječe doktorat iz pravnih znanosti na Universitatei din București.

Profesionalnu karijeru započinje u rumunjskom Ministarstvu vanjskih poslova, gdje je od 2000. do 2002. diplomatski ataše u Upravi za međunarodno pravo i ugovore, a od 2002. do 2007. načelnik službe za pravo Zajednice. Od 2007. do 2009. radi kao javni bilježnik.

Nakon povratka u Ministarstvo vanjskih poslova, od 2009. do 2010. radi kao stručnjak u Upravi za pravo Unije, a zatim je njezin ravnatelj. Od 2010. do 2016. radi kao glavni ravnatelj pravne službe.

Od 2016. do 2020. veleposlanik je Rumunjske u Bugarskoj, a 2021. postaje glavni ravnatelj Odjela za bilateralne europske odnose i regionalnu suradnju u Ministarstvu vanjskih poslova.

Također predaje pravo na Universitatei din București: ondje je sveučilišni asistent od 2002. do 2012., predavač od 2012. do 2016. i docent od 2016. do 2021. Godine 2021. imenovan je profesorom na tom sveučilištu.

Kao gostujući profesor također 2010. predaje na Hayastani divanagitakan dprots’ (Diplomatska akademija Armenije), od 2009. do 2015. na Institutulu Diplomatic Român (rumunjski Diplomatski institut) i 2015. na Universidadeu da Coruña (Sveučilište u La Coruñi, Španjolska).

Autor je mnogih publikacija u području prava.

Imenovan je sucem na Općem sudu 27. listopada 2021.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Član uređivačkog odbora Reviste română de drept internațional
  • Član rumunjskog odsjeka Udruženja za međunarodno pravo
  • Član Societateje Română de Drept European
  • Član Frankofone mreže za međunarodno pravo
  • Zamjenik direktora Centra za istraživanja u području međunarodnog i transnacionalnog prava na Universitatei din București
Titule i počasne nagrade
  • Medalja za diplomatske zasluge prvog razreda (Rumunjska, 2007.)
  • Državni orden za zasluge (Rumunjska, 2009.)
  • Državni orden „Vjerna služba” (Rumunjska, 2013.)
  • Orden „Madarski Konnik”, prvi razred (Bugarska, 2021.)
Ioannis Dimitrakopoulos
Ioannis Dimitrakopoulos
sudac
Životopis i karijera

Rođen 1971. u Ateni (Grčka), Ioannis Dimitrakopoulos 1992. stječe diplomu iz prava na Ethniko kai Kapodistriako Panepistimiju Athinon (Državno i kapodistrijansko sveučilište u Ateni, Grčka), a 1994. stječe magisterij iz prava na Universitéu Paris II Panthéon-Assas (Sveučilište Pariz II Panthéon-Assas, Francuska).

Upisan je u odvjetničku komoru u Ateni 1995. i ondje obavlja odvjetničku profesiju do 1997.

Godine 1998. stupa u službu u Symvoulio tis Epikrateias (Državno vijeće, Grčka) kao sudski savjetnik, a od 2005. do 2022. ondje je viši sudski savjetnik. Istodobno s tim funkcijama od 2009. do 2010. član je odbora „Planiranje i organizacija” u Symvoulio tis Epikrateiasu. Od 2005. tri godine radi u uredu Europskog ombudsmana (Strasbourg, Francuska) kao glavni pravni savjetnik, a nakon toga 2008. pridružuje se Symvoulio tis Epikrateiasu.

Od 2010. do 2020. također je zamjenik predsjednika žalbenog vijeća Europske agencije za kemikalije (Helsinki, Finska).

Od 2014. do 2015. obavlja dužnosti pomoćnog suca na Anotato Eidiko Dikastiriju (Posebni vrhovni sud, Grčka) i na Eidiko Dikastiriju tou arthrou 88 par. 2 tou Syntagmatos (Poseban sud osnovan na temelju članka 88. stavka 2. grčkog Ustava). Usto je od 2014. do 2016. potpredsjednik udruge sudaca Symvoulio tis Epikrateiasa.

Osim toga, bavi se istraživanjem i obrazovanjem: od 2003. do 2004. je Senior Visiting Fellow na Universityju of California, Berkeley (Kalifornijsko sveučilište u Berkeleyju, Sjedinjene Američke Države) i u tom svojstvu predaje europsko pravo zaštite okoliša i komparativno pravo. Od 2010. također je profesor na Ethniki Scholi Dikastikon Leitourgonu (Državna pravosudna škola, Grčka). Autor je mnogih publikacija, među ostalim, o europskom pravu i temeljnim pravima.

Imenovan je sucem na Općem sudu 13. siječnja 2022.

Damjan Kukovec
Damjan Kukovec
sudac
Životopis i karijera

Rođen 1977. u Ljubljani (Slovenija), Damjan Kukovec 2001. stječe diplomu iz prava na Univerzi v Ljubljani(Sveučilište u Ljubljani, Slovenija), a 2002. magisterij iz prava na Harvard Law Schoolu (Pravni fakultet Sveučilišta u Harvardu, Sjedinjene Američke Države). Na tom sveučilištu upisuje doktorat i 2015. brani doktorsku disertaciju.

Od 2002. do 2004. radi kao sudski vježbenik na Višjem sodišču v Ljubljani (Žalbeni sud u Ljubljani, Slovenija). Tijekom 2004. godine radi na Posebnom sudu za Sierra Leone (Freetown, Sijera Leone) i na Ustavnom sodišču (Ustavni sud, Slovenija).

Godine 2005. stupa u službu Suda Europske unije kao pravnik, a od 2006. do 2018. radi u pravnoj službi Europske komisije. Godine 2006. upisan je u odvjetničku komoru Slovenije.

Istodobno vodi i sveučilišnu karijeru kao predavač europskog prava. Od 2011. do 2013. predaje globalno pravo na Harvard Law Schoolu i na njegovu Instituteu for Global Law and Policy (Institut za globalno pravo i politiku). Nakon toga predaje na mnogim sveučilištima u svijetu, među ostalim, 2014. na FGV Direito Rio, Rio de Janeiro (Pravni fakultet Zaklade Getulija Vargasa, Rio de Janeiro, Brazil), 2016. na University of Kent's Brussels Schoolu of International Studies (Brussels School of International Studies Sveučilišta u Kentu, Belgija), 2016. i 2017. na Europskom sveučilišnom institutu u Firenci (EUI, Italija) i od 2018. do 2020. na Univerzi v Ljubljani. Od 2018. također je docent prava i zamjenik direktora doktorskog programa na Middlesex Universityju u Londonu (Sveučilište u Middlesexu, Ujedinjena Kraljevina).

Autor je mnogih publikacija o pravu Europske unije. Redovito gostuje kao predavač na sveučilištima diljem svijeta.

Imenovan je sucem na Općem sudu 13. siječnja 2022.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Član skupine RECONNECT
  • Član British International Studies Associationa
  • Član Societyja of Legal Scholars
  • Član Slovenskog sodniškog društva
  • Član Pravniškog društva Ljubljana
  • Član European Societyja of International Law
  • Član Kluba alumnov Pravne fakultete Univerze v Ljubljani
  • Član Slovenskog društva za evropsko pravo
  • Član European Union Studies Associationa
Titule i počasne nagrade
  • Nagrada za najbolju disertaciju iz prava Unije, koju je dodijelila vlada Republike Slovenije (2001.)
  • Zlatna medalja za sveučilišni uspjeh, koju je dodijelila Univerza v Ljubljani (2001.)
  • Nagrada Landon Gammon, koju je dodijelio Harvard Law School (2001.)
  • Nagrada Rotary Cluba Ljubljana (2008.)
  • Akademske nagrade koje je dodijelio Harvard Law School (2009.-2012.)
  • Senior Fellow of the Higher Education Academy (Ujedinjena Kraljevina) (2020.)
Suzanne Kingston
Suzanne Kingston
sutkinja
Životopis i karijera

Rođena 1977. u Dublinu (Irska), Suzanne Kingston 1998. stječe diplomu iz prava na Universityju of Oxford (Sveučilište u Oxfordu, Ujedinjena Kraljevina), a 2000. magisterij iz prava na Universiteitu Leiden (Sveučilište u Leidenu, Nizozemska). Na potonjem sveučilištu 2009. stječe doktorat iz pravnih znanosti.

Godine 1998. upisana je kao Barrister u Honourable Societyju of Gray’s Inn, London (Ujedinjena Kraljevina). Od 2002. do 2004. radi kao odvjetnica u briselskom odjelu jednog međunarodnog odvjetničkog ureda.

Nakon toga od 2004. do 2006. na Sudu Europske unije radi kao sudska savjetnica u kabinetu nezavisnog odvjetnika Leenderta Geelhoeda.

Godine 2007. upisana je kao Barrister u Honourable Societyju of King’s Inns, Dublin (Irska). Od 2007. radi kao odvjetnica upisana u odvjetničku komoru Irske, i to kao Barrister, a potom kao Senior Counsel.

Usto predaje pravo na University Collegeu Dublin (Sveučilište u Dublinu, Irska) kao docentica od 2007. do 2015., a nakon 2015. kao profesorica. Tijekom svoje sveučilišne karijere također predaje na drugim sveučilištima, među ostalim, na Columbia Universityju (Sveučilište Columbia, Sjedinjene Američke Države), Cambridge Universityju (Sveučilište u Cambridgeu, Ujedinjena Kraljevina), Universiteitu Leiden te Osgoode Hall Law Schoolu of York University in Toronto (Osgoode Hall Law School Sveučilišta York u Torontu, Kanada). Autorica je mnogih publikacija o pravu Europske unije.

Imenovana je sutkinjom na Općem sudu 13. siječnja 2022.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Potpredsjednica Irish Centrea for European Law
  • Članica uređivačkog odbora časopisa Irish Jurist
Titule i počasne nagrade
  • Dobitnica nagrade Europskog istraživačkog vijeća (2015.)
  • Dobitnica nagrade za irske prvake europskog istraživanja, koju je dodijelilo Irsko istraživačko vijeće (2017.)
Tihamér Tóth
Tihamér Tóth
sudac
Životopis i karijera

Rođen 1971. u Zalaegerszegu (Mađarska), Tihamér Tóth studira pravo na Szegedi Tudományegyetemu (Sveučilište u Szegedu, Mađarska), gdje 1994. stječe diplomu iz prava. Na istom sveučilištu završava doktorski studij i 2001. brani doktorat iz prava.

Godine 1994. počinje svoju profesionalnu karijeru u Mađarskoj kao pravnik u Uredu za europske poslove, a nakon toga u Ministarstvu za međunarodne ekonomske odnose, Ministarstvu industrije i trgovine te Ministarstvu vanjskih poslova.

Između 1997. i 2001. radi kao osoba odgovorna za vođenje predmeta u sklopu međunarodnog ureda mađarskog tijela za zaštitu tržišnog natjecanja. Od 2001. do 2003. je član, a nakon toga od 2003. do 2009. predsjednik Vijeća za tržišno natjecanje (Mađarska). Tijekom tog potonjeg razdoblja također obnaša dužnost potpredsjednika mađarskog tijela za zaštitu tržišnog natjecanja.

Od 2009. do 2022. odvjetnik je u Mađarskoj, osobito u području prava tržišnog natjecanja.

Od 1999. T. Tóth usto se posvećuje sveučilišnoj karijeri na Pázmány Péter Katolikus Egyetemu (Katoličko sveučilište Péter-Pázmány, Mađarska). Između 1999. i 2010. je predavač, a nakon toga postaje prodekan, od 2010. do 2013. za istraživanje i međunarodne odnose, od 2013. do 2014. za studentske poslove te od 2015. za međunarodne odnose. Godine 2018. Z. Tóth imenovan je profesorom na tom sveučilištu. Između 2019. i 2022. nositelj je katedre Jean Monnet za pravo tržišnog natjecanja.

Autor je mnogobrojnih djela i publikacija iz područja prava tržišnog natjecanja.

T. Tóth imenovan je sucem na Općem sudu 6. srpnja 2022.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Član uređivačkog odbora Versenytüköra, stručnog časopisa mađarskog tijela za zaštitu tržišnog natjecanja
  • Član Ligue internationale du droit de la concurrence (LIDC) i njegova znanstvenog vijeća
  • Član upravnog vijeća Magyar Versenyjogi Egyesületa
  • Član međunarodnog savjetodavnog vijeća Institutea for Consumer Antitrust Studies pri Loyola School of Law (Chicago, Sjedinjene Američke Države)
  • Član regulatornog odbora American Chamber of Commerce in Hungary
  • Savjetnik upravljačkog vijeća Önszabályozó Reklám Testületa
Titule i počasne nagrade
  • A Magyar Érdemrend Lovagkeresztje (polgári tagozat) (2017.)
Beatrix Ricziová
Beatrix Ricziová
sutkinja
Životopis i karijera

Rođena 1981. u Bratislavi (Slovačka), Beatrix Ricziová 2005. na Univerziti Komenského v Bratislave (Komenskovo sveučilište u Bratislavi, Slovačka) stječe magisterij iz prava, nakon čega 2012. ondje stječe i titulu doktorice prava.

Profesionalnu karijeru započinje kao pravna asistentica u odvjetničkom uredu u Slovačkoj od 2002. do 2004. Usto, od 2003. nekoliko je godina obavljala poslove pismenog i usmenog prevođenja na događanjima u organizaciji općine Stupava (Slovačka).

Između 2005. i 2006. B. Ricziová u svojstvu pravnice pridružuje se Institutu za približavanje zakonâ ureda slovačke vlade, a potom od 2007. do 2008. uredu glavnog zastupnika Slovačke pred Sudom Europske unije, u sklopu slovačkog Ministarstva pravosuđa. Između 2009. i 2022. obavlja dužnost glavnog zastupnika Slovačke pred sudovima Unije.

Osim toga, B. Ricziová od 2007. do 2010. članica je Stalnog odbora za građansko i trgovačko pravo Zakonodavnog vijeća slovačke vlade te od 2012. do 2015. Odbora za ponovnu kodifikaciju građanskog postupovnog prava u Slovačkoj.

B. Ricziová imenovana je sutkinjom na Općem sudu 6. srpnja 2022.

Emmanuel Coulon
Emmanuel Coulon
tajnik
Životopis i karijera

Rođen 1968. u Versaillesu (Francuska), Emmanuel Coulon studira pravo na Universitéu Panthéon-Assas (Paris II) (Sveučilište Panthéon-Assas (Paris II), Francuska) i menadžment na Universitéu Paris-Dauphine (Paris IX) (Sveučilište Paris-Dauphine (Paris IX), Francuska) te na njima 1990. stječe diplomu iz prava i 1991. diplomu iz menadžmenta. Nakon toga 1992. stječe Master of Laws iz europskog prava (LLM) na Collègeu d’Europe u Brugesu (Belgija).

Godine 1993. polaže prijemni ispit za regionalni centar za izobrazbu za odvjetničku profesiju u Parizu. Godine 1995. stječe certifikat odvjetničke komore u Bruxellesu (Belgija) o sposobnosti za obavljanje odvjetničke profesije i obavlja tu profesiju kao član jednog međunarodnog odvjetničkog ureda. Godine 1998. uspješan je kandidat na općem natječaju Komisije Europskih zajednica.

Od 1996. radi za predsjednika Općeg suda Antonija Saggia kao sudski savjetnik u okviru „task forcea” zaduženog za predmete o tržišnom natjecanju. Od 1998. do 2002. radi kao sudski savjetnik u kabinetu predsjednika Boa Vesterdorfa. Godine 2003. imenovan je na novoosnovanu funkciju voditelja kabineta predsjednika Općeg suda.

Dana 6. listopada 2005. imenovan je tajnikom na Općem sudu. Mandat mu je obnovljen 2011. i 2017. te svoje dužnosti koje proizlaze iz primjenjivih propisa nastavlja obavljati i u trećem mandatu.

Autor je publikacija iz prava Unije, osobito u područjima postupovnog prava i sudovanja.

Članstvo u zakladama, tijelima ili ustanovama u pravnim, kulturnim, umjetničkim, društvenim, sportskim ili dobrotvornim područjima
  • Član uređivačkog odbora časopisa „Cahiers de droit européen”