I. Kontekst načina navođenja sudske prakse
U okviru inicijative Vijeća osmišljena je europska identifikacijska oznaka sudske prakse (ECLI ili European Case Law Identifier)1. Ta oznaka služi jasnom i nedvosmislenom upućivanju na nacionalnu i europsku sudsku praksu kao i utvrđivanju najnužnijih ujednačenih metapodataka za sudsku praksu. Ona također služi lakšem pregledavanju i navođenju sudske prakse u Europskoj uniji.
Uz prefiks „ECLI“, oznaka ECLI sadržava i četiri obvezna elementa:
Slijedom preporuke Vijeća da Sud Europske unije treba biti dio sustava europske identifikacijske oznake sudske prakse, Sud je dodijelio oznaku ECLI svim odlukama koje su sudovi Unije donijeli počevši od 1954. kao i mišljenjima i stajalištima nezavisnih odvjetnika.
Primjerice, ECLI za presudu Suda od 12. srpnja 2005., Schempp (C‑403/03) izgleda ovako: „EU:C:2005:446“2.
Raščlanjuje se kako slijedi:
II. Način navođenja sudske prakse
Način navođenja sudske prakse koji je usvojio Sud Europske unije spaja identifikacijsku oznaku ECLI s uobičajenim imenom odluke i registarskim brojem predmeta. Svi sudovi Unije postupno su ga počeli primjenjivati tijekom prvih šest mjeseci 2014., a tijekom 2016. usklađen je između sudova Unije.
Stoga taj način navođenja:
Sastavni dijelovi reference izgledaju ovako:
1 Zaključci Vijeća od 29. travnja 2011. koji potvrđuju uvođenje europske oznake sudske prakse i najnužnijeg skupa ujednačenih metapodataka za sudsku praksu (SL 2011., C 127, str. 1.) Više informacija
2 Kako upućivanje ne bi bilo nepotrebno produženo, prefiks „ECLI:“ ispušten je prilikom navođenja odluka Suda, Općeg suda i Službeničkog suda..