Opći sud

Add

rođen 1944.; portugalski državljanin; profesor poreznog prava (Coimbra), zatim procesnog prava Zajednica (Lisabon); osnivač i ravnatelj Instituta za europske studije (Lisabon); suosnivač Centra za europske studije (Coimbra); državni tajnik (u Ministarstvu unutarnjih poslova i u Predsjedništvu Vijeća ministara i europske integracije); zastupnik u portugalskom parlamentu; potpredsjednik demokršćanske grupe; nezavisni odvjetnik na Sudu; predsjednik Prvostupanjskog suda od 1. rujna 1989. do 18. rujna 1995; odvjetnik, Lisabonska odvjetnička komora, specijalist za europsko pravo i za pravo tržišnog natjecanja (1996.-2012.); član radne skupine za budućnost pravnog sustava Europskih zajednica „Groupe Due“ (2000.); predsjednik disciplinske komisije Europske komisije (2003.-2007.); predsjednik portugalske udruge za europsko pravo (od 1999.); sudac na Sudu od 8. listopada 2012 do 8. listopada 2018.

rođen 1928.; irski državljanin; Senior Counsel; stručnjak za ustavno pravo i trgovačko pravo; sudac na High Courtu; predsjednik glavnog vijeća odvjetničke komore Irske; član upravnog vijeća King's Innsa; predsjednik Komisije za profesionalnu izobrazbu Vijeća King's Innsa; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 10. siječnja 1996; preminuo 3. siječnja 2018.

rođen 1934.; talijanski državljanin; sudac na sudu u Napulju; savjetnik na žalbenom sudu u Rimu, zatim na Kasacijskom sudu; ataše u Službi za zakonodavstvo Ministarstva pravosuđa; predsjednik općeg odbora na diplomatskoj konferenciji za izradu Luganske konvencije; sudski savjetnik talijanskog nezavisnog odvjetnika na Sudu; profesor na Scuola superiore della pubblica amministrazione u Rimu; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 17. rujna 1995.; predsjednik Prvostupanjskog suda od 18. rujna 1995. do 4. ožujka 1998; preminuo 26. siječnja 2010.

rođen 14. studenoga 1934.; britanski državljanin; odvjetnik (Škotska); King’s Counsel (Škotska); tajnik, zatim blagajnik Faculty of Advocates (odvjetnička komora); predsjednik savjetodavnog vijeća odvjetničkih komora Europskih zajednica; Salvesen profesor europskih institucija i ravnatelj Europa Instituta, Sveučilište u Edinburghu; posebni savjetnik u House of Lords Select Committee on the European Communities; počasni bencher Gray’s Inna, London; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 9. ožujka 1992.; sudac na Sudu od 10. ožujka 1992. do 7. siječnja 2004.

rođen 1938.; njemački državljanin; pravosudni službenik u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, službenik u Ministarstvu pravosuđa (Odjel za pravo Zajednica i ljudska prava); suradnik u kabinetu danskog člana Komisije, zatim u DG III (unutarnje tržište); voditelj kaznenog odjela u saveznom ministarstvu pravosuđa; voditelj kabineta ministra, potom direktor (Ministerialdirigent) kaznene poddirekcije; predavač na Sveučilištu u Saarbrückenu; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 6. veljače 1997., dana njegove smrti.

rođen 1938.; grčki državljanin; viši sudski savjetnik u Državnom vijeću, zatim državni savjetnik; član Posebnog višeg suda; član sudova za žigove; savjetnik administracije u području primjene prava Zajednica; profesor prava Zajednice na nacionalnoj školi za javnu upravu i na institutu za profesionalnu izobrazbu; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 18. rujna 1992.

rođen 1939.; sveučilišni studiji na fakultetima prava i ekonomskih znanosti u Montpellieru i Parizu; doktor pravnih znanosti (1964.); odvjetnik (1964.); avocat avoué (1967.); glavni administrator u Ministarstvu rada i socijalne sigurnosti; član (1978.-1989.), kasnije predsjednik (1988-1989.) Gospodarskog i socijalnog vijeća; voditelj Société nationale de crédit et d'investissement i Société européenne des satellites (do 1989.); član (1993.-1995.), kasnije predsjednik vijeća Institut universitaire international Luxembourg (1995.-2004.); predavač na Sveučilištu u Luxembourgu; vladin član Odbora Europskog socijalnog fonda, savjetodavnog odbora za slobodno kretanje radnika i Upravnog vijeća Europske zaklade za poboljšanje uvjeta života i rada (do 1989.); sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 11. srpnja 1996.; sudac na Sudu od 12. srpnja 1996. do 14. siječnja 2008.

rođen 1944.; nizozemski državljanin; tajnik odjela za posredovanje u osiguranju D. Hudig & Co., potom društva Granaria BV; sudac na okružnom sudu u Rotterdamu; član Suda Nizozemskih Antila; kantonalni sudac u Rotterdamu; potpredsjednik okružnog suda u Rotterdamu; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 17. rujna 1998.

rođen 1945.; pravnik-lingvist na Sudu; službenik u Ministarstvu pravosuđa; sudac prisjednik; pravni ataše u Stalnom predstavništvu Danske u Europskoj ekonomskoj zajednici; privremeni sudac na Østre Landsret (žalbeni sud); voditelj odjela za ustavno i upravno pravo Ministarstva pravosuđa; voditelj u Ministarstvu pravosuđa; docent; član Upravnog odjela za ljudska prava Vijeća Europe (CDDH), zatim član Ureda CDDH-a; član „Ad hoc odbora za pravnu izobrazbu“ na Akademiji za europsko pravo u Trieru u Njemačkoj; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989.; predsjednik Prvostupanjskog suda od 4. ožujka 1998. do 17. rujna 2007.

rođen 1946.; Abogado del Estado (u Jaénu i u Granadi); tajnik na upravnom gospodarskom sudu u Jaénu, zatim u Cordobi; član odvjetničke komore (Jaén, Granada); službe za sporove Zajednice u Ministarstvu vanjskih poslova; voditelj španjolske delegacije u radnoj skupini Vijeća za osnivanje Prvostupanjskog suda; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 17. rujna 2007.

rođen 1948.; francuski državljanin; inspektor Riznice; sudski savjetnik, zatim viši sudski savjetnik u Conseil d'État; pravni savjetnik više ministara; docent na više visokih škola i predavač na različitim institutima i sveučilištima; sudski savjetnik na Sudu; direktor pravne službe Crédit Lyonnais; počasni predsjednik Europske udruge za bankarsko i financijsko pravo; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 18. rujna 1995.; preminuo 9. rujna 2020.

rođen 1954.; diploma i doktorat iz pravnih znanosti (Katholieke Universiteit Leuven); magisterij iz pravnih znanosti, magisterij iz javne uprave (Sveučilište Harvard); asistent (1979.-1983.), zatim profesor europskog prava na Katholieke Universiteit Leuven (od 1983.); sudski savjetnik na Sudu (1984.-1985.); profesor na Collège d’Europe u Brugesu (1984.-1989.); odvjetnik, član odvjetničke komore u Bruxellesu (1986.-1989.); gostujući profesor na Harvard Law School (1989.); sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 6. listopada 2003.; sudac na Sudu od 7. listopada 2003; potpredsjednik Suda od 9. listopada 2012. do 8. listopada 2015.; predsjednik Suda od 8. listopada 2015.

rođen 1946.; britanski državljanin; barrister, Middle Temple; King's Counsel, specijalist trgovačkog prava, europskog prava i javnog prava; koautor triju prvih izdanja „Bellamy & Child, Common Market Law of Competition“; sudac na Prvostupanjskom sudu od 10. ožujka 1992. do 15. prosinca 1999.

rođen 1944; grčki državljanin; odvjetnik (Atena); sudski savjetnik sudaca Chlorosa i Kakourisa na Sudu; profesor javnog prava i prava Zajednica (Atena); pravni savjetnik; prvi ataše na Revizorskom sudu; sudac na Prvostupanjskom sudu od 18. rujna 1992. do 17. rujna 1998.

rođena 1942.; doktorica pravnih znanosti na Sveučilištu u Helskinkiju; asistentica na katedri javnog prava i trgovačkog prava na Sveučilištu u Helskinkiju; voditeljica pravnih poslova i trgovačke politike središnje gospodarske komore Finske; generalna direktorica u upravi za zaštitu potrošača Finske; članica više vladinih odbora i izaslanstava, među ostalim, predsjednica vijeća za nadzor reklama za lijekove (1988.-1990.), članica vijeća za pitanja potrošača (1990.-1994.), članica vijeća za tržišno natjecanje (1991.-1994.) i članica uredničkog odbora Nordic Intellectual Property Law Review (1982.-1990.); sudac na Prvostupanjskom sudu od 18. siječnja 1995. do 6. listopada 2009.

rođen 1948.; doktorat iz pravnih znanosti i magisterij iz društvenih i ekonomskih znanosti na Sveučilištu u Beču; predavač i profesor na Ekonomskom sveučilištu u Beču, na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Beču i na više drugih sveučilišta; počasni profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Beču; Ministerialrat i voditelj odjela u uredu saveznog kancelara; član Upravnog odbora za pravnu suradnju Vijeća Europe (CDCJ); zastupnik pred Verfassungsgerichtshof (Ustavni sud) u postupcima za ocjenu ustavnosti saveznih zakona; glavni koordinator za usklađivanje austrijskog saveznog prava s pravom Zajednice; sudac Općeg suda od 18. siječnja 1995. do 16. rujna 2013.

ođena 1945.; diploma iz prava na Sveučilištu u Lundu; sudska savjetnica i sudac na prvostupanjskom sudu u Trollhättanu (1971.-1974.); sudska savjetnica na žalbenom sudu u Stockholmu (1974.-1975.); sutkinja na prvostupanjskom sudu u Stockholmu (1975.); savjetnica za pravosudna i upravna pitanja predsjednika žalbenog suda u Stockholmu (1975.-1978.); posebna izaslanica u Domstolverketu (Nacionalna pravosudna uprava) (1977.); savjetnica u uredu Ministarstva pravosuđa (Justice Chancellor) (1979.-1980.); sutkinja prisjednica na žalbenom sudu u Stockholmu (1980.-1981.); pravna savjetnica u Ministarstvu trgovine (1981.-1982.); pravna savjetnica, zatim direktorica i generalna direktorica za pravne poslove u Ministarstvu vanjskih poslova (1982.-1995.); titula veleposlanika 1992.; potpredsjednica Swedish Market Court; odgovorna za pravna i institucionalna pitanja za vrijeme pregovora EGP-a (potpredsjednica, kasnije predsjednica skupine EFTA) i pregovora za pristupanje Kraljevine Švedske Europskoj uniji; sutkinja na Prvostupanjskom sudu od 18. siječnja 1995. do 6. listopada 2006.; sutkinja na Sudu od 7. listopada 2006. do 6. listopada 2011.

rođen 1950.; francuski državljanin; glavni tajnik prvog predsjedanja Kasacijskog suda 1988.; potpredsjednik tribunal de grande instance u Parizu (1990.); voditelj službe za europske i međunarodne poslove u Ministarstvu pravosuđa (1991.); savjetnik na cour d'appel u Parizu i izvanredni profesor na Sveučilištu Paris X-Nanterre (1994.); sudac na Prvostupanjskom sudu od 18. rujna 1995. do 19. rujna 2001.

rođen 1950.; portugalski državljanin; profesor na Pravnom fakultetu u Coimbri i na Pravnom fakultetu Katoličkog sveučilišta u Portu; predstojnik katedre Jean Monnet; predavač (na francuskom jeziku) na Akademiji za međunarodno pravo u Haagu (1984.) i gostujući profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta Paris I (1995.); predstavnik portugalske vlade pred Komisijom Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (Cnudci), Haške konvencije za međunarodno privatno pravo, Međunarodne komisije za osobni status i Odbora za državljanstvo Vijeća Europe; član Instituta za međunarodno pravo; sudac na Prvostupanjskom sudu od 18. rujna 1995. do 31. ožujka 2003.

rođen 1944.; upisan u odvjetničku komoru Irske 1966.; istovremeno upisan u odvjetničke komore Engleske i Walesa, Sjeverne Irske i Novog Južnog Walesa; barrister od 1966. do 1996.; upisan u Inner Bar u Irskoj (Senior Counsel) 1980. i u Novom Južnom Walesu 1991.; predsjednik Vijeća odvjetničkih komora Europske zajednice (CCBE) od 1985. do 1986.; gostujući profesor na Pravnom fakultetu na University College u Dublinu; član Chartered Institute of Arbitrators; predsjednik Kraljevskog zoološkog društva Irske od 1987. do 1990.; bencher Honorable Society of Kings Inns, Dublin; počasni bencher Lincoln's Inna, London; sudac na Prvostupanjskom sudu od 10. siječnja 1996. do 15. rujna 2008; preminuo 29. travnja 2022.

rođen 1940.; asistent-istraživač na Sveučilištu u Marburgu; doktor pravnih znanosti (Sveučilište u Marburgu); referent, zatim voditelj službe za međunarodno privatno pravo, naposljetku voditelj poduprave za građansko pravo u saveznom Ministarstvu pravosuđa; član vijeća uprave Unidroita (1993.-1998.); predsjednik Komisije Haške konferencije o međunarodnom pravu zadužen za izradu Konvencije o zaštiti djece (1996.); počasni profesor na Sveučilištu u Trieru (međunarodnodno privatno i postupovno pravo, pravo Zajednica); od 2002. član znanstvenog vijeća Institut Max Planck za komparativno i međunarodno privatno pravo u Hamburgu; sudac na Prvostupanjskom sudu od 11. lipnja 1997. do 17. rujna 2007; preminuo 24. listopada 2019.

rođen 1938.; talijanski državljanin; profesor međunarodnog prava i predstojnik katedre Jean Monnet za pravo Europskih zajednica na Sveučilištu u Bologni; počasni doktor na Sveučilištu Carlos III. u Madridu; gostujući profesor na sveučilištima Johns Hopkins (Bologna Center), St. Johns (New York), Georgetown, Paris-II, Georgia (Athena) i Institut universitaire international (Luxembourg); koordinator European Business Law Pallas Program, organiziranog na Sveučilištu u Nijmegenu; član savjetodavnog odbora Komisije Europskih zajednica za javnu nabavu; državni podtajnik za industriju i trgovinu za vrijeme tromjesečnog talijanskog predsjedanja Vijećem; član radne skupine Europske zajednice o Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) i voditelj zasjedanja Centra za istraživanja Haške akademije za međunarodno pravo posvećeno WTO-u 1997.; sudac na Prvostupanjskom sudu od 4. ožujka 1998. do 3 svibnja 2006.; nezavisni odvjetnik na Sudu od 4. svibnja 2006 do 8. listopada 2018.

rođen 1950.; diploma iz prava na Sveučilištu u Ateni (1973.); postdiplomski studij (DEA) iz socijalnog prava na Sveučilištu Paris II Panthéon-Sorbonne (1977.); odvjetnik (1974.–1980.); nacionalni stručnjak u pravnoj službi Komisije Europskih zajednica (1988.-1990.), potom glavni administrator u Glavnoj upravi V „Zapošljavanje, industrijski odnosi, socijalna pitanja“ (1990.-1994.); sudski savjetnik, viši sudski savjetnik i, od 1999., član helenskog Državnog vijeća; pridruženi član posebnog Vrhovnog suda Grčke; član središnjeg odbora za izradu prijedloga zakona Grčke (1996.-1998.); voditelj pravne službe Glavnog tajništva helenske vlade (1996.-1998.); sudac Općeg suda Europske unije (1998.-2010., predsjednik vijeća od 2004.-2010.); član Državnog vijeća za upravne sudove (2011.-2012.); član Posebnog suda za sporove o primanjima sudaca i Posebnog suda za odlučivanje u postupcima za utvrđivanje sudačke odgovornosti (2013.-2014.); član savjetodavnog vijeća stručnjaka o kandidatima za izbor sudaca na Europskom sudu za ljudska prava (2014.-2015.); član nadležnog odbora za davanje mišljenja o prikladnosti kandidata za obavljanje sudačke dužnosti na Službeničkom sudu Europske unije (2012.-2015.); predavač europskog prava u Državnoj školi za pravosudne dužnosnike (1995.-1996. i 2012.-2015.); sudac na Sudu od 7. listopada 2015. do 7. listopada 2021.

rođen 1944.; savjetnik na Vrhovnom sudu Nizozemske (1996.); savjetnik i potpredsjednik College van Beroep voor het bedrijfsleven (Upravni sud trgovine i industrije) (1986.); privremeni savjetnik na žalbenom sudu za socijalnu sigurnost i komisije za carinske tarife; sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica (1980.); predavač europskog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta Groningen i asistent istraživač na University of Michigan Law School; član međunarodnog tajništva trgovačke i industrijske komore Amsterdama (1970.); sudac na Općem sudu od 17. rujna 1998. do 13. rujna 2010.

rođen 1948.; diplome Sveučilišta u Cambridgeu (BA 1969, MA 1973) (strojarstvo i pravo); godine 1970. upisan u englesku odvjetničku komoru, potom radi kao odvjetnik u Londonu (1971.-1999.) i u Bruxellesu (1979.-1999.); godine 1981. upisan u irsku odvjetničku komoru; godine 1987. imenovan za Queen’s Counsel; godine 1998. imenovan članom uprave ( bencher) za Middle Temple; predstavnik engleske i velške odvjetničke komore pri Vijeću odvjetničkih komora Europske unije (CCBE) i predsjednik stalnog izaslanstva CCBE-a pri Sudu (1995.-1999.); član upravnog odbora World Trade Law Association i European Maritime Law Organization (1993.-2002.); sudac Općeg suda od 15. prosinca 1999. do 7. listopada 2015.

rođen 1954.; državni savjetnik (Francuska); bivši student École normale supérieure iz Saint-Clouda i École nationale d'administration; sveučilišni profesor engleskog jezika (1979.-1985.); izvjestitelj, zatim povjerenik vlade pred vijećima za sporove Conseil d'État (1988.-1993.); pravni savjetnik stalnog predstavništva Francuske u Ujedinjenim narodima u New Yorku (1993.-1997.); sudski savjetnik u kabinetu suca Puissocheta na Sudu (1997.-2001.); sudac na Prvostupanjskom sudu od 19. rujna 2001. do 17. rujna 2007.

rođena 1956.; studij u Lisabonu, Bruxellesu i Strasbourgu; odvjetnica u Portugalu i Bruxellesu; slobodna istraživačica na Institut d'études européennes de l'Université libre de Bruxelles; sudska savjetnica portugalskog suca Suda J. C. Moitinha de Almeide (1986.-2000.), a zatim predsjednika Prvostupanjskog suda B. Vesterdorfa (2000.-2003.); sutkinja Općeg suda od 31. ožujak 2003 do 19. rujna 2016. godine.

rođen 1959.; diploma iz prava (Sveučilište u Liègeu, 1981.); suradnik (Fonds national de la recherche scientifique, 1985.-1989.); pravni savjetnik u Zastupničkom domu (1981.-1990.); doktor pravnih znanosti (Sveučilište u Strasbourgu, 1990.), profesor (sveučilišta u Liègeu i Strasbourgu, Collège d'Europe, Institut royal supérieur de Défense, Sveučilište Montesquieu u Bordeauxu, Collège Michel Servet Sveučilišta u Parizu; fakulteti Notre-Dame de la Paix u Namuru); posebni predstavnik ministra vanjskih poslova (1995.-1999.); direktor europskih studija na Institut royal des relations internationales (1998.-2003.); sudac prisjednik u Conseil d’État (2001.-2003.); savjetnik Europske komisije (1990.-2003.); član Observatoire Internet (2001.-2003.); sudac Općeg suda od 7. listopada 2003 do 19. rujna 2016. godine.

rođen 1946.; doktorat iz pravnih znanosti na Sveučilištu u Szegedu (1971.); referent u Ministarstvu rada (1971.-1974.); predavač i profesor (1974.-1989.), dekan pravnog fakulteta (1989.-1990.), prorektor (1992.-1997.) Sveučilišta u Szegedu; odvjetnik; član uprave nacionalnog mirovinskog osiguranja; potpredsjednik Europskog instituta za socijalno osiguranje (1998.-2002.); član znanstvenog vijeća Međunarodne udruge za socijalnu sigurnost; sudac Ustavnog suda (1998.-2004.); Sudac Općeg suda od 12. svibnja 2004. do 19. rujna 2016. godine.

rođena 1947.; diploma iz prava na Sveučilištu u Varšavi (1965.-1969.); istraživačica (asistentica, docentica, profesorica) na Institutu pravnih znanosti Poljske akademije znanosti (1969.-2004.); istraživačica na Institutu Max Planck za strano i međunarodno patentno pravo, autorsko pravo i pravo tržišnog natjecanja u Münchenu (stipendija Foundation AvH – 1985.-1986.); odvjetnica (1992.-2000.); sutkinja Vrhovnog upravnog suda (2001.-2004.); sutkinja Općeg suda od 12. svibnja 2004. do 19. rujna 2016. godine; preminula 23. svibnja 2018.

rođena 1949.; doktorica pravnih znanosti, asistentica iz gospodarskog prava (do 1989.), potom doktorica znanosti, profesorica poslovnog prava (od 1993.) na Pravnom fakultetu Karlovog sveučilišta u Pragu; članica upravnog tijela Komisije za vrijednosne papire (1999.-2002.); odvjetnica; članica Zakonodavnog vijeća češke vlade (1998.-2004.); sutkinja Općeg suda od 12. svibnja 2004 do 26. rujna 2019.

rođen 1954.; doktor pravnih znanosti (Sveučilište u Moskvi); habilitacija iz pravnih znanosti (Sveučilište u Varšavi); profesor na Sveučilištu u Vilniusu: međunarodno pravo (od 1981.), ljudska prava (od 1991.), pravo Zajednice (od 2000.); savjetnik vlade za vanjske poslove (1991.-1993.); član koordinacijske skupine pregovaračkog izaslanstva (skupine) za pristupanje Europskoj uniji; glavni ravnatelj vladinog odjela za europsko pravo (1997.-2004.); profesor europskog prava na Sveučilištu u Vilniusu, predstojnik Jean Monnet katedre; predsjednik litavske udruge za studije o Europskoj uniji; predsjednik parlamentarne radne skupine za ustavnu reformu, povezanu s pristupanjem Litve; član Međunarodne komisije pravnika (travanj 2003.); sudac Općeg suda od 12. svibnja 2004. do 16. rujna 2013.

rođena 1962.; diploma iz prava na Sveučilištu u Tartuu (1981.-1986.); zamjenica državnog odvjetnika u Tallinnu (1986.-1991.); diploma estonske diplomatske škole (1991.-1992.); pravna savjetnica (1991.-1993.) i glavna savjetnica u trgovačkoj i industrijskoj komori (1992.-1993.); sutkinja prizivnog suda u Tallinnu (1993.-2004.); European Master u području ljudskih prava i demokratizacije na Sveučilištu u Padovi i Sveučilištu u Nottinghamu (2002.-2003.); sutkinja Općeg suda od 12. svibnja 2004 do 23. listopada 2013.; sutkinja na Sudu od 23. listopada 2013.

rođena 1963.; diploma iz prava na Latvijskom sveučilištu (1986.); inspektorica u Ministarstvu unutarnjih poslova za regiju Kirov i grad Rigu (1986.-1989.); sutkinja Prvostupanjskog suda u Rigi (1990.-1994.); odvjetnica (1994.-1998. i srpanj 1999.-svibanj 2000.); ministrica pravosuđa (studeni 1998.-srpanj 1999. i svibanj 2000.-listopad 2002.); članica Stalnog arbitražnog suda u Haagu (2001.-2004.); zastupnica u parlamentu (2002.-2004.); sutkinja Općeg suda od 12. svibnja 2004 do 25. veljače 2020.

rođena 1962.; pravosudni ispit (1987.); doktorica pravnih znanosti na Sveučilištu u Ljubljani (1995.); profesorica (od 1996.) teorije prava i države (doktrine) i privatnog prava; istraživačica; doktorski studij na Sveučilištu u Zürichu, Institutu za komparativno pravo Sveučilišta u Beču, Institutu Max Planck za međunarodno privatno pravo u Hamburgu i Slobodnom sveučilištu u Amsterdamu; gostujuća profesorica na Sveučilištu u Beču, Freiburgu (Njemačka) i Visokoj školi za pravo Bucerius u Hamburgu; voditeljica pravne službe (1994.-1996.) i državni tajnik Ministarstva znanosti i tehnologije (1996.-2000.); glavni tajnik vlade (2000.); članica radne skupine za europski građanski zakonik (Study Group on European Civil Code) od 2003.; nositeljica istraživačkog projekta Humboldt (Humboldt Stiftung); objava više od stotinu pravnih članaka i nekoliko knjiga o europskom i privatnom pravu; nagrada Udruženja slovenskih pravnika „Pravnik godine 2003.“; članica uredničkog vijeća više pravnih revija; glavni tajnik Udruženja slovenskih pravnika, članica više pravničkih udruga, među ostalim Gesellschaft für Rechtsvergleichung; sutkinja na Prvostupanjskom sudu od 7. srpnja 2004. do 6. listopada 2006.; nezavisna odvjetnica na Sudu od 7. listopada 2006. do 28. studenoga 2012.

rođen 1954.; doktor pravnih znanosti (Sveučilište La Sapienza, Rim); specijalist iz prava Zajednica (Collège d'Europe, Bruges); upisan u odvjetničku komoru, obavljanje odvjetničke profesije (1978.-1983.); predavač prava Zajednica na sveučilištima La Sapienza, Rim (1993.-1996.), Luiss, Rim (1993.-1996. i 2002.-2006.) i Bocconi, Milano (1996.-2000.); savjetnik za pitanja Zajednica talijanskog premijera (1993.-1995.); službenik u Europskoj komisiji: pravni savjetnik i potom voditelj kabineta potpredsjednika (1989.-1992.), voditelj kabineta povjerenika za unutarnje tržište (1995.-1999.) i tržišno natjecanje (1999.); direktor Opće uprave za tržišno natjecanje (2000.-2002.), zamjenik glavnog tajnika Europske komisije (2002.-2005.), ravnatelj Ureda europskih političkih savjetnika (BEPA) u Europskoj komisiji (2006.); sudac na Općem sudu od 3. svibnja 2006. do 15. studenog 2011.

rođen 1965.; diploma iz prava (1989.); LL.M.; doktorat; pravnički državni ispit (1994.); različiti poslovi i položaji u javnoj upravi, ponajprije u službi vlade za zakonodavstvo (zamjenik državnog tajnika i zamjenik direktora, voditelj odjela za europsko i poredbeno pravo) i u službi vlade za europske poslove (zamjenik državnog tajnika); član pregovaračke skupine za sporazum o pridruživanju (1994.-1996.) i za pristupanje Europskoj uniji (1998.-2003.), odgovoran za pravne poslove; odvjetnik; voditelj tima i viši stručnjak za projekte koje financira EU, vezane za prilagodbu europskom zakonodavstvu i za europsku integraciju, ponajprije na zapadnom Balkanu; voditelj odjela na Sudu Europskih zajednica (2004.-2006.); sudac Općeg suda od 7. listopada 2006 do 26. rujna 2019.

rođen 1940.; studij prava na Sveučilištu Sv. Kliment Ohridski u Sofiji (1961.); doktor pravnih znanosti (1977.); odvjetnik (1963.-1964.); pravni savjetnik u državnom poduzeću za međunarodni cestovni prijevoz (1964.-1973.); predavač na Pravnom institutu Bugarske akademije znanosti (1973.-1988.); predavač građanskog procesnog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta Sv. Kliment Ohridski u Sofiji (1988.-1991.); miritelj na Arbitražnom sudu Trgovačke i industrijske komore (1988.-2006.); sudac na Ustavnom sudu (1991.-1994.); izvanredni profesor na Sveučilištu Paissiy Hilendarski u Plovdivu (veljača 2001.-2006.); ministar pravosuđa (1994.-1995.); predavač građanskog procesnog prava na Novom bugarskom sveučilištu u Sofiji (1995.-2006.); sudac na Općem sudu od 12. siječnja 2007. do 29. lipnja 2010.

rođen 1960.; diploma iz prava (1984.), doktor pravnih znanosti (1997.) (Universitatea Alexandru Ioan Cuza u Iaşi); sudac na prvostupanjskom sudu u Suceavi (1984.-1989.); vojni sudac na Vojnom sudu u Iaşiju (1989.-1990.); profesor na Sveučilištu Alexandru Ioan Cuza u Iaşiju (1990.-2006.); stipendija za specijalizaciju iz privatnog prava na Sveučilištu u Rennesu (1991.-1992.); docent na Sveučilištu Petre Andrei u Iaşiju (1999.-2002.); izvanredni profesor na Sveučilištu Littoral Côte d'Opale (LAB. RII) (2006.); sudac na Općem sudu od 12. siječnja 2007. do 26. studenoga 2010.

rođen 1950.; studij prava na Sveučilištu Erlangen-Nürnberg (1970.-1975.); Rechtsreferendar na području u nadležnosti Višeg regionalnog suda u Nürnbergu (1975.-1978.); referent u Saveznom ministarstvu gospodarstva (1978.-1982.); referent u stalnom predstavništvu Savezne Republike Njemačke pri Europskim zajednicama (1982.); referent u Saveznom ministarstvu gospodarstva, zadužen za pitanja prava Zajednice i prava tržišnog natjecanja (1983.-1992.); voditelj odjela „Pravo Europske unije“ (1992.-2007.) u Ministarstvu pravosuđa; voditelj njemačkog izaslanstva radne skupine „Sud“ pri Vijeću; zastupnik savezne vlade u brojnim poslovima pred Sudom Europskih zajednica; Sudac Općeg suda od 17. rujna 2007 do 26. rujna 2019.

rođen 1960.; diploma iz prava na Universitat Autónoma u Barceloni (1983.); sudac (1985.); od 1992. sudac specijaliziran za upravne sporove na Visokom sudu Kanarskih otoka, Santa Cruz de Tenerife (1992. i 1993.) i na Audiencia Nacional (Madrid, svibanj 1998.-kolovoz 2007.), gdje je odlučivao o pravnim sredstvima u fiskalnim sporovima (PDV), o pravnim sredstvima podnesenim protiv odredaba općih propisa Ministarstva gospodarstva i njegovih odluka u svezi s državnom pomoći ili s materijalnom odgovornosti državne uprave, te o pravnim sredstvima podnesenim protiv svih sporazuma središnjih regulatornih tijela u području bankarstva, burze, energetike, osiguranja i tržišnog natjecanja; sudski savjetnik na Ustavnom sudu (1993.-1998.); sudac Općeg suda od 17. rujna 2007. do 16. rujna 2013.

rođen 1946.; studij na Crescent College u Limericku, Clongowes Wood College, University College u Dublinu (B.A. degree i diploma iz europskog prava) i na Kings Inns; upisan u irsku odvjetničku komoru 1968.; barrister (1968.-1982.); Senior Counsel (Inner Bar of Ireland, 1982.-1986.); sudac na Circuit court (1986.-1997.); sudac na High Court of Ireland (1997.-2008.); bencher of Kings Inns; predstavnik Irske pri Savjetodavnom vijeću europskih sudaca (2000.-2008.); sudac Općeg suda od 15. rujna 2008. do 16. rujna 2013.

rođen 1957.; diploma iz prava na Sveučilištu u Ateni (1980.), magisterij iz javnog prava na Sveučilištu Paris I, Panthéon-Sorbonne (1981.); certifikat sveučilišnog centra za studije Zajednice i Europske studije (Sveučilište Paris I) (1982.); sudski savjetnik u Conseil d'État (Francuska) (1985.-1992.); viši sudski savjetnik u Conseil d'État (1992.-2005.); sudski savjetnik na Sudu (1994.-1996.); vanjski član grčkog Vrhovnog suda posebne nadležnosti (1998. i 1999.); pravni savjetnik u Conseil d'État (2005.); član posebnog suda za rješavanje disciplinskih pitanja koja se tiču ​​sudaca (Francuska) (2006.); član Vrhovnog upravnosudskog vijeća (Francuska) (2008.); inspektor upravnih sudova (Francuska) (2009. i 2010.); sudac Općeg suda od 25. listopada 2010. do 7. listopada 2021.; sudac na Sudu od 7. listopada 2021..

rođen 1948.; diploma iz prava na Sveučilištu u Bukureštu (1971.); poslijediplomski studij iz međunarodnog radnog prava i europskog socijalnog prava, Sveučilište u Ženevi (1973.-1974.); doktorat iz pravnih znanosti na Sveučilištu u Bukureštu (1980.); asistent pripravnik (1971.-1973.), asistent (1974.-1985.), zatim predavač radnog prava na Sveučilištu u Bukureštu (1985.-1990.); glavni istraživač na Institutu za znanstvena istraživanja u području rada i socijalne sigurnosti (1990.-1991.); zamjenik glavnog ravnatelja (1991.-1992.), zatim ravnatelj (1992.-1996.) u Ministarstvu rada i socijalne skrbi; docent (1997.), zatim profesor na Nacionalnoj školi za političke i upravne studije (2000.); državni tajnik u Ministarstvu europskih integracija (2001.-2005.); voditelj odjela u Zakonodavnom vijeću Rumunjske (1996.-2001. i 2005.-2009.); direktor i osnivač Rumunjske revije za europsko pravo; predsjednik Rumunjskog društva za europsko pravo (2009.-2010.); agent rumunjske vlade pred sudovima Europske unije (2009.-2010.); sudac Općeg suda od 26. studenog 2010. do 19. rujna 2016.

rođen 1950.; diploma iz prava (Sveučilište La Sapienza u Rimu, 1973.); postdiplomski studij iz europskog prava na Collège d'Europe (Bruges, 1974.-1975.); službenik Komisije Europskih zajednica (uprava „Međunarodni odnosi“ u Općoj upravi za poljoprivredu, 1975.-1976.); član pravne službe Komisije Europskih zajednica (1976.-1991. i 1994.-1995.); predstavnik pravne službe Komisije Europskih zajednica u Luxembourgu (1990.-1991.); sudski savjetnik suca G. F. Mancinija na Sudu europskih zajednica (1991.-1994.); pravni savjetnik članova Komisije Europskih zajednica M. Montija (1995.-1997.) i F. Bolkesteina (2000.-2002.); direktor uprave „Politika javne nabave“ (2002.-2003.), uprave "Usluge, intelektualno i industrijsko vlasništvo, mediji i zaštita podataka" (2003.-2005.) i uprave „Usluge“ (2005.-2011.) pri općoj upravi „Unutarnje tržište“ Komisije Europskih zajednica; glavni pravni savjetnik i voditelj skupine „Pravda, sloboda i sigurnost, građansko i kazneno pravo“ u pravnoj službi Europske komisije (2011.-2012.); sudac Općeg suda od 17. rujna 2012 do 26. rujna 2019.

rođen 1949.; diploma iz ekonomije (Bachelor of Arts, 1974.) i prava (Master of Laws, 1977.) na Sveučilištu u Uppsali; referent u Ministarstvu vanjskih poslova (1977.); član švedske odvjetničke komore (od 1983.); član švedske radne skupine za pravo tržišnog natjecanja pri Međunarodnoj trgovačkoj komori (ICC); predavač prava tržišnog natjecanja (Sveučilišta u Lundu i Stockholmu); autor brojnih publikacija; sudac Općeg suda od 18. ožujak 2013 do 19. rujna 2016. godine.

rođen 1950.; diploma iz prava na Sveučilištu u Vilniusu (1973.); doktorat iz pravnih znanosti (1978.); asistent, predavač i potom docent na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Vilniusu (1977.-1992.); savjetnik u pravnom odjelu parlamenta Republike Litve (1990.-1992.); savjetnik u veleposlanstvu Litve u Belgiji (1992.-1994.); savjetnik u veleposlanstvu Litve u Francuskoj (1994.-1996.); član Europske komisije za ljudska prava (1996.-1999.); sudac Vrhovnog suda Litve (1999.-2011.); docent na katedri kaznenog prava Sveučilišta u Vilniusu (2003.-2013.); predstavnik Republike Litve u Zajedničkom nadzornom tijelu Eurojusta (2004.-2011.) ; sudac Ustavnog suda Republike Litve (2011.-2013.); sudac Općeg suda od 16. rujna 2013 do 26. rujna 2019.

Rođen 1952. u Budimpešti (Mađarska), Viktor Kreuschitz na Universitätu Wien (Sveučilište u Beču, Austrija) 1980. stječe diplomu iz prava, a 1981. doktorat iz pravnih znanosti.

Svoju profesionalnu karijeru započinje 1980. kao znanstveni asistent na Institutu für Staats- und Verwaltungsrecht na Universitätu Wien, a potom od 1981. do 1997. radi kao službenik u službi za ustavne poslove u uredu austrijskog saveznog kancelara. Usto je imenovan članom Datenschutzkommissiona (Odbor za zaštitu podataka, Austrija) od 1987. do 1997.

Zatim se pridružuje pravnoj službi Europske komisije kao pravni savjetnik i od 1997. do 2013. zastupa tu instituciju u velikom broju predmeta pred sudovima Unije i pred Sudom Europskog udruženja za slobodnu trgovinu.

Üldkohtu kohtunik alates 16. rujna 2013. kuni 15. rujna 2022.

rođen 1960.; diploma Trinity Collegea, Dublin (pravne znanosti) (1984.) i Honourable Society of King's Inns, Dublin (Barrister-at-Law) (1986.); Bencher of the Honourable Society of King's Inns (od 2013.); izvanredni profesor, University College Cork (od 2015.); član upravnog odbora Irish Centre for European Law (od 1997.); Barrister-at-Law (1986.-1990. i 1997.-2003.) i Senior Counsel (2003.-2013.) pri Irskoj odvjetničkoj komori; sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica (1990.-1997.); potpredsjednik Council of European National Youth Committees (1979.-1981.); glavni tajnik Organizacijskog ureda za europske udruge učenika (1977.-1984.); glavni tajnik Irish Union of School Students (1977.-1979.); član stalnog izaslanstva Vijeća odvjetničkih komora Europe (CCBE) pri Sudu Europske unije i Sudu EFTA-e (2006.-2013.); sudac Općeg suda od 16. rujna 2013. do 7. listopada 2021.; nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 2021.

rođen 1967.; diploma iz prava s počastima (1985.-1990.) i doktorski studij (1990.-1993.) na Universidad Complutense, Madrid; državni odvjetnik (2000.-2003.), Girona, Španjolska; savjetnik za pravne poslove i ljudska prava u privremenoj koalicijskoj vlasti, Bagdad, Irak (2003.-2004.); sudac u građanskim stvarima u prvom stupnju i istražni sudac (2003.-2007.), zatim glavni sudac, Girona (2008.); zamjenik voditelja integrirane misije Europske unije za uspostavu vladavine prava u Iraku, EUJUST LEX pri Vijeću Europske unije (2005.-2006.); pravni savjetnik na Ustavnom sudu Španjolske (2006.-2011. i 2013.); državni tajnik za sigurnost (2012.-2013.); stručnjak u području vladavine prava i reforme sigurnosnog sektora pri Vijeću Europske unije (2005.-2011.); vanjski sudski savjetnik u području temeljnih prava i kaznenog prava pri Europskoj komisiji (2011.-2013.); predavač i autor brojnih publikacija; sudac Općeg suda od 16. rujna 2013 do 26. rujna 2019.

rođen 1945.; diploma na sveučilištu u Glasgowu (MA 1965., LLB 1967.) (povijest i engleska književnost, pravo); magisterij iz građanskog prava na sveučilištu Tulane u Louisiani (MCL 1969.); upis u imenik odvjetnika odvjetničkih komora u Škotskoj (1972.) i u New Yorku (1977.); imenovan za Queen’s Counsel (1988.); upis u imenik odvjetnika odvjetničke komore u Engleskoj i Walesu (1996.) i u imenik odvjetnika odvjetničke komore u Bruxellesu (1999.); rad u odvjetništvu kao član odvjetničkih komora u Edinburghu, Bruxellesu, Londonu i New Yorku; gostujući profesor (1991.) i počasni doktor(2009.) na sveučilištu u Glasgowu; bencher Middle Templea (2012.); arbitar Međunarodne trgovačke komore (ICC), Međunarodnog centra za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) i Sportskog arbitražnog suda (CAS); autor brojnih publikacija; sudac Općeg suda od 7. listopada 2015 do 31. siječnja 2020.

Rođen 1948. u Ateni (Grčka), Constantinos Iliopoulos 1971. stječe diplomu iz prava na Panepistimiju Athinon (Sveučilište u Ateni, Grčka) i 1974. diplomu iz ekonomskih znanosti na Oikonomiko Panepistimiju Athinon (Ekonomsko sveučilište u Ateni, Grčka). Na doktoratu je iz pravnih znanosti na Universitätu Hamburg (Sveučilište u Hamburgu, Njemačka), gdje 1984. brani doktorsku disertaciju iz područja prava tržišnog natjecanja.

Nakon što se 1973. upisao u odvjetničku komoru u Ateni, ondje obavlja odvjetničku djelatnost do 2016. Od 1992. do 2006. radi u Elliniki Epitropi Antagonismou (grčka Komisija za tržišno natjecanje). Od 2002. do 2003. pravni je savjetnik ciparske vlade u području prava društava i prava intelektualnog vlasništva radi pristupanja Cipra Europskoj uniji. Od 2007. do 2009. pravni je savjetnik pri grčkom ministru gospodarskog razvoja i energetike.

Usporedno s time predaje na Pravnom fakultetu Universitäta Hamburg: od 1980. do 1984. kao asistent na katedri za europsko pravo, od 1992. do 2006. kao predavač europskog prava, europskog potrošačkog prava, europskog prava društava, europskog trgovačkog prava i europskog prava intelektualnog vlasništva, a 2015. kao gostujući profesor. Usto od 2007. do 2015. predaje kao profesor međunarodnog i europskog ekonomskog prava na Pravnom fakultetu Democritio Panepistimija Thrakis (Demokritovo sveučilište u Traciji, Grčka), potom od 2015. do 2016. kao profesor na magistarskom studiju međunarodnog i europskog energetskog prava. Od 2016. počasni je profesor i predaje europsko energetsko pravo na tom magistarskom studiju.

Autor je mnogobrojnih publikacija i u svojoj se zemlji posvećuje organizaciji pravnog istraživanja u okviru Elliniki Enosi Eyropaikou Dikaioua (Helensko udruženje za europsko pravo), čiji je blagajnik od 1978. do 2002., zatim od 2002. do 2019. glavni tajnik i od 2019. član upravnog odbora. Od 2012. do 2016. je član osnivač i glavni tajnik, a zatim od 2017. predsjednik Elliniki Enosi Dikaiou Energeiasa (Helensko udruženje za energetsko pravo).

Budući da je zbog svojeg doktorskog studija u Hamburgu vezan uz njemačku pravnu kulturu, 1987. postaje potpredsjednik njemačko-helenskog udruženja pravnika (Hamburg), a 1990. glavni tajnik grčko-njemačkog udruženja pravnika (Atena). Osim toga, između 2005. i 2011. član je upravnog odbora Κentro Diethnous kai Eyropaikou Oikonomikou Dikaioua sti Thessaloniki (Centar za međunarodno i europsko ekonomsko pravo u Solunu, Grčka).

Sudac Općeg suda od 13. travnja 2016. do 15. rujna 2022.

rođen 1957.; diploma iz prava Sveučilišta Complutense u Madridu (1979.) i magisterij na Fletcher School of Law and Diplomacy Sveučilišta Tufts (Sjedinjene Države) (1985.); profesor prava na Sveučilištu CEU San Pablo (1985.-1993.); pravni savjetnik u Državnom vijeću (1983.-1996.); glavni tajnik u Center for the Advanced Study in the Social Sciences Zaklade Juan March (1991.-1996.); podtajnik u ministarstvu unutarnjih poslova (1996.-2001.); pravnik u gospodarstvu (2001.-2003.); odvjetnik (2004.-2005.); direktor magisterija iz međunarodnih odnosa i profesor prava na Instituto de Empresa (2007.-2013.); viši pravni savjetnik u Državnom vijeću (2005.-2016.); sudac Općeg suda od 13. travnja 2016 do 26. rujna 2019.

René Barents, rođen 1951. u Rotterdamu (Nizozemska), 1973. stječe diplomu iz prava i specijalizaciju iz ekonomije na Erasmus Universiteitu (Sveučilište Erasmus, Nizozemska). Svoje sveučilišno obrazovanje dopunjuje doktoratom iz pravnih znanosti na Universiteitu Utrecht (Sveučilište u Utrechtu, Nizozemska), gdje 1981. brani doktorat.

Upravo pri Europskom institutu Universiteita Utrecht započinje profesionalnu karijeru kao istraživač od 1973. do 1974., a zatim kao docent od 1974. do 1979., osobito u područjima europskog prava i gospodarskog prava. U tom svojstvu također predaje na Universiteitu Leiden (Sveučilište u Leidenu, Nizozemska) od 1979. do 1981. Kao redoviti profesor na Universiteitu Maastricht (Sveučilište u Maastrichtu, Nizozemska) od 1988. do 2003. predaje europsko pravo i ondje od 2003. ima titulu počasnog profesora europskog prava. Autor mnogih publikacija u području prava Unije, u službu Suda Europskih zajednica ulazi 1981., kao sudski savjetnik kod nezavisnih odvjetnika Pietera VerLorena van Themaata (od 1981. do 1986.) i Jeana Mischa (1986.). Zatim se pridružuje Službi za osoblje Suda u svojstvu načelnika Odjela za statusna prava zaposlenika od 1986. do 1987.

Od 1987. do 1991. zaposlen je na radnom mjestu u pravnoj službi Komisije Europskih zajednica, a od 1991. do 2000. ponovno obavlja dužnost sudskog savjetnika na Sudu, kod suca Paula Joana Georgea Kapteyna. Od 2000. do 2009. načelnik je odjela u Upravi za istraživanje i dokumentaciju, čiji je direktor od 2009. do 2011.

Osim toga, od 1993. do 2011. R. Barents obavlja dužnosti savjetnika na Gerechtshofu 's-Hertogenbosch (Žalbeni sud u ’s-Hertogenboschu, Nizozemska).

R. Barents imenovan je sucem Službeničkog suda 6. listopada 2011. i ondje obavlja svoje dužnosti do 31. kolovoza 2016.

Sudac Općeg suda od 19. rujna 2016. do 15. rujna 2022.

rođen 1954.; diploma iz prava na Malteškom sveučilištu (1977.); Master of Laws na Sveučilištu u Londonu (1979.); doktorat iz pravnih znanosti na Sveučilištu u Cambridgeu (1982.); voditelj programa na Ealing College of Higher Education (1982.-1984.); voditelj programa na Sveučilištu u Exeteru (1984.-1990.); predavač na Sveučilištu u Londonu, Queen Mary and Westfield College (1990.-1993.); pravni savjetnik u privatnom sektoru, a zatim u malteškom Parlamentu (1993.-2016.); profesor i voditelj katedre za europsko i komparativno pravo Malteškog sveučilišta (1993.-2016.); voditelj Centra za dokumentaciju i istraživanje Malteškog sveučilišta (1993.-2016.); predsjednik Malteške udruge za europsko pravo; autor brojnih publikacija; sudac Općeg suda (2016.-2018.); sudac na Sudu od 8. listopada 2018.

rođen 1965.; diploma iz prava Sveučilišta Loránd Eötvös u Budimpešti (1990.), diploma iz povijesti umjetnosti (1992.) i Master of Laws Sveučilišta u Heidelbergu (1991.); doktor pravnih znanosti (2004.); odvjetnik u Odvjetničkoj komori u Budimpešti (1995.-2016.); izvanredni profesor prava (1991.-2005.) i redovni profesor prava (2005.-2016.) na Sveučilištu Loránd Eötvös; voditelj odjela za trgovačko pravo (2007.-2013.), potom voditelj odjela za privatno i trgovačko pravo kao i profesor (2013.-2016.) na Katoličkom sveučilištu Péter Pázmány u Budimpešti; gostujući profesor na Katoličkom sveučilištu u Lyonu (2013.-2016.); arbitar na Stalnom arbitražnom sudištu pri mađarskoj burzi i ad hoc arbitar (2004.-2016.); sudac Općeg suda od 13. travnja 2016 do 7. listopada 2021.; sudac na Sudu od 7. listopada 2021.

rođen 1950.; doktor pravnih znanosti i odvjetnik, član Odvjetničke komore u Padovi; asistent, zatim istraživač u području civilnog i komparativnog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Padovi (1977. – 1982.); predavač prava Zajednice na Collegio Europeo (Parma, 1990. – 1998.), na pravnim fakultetima Sveučilišta u Padovi (1985. – 1987.), Sveučilišta u Macerati (1991. – 1994.), Sveučilišta u Napulju (1995.) i Sveučilišta u Milanu (2000. – 2001.); član Znanstvenog odbora „Master in European integration“ Sveučilišta u Padovi; dužnosnik, Uprava za knjižnicu, istraživanje i dokumentaciju Suda Europskih zajednica (1982. – 1984.); sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica pri nezavisnom odvjetniku G. F. Manciniju (1984. – 1988.); pravni savjetnik glavnog tajnika Europskog parlamenta E. Vincija (1988. – 1993.); načelnik odjela u pravnoj službi Europskog parlamenta (1995. – 1999.), direktor zakonodavnih poslova i nagodbi, međuinstitucionalnih odnosa i odnosa s nacionalnim parlamentima u Europskom parlamentu (1999. – 2004.); direktor vanjskih odnosa u Europskom parlamentu (2004. – 2006.); direktor zakonodavnih poslova u pravnoj službi Europskog parlamenta (2006. – 2011.); autor brojnih publikacija iz područja talijanskog građanskog prava i prava Europske unije; sudac Službeničkog suda od 6. listopada 2011. do 31. kolovoza 2016.; sudac Općeg suda od 19. rujna 2016 do 26. rujna 2019.

rođen 1966.; diploma iz prava Sveučilišta Loránd Eötvös u Budimpešti (1990.); Master of Laws Sveučilišta u Stockholmu (1995.); član Odvjetničke komore u Budimpešti; pravni savjetnik u mađarskom parlamentu tijekom procesa pristupanja Mađarske Europskoj uniji (1994. – 1996. i 2002. – 2004.); sudski savjetnik pri predsjedniku mađarskog Ustavnog suda (1997. – 2000.); potpredsjednik Tijela za zaštitu tržišnog natjecanja, zatim predsjednik Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja (2000. – 2002.); arbitar na Stalnom arbitražnom sudu za financijska tržišta i tržišta kapitala (2008. – 2014.); predavač (1990. – 1994.), viši predavač (1995. – 1999.), zatim izvanredni profesor (2003. – 2016.) na Sveučilištu Loránd Eötvös u Budimpešti; državni tajnik Ministarstva pravosuđa za europsku i međunarodnu pravosudnu suradnju (2014. – 2016.); sudac Općeg suda od 19. rujna 2016. do 1. kolovoza 2021., dana njegove smrti.

rođena 1967.; diploma iz prava Sveučilišta Alexandru Ioan Cuza de Iasi (1990.); doktorica pravnih znanosti (1999.); sutkinja na sudu 4. okruga u Bukureštu (1991. – 1996.); sutkinja (1996. – 1999.) i predsjednica odjela (1997. – 1999.) suda u Bukureštu; sutkinja (1999. – 2005.) i predsjednica odjela (1999. – 2003.) žalbenog suda u Bukureštu; član proširenog žalbenog vijeća Europskog patentnog ureda (2006. – 2016).; predavačica zatim ravnateljica Nacionalnog pravosudnog instituta (2011. – 2016.); sutkinja na Visokom kasacijskom sudu Rumunjske (2006. – 2016.); članica znanstvenog vijeća Nacionalnog pravosudnog instituta i upravnog odbora Nacionalne škole za pravosudne službenike (2011. – 2016.); članica vijeća doktorskog studija Sveučilišta u Bukureštu (2012. – 2016.); sutkinja Općeg suda od 19. rujna 2016. do 7. listopada 2021.; sutkinja na Sudu od 7. listopada 2021.

rođen 1944.; njemački državljanin; asistent, zatim asistent-profesor na Pravnom fakultetu (Berlin); odvjetnik (Frankfurt); pravnik-lingvist na Sudu; sudski savjetnik predsjednika Suda H. Kutschera, zatim njemačkog suca na Sudu; zamjenik tajnika na Sudu; tajnik Prvostupanjskog suda od 10. listopada 1989. do 5. listopada 2005.; preminuo 26. rujna 2009.