Opći sud
rođen 1944.; diploma iz prava i magisterij iz političke ekonomije na Sveučilištu u Coimbri; doktorat iz međunarodne ekonomije (Sveučilište Paris I-Panthéon Sorbonne); obavezni vojni rok odslužen u okviru Ministarstva pomorstva (pravna služba, 1969.-1972.); profesor na Katoličkom sveučilištu i Sveučilištu Nova u Lisabonu; ranije profesor na Sveučilištu u Coimbri i na Sveučilištu Lusíada u Lisabonu (direktor Instituta za europske studije); član portugalske vlade (1980.-1983.): državni tajnik u Ministarstvu unutarnjih poslova, u Predsjedništvu Vijeća ministara i za europska pitanja; zastupnik u portugalskom parlamentu, potpredsjednik demokršćanske grupe; nezavisni odvjetnik na Sudu (1986.-1988.); predsjednik Prvostupanjskog suda Europskih zajednica (1989.-1995.); odvjetnik, Lisabonska odvjetnička komora, specijalist za europsko pravo i za pravo tržišnog natjecanja (1996.-2012.); član radne skupine za budućnost pravnog sustava Europskih zajednica „Groupe Due“ (2000.); predsjednik disciplinske komisije Europske komisije (2003.-2007.); predsjednik portugalske udruge za europsko pravo (od 1999.); Sudac Suda pravde od 8. listopada 2012. do 8. listopada 2018. godine.
rođen 1928.; irski državljanin; Senior Counsel; stručnjak za ustavno pravo i trgovačko pravo; sudac na High Courtu; predsjednik glavnog vijeća odvjetničke komore Irske; član upravnog vijeća King's Innsa; predsjednik Komisije za profesionalnu izobrazbu Vijeća King's Innsa; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 10. siječnja 1996; preminuo 3. siječnja 2018.
rođen 19. veljače 1934.; talijanski državljanin; sudac suda u Napulju; savjetnik na žalbenom sudu u Rimu, zatim na Kasacijskom sudu; ataše u Službi za zakonodavstvo Ministarstva pravosuđa; predsjednik općeg odbora na diplomatskoj konferenciji za izradu Luganske konvencije; sudski savjetnik talijanskog nezavisnog odvjetnika na Sudu; profesor na Scuola superiore della pubblica amministrazione u Rimu; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 17. rujna 1995.; predsjednik Prvostupanjskog suda od 18. rujna 1995. do 4. ožujka 1998.; nezavisni odvjetnik na Sudu od 5. ožujka 1998. do 6. listopada 2000.; preminuo 26. siječnja 2010.
rođen 14. studenoga 1934.; britanski državljanin; odvjetnik (Škotska); King's Counsel (Škotska); tajnik, zatim blagajnik Faculty of Advocates (odvjetnička komora); predsjednik savjetodavnog vijeća odvjetničkih komora Europskih zajednica; Salvesen profesor europskih institucija i ravnatelj Europa Instituta, Sveučilište u Edinburghu; posebni savjetnik u House of Lords Select Committee on the European Communities; počasni bencher Gray’s Inna, London; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 9. ožujka 1992.; sudac na Sudu od 10. ožujka 1992. do 7. siječnja 2004.
rođen 1938.; njemački državljanin; pravosudni službenik u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, službenik u Ministarstvu pravosuđa (Odjel za pravo Zajednica i ljudska prava); suradnik u kabinetu danskog člana Komisije, zatim u DG III (unutarnje tržište); voditelj kaznenog odjela u saveznom ministarstvu pravosuđa; voditelj kabineta ministra, potom direktor (Ministerialdirigent) kaznene poddirekcije; predavač na Sveučilištu u Saarbrückenu; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 6. veljače 1997., dana njegove smrti.
rođen 1938.; grčki državljanin; viši sudski savjetnik u Državnom vijeću, zatim državni savjetnik; član Posebnog višeg suda; član sudova za žigove; savjetnik administracije u području primjene prava Zajednica; profesor prava Zajednice na nacionalnoj školi za javnu upravu i na institutu za profesionalnu izobrazbu; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 18. rujna 1992.
rođen 1939.; sveučilišni studiji na fakultetima prava i ekonomskih znanosti u Montpellieru i Parizu; doktor pravnih znanosti (1964.); odvjetnik (1964.); avocat avoué (1967.); glavni administrator u Ministarstvu rada i socijalne sigurnosti; član (1978.-1989.), kasnije predsjednik (1988-1989.) Gospodarskog i socijalnog vijeća; voditelj Société nationale de crédit et d'investissement i Société européenne des satellites (do 1989.); član (1993.-1995), kasnije predsjednik vijeća Institut universitaire international Luxembourg (1995.-2004.); predavač na Sveučilištu u Luxembourgu; vladin član Odbora Europskog socijalnog fonda, savjetodavnog odbora za slobodno kretanje radnika i Upravnog vijeća Europske zaklade za poboljšanje uvjeta života i rada (do 1989.); sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 11. srpnja 1996.; sudac na Sudu od 12. srpnja 1996. do 14. siječnja 2008.
rođen 1944.; nizozemski državljanin; tajnik odjela za posredovanje u osiguranju D. Hudig & Co., potom društva Granaria BV; sudac na okružnom sudu u Rotterdamu; član Suda Nizozemskih Antila; kantonalni sudac u Rotterdamu; potpredsjednik okružnog suda u Rotterdamu; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 17. rujna 1998.
rođen 1945.; pravnik-lingvist na Sudu; službenik u Ministarstvu pravosuđa; sudac prisjednik; pravni ataše u Stalnom predstavništvu Danske u Europskoj ekonomskoj zajednici; privremeni sudac na Østre Landsret (žalbeni sud); voditelj odjela za ustavno i upravno pravo Ministarstva pravosuđa; voditelj u Ministarstvu pravosuđa; docent; član Upravnog odjela za ljudska prava Vijeća Europe (CDDH), zatim član Ureda CDDH-a; član „Ad hoc odbora za pravnu izobrazbu“ na Akademiji za europsko pravo u Trieru u Njemačkoj; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989.; predsjednik Prvostupanjskog suda od 4. ožujka 1998. do 17. rujna 2007.
rođen 1946.; Abogado del Estado (u Jaénu i u Granadi); tajnik na upravnom gospodarskom sudu u Jaénu, zatim u Cordobi; član odvjetničke komore (Jaén, Granada); službe za sporove Zajednice u Ministarstvu vanjskih poslova; voditelj španjolske delegacije u radnoj skupini Vijeća za osnivanje Prvostupanjskog suda; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 17. rujna 2007.
rođen 1948.; francuski državljanin; inspektor Riznice; sudski savjetnik, zatim viši sudski savjetnik u Conseil d'État; pravni savjetnik više ministara; docent na više visokih škola i predavač na različitim institutima i sveučilištima; sudski savjetnik na Sudu; direktor pravne službe Crédit Lyonnais; počasni predsjednik Europske udruge za bankarsko i financijsko pravo; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 18. rujna 1995.; preminuo 9. rujna 2020.
rođen 1954.; diploma i doktorat iz pravnih znanosti (Katholieke Universiteit Leuven); magisterij iz pravnih znanosti, magisterij iz javne uprave (Sveučilište Harvard); asistent (1979.-1983.), zatim profesor europskog prava na Katholieke Universiteit Leuven (od 1983.); sudski savjetnik na Sudu (1984.-1985.); profesor na Collège d’Europe u Brugesu (1984.-1989.); odvjetnik, član odvjetničke komore u Bruxellesu (1986.-1989.); gostujući profesor na Harvard Law School (1989.); sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 6. listopada 2003.; sudac na Sudu od 7. listopada 2003; potpredsjednik Suda od 9. listopada 2012. do 8. listopada 2015.; predsjednik Suda od 8. listopada 2015.
rođen 1946.; britanski državljanin; barrister, Middle Temple; King's Counsel, specijalist trgovačkog prava, europskog prava i javnog prava; koautor triju prvih izdanja „Bellamy & Child, Common Market Law of Competition“; sudac na Prvostupanjskom sudu od 10. ožujka 1992. do 15. prosinca 1999.
rođen 1944; grčki državljanin; odvjetnik (Atena); sudski savjetnik sudaca Chlorosa i Kakourisa na Sudu; profesor javnog prava i prava Zajednica (Atena); pravni savjetnik; prvi ataše na Revizorskom sudu; sudac na Prvostupanjskom sudu od 18. rujna 1992. do 17. rujna 1998.
rođena 1942.; doktorica pravnih znanosti na Sveučilištu u Helskinkiju; asistentica na katedri javnog prava i trgovačkog prava na Sveučilištu u Helskinkiju; voditeljica pravnih poslova i trgovačke politike središnje gospodarske komore Finske; generalna direktorica u upravi za zaštitu potrošača Finske; članica više vladinih odbora i izaslanstava, među ostalim, predsjednica vijeća za nadzor reklama za lijekove (1988.-1990.), članica vijeća za pitanja potrošača (1990.-1994.), članica vijeća za tržišno natjecanje (1991.-1994.) i članica uredničkog odbora Nordic Intellectual Property Law Review (1982.-1990.); sudac na Prvostupanjskom sudu od 18. siječnja 1995. do 6. listopada 2009.
rođen 1948.; doktorat iz pravnih znanosti i magisterij iz društvenih i ekonomskih znanosti na Sveučilištu u Beču; predavač i profesor na Ekonomskom sveučilištu u Beču, na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Beču i na više drugih sveučilišta; počasni profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Beču; Ministerialrat i voditelj odjela u uredu saveznog kancelara; član Upravnog odbora za pravnu suradnju Vijeća Europe (CDCJ); zastupnik pred Verfassungsgerichtshof (Ustavni sud) u postupcima za ocjenu ustavnosti saveznih zakona; glavni koordinator za usklađivanje austrijskog saveznog prava s pravom Zajednice; sudac Općeg suda od 18. siječnja 1995. do 16. rujna 2013.
rođena 1945.; diploma iz prava na Sveučilištu u Lundu; sudska savjetnica i sutkinja na prvostupanjskom sudu u Trollhättanu (1971.-1974.); sudska savjetnica na žalbenom sudu u Stockholmu (1974.-1975.); sudac na prvostupanjskom sudu u Stockholmu (1975.); savjetnica za pravosudna i upravna pitanja predsjednika žalbenog suda u Stockholmu (1975.-1978.); posebna izaslanica u Domstolverketu (Nacionalna pravosudna uprava) (1977.); savjetnica u Uredu ministarstva pravosuđa (Justice Chancellor) (1979.-1980.); sudac prisjednik na žalbenom sudu u Stockholmu (1980.-1981.); pravna savjetnica u Ministarstvu trgovine (1981.-1982.); pravna savjetnica, zatim voditeljica i generalna direktorica za pravne poslove u Ministarstvu vanjskih poslova (1982.-1995.); naslov veleposlanika 1992.; potpredsjednica Swedish Market Court; odgovorna za pravna i institucionalna pitanja za vrijeme pregovora EGP-a (potpredsjednica, kasnije predsjednica skupine EFTA) i pregovora za pristupanje Kraljevine Švedske Europskoj uniji; sutkinja na Prvostupanjskom sudu od 18. siječnja 1995. do 6. listopada 2006.; sutkinja na Sudu od 7. listopada 2006. do 6. listopada 2011.
rođen 1950.; francuski državljanin; glavni tajnik prvog predsjedanja Kasacijskog suda 1988.; potpredsjednik tribunal de grande instance u Parizu (1990.); voditelj službe za europske i međunarodne poslove u Ministarstvu pravosuđa (1991.); savjetnik na cour d'appel u Parizu i izvanredni profesor na Sveučilištu Paris X-Nanterre (1994.); sudac na Prvostupanjskom sudu od 18. rujna 1995. do 19. rujna 2001.
rođen 1950.; portugalski državljanin; profesor na Pravnom fakultetu u Coimbri i na Pravnom fakultetu Katoličkog sveučilišta u Portu; predstojnik katedre Jean Monnet; predavač (na francuskom jeziku) na Akademiji za međunarodno pravo u Haagu (1984.) i gostujući profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta Paris I (1995.); predstavnik portugalske vlade pred Komisijom Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (Cnudci), Haške konvencije za međunarodno privatno pravo, Međunarodne komisije za osobni status i Odbora za državljanstvo Vijeća Europe; član Instituta za međunarodno pravo; sudac na Prvostupanjskom sudu od 18. rujna 1995. do 31. ožujka 2003.
rođen 1944.; upisan u odvjetničku komoru Irske 1966.; istovremeno upisan u odvjetničke komore Engleske i Walesa, Sjeverne Irske i Novog Južnog Walesa; barrister od 1966. do 1996.; upisan u Inner Bar u Irskoj (Senior Counsel) 1980. i u Novom Južnom Walesu 1991.; predsjednik Vijeća odvjetničkih komora Europske zajednice (CCBE) od 1985. do 1986.; gostujući profesor na Pravnom fakultetu na University College u Dublinu; član Chartered Institute of Arbitrators; predsjednik Kraljevskog zoološkog društva Irske od 1987. do 1990.; bencher Honorable Society of Kings Inns, Dublin; počasni bencher Lincoln's Inna, London; sudac na Prvostupanjskom sudu od 10. siječnja 1996. do 15. rujna 2008; preminuo 29. travnja 2022.
rođen 1940.; asistent-istraživač na Sveučilištu u Marburgu; doktor pravnih znanosti (Sveučilište u Marburgu); referent, zatim voditelj službe za međunarodno privatno pravo, naposljetku voditelj poduprave za građansko pravo u saveznom Ministarstvu pravosuđa; član vijeća uprave Unidroita (1993.-1998.); predsjednik Komisije Haške konferencije o međunarodnom pravu zadužen za izradu Konvencije o zaštiti djece (1996.); počasni profesor na Sveučilištu u Trieru (međunarodnodno privatno i postupovno pravo, pravo Zajednica); od 2002. član znanstvenog vijeća Institut Max Planck za komparativno i međunarodno privatno pravo u Hamburgu; sudac na Prvostupanjskom sudu od 11. lipnja 1997. do 17. rujna 2007; preminuo 24. listopada 2019.
rođen 1938.; profesor međunarodnog prava i predstojnik katedre Jean Monnet za pravo Europskih zajednica na Sveučilištu u Bologni; počasni doktorat Sveučilišta Carlos III u Madridu; gostujući profesor na sveučilištima Johns Hopkins (Bologna Center), St. Johns (New York), Georgetown, Paris-II, Georgia (Athens) i na Institut universitaire international (Luxembourg); koordinator European Business Law Pallas Program, na Sveučilištu u Nijmegenu; član savjetodavnog odbora Komisije Europskih zajednica za javnu nabavu; državni podtajnik za trgovinu i industriju za vrijeme predsjedavanja Italije Vijećem; član radne skupine Europskih zajednica o Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) i direktor zasjedanja Centra za istraživanje Akademije za međunarodno pravo u Haagu 1997. posvećenog WTO; sudac na Prvostupanjskom sudu od 4. ožujka 1998. do 3. svibnja 2006.; Pravobraniteljica u Sudu pravde od 4. svibnja 2006. do 8. listopada 2018. godine.
rođen 1950.; diploma iz prava na Sveučilištu u Ateni (1973.); postdiplomski studij (DEA) iz socijalnog prava na Sveučilištu Paris II Panthéon-Sorbonne (1977.); odvjetnik (1974.–1980.); nacionalni stručnjak u pravnoj službi Komisije Europskih zajednica (1988.-1990.), potom glavni administrator u Glavnoj upravi V „Zapošljavanje, industrijski odnosi, socijalna pitanja“ (1990.-1994.); sudski savjetnik, viši sudski savjetnik i, od 1999., član helenskog Državnog vijeća; pridruženi član posebnog Vrhovnog suda Grčke; član središnjeg odbora za izradu prijedloga zakona Grčke (1996.-1998.); voditelj pravne službe Glavnog tajništva helenske vlade (1996.-1998.); sudac Općeg suda Europske unije (1998.-2010., predsjednik vijeća od 2004.-2010.); član Državnog vijeća za upravne sudove (2011.-2012.); član Posebnog suda za sporove o primanjima sudaca i Posebnog suda za odlučivanje u postupcima za utvrđivanje sudačke odgovornosti (2013.-2014.); član savjetodavnog vijeća stručnjaka o kandidatima za izbor sudaca na Europskom sudu za ljudska prava (2014.-2015.); član nadležnog odbora za davanje mišljenja o prikladnosti kandidata za obavljanje sudačke dužnosti na Službeničkom sudu Europske unije (2012.-2015.); predavač europskog prava u Državnoj školi za pravosudne dužnosnike (1995.-1996. i 2012.-2015.); sudac na Sudu od 7. listopada 2015. do 7. listopada 2021.
rođen 1944.; savjetnik na Vrhovnom sudu Nizozemske (1996.); savjetnik i potpredsjednik College van Beroep voor het bedrijfsleven (Upravni sud trgovine i industrije) (1986.); privremeni savjetnik na žalbenom sudu za socijalnu sigurnost i komisije za carinske tarife; sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica (1980.); predavač europskog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta Groningen i asistent istraživač na University of Michigan Law School; član međunarodnog tajništva trgovačke i industrijske komore Amsterdama (1970.); sudac na Općem sudu od 17. rujna 1998. do 13. rujna 2010.
rođen 1948.; diplome Sveučilišta u Cambridgeu (BA 1969, MA 1973) (strojarstvo i pravo); godine 1970. upisan u englesku odvjetničku komoru, potom radi kao odvjetnik u Londonu (1971.-1999.) i u Bruxellesu (1979.-1999.); godine 1981. upisan u irsku odvjetničku komoru; godine 1987. imenovan za Queen’s Counsel; godine 1998. imenovan članom uprave ( bencher) za Middle Temple; predstavnik engleske i velške odvjetničke komore pri Vijeću odvjetničkih komora Europske unije (CCBE) i predsjednik stalnog izaslanstva CCBE-a pri Sudu (1995.-1999.); član upravnog odbora World Trade Law Association i European Maritime Law Organization (1993.-2002.); sudac Općeg suda od 15. prosinca 1999. do 7. listopada 2015.
rođen 1954.; državni savjetnik (Francuska); bivši student École normale supérieure iz Saint-Clouda i École nationale d'administration; sveučilišni profesor engleskog jezika (1979.-1985.); izvjestitelj, zatim povjerenik vlade pred vijećima za sporove Conseil d'État (1988.-1993.); pravni savjetnik stalnog predstavništva Francuske u Ujedinjenim narodima u New Yorku (1993.-1997.); sudski savjetnik u kabinetu suca Puissocheta na Sudu (1997.-2001.); sudac na Prvostupanjskom sudu od 19. rujna 2001. do 17. rujna 2007.
rođena 1956.; studij u Lisabonu, Bruxellesu i Strasbourgu; odvjetnica u Portugalu i Bruxellesu; slobodna istraživačica na Institut d'études européennes de l'Université libre de Bruxelles; sudska savjetnica portugalskog suca Suda J. C. Moitinha de Almeide (1986.-2000.), a zatim predsjednika Prvostupanjskog suda B. Vesterdorfa (2000.-2003.); sutkinja Općeg suda od 31. ožujak 2003 do 19. rujna 2016. godine.
rođen 1959.; diploma iz prava (Sveučilište u Liègeu, 1981.); suradnik (Fonds national de la recherche scientifique, 1985.-1989.); pravni savjetnik u Zastupničkom domu (1981.-1990.); doktor pravnih znanosti (Sveučilište u Strasbourgu, 1990.), profesor (sveučilišta u Liègeu i Strasbourgu, Collège d'Europe, Institut royal supérieur de Défense, Sveučilište Montesquieu u Bordeauxu, Collège Michel Servet Sveučilišta u Parizu; fakulteti Notre-Dame de la Paix u Namuru); posebni predstavnik ministra vanjskih poslova (1995.-1999.); direktor europskih studija na Institut royal des relations internationales (1998.-2003.); sudac prisjednik u Conseil d’État (2001.-2003.); savjetnik Europske komisije (1990.-2003.); član Observatoire Internet (2001.-2003.); sudac Općeg suda od 7. listopada 2003 do 19. rujna 2016. godine.
rođena 1936.; diploma iz jezika na Kraljevskom sveučilištu na Malti (1955.); doktorica pravnih znanosti na Kraljevskom sveučilištu na Malti (1958.); odvjetnica pri odvjetničkoj komori Malte od 1959.; pravna savjetnica Nnacionalnog savjeta žena (1964.-1979.); članica Komisije javnih službi (1987.-1989.); članica Upravnog vijeća Lombard Bank (Malta) Ltd, predstavnica države kao dioničarke (1987.-1993.); članica Izborne komisije od 1993.; članica komisije za doktorate na Pravnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta na Malti; članica Europske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI) (2003.-2004.); sutkinja na Općem sudu od 12. svibnja 2004. do 22. ožujka 2012; preminula 24. svibnja 2024.
rođen 1946.; doktorat iz pravnih znanosti na Sveučilištu u Szegedu (1971.); referent u Ministarstvu rada (1971.-1974.); predavač i profesor (1974.-1989.), dekan pravnog fakulteta (1989.-1990.), prorektor (1992.-1997.) Sveučilišta u Szegedu; odvjetnik; član uprave nacionalnog mirovinskog osiguranja; potpredsjednik Europskog instituta za socijalno osiguranje (1998.-2002.); član znanstvenog vijeća Međunarodne udruge za socijalnu sigurnost; sudac Ustavnog suda (1998.-2004.); Sudac Općeg suda od 12. svibnja 2004. do 19. rujna 2016. godine.
rođena 1947.; diploma iz prava na Sveučilištu u Varšavi (1965.-1969.); istraživačica (asistentica, docentica, profesorica) na Institutu pravnih znanosti Poljske akademije znanosti (1969.-2004.); istraživačica na Institutu Max Planck za strano i međunarodno patentno pravo, autorsko pravo i pravo tržišnog natjecanja u Münchenu (stipendija Foundation AvH – 1985.-1986.); odvjetnica (1992.-2000.); sutkinja Vrhovnog upravnog suda (2001.-2004.); sutkinja Općeg suda od 12. svibnja 2004. do 19. rujna 2016. godine; preminula 23. svibnja 2018.
rođena 1949.; doktorica pravnih znanosti, asistentica iz gospodarskog prava (do 1989.), potom doktorica znanosti, profesorica poslovnog prava (od 1993.) na Pravnom fakultetu Karlovog sveučilišta u Pragu; članica upravnog tijela Komisije za vrijednosne papire (1999.-2002.); odvjetnica; članica Zakonodavnog vijeća češke vlade (1998.-2004.); sutkinja Općeg suda od 12. svibnja 2004 do 26. rujna 2019.
rođen 1951.; doktor pravnih znanosti (Sveučilište u Bratislavi); sudac prvostupanjskog suda u Bratislavi; sudac na žalbenom sudu nadležnom za građanskopravne sporove i potpredsjednik žalbenog suda u Bratislavi; član odjela za građansko i obiteljsko pravo instituta za pravo Ministarstva pravosuđa; privremeni sudac na Vrhovnom sudu zadužen za sporove trgovačkog prava; član Europske komisije za ljudska prava (Strasbourg); sudac na Ustavnom sudu (2000.-2004.); sudac na Prvostupanjskom sudu od 12. svibnja 2004. do 6. listopada 2009.; sudac na Sudu od 7. listopada 2009. do 7. listopada 2021.
rođen 1954.; doktor pravnih znanosti (Sveučilište u Moskvi); habilitacija iz pravnih znanosti (Sveučilište u Varšavi); profesor na Sveučilištu u Vilniusu: međunarodno pravo (od 1981.), ljudska prava (od 1991.), pravo Zajednice (od 2000.); savjetnik vlade za vanjske poslove (1991.-1993.); član koordinacijske skupine pregovaračkog izaslanstva (skupine) za pristupanje Europskoj uniji; glavni ravnatelj vladinog odjela za europsko pravo (1997.-2004.); profesor europskog prava na Sveučilištu u Vilniusu, predstojnik Jean Monnet katedre; predsjednik litavske udruge za studije o Europskoj uniji; predsjednik parlamentarne radne skupine za ustavnu reformu, povezanu s pristupanjem Litve; član Međunarodne komisije pravnika (travanj 2003.); sudac Općeg suda od 12. svibnja 2004. do 16. rujna 2013.
rođena 1962.; diploma iz prava na Sveučilištu u Tartuu (1981.-1986.); zamjenica državnog odvjetnika u Tallinnu (1986.-1991.); diploma estonske diplomatske škole (1991.-1992.); pravna savjetnica (1991.-1993.) i glavna savjetnica u trgovačkoj i industrijskoj komori (1992.-1993.); sutkinja prizivnog suda u Tallinnu (1993.-2004.); European Master u području ljudskih prava i demokratizacije na Sveučilištu u Padovi i Sveučilištu u Nottinghamu (2002.-2003.); sutkinja Općeg suda od 12. svibnja 2004 do 23. listopada 2013.; sutkinja na Sudu od 23. listopada 2013.
rođena 1963.; diploma iz prava na Latvijskom sveučilištu (1986.); inspektorica u Ministarstvu unutarnjih poslova za regiju Kirov i grad Rigu (1986.-1989.); sutkinja Prvostupanjskog suda u Rigi (1990.-1994.); odvjetnica (1994.-1998. i srpanj 1999.-svibanj 2000.); ministrica pravosuđa (studeni 1998.-srpanj 1999. i svibanj 2000.-listopad 2002.); članica Stalnog arbitražnog suda u Haagu (2001.-2004.); zastupnica u parlamentu (2002.-2004.); sutkinja Općeg suda od 12. svibnja 2004 do 25. veljače 2020.
rođena 1962.; pravosudni ispit (1987.); doktorica pravnih znanosti na Sveučilištu u Ljubljani (1995.); profesorica (od 1996.) teorije prava i države (doktrine) i privatnog prava; istraživačica; doktorski studij na Sveučilištu u Zürichu, Institutu za komparativno pravo Sveučilišta u Beču, Institutu Max Planck za međunarodno privatno pravo u Hamburgu i Slobodnom sveučilištu u Amsterdamu; gostujuća profesorica na Sveučilištu u Beču, Freiburgu (Njemačka) i Visokoj školi za pravo Bucerius u Hamburgu; voditeljica pravne službe (1994.-1996.) i državni tajnik Ministarstva znanosti i tehnologije (1996.-2000.); glavni tajnik vlade (2000.); članica radne skupine za europski građanski zakonik (Study Group on European Civil Code) od 2003.; nositeljica istraživačkog projekta Humboldt (Humboldt Stiftung); objavila više od stotinu pravnih članaka i nekoliko knjiga o europskom i privatnom pravu; nagrada Udruženja slovenskih pravnika „Pravnik godine 2003.“; članica uredničkog vijeća više pravnih revija; glavni tajnik Udruženja slovenskih pravnika, članica više pravničkih udruga, među ostalim Gesellschaft für Rechtsvergleichung; sutkinja na Prvostupanjskom sudu od 7. srpnja 2004. do 6. listopada 2006.; nezavisna odvjetnica na Sudu od 7. listopada 2006. do 28. studenoga 2012.
rođen 1954.; doktor pravnih znanosti (Sveučilište La Sapienza, Rim); specijalist iz prava Zajednica (Collège d'Europe, Bruges); upisan u odvjetničku komoru, obavljanje odvjetničke profesije (1978.-1983.); predavač prava Zajednica na sveučilištima La Sapienza, Rim (1993.-1996.), Luiss, Rim (1993.-1996. i 2002.-2006.) i Bocconi, Milano (1996.-2000.); savjetnik za pitanja Zajednica talijanskog premijera (1993.-1995.); službenik u Europskoj komisiji: pravni savjetnik i potom voditelj kabineta potpredsjednika (1989.-1992.), voditelj kabineta povjerenika za unutarnje tržište (1995.-1999.) i tržišno natjecanje (1999.); direktor Opće uprave za tržišno natjecanje (2000.-2002.), zamjenik glavnog tajnika Europske komisije (2002.-2005.), ravnatelj Ureda europskih političkih savjetnika (BEPA) u Europskoj komisiji (2006.); sudac na Općem sudu od 3. svibnja 2006. do 15. studenog 2011.
Nils Wahl, rođen 1961. u Stockholmu (Švedska), 1987. na Stockholms Universitetu (Sveučilište u Stockholmu, Švedska) stječe titulu Juris kandidat (LL.M.) i 1995. doktorat iz pravnih znanosti. Tada započinje karijeru koja je ponajprije sveučilišna, u okviru koje postaje izvanredni profesor (docent) i predstojnik katedre Jean Monnet za europsko pravo, a zatim 2001. profesor europskog prava na Stockholms Universitetu (Sveučilište u Stockholmu).
Od 1993. do 2004. N. Wahl preuzima dužnosti glavnog direktora obrazovne zaklade. Osim toga, od 2001. do 2006. predsjeda švedskim udruženjem Nätverket för europarättslig Forskning (Mreža za istraživanje prava Zajednica) i postaje član Rådeta för konkurrensfrågor (Vijeće za pravo tržišnog natjecanja, Švedska).
Sudac na Općem sudu od 7. listopada 2006. do 28. studenog 2012. Nezavisni odvjetnik na Sudu od 28. studenog 2012 do 6. veljače 2019. Sudac na Sudu od 6. veljače 2019. do 7. listopada 2024.
rođen 1965.; diploma iz prava (1989.); LL.M.; doktorat; pravnički državni ispit (1994.); različiti poslovi i položaji u javnoj upravi, ponajprije u službi vlade za zakonodavstvo (zamjenik državnog tajnika i zamjenik direktora, voditelj odjela za europsko i poredbeno pravo) i u službi vlade za europske poslove (zamjenik državnog tajnika); član pregovaračke skupine za sporazum o pridruživanju (1994.-1996.) i za pristupanje Europskoj uniji (1998.-2003.), odgovoran za pravne poslove; odvjetnik; voditelj tima i viši stručnjak za projekte koje financira EU, vezane za prilagodbu europskom zakonodavstvu i za europsku integraciju, ponajprije na zapadnom Balkanu; voditelj odjela na Sudu Europskih zajednica (2004.-2006.); sudac Općeg suda od 7. listopada 2006 do 26. rujna 2019.
rođen 1940.; studij prava na Sveučilištu Sv. Kliment Ohridski u Sofiji (1961.); doktor pravnih znanosti (1977.); odvjetnik (1963.-1964.); pravni savjetnik u državnom poduzeću za međunarodni cestovni prijevoz (1964.-1973.); predavač na Pravnom institutu Bugarske akademije znanosti (1973.-1988.); predavač građanskog procesnog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta Sv. Kliment Ohridski u Sofiji (1988.-1991.); miritelj na Arbitražnom sudu Trgovačke i industrijske komore (1988.-2006.); sudac na Ustavnom sudu (1991.-1994.); izvanredni profesor na Sveučilištu Paissiy Hilendarski u Plovdivu (veljača 2001.-2006.); ministar pravosuđa (1994.-1995.); predavač građanskog procesnog prava na Novom bugarskom sveučilištu u Sofiji (1995.-2006.); sudac na Općem sudu od 12. siječnja 2007. do 29. lipnja 2010.
rođen 1960.; diploma iz prava (1984.), doktor pravnih znanosti (1997.) (Universitatea Alexandru Ioan Cuza u Iaşi); sudac na prvostupanjskom sudu u Suceavi (1984.-1989.); vojni sudac na Vojnom sudu u Iaşiju (1989.-1990.); profesor na Sveučilištu Alexandru Ioan Cuza u Iaşiju (1990.-2006.); stipendija za specijalizaciju iz privatnog prava na Sveučilištu u Rennesu (1991.-1992.); docent na Sveučilištu Petre Andrei u Iaşiju (1999.-2002.); izvanredni profesor na Sveučilištu Littoral Côte d'Opale (LAB. RII) (2006.); sudac na Općem sudu od 12. siječnja 2007. do 26. studenoga 2010.
rođen 1950.; studij prava na Sveučilištu Erlangen-Nürnberg (1970.-1975.); Rechtsreferendar na području u nadležnosti Višeg regionalnog suda u Nürnbergu (1975.-1978.); referent u Saveznom ministarstvu gospodarstva (1978.-1982.); referent u stalnom predstavništvu Savezne Republike Njemačke pri Europskim zajednicama (1982.); referent u Saveznom ministarstvu gospodarstva, zadužen za pitanja prava Zajednice i prava tržišnog natjecanja (1983.-1992.); voditelj odjela „Pravo Europske unije“ (1992.-2007.) u Ministarstvu pravosuđa; voditelj njemačkog izaslanstva radne skupine „Sud“ pri Vijeću; zastupnik savezne vlade u brojnim poslovima pred Sudom Europskih zajednica; Sudac Općeg suda od 17. rujna 2007 do 26. rujna 2019.
rođen 1960.; diploma iz prava na Universitat Autónoma u Barceloni (1983.); sudac (1985.); od 1992. sudac specijaliziran za upravne sporove na Visokom sudu Kanarskih otoka, Santa Cruz de Tenerife (1992. i 1993.) i na Audiencia Nacional (Madrid, svibanj 1998.-kolovoz 2007.), gdje je odlučivao o pravnim sredstvima u fiskalnim sporovima (PDV), o pravnim sredstvima podnesenim protiv odredaba općih propisa Ministarstva gospodarstva i njegovih odluka u svezi s državnom pomoći ili s materijalnom odgovornosti državne uprave, te o pravnim sredstvima podnesenim protiv svih sporazuma središnjih regulatornih tijela u području bankarstva, burze, energetike, osiguranja i tržišnog natjecanja; sudski savjetnik na Ustavnom sudu (1993.-1998.); sudac Općeg suda od 17. rujna 2007. do 16. rujna 2013.
rođen 1962.; diplomirao na Institut d'études politiques u Parizu (1984.); student École nationale de la magistrature (1986.-1988.); sudac na tribunal de grande instance u Marseilleu (siječanj 1988.-siječanj 1990.); službenik u upravi za građanske poslove i žigove u Ministarstvu pravosuđa (siječanj 1990.-lipanj 1992.); zamjenik voditelja ureda, zatim voditelj ureda Opće uprave za tržišno natjecanje, potrošače i sprječavanje prijevara u Ministarstvu gospodarstva, financija i industrije (lipanj 1992.-rujan 1994.); tehnički savjetnik ministra pravosuđa (rujan 1994.-svibanj 1995.); sudac na tribunal de grande instance u Nîmesu (svibanj 1995.-svibanj 1996.); sudski savjetnik nezavisnog odvjetnika Légera na Sudu (svibanj 1996.-prosinac 2001.); stručni savjetnik na Cour de cassation (prosinac 2001.-kolovoz 2007.); sudac Općeg suda od 17. rujna 2007. do 16. rujna 2013.
Sten Frimodt Nielsen, rođen 1963. u Kopenhagenu (Danska), 1988. stječe diplomu iz prava na Københavns Universitetu (Sveučilište u Kopenhagenu, Danska).
Svoju profesionalnu karijeru započinje 1988. kao službenik u danskom Ministarstvu vanjskih poslova i tu dužnost obavlja do 1991., kada je imenovan tajnikom stalnog predstavništva Danske pri Ujedinjenim narodima u New Yorku (Sjedinjene Američke Države), a tu dužnost obavlja od 1991. do 1994. Nakon povratka u Dansku, prvo od 1994. do 1995. radi u pravnoj službi danskog Ministarstva vanjskih poslova, a potom od 1995. do 1998. u službi danskog predsjednika vlade, u svojstvu savjetnika, a potom glavnog savjetnika.
Od 1998. do 2001. godine je ministar savjetnik stalnog predstavništva Danske pri Europskoj uniji. Vraća se u službu danskog predsjednika vlade, gdje od 2001. do 2002. radi kao posebni savjetnik za pravna pitanja, od 2002. do 2004. kao voditelj odjela i pravni savjetnik, a zatim od 2004. do 2007. kao zamjenik državnog tajnika i pravni savjetnik.
S. Frimodt Nielsen također se od 1988. do 1991. bavi poučavanjem kao predavač međunarodnog i europskog prava na Københavns Universitetu, gdje potom preuzima dužnosti izvanrednog profesora.
Sudac Općeg suda od 17. rujna 2007. do 27. rujna 2023.
rođen 1946.; studij na Crescent College u Limericku, Clongowes Wood College, University College u Dublinu (B.A. degree i diploma iz europskog prava) i na Kings Inns; upisan u irsku odvjetničku komoru 1968.; barrister (1968.-1982.); Senior Counsel (Inner Bar of Ireland, 1982.-1986.); sudac na Circuit court (1986.-1997.); sudac na High Court of Ireland (1997.-2008.); bencher of Kings Inns; predstavnik Irske pri Savjetodavnom vijeću europskih sudaca (2000.-2008.); sudac Općeg suda od 15. rujna 2008. do 16. rujna 2013.
rođen 1957.; diploma iz prava na Sveučilištu u Ateni (1980.), magisterij iz javnog prava na Sveučilištu Paris I, Panthéon-Sorbonne (1981.); certifikat sveučilišnog centra za studije Zajednice i Europske studije (Sveučilište Paris I) (1982.); sudski savjetnik u Conseil d'État (Francuska) (1985.-1992.); viši sudski savjetnik u Conseil d'État (1992.-2005.); sudski savjetnik na Sudu (1994.-1996.); vanjski član grčkog Vrhovnog suda posebne nadležnosti (1998. i 1999.); pravni savjetnik u Conseil d'État (2005.); član posebnog suda za rješavanje disciplinskih pitanja koja se tiču sudaca (Francuska) (2006.); član Vrhovnog upravnosudskog vijeća (Francuska) (2008.); inspektor upravnih sudova (Francuska) (2009. i 2010.); sudac Općeg suda od 25. listopada 2010. do 7. listopada 2021.; sudac na Sudu od 7. listopada 2021..
rođen 1948.; diploma iz prava na Sveučilištu u Bukureštu (1971.); poslijediplomski studij iz međunarodnog radnog prava i europskog socijalnog prava, Sveučilište u Ženevi (1973.-1974.); doktorat iz pravnih znanosti na Sveučilištu u Bukureštu (1980.); asistent pripravnik (1971.-1973.), asistent (1974.-1985.), zatim predavač radnog prava na Sveučilištu u Bukureštu (1985.-1990.); glavni istraživač na Institutu za znanstvena istraživanja u području rada i socijalne sigurnosti (1990.-1991.); zamjenik glavnog ravnatelja (1991.-1992.), zatim ravnatelj (1992.-1996.) u Ministarstvu rada i socijalne skrbi; docent (1997.), zatim profesor na Nacionalnoj školi za političke i upravne studije (2000.); državni tajnik u Ministarstvu europskih integracija (2001.-2005.); voditelj odjela u Zakonodavnom vijeću Rumunjske (1996.-2001. i 2005.-2009.); direktor i osnivač Rumunjske revije za europsko pravo; predsjednik Rumunjskog društva za europsko pravo (2009.-2010.); agent rumunjske vlade pred sudovima Europske unije (2009.-2010.); sudac Općeg suda od 26. studenog 2010. do 19. rujna 2016.
rođen 1950.; diploma iz prava (Sveučilište La Sapienza u Rimu, 1973.); postdiplomski studij iz europskog prava na Collège d'Europe (Bruges, 1974.-1975.); službenik Komisije Europskih zajednica (uprava „Međunarodni odnosi“ u Općoj upravi za poljoprivredu, 1975.-1976.); član pravne službe Komisije Europskih zajednica (1976.-1991. i 1994.-1995.); predstavnik pravne službe Komisije Europskih zajednica u Luxembourgu (1990.-1991.); sudski savjetnik suca G. F. Mancinija na Sudu europskih zajednica (1991.-1994.); pravni savjetnik članova Komisije Europskih zajednica M. Montija (1995.-1997.) i F. Bolkesteina (2000.-2002.); direktor uprave „Politika javne nabave“ (2002.-2003.), uprave "Usluge, intelektualno i industrijsko vlasništvo, mediji i zaštita podataka" (2003.-2005.) i uprave „Usluge“ (2005.-2011.) pri općoj upravi „Unutarnje tržište“ Komisije Europskih zajednica; glavni pravni savjetnik i voditelj skupine „Pravda, sloboda i sigurnost, građansko i kazneno pravo“ u pravnoj službi Europske komisije (2011.-2012.); sudac Općeg suda od 17. rujna 2012 do 26. rujna 2019.
rođen 1949.; diploma iz ekonomije (Bachelor of Arts, 1974.) i prava (Master of Laws, 1977.) na Sveučilištu u Uppsali; referent u Ministarstvu vanjskih poslova (1977.); član švedske odvjetničke komore (od 1983.); član švedske radne skupine za pravo tržišnog natjecanja pri Međunarodnoj trgovačkoj komori (ICC); predavač prava tržišnog natjecanja (Sveučilišta u Lundu i Stockholmu); autor brojnih publikacija; sudac Općeg suda od 18. ožujak 2013 do 19. rujna 2016. godine.
rođen 1950.; diploma iz prava na Sveučilištu u Vilniusu (1973.); doktorat iz pravnih znanosti (1978.); asistent, predavač i potom docent na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Vilniusu (1977.-1992.); savjetnik u pravnom odjelu parlamenta Republike Litve (1990.-1992.); savjetnik u veleposlanstvu Litve u Belgiji (1992.-1994.); savjetnik u veleposlanstvu Litve u Francuskoj (1994.-1996.); član Europske komisije za ljudska prava (1996.-1999.); sudac Vrhovnog suda Litve (1999.-2011.); docent na katedri kaznenog prava Sveučilišta u Vilniusu (2003.-2013.); predstavnik Republike Litve u Zajedničkom nadzornom tijelu Eurojusta (2004.-2011.) ; sudac Ustavnog suda Republike Litve (2011.-2013.); sudac Općeg suda od 16. rujna 2013 do 26. rujna 2019.
Rođen 1952. u Budimpešti (Mađarska), Viktor Kreuschitz na Universitätu Wien (Sveučilište u Beču, Austrija) 1980. stječe diplomu iz prava, a 1981. doktorat iz pravnih znanosti.
Svoju profesionalnu karijeru započinje 1980. kao znanstveni asistent na Institutu für Staats- und Verwaltungsrecht na Universitätu Wien, a potom od 1981. do 1997. radi kao službenik u službi za ustavne poslove u uredu austrijskog saveznog kancelara. Usto je imenovan članom Datenschutzkommissiona (Odbor za zaštitu podataka, Austrija) od 1987. do 1997.
Zatim se pridružuje pravnoj službi Europske komisije kao pravni savjetnik i od 1997. do 2013. zastupa tu instituciju u velikom broju predmeta pred sudovima Unije i pred Sudom Europskog udruženja za slobodnu trgovinu.
Üldkohtu kohtunik alates 16. rujna 2013. kuni 15. rujna 2022.
Rođen 1960. u New Havenu (Sjedinjene Američke Države), Anthony Michael Collins 1984. stječe diplomu iz pravnih znanosti na Trinity Collegeu Dublin (Irska), a 1986. stječe diplomu Barristera-at-law na Honourable Society of King’s Inns (Dublin).
Svoju profesionalnu karijeru provodi u odvjetničkoj komori Irske kao Barrister-at-law od 1986. do 1990. i od 1997. do 2003., a potom kao Senior Counsel od 2003. do 2013. Od 1990. do 1997. privremeno prekida svoju djelatnost kao Barrister-at-law kako bi se pridružio Sudu Europskih zajednica kao sudski savjetnik u kabinetima sudaca Thomasa Francisa O’Higginsa (od 1990. do 1991.) i Johna L. Murrayja (od 1991. do 1997.). Imenovan je članom stalnog izaslanstva Vijeća odvjetničkih komora Europe (CCBE) pri Sudu Europske unije i Sudu Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) od 2006. do 2013. Od 2015. radi kao izvanredni profesor prava Unije na University Collegeu Cork (Sveučilište u Corku, Irska). Autor je mnogih publikacija i radova o irskom upravnom pravu i pravu Unije.
Sudac Općeg suda od 16. rujna 2013. do 7. listopada 2021. Nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 2021 do 7. listopada 2024.
rođen 1967.; diploma iz prava s počastima (1985.-1990.) i doktorski studij (1990.-1993.) na Universidad Complutense, Madrid; državni odvjetnik (2000.-2003.), Girona, Španjolska; savjetnik za pravne poslove i ljudska prava u privremenoj koalicijskoj vlasti, Bagdad, Irak (2003.-2004.); sudac u građanskim stvarima u prvom stupnju i istražni sudac (2003.-2007.), zatim glavni sudac, Girona (2008.); zamjenik voditelja integrirane misije Europske unije za uspostavu vladavine prava u Iraku, EUJUST LEX pri Vijeću Europske unije (2005.-2006.); pravni savjetnik na Ustavnom sudu Španjolske (2006.-2011. i 2013.); državni tajnik za sigurnost (2012.-2013.); stručnjak u području vladavine prava i reforme sigurnosnog sektora pri Vijeću Europske unije (2005.-2011.); vanjski sudski savjetnik u području temeljnih prava i kaznenog prava pri Europskoj komisiji (2011.-2013.); predavač i autor brojnih publikacija; sudac Općeg suda od 16. rujna 2013 do 26. rujna 2019.
Stéphane Gervasoni, rođen 1967. u Voironu (Francuska), diplomirao je 1988. na Institutu d’études politiques (Institut za političke studije, IEP) u Grenobleu (Francuska) i 1993. na École nationale d’administration (Državna škola za javnu upravu, ENA, Francuska) (godište Léona Gambette).
Svoju profesionalnu karijeru započinje 1993. na Conseilu d’État (Državno vijeće, Pariz, Francuska) kao sudski savjetnik, a zatim od 1996. radi kao viši sudski savjetnik (tu funkciju obavlja do 2008., kada je imenovan članom). Do 1997. obavlja funkciju suca izvjestitelja na odjelu za sporove, a istodobno je član socijalnog odjela (od 1996. do 1997.). Usporedno s time, od 1994. do 1996. povjerene su mu i funkcije povjerenika vlade pred posebnom pritužbenom komisijom za mirovine, koja je tada bila privremeno pridružena Conseilu d’État, te od 1995. do 1997. funkcije pravnog savjetnika pri francuskom Ministarstvu javnih službi i grada Pariza.
S. Gervasoni 1997. pridružuje se prefekturi departmana Yonne (Francuska) kao glavni tajnik, koji također obavlja funkcije potprefekta okruga Auxerre, i na tim dužnostima ostaje do 1999. Nakon toga pridružuje se prefekturi departmana Savoie (Francuska), gdje od 1999. do 2001. obavlja funkcije glavnog tajnika i funkcije potprefekta okruga Chambéry (Francuska).
Funkcije koje je S. Gervasoni obavljao u okviru Conseila d’État i javne uprave dovode ga na Sud Europskih zajednica, na kojem od 2001. do 2005. radi kao sudski savjetnik kod suca Jean-Pierrea Puissocheta. Imenovan je sucem Službeničkog suda Europske unije 5. listopada 2005., kada je taj novoosnovani sud počeo s radom. Ondje obavlja svoje dužnosti do 6. listopada 2011., i to u svojstvu predsjednika vijeća između 6. listopada 2008. i 6. listopada 2011.
- Gervasoni vraća se na svoju dužnost u Conseil d’État, u kojem je od 2011. do 2013. zamjenik predsjednika osmog vijeća odjela za sporove.
Osim toga, bavi se poučavanjem, u svojstvu predavača, od 1993. do 1995. na Institutu za političke studije (IEP) u Parizu te od 2016. na Sveučilištu u Luxembourgu. Osim toga, od 2001. do 2005. također je bio član komisije za pritužbe Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora (NATO) i od 2011. do 2013. član komisije za pritužbe Europske svemirske agencije (ESA).
Imenovan je sucem na Općem sudu 16. rujna 2013. Suci Općeg suda dvaput su ga izabrali predsjednikom vijeća i on tu dužnost obavlja od 21. rujna 2016. do 19. rujna 2022.
rođen 1945.; diploma na sveučilištu u Glasgowu (MA 1965., LLB 1967.) (povijest i engleska književnost, pravo); magisterij iz građanskog prava na sveučilištu Tulane u Louisiani (MCL 1969.); upis u imenik odvjetnika odvjetničkih komora u Škotskoj (1972.) i u New Yorku (1977.); imenovan za Queen’s Counsel (1988.); upis u imenik odvjetnika odvjetničke komore u Engleskoj i Walesu (1996.) i u imenik odvjetnika odvjetničke komore u Bruxellesu (1999.); rad u odvjetništvu kao član odvjetničkih komora u Edinburghu, Bruxellesu, Londonu i New Yorku; gostujući profesor (1991.) i počasni doktor(2009.) na sveučilištu u Glasgowu; bencher Middle Templea (2012.); arbitar Međunarodne trgovačke komore (ICC), Međunarodnog centra za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) i Sportskog arbitražnog suda (CAS); autor brojnih publikacija; sudac Općeg suda od 7. listopada 2015 do 31. siječnja 2020.
Rođen 1948. u Ateni (Grčka), Constantinos Iliopoulos 1971. stječe diplomu iz prava na Panepistimiju Athinon (Sveučilište u Ateni, Grčka) i 1974. diplomu iz ekonomskih znanosti na Oikonomiko Panepistimiju Athinon (Ekonomsko sveučilište u Ateni, Grčka). Na doktoratu je iz pravnih znanosti na Universitätu Hamburg (Sveučilište u Hamburgu, Njemačka), gdje 1984. brani doktorsku disertaciju iz područja prava tržišnog natjecanja.
Nakon što se 1973. upisao u odvjetničku komoru u Ateni, ondje obavlja odvjetničku djelatnost do 2016. Od 1992. do 2006. radi u Elliniki Epitropi Antagonismou (grčka Komisija za tržišno natjecanje). Od 2002. do 2003. pravni je savjetnik ciparske vlade u području prava društava i prava intelektualnog vlasništva radi pristupanja Cipra Europskoj uniji. Od 2007. do 2009. pravni je savjetnik pri grčkom ministru gospodarskog razvoja i energetike.
Usporedno s time predaje na Pravnom fakultetu Universitäta Hamburg: od 1980. do 1984. kao asistent na katedri za europsko pravo, od 1992. do 2006. kao predavač europskog prava, europskog potrošačkog prava, europskog prava društava, europskog trgovačkog prava i europskog prava intelektualnog vlasništva, a 2015. kao gostujući profesor. Usto od 2007. do 2015. predaje kao profesor međunarodnog i europskog ekonomskog prava na Pravnom fakultetu Democritio Panepistimija Thrakis (Demokritovo sveučilište u Traciji, Grčka), potom od 2015. do 2016. kao profesor na magistarskom studiju međunarodnog i europskog energetskog prava. Od 2016. počasni je profesor i predaje europsko energetsko pravo na tom magistarskom studiju.
Autor je mnogobrojnih publikacija i u svojoj se zemlji posvećuje organizaciji pravnog istraživanja u okviru Elliniki Enosi Eyropaikou Dikaioua (Helensko udruženje za europsko pravo), čiji je blagajnik od 1978. do 2002., zatim od 2002. do 2019. glavni tajnik i od 2019. član upravnog odbora. Od 2012. do 2016. je član osnivač i glavni tajnik, a zatim od 2017. predsjednik Elliniki Enosi Dikaiou Energeiasa (Helensko udruženje za energetsko pravo).
Budući da je zbog svojeg doktorskog studija u Hamburgu vezan uz njemačku pravnu kulturu, 1987. postaje potpredsjednik njemačko-helenskog udruženja pravnika (Hamburg), a 1990. glavni tajnik grčko-njemačkog udruženja pravnika (Atena). Osim toga, između 2005. i 2011. član je upravnog odbora Κentro Diethnous kai Eyropaikou Oikonomikou Dikaioua sti Thessaloniki (Centar za međunarodno i europsko ekonomsko pravo u Solunu, Grčka).
Sudac Općeg suda od 13. travnja 2016. do 15. rujna 2022.
rođen 1957.; diploma iz prava Sveučilišta Complutense u Madridu (1979.) i magisterij na Fletcher School of Law and Diplomacy Sveučilišta Tufts (Sjedinjene Države) (1985.); profesor prava na Sveučilištu CEU San Pablo (1985.-1993.); pravni savjetnik u Državnom vijeću (1983.-1996.); glavni tajnik u Center for the Advanced Study in the Social Sciences Zaklade Juan March (1991.-1996.); podtajnik u ministarstvu unutarnjih poslova (1996.-2001.); pravnik u gospodarstvu (2001.-2003.); odvjetnik (2004.-2005.); direktor magisterija iz međunarodnih odnosa i profesor prava na Instituto de Empresa (2007.-2013.); viši pravni savjetnik u Državnom vijeću (2005.-2016.); sudac Općeg suda od 13. travnja 2016 do 26. rujna 2019.
Rođen 1962. u Luxembourgu (Veliko Vojvodstvo Luksemburg), Dean Spielmann 1988. stječe diplomu iz prava na Universitéu catholique de Louvain (Katoličko sveučilište u Leuvenu, Belgija), a nakon toga 1990. stječe Master of Laws na Fitzwilliam Collegeu na Universityju of Cambridge (Sveučilište u Cambridgeu, Ujedinjena Kraljevina).
Od 1989. do 2004. obavlja odvjetničku djelatnost u luksemburškoj odvjetničkoj komori te usto na sveučilištu predaje, među ostalim, kazneno pravo, ljudska prava i postupke pred Europskim sudom za ljudska prava. Od 1991. do 1997. radi kao istraživački asistent na Universitéu catholique de Louvain i od 1996. do 2006. predaje kao izvanredni profesor na Universitéu du Luxembourg (Sveučilište u Luxembourgu, Luksemburg). Od 1997. do 2009. također predaje na Universitéu Nancy II (Sveučilište Nancy II, Francuska), a od 2017. do 2018. predaje na Institutu d'études politiques de Paris (Institut za političke studije u Parizu, Francuska).
Osim toga, autor je mnogih djela i članaka te član znanstvenih i uređivačkih odbora nekoliko pravnih časopisa.
Godine 2000. imenovan je članom Savjetodavnog odbora za ljudska prava u Luksemburgu, kojim predsjeda do 2004. Od 2002. do 2004. član je i Odbora za ljudska prava i Odbora za kazneno pravo Vijeća odvjetničkih komora Europe (CCBE), a također i Mreže nezavisnih stručnjaka Europske unije za temeljna prava.
Godine 2004. imenovan je sucem na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu (Francuska) i ondje 2011. obavlja dužnosti predsjednika odjela, 2012. potpredsjednika i od 2012. do 2015. predsjednika.
Rođen 1963. u Plungėu (Litva), Virgilijus Valančius 1986. stječe diplomu iz prava na Vilniaus universitetasu (Sveučilište u Vilniusu, Litva) i 2000. doktorat iz pravnih znanosti na Mykolo Romerio universitetasu (Sveučilište Mykolasa Romerisa, Litva). Godine 2008. na Mykolo Romerio universitetasu stječe diplomu o habilitaciji.
Od 1986. do 1990. obavlja dužnosti državnog odvjetnika. Od 1991. do 1994. obavlja dužnosti suca u svojoj matičnoj državi, a od 1993. do 1994. potpredsjednika Vilniaus miesto apylinkės teismasa (Općinski sud u Vilniusu, Litva). Od 1995. do 2002. obavlja dužnosti suca na Lietuvos apeliacinis teismasu (Žalbeni sud Litve), gdje je također predsjednik građanskog odjela. Od 2002. do 2013. obavlja dužnosti suca na Lietuvos vyriausiasis administracinis teismasu (Vrhovni upravni sud Litve), gdje je predsjednik od 2002. do 2008.
Od 1997. također predaje na Vilniaus universitetasu. Od 1998. do 2000. predavač je i na Mykolo Romerio universitetasu, a potom je ondje izvanredni profesor od 2000. do 2008. Od 2002. do 2006. obavlja dužnosti voditelja odjela za parnični postupak, a 2008. postaje profesor.
Od 2006. do 2008. predsjednik je Europskog udruženja sudaca (AEM) i od 2006. do 2014. potpredsjednik je Međunarodne udruge sudaca (UIM). Od 2000. do 2014. član je i Savjetodavnog vijeća europskih sudaca (CCJE) i u tom je svojstvu od 2010. do 2013. član upravnog odbora Udruženja državnih vijeća i vrhovnih upravnih sudova Europske unije (ACA-Europe). Usto je od 2008. do 2011. član savjetodavnog odbora Akademije za europsko pravo (ERA).
Sudac Općeg suda od 13. travnja 2016. do 27. rujna 2023.
rođen 1965.; diploma iz prava Sveučilišta Loránd Eötvös u Budimpešti (1990.), diploma iz povijesti umjetnosti (1992.) i Master of Laws Sveučilišta u Heidelbergu (1991.); doktor pravnih znanosti (2004.); odvjetnik u Odvjetničkoj komori u Budimpešti (1995.-2016.); izvanredni profesor prava (1991.-2005.) i redovni profesor prava (2005.-2016.) na Sveučilištu Loránd Eötvös; voditelj odjela za trgovačko pravo (2007.-2013.), potom voditelj odjela za privatno i trgovačko pravo kao i profesor (2013.-2016.) na Katoličkom sveučilištu Péter Pázmány u Budimpešti; gostujući profesor na Katoličkom sveučilištu u Lyonu (2013.-2016.); arbitar na Stalnom arbitražnom sudištu pri mađarskoj burzi i ad hoc arbitar (2004.-2016.); sudac Općeg suda od 13. travnja 2016 do 7. listopada 2021.; sudac na Sudu od 7. listopada 2021.
Rođen 1954. u Sliemi (Malta), Peter George Xuereb studira na Università ta' Malta (Sveučilište na Malti) i 1977. stječe diplomu iz prava, a 1979. magisterij iz prava na Universityju of London (Sveučilište u Londonu, Ujedinjena Kraljevina). Godine 1982. stječe doktorat iz pravnih znanosti na Universityju of Cambridge (Sveučilište u Cambridgeu, Ujedinjena Kraljevina).
Karijeru počinje kao predavač na Ealing Collegeu of Higher Education (Ujedinjena Kraljevina) od 1982. do 1984., zatim na Universityju of Exeter (Sveučilište u Exeteru, Ujedinjena Kraljevina) od 1984. do 1990. te na Universityju of London, Queen Mary and Westfield Collegeu od 1990. do 1993. Kao profesor predaje pravo od 1993. do 2016. na Università ta' Malta, gdje je također voditelj Katedre za europsko i komparativno pravo. Istodobno je predsjednik Centra za europsku dokumentaciju i istraživanje tog sveučilišta. Tijekom obavljanja tih dužnosti objavljuje mnoge publikacije u različitim područjima.
Odvjetnik je pri višim sudovima Malte od 1979., a od 1993. do 2016. radi i u privatnom sektoru kao pravni savjetnik. U tom svojstvu u istom razdoblju preuzima dužnosti kao savjetnik u malteškom Parlamentu. Od 1995. do 2016. pridonosi razvoju prava Unije kao predsjednik Malteške udruge za europsko pravo.
Sudac Općeg suda od 8. lipnja 2016. do 8. listopada 2018. Sudac Suda od 8. listopada 2018. do 7. listopada 2024.
Rođen 1964. u Stockholmu (Švedska), Fredrik Schalin 1991. stječe diplomu iz prava na Stockholms universitetu (Sveučilište u Stockholmu, Švedska), a 1990. diplomu iz prava i 1994. magisterij iz prava Zajednice i Europske unije na Universitéu de Paris I Panthéon-Sorbonne (Sveučilište Pariz I Panthéon-Sorbonne, Francuska).
Svoju profesionalnu karijeru započinje od 1991. do 1993. kao sudski savjetnik na Södertälje tingsrättu (Prvostupanjski sud u Södertäljeu, Švedska), a zatim od 1994. do 1995. na Svea hovrättu (Žalbeni sud u Stockholmu, Švedska). Od 1995. do 1996. obavlja dužnosti suca na Gotlands tingsrättu (Prvostupanjski sud u Gotlandu, Švedska) i na Norrtälje tingsrättu (Prvostupanjski sud u Norrtäljeu, Švedska), a potom od 1996. do 1997. na Svea hovrättu.
Godine 1997. postaje pomoćnik tajnika parlamentarnog odbora švedskog Ministarstva financija, a nakon toga 1999. imenovan je pravnim savjetnikom za europske poslove u švedskom Ministarstvu vanjskih poslova.
Godine 1998. stupa u službu Suda kao sudski savjetnik u kabinetu suca Hansa Ragnemalma, a te dužnosti ponovno obavlja od 1999. do 2006. u kabinetu suca Stiga von Bahra.
Nakon povratka u Švedsku radi kao pravnik od 2006. do 2008. i nakon upisa u odvjetničku komoru u Stockholmu 2008. kao odvjetnik. Od 2009. do 2016. obavlja dužnosti suca, a potom i predsjednika vijeća na Södertörns tingsrättu (Prvostupanjski sud u Södertörnu, Švedska).
Od 2006. do 2008. predaje na Stockholms universitetu, a od 2011. na Domstolsakademinu (švedska Pravosudna akademija).
rođen 1950.; doktor pravnih znanosti i odvjetnik, član Odvjetničke komore u Padovi; asistent, zatim istraživač u području civilnog i komparativnog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Padovi (1977. – 1982.); predavač prava Zajednice na Collegio Europeo (Parma, 1990. – 1998.), na pravnim fakultetima Sveučilišta u Padovi (1985. – 1987.), Sveučilišta u Macerati (1991. – 1994.), Sveučilišta u Napulju (1995.) i Sveučilišta u Milanu (2000. – 2001.); član Znanstvenog odbora „Master in European integration“ Sveučilišta u Padovi; dužnosnik, Uprava za knjižnicu, istraživanje i dokumentaciju Suda Europskih zajednica (1982. – 1984.); sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica pri nezavisnom odvjetniku G. F. Manciniju (1984. – 1988.); pravni savjetnik glavnog tajnika Europskog parlamenta E. Vincija (1988. – 1993.); načelnik odjela u pravnoj službi Europskog parlamenta (1995. – 1999.), direktor zakonodavnih poslova i nagodbi, međuinstitucionalnih odnosa i odnosa s nacionalnim parlamentima u Europskom parlamentu (1999. – 2004.); direktor vanjskih odnosa u Europskom parlamentu (2004. – 2006.); direktor zakonodavnih poslova u pravnoj službi Europskog parlamenta (2006. – 2011.); autor brojnih publikacija iz područja talijanskog građanskog prava i prava Europske unije; sudac Službeničkog suda od 6. listopada 2011. do 31. kolovoza 2016.; sudac Općeg suda od 19. rujna 2016 do 26. rujna 2019.
René Barents, rođen 1951. u Rotterdamu (Nizozemska), 1973. stječe diplomu iz prava i specijalizaciju iz ekonomije na Erasmus Universiteitu (Sveučilište Erasmus, Nizozemska). Svoje sveučilišno obrazovanje dopunjuje doktoratom iz pravnih znanosti na Universiteitu Utrecht (Sveučilište u Utrechtu, Nizozemska), gdje 1981. brani doktorat.
Upravo pri Europskom institutu Universiteita Utrecht započinje profesionalnu karijeru kao istraživač od 1973. do 1974., a zatim kao docent od 1974. do 1979., osobito u područjima europskog prava i gospodarskog prava. U tom svojstvu također predaje na Universiteitu Leiden (Sveučilište u Leidenu, Nizozemska) od 1979. do 1981. Kao redoviti profesor na Universiteitu Maastricht (Sveučilište u Maastrichtu, Nizozemska) od 1988. do 2003. predaje europsko pravo i ondje od 2003. ima titulu počasnog profesora europskog prava. Autor mnogih publikacija u području prava Unije, u službu Suda Europskih zajednica ulazi 1981., kao sudski savjetnik kod nezavisnih odvjetnika Pietera VerLorena van Themaata (od 1981. do 1986.) i Jeana Mischa (1986.). Zatim se pridružuje Službi za osoblje Suda u svojstvu načelnika Odjela za statusna prava zaposlenika od 1986. do 1987.
Od 1987. do 1991. zaposlen je na radnom mjestu u pravnoj službi Komisije Europskih zajednica, a od 1991. do 2000. ponovno obavlja dužnost sudskog savjetnika na Sudu, kod suca Paula Joana Georgea Kapteyna. Od 2000. do 2009. načelnik je odjela u Upravi za istraživanje i dokumentaciju, čiji je direktor od 2009. do 2011.
Osim toga, od 1993. do 2011. R. Barents obavlja dužnosti savjetnika na Gerechtshofu 's-Hertogenbosch (Žalbeni sud u ’s-Hertogenboschu, Nizozemska).
R. Barents imenovan je sucem Službeničkog suda 6. listopada 2011. i ondje obavlja svoje dužnosti do 31. kolovoza 2016.
Sudac Općeg suda od 19. rujna 2016. do 15. rujna 2022.
rođen 1966.; diploma iz prava Sveučilišta Loránd Eötvös u Budimpešti (1990.); Master of Laws Sveučilišta u Stockholmu (1995.); član Odvjetničke komore u Budimpešti; pravni savjetnik u mađarskom parlamentu tijekom procesa pristupanja Mađarske Europskoj uniji (1994. – 1996. i 2002. – 2004.); sudski savjetnik pri predsjedniku mađarskog Ustavnog suda (1997. – 2000.); potpredsjednik Tijela za zaštitu tržišnog natjecanja, zatim predsjednik Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja (2000. – 2002.); arbitar na Stalnom arbitražnom sudu za financijska tržišta i tržišta kapitala (2008. – 2014.); predavač (1990. – 1994.), viši predavač (1995. – 1999.), zatim izvanredni profesor (2003. – 2016.) na Sveučilištu Loránd Eötvös u Budimpešti; državni tajnik Ministarstva pravosuđa za europsku i međunarodnu pravosudnu suradnju (2014. – 2016.); sudac Općeg suda od 19. rujna 2016. do 1. kolovoza 2021., dana njegove smrti.
rođena 1967.; diploma iz prava Sveučilišta Alexandru Ioan Cuza de Iasi (1990.); doktorica pravnih znanosti (1999.); sutkinja na sudu 4. okruga u Bukureštu (1991. – 1996.); sutkinja (1996. – 1999.) i predsjednica odjela (1997. – 1999.) suda u Bukureštu; sutkinja (1999. – 2005.) i predsjednica odjela (1999. – 2003.) žalbenog suda u Bukureštu; član proširenog žalbenog vijeća Europskog patentnog ureda (2006. – 2016).; predavačica zatim ravnateljica Nacionalnog pravosudnog instituta (2011. – 2016.); sutkinja na Visokom kasacijskom sudu Rumunjske (2006. – 2016.); članica znanstvenog vijeća Nacionalnog pravosudnog instituta i upravnog odbora Nacionalne škole za pravosudne službenike (2011. – 2016.); članica vijeća doktorskog studija Sveučilišta u Bukureštu (2012. – 2016.); sutkinja Općeg suda od 19. rujna 2016. do 7. listopada 2021.; sutkinja na Sudu od 7. listopada 2021.
rođen 1974.; diploma iz prava (1997.) i doktorat iz pravnih znanosti (2007.) na Karlovu sveučilištu u Pragu; Master of Laws na Sveučilištu u Stockholmu (2000.); sudački vježbenik na općinskom sudu u Pragu (1997.-2001.); sudac okružnog suda u Pragu 2 (2001.-2005.); sudac Visokog upravnog suda Češke Republike (2005.-2016.); predavač pravnih predmeta, osobito prava Europske unije, na Karlovu sveučilištu u Pragu (2001.-2003.), Sveučilištu Masaryk u Brnu (2006.-2016.), Sveučilištu Palacký u Olomoucu (2014.-2016.) i Pravnoj akademiji Češke Republike (2001.-2016.); sudac na Općem sudu (2016.-2020.); sudac na Sudu od 6. listopada 2020.
Ramona Frendo, rođena 1971. na Malti, podrijetlom iz Zejtuna (Malta), 1993. stječe diplomu iz prava, a 1995. doktorat iz pravnih znanosti na Università ta' Malta (Malteško sveučilište). Nastavlja svoj studij na Universityju of Cambridge (Sveučilište u Cambridgeu, Ujedinjena Kraljevina), koje joj 1996. izdaje magisterij iz kriminologije. Svoj akademski put dopunjuje 2018. poslijediplomskim studijem iz europskog prava na King’s Collegeu London (London, Ujedinjena Kraljevina).
R. Frendo započinje svoju karijeru kao odvjetnica upisana u odvjetničkoj komori Malte, čime se bavi od 1996. do 2019. Usto, njezino multidisciplinarno znanje dovodi je do toga da od 1997. do 1998. radi na radnom mjestu pravne savjetnice u malteškom Ministarstvu socijalne zaštite i na radnom mjestu pravne stručnjakinje pri sudovima u Valletti (Malta) od 1997. do 2019., kao i u nekoliko društava za osiguranje od 2006. do 2019.
Od 2006. do 2019. članica je Malteškog nacionalnog arbitražnog vijeća, a od 2009. do 2019. Malteške komisije za zapošljavanje. Imenovana je članicom Nacionalne komisije za obitelj (Malta) od 2012. do 2013., kada također zasjeda u Komisiji za opću reformu pravosuđa (Malta), a zatim između 2014. i 2016. u Komisiji za pravnu reformu (Malta). Nakon što ju je 2016. malteška vlada imenovala savjetnicom u radnoj skupini „Vize” Vijeća Europske unije, ona predsjeda tom radnom skupinom u okviru malteškog predsjedanja Vijećem u prvoj polovici 2017.
Rođen 1979. u Klaipėdi (Litva), Rimvydas Norkus 2001. stječe magisterij iz prava na Vilniaus universitetasu (Sveučilište u Vilniusu, Litva). Godine 2005. stječe doktorat iz pravnih znanosti na Mykolo Romerio universitetasu (Sveučilište Mykolasa Romerisa, Litva).
Svoju profesionalnu karijeru započinje kao sudački vježbenik na Lietuvos apeliacinis teismasu (Žalbeni sud Litve) od 1999. do 2000. te na tom sudu od 2000. do 2003. obavlja dužnosti savjetnika predsjednika. Od 2003. do 2009. direktor je službe za sudsku praksu Lietuvos vyriausiasis administracinis teismasa (Vrhovni upravni sud Litve).
Od 2009. do 2010. radi kao pravnik lingvist u Europskom parlamentu, nakon čega se vraća u svoju zemlju kako bi ondje od 2010. do 2012. obavljao dužnosti direktora Odjela za pravno istraživanje Lietuvos Aukščiausiasis Teismasa (Vrhovni sud Litve). Od 2012. do 2013. radi kao sudac na Lietuvos apeliacinis teismasu, a zatim tijekom godinu dana na Lietuvos Aukščiausiasis Teismasu, sudu kojeg je od 2014. do 2019. predsjednik. Osim toga, od 2016. do 2018. predsjednik je Lietuvos Teisėjų tarybe (Sudbeno vijeće Litve).
Od 2007. do 2008. također se posvećuje poučavanju kao gostujući profesor na Mykolo Romerio universitetasu, a od 2012. do 2019. profesor je na Institutu privatnog prava tog sveučilišta. Također je autor mnogobrojnih pravnih publikacija.
rođen 1944.; njemački državljanin; asistent, zatim asistent-profesor na Pravnom fakultetu (Berlin); odvjetnik (Frankfurt); pravnik-lingvist na Sudu; sudski savjetnik predsjednika Suda H. Kutschera, zatim njemačkog suca na Sudu; zamjenik tajnika na Sudu; tajnik Prvostupanjskog suda od 10. listopada 1989. do 5. listopada 2005.; preminuo 26. rujna 2009.
Rođen 1968. u Versaillesu (Francuska), Emmanuel Coulon studira pravo na Universitéu Panthéon-Assas (Paris II) (Sveučilište Panthéon-Assas (Paris II), Francuska) i menadžment na Universitéu Paris-Dauphine (Paris IX) (Sveučilište Paris-Dauphine (Paris IX), Francuska) te na njima 1990. stječe diplomu iz prava i 1991. diplomu iz menadžmenta. Nakon toga 1992. stječe Master of Laws iz europskog prava (LLM) na Collègeu d’Europe u Brugesu (Belgija).
Godine 1993. polaže prijemni ispit za regionalni centar za izobrazbu za odvjetničku profesiju u Parizu. Godine 1995. stječe certifikat odvjetničke komore u Bruxellesu (Belgija) o sposobnosti za obavljanje odvjetničke profesije i obavlja tu profesiju kao član jednog međunarodnog odvjetničkog ureda. Godine 1998. uspješan je kandidat na općem natječaju Komisije Europskih zajednica.
Od 1996. radi za predsjednika Općeg suda Antonija Saggia kao sudski savjetnik u okviru „task forcea” zaduženog za predmete o tržišnom natjecanju. Od 1998. do 2002. radi kao sudski savjetnik u kabinetu predsjednika Boa Vesterdorfa. Godine 2003. imenovan je na novoosnovanu funkciju voditelja kabineta predsjednika Općeg suda.
Autor je publikacija iz prava Unije, osobito u područjima postupovnog prava i sudovanja.
Tajnik Općeg suda od 6. listopada 2005. do 30. travnja 2023.
