Predmet C-634/21
OQ
protiv
Land Hessen
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Wiesbaden)
Presuda Suda (prvo vijeće) od 7. prosinca 2023.
„Zahtjev za prethodnu odluku – Zaštita pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka – Uredba (EU) 2016/679 – Članak 22. – Automatizirano pojedinačno donošenje odluka – Agencije za provjeru kreditne sposobnosti – Automatizirano utvrđivanje ocjene vjerojatnosti o ispitanikovoj sposobnosti da ubuduće ispuni obveze plaćanja (scoring) – Upotreba te ocjene vjerojatnosti od treće strane”
1. Zaštita pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka – Uredba 2016/679 – Pravna sredstva – Sudski pravni lijek protiv odluke o pritužbi koju je donijelo nadzorno tijelo – Sudski nadzor – Doseg – Granice – Nepostojanje
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2016/679, čl. 78. st. 1.)
(t. 34.)
2. Zaštita pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka – Uredba 2016/679 – Ispitanikovo pravo da se na njega ne odnosi odluka koja se temelji isključivo na automatiziranoj obradi – Automatizirano pojedinačno donošenje odluka – Pojam – Automatizirano utvrđivanje ocjene vjerojatnosti o ispitanikovoj kreditnoj sposobnosti, koje provodi agencija za provjeru kreditne sposobnosti, a upotrebljava treća strana – Uključenost – Uvjeti
(Uredba 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća, uv. izj. 71., čl. 4. t. 4. i čl. 22. st. 1.)
(t. 43., 46.-50., 60.-63., 73. i izreka)
3. Zaštita pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka – Uredba 2016/679 – Ispitanikovo pravo da se na njega ne odnosi odluka koja se temelji isključivo na automatiziranoj obradi – Iznimke – Donošenje odluke koja se temelji isključivo na automatiziranoj obradi i koja je dopuštena pravom države članice – Obveza poštovanja uvjetâ i zahtjevâ predviđenih navedenom uredbom – Provjera koja je na nacionalnom sudu
(Uredba 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća, uv. izj. 71., čl. 4., čl. 6. i čl. 22. st. 2. do st.4.)
(t. 53.-55., 64., 67.-70., 72.)
Kratak prikaz
Schufa Holding AG, društvo privatnog prava osnovano u skladu s njemačkim pravom, pruža svojim ugovornim partnerima informacije o kreditnoj sposobnosti osoba. U tu svrhu ispitaniku dodjeljuje ocjenu („score”) koju utvrđuje iz određenih obilježja osobe na temelju matematičko-statističkih postupaka. Ocjenjivanje služi predviđanju budućeg ponašanja osobe, primjerice otplate kredita, na temelju njezina razvrstavanja u skupinu drugih osoba s usporedivim obilježjima.
Nakon što je SCHUFA izdala negativno mišljenje i proslijedila ga kreditnoj instituciji, osobi OQ ta je institucija odbila odobriti kredit. Osoba OQ je od SCHUFA-e zatražila da joj omogući pristup podacima koji se na nju odnose i da izbriše navodno pogrešne podatke. Međutim, SCHUFA joj je dostavila samo njezine kreditne bodove i, općenito, načine njihova izračuna, pozivajući se, u preostalom dijelu, na poslovnu tajnu.
Osoba OQ zatim je protiv SCHUFA-e podnijela pritužbu HBDI-ju(1), njemačkom nadzornom tijelu, koje ju je odbilo uz obrazloženje da je djelatnost SCHUFA-e u skladu s njemačkim zakonodavstvom kojim se uređuju načini upotrebe ocjene kreditne sposobnosti(2).
Povodom tužbe osobe OQ protiv odluke HBDI-ja, Verwaltungsgericht Wiesbaden (Upravni sud u Wiesbadenu, Njemačka) uputio je Sudu pitanje o tumačenju odredbi OUZP-a(3) koje se odnose na ispitanikovo pravo da se na njega ne odnosi odluka koja se temelji isključivo na automatiziranoj obradi, uključujući izradu profila(4).
Sud u svojoj presudi prvi put tumači odredbe OUZP-a koje se odnose na osjetljivo područje odluka koje se temelje isključivo na automatiziranoj obradi. U tom kontekstu odlučuje o pitanju predstavlja li automatizirano utvrđivanje ocjene vjerojatnosti koje provodi agencija za provjeru kreditne sposobnosti u pogledu kreditne sposobnosti osoba automatizirano pojedinačno donošenje odluka i je li stoga obuhvaćeno područjem primjene tih odredbi.
Ocjena Suda
Najprije, Sud utvrđuje da su u ovom slučaju ispunjena tri kumulativna uvjeta primjenjivosti odredbi OUZP-a kojima se uređuje ispitanikovo pravo da se na njega ne odnosi odluka koja se temelji isključivo na automatiziranoj obradi, uključujući izradu profila.
Kad je riječ o prvom uvjetu, koji se odnosi na postojanje odluke, Sud pojašnjava da pojam „odluka” ima širok doseg i da može obuhvaćati rezultat izračuna kreditne sposobnosti ispitanika u obliku ocjene vjerojatnosti o njegovoj sposobnosti da ubuduće ispuni obveze plaćanja.
Kad je riječ o drugom uvjetu, prema kojem se odluka mora „temelji[ti] isključivo na automatiziranoj obradi, uključujući izradu profila”, prema mišljenju Suda, nije sporno da djelatnost društva o kojoj je riječ odgovara definiciji „profila”(5) i da je stoga taj uvjet ispunjen u ovom slučaju. Štoviše, sud koji je uputio zahtjev izričito napominje da je u pitanju automatizirano utvrđivanje ocjene vjerojatnosti koje se temelji na osobnim podacima koji se odnose na ispitanika i na njegovoj sposobnosti da ubuduće otplaćuje kredit.
Kad je riječ o trećem uvjetu prema kojem odluka mora proizvoditi „pravne učinke” u odnosu ispitanika ili „slično na njega značajno” utjecati, Sud ističe da je u ovom slučaju ta ocjena vjerojatnosti „odlučujuća” za djelovanje treće strane kojoj se ta ocjena prenosi. Naime, nedovoljna ocjena vjerojatnosti gotovo uvijek dovodi do odbijanja odobravanja kredita. Stoga ta ocjena u svakom slučaju značajno utječe na ispitanika.
Sud iz toga zaključuje da, u slučaju u kojem ocjena vjerojatnosti koju je utvrdila agencija za provjeru kreditne sposobnosti i o kojoj je obaviještena banka ima odlučujuću ulogu prilikom odobravanja kredita, utvrđivanje te ocjene treba kvalificirati kao odluku koja u odnosu na ispitanika proizvodi „pravne učinke koji se na njega odnose ili na sličan način značajno na njega utječu”(6).
Nadalje, Sud naglašava da se tim tumačenjem, a osobito širokim dosegom pojma „odluka”, jača djelotvorna zaštita iz OUZP-a. Suprotno tomu, usko tumačenje prema kojem utvrđivanje ocjene vjerojatnosti treba smatrati isključivo pripremnim aktom te se samo akt koji je donijela treća strana može, ovisno o slučaju, kvalificirati kao „odluka”, dovelo bi do praznine u pravnoj zaštiti. Naime, u tom slučaju utvrđivanje takve ocjene ne bi bilo obuhvaćeno posebnim zahtjevima predviđenima u OUZP-u(7), iako se taj postupak temelji na automatiziranoj obradi i proizvodi učinke koji značajno utječu na ispitanika s obzirom na to da je ta ocjena vjerojatnosti odlučujuća za djelovanje treće strane kojoj se ta ocjena prenosi.
Usto, s jedne strane, ispitanik se ne može pozivati na svoje pravo na pristup posebnim informacijama(8) pred agencijom za provjeru kreditne sposobnosti koja utvrđuje ocjenu vjerojatnosti u odnosu na ispitanika, ako ta agencija ne donese automatiziranu odluku. S druge strane, čak i pod pretpostavkom da je akt koji je donijela treća strana obuhvaćen odredbama OUZP-a koje se odnose na ispitanikovo pravo da se na njega ne odnosi odluka koja se temelji isključivo na automatiziranoj obradi, ta treća osoba ne bi bila u mogućnosti pružiti te posebne informacije jer njima uopće ne raspolaže.
Naposljetku, Sud ističe da činjenica da je utvrđivanje ocjene vjerojatnosti obuhvaćeno odredbama OUZP-a kojima se uređuje ispitanikovo pravo da se na njega ne odnosi odluka koja se temelji isključivo na automatiziranoj obradi ima za posljedicu da je zabranjeno osim ako bi jedna od iznimaka bila primjenjiva i ako bi se poštovali posebni zahtjevi predviđeni u OUZP-u.
Usto, svaka obrada osobnih podataka mora, s jedne strane, biti u skladu s načelima koja se odnose na obradu podataka utvrđenima u OUZP-u i, s druge strane, imajući osobito u vidu načelo zakonitosti obrade, ispunjavati jedan od uvjeta za zakonitost.
U tom kontekstu Sud ističe da se sud koji je uputio zahtjev poziva na iznimku prema kojoj je donošenje odluke koja se temelji isključivo na automatiziranoj obradi dopušteno odobriti ako je to predviđeno pravom države članice. U tom pogledu pojašnjava da je na tom sudu da provjeri može li se nacionalno zakonodavstvo kojim se uređuju načini upotrebe ocjene kreditne sposobnosti kvalificirati kao pravna osnova kojom se dopušta donošenje takve odluke i, u slučaju potvrdnog odgovora, jesu li u ovom slučaju ispunjeni uvjeti koji se odnose na tu iznimku i uvjeti koji se odnose na načela primjenjiva na obradu, predviđeni u OUZP-u.