Predmet T‑362/10

Vtesse Networks Ltd

protiv

Europske komisije

„Državne potpore – Potpora za uvođenje širokopojasnih mreža najnovije generacije u regiji Cornwall i na otočju Scilly – Odluka kojom se potpora proglašava spojivom s unutarnjim tržištem – Članak 107. stavak 3. točka (c) UFEU‑a – Tužba za poništenje – Nepostojanje bitnog utjecaja na konkurentsku poziciju – Aktivna procesna legitimacija – Postupovna prava zainteresiranih strana – Djelomična nedopuštenost – Nepostojanje sumnji koje opravdavaju pokretanje formalnog istražnog postupka“

Sažetak – Presuda Općeg suda (deveto vijeće) od 5. studenoga 2014.

1.      Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Određivanje predmeta spora – Sažeti prikaz iznesenih razloga

(Statut Suda, čl. 21. podst. 1. i čl. 53. podst. 1.; Poslovnik Općeg suda, čl. 44. st. 1. t. (c))

2.      Sudski postupak – Intervencija – Prigovor nedopuštenosti koji tuženik nije istaknuo – Nedopuštenost – Apsolutna zapreka vođenju postupka – Sudsko ispitivanje po službenoj dužnosti

(Statut Suda, čl. 40. podst. 4. i čl. 53.; Poslovnik Općeg suda, čl. 113.)

3.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Komisijina odluka kojom se utvrđuje spojivost državne potpore s unutarnjim tržištem bez otvaranja službenog ispitnog postupka – Tužba konkurentskog poduzetnika koja ne dokazuje bitan utjecaj na položaj tužitelja na tržištu – Nedopuštenost

(čl. 108. st. 2. UFEU‑a i čl. 263. podst. 4. UFEU‑a)

4.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Komisijina odluka kojom se utvrđuje spojivost državne potpore s unutarnjim tržištem bez otvaranja službenog ispitnog postupka – Tužba zainteresiranih strana u smislu članka 108. stavka 2. UFEU‑a – Tužba za zaštitu postupovnih prava zainteresiranih strana – Dopuštenost – Razlozi koji mogu biti istaknuti – Teret dokazivanja

(čl. 108. st. 2. UFEU‑a i čl. 263. st. 4. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 659/1999, čl. 1. t. (h), čl. 4. st. 3. i čl. 6. st. 1.)

5.      Sudski postupak – Iznošenje novih razloga tijekom postupka – Pretpostavke – Dopuna postojećeg razloga koja je njim usko povezana

(Poslovnik Općeg suda, čl. 48. st. 2.)

6.      Potpore koje dodjeljuju države – Komisijino ispitivanje – Upravni postupak – Komisijina obveza da pozove zainteresirane strane da podnesu svoje primjedbe – Pravo zainteresiranih stranaka koje nisu dotične države članice da sudjeluju u upravnom postupku u odgovarajućoj mjeri – Granice

(čl. 108. st. 2. UFEU‑a)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 28., 29.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 33.)

3.      Subjekti koji nisu adresati neke odluke mogu tvrditi da se ta odluka osobno odnosi na njih u smislu članka 263. stavka 4. UFEU‑a samo ako na njih utječe zbog određenih osobina koje su im svojstvene ili zbog neke činjenične situacije koja ih razlikuje od bilo koje druge osobe, izdvajajući ih zbog toga pojedinačno, poput osoba kojima je odluka upućena.

To je osobito slučaj kada je, što se tiče tužbe za poništenje odluke kojom se državna potpora proglašava spojivom s unutarnjim tržištem, na položaj tužitelja na tržištu bitno utjecala potpora koja je predmet odluke o kojoj je riječ, a koje je on korisnik. Dakle, na tužitelju je da prikladno uputi na razloge zbog kojih bi Komisijina odluka mogla povrijediti njegove legitimne interese, bitno utječući na njegov položaj na predmetnom tržištu. Što se tiče određivanja bitnog utjecaja, poduzetnik koji je tužitelj ne može se pozivati isključivo na svoje svojstvo konkurenta u odnosu na onoga koji je korisnik potpore, već usto mora dokazati, uzimajući u obzir svoj stupanj mogućeg sudjelovanja u postupku i važnost utjecaja na svoj položaj na tržištu, da je u činjeničnoj situaciji koja ga izdvaja pojedinačno poput osobe kojoj je takva odluka upućena.

Stoga, ako poduzetnik koji je tužitelj nije dokazao da je pobijana odluka kojom je potpora proglašena spojivom s unutarnjim tržištem bitno utjecala na njegov konkurentski položaj, on nema aktivnu procesnu legitimaciju za dovođenje u pitanje njezine osnovanosti.

(t. 36., 37., 51., 58., 59.)

4.      Kada Komisija donese odluku u skladu s člankom 4. stavkom 3. Uredbe Vijeća br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. UFEU‑a utvrđujući da je potpora spojiva s unutarnjim tržištem, ona također implicitno odbija pokrenuti formalni istražni postupak propisan u članku 108. stavku 2. UFEU‑a i članku 6. stavku 1. Uredbe br. 659/1999. Zainteresirane strane, koje su u skladu s člankom 1. točkom (h) Uredbe br. 659/1999 osobe, poduzetnici ili udruženja poduzetnika na čije interese može utjecati dodjela potpore, to jest osobito konkurentski poduzetnici koji su korisnici te potpore i kojima postupovna jamstva formalnog istražnog postupka mogu biti od koristi, mogu osigurati usklađenost s tim samo ako budu mogle osporavati tu odluku pred sudom Europske unije. Dakle, u tim uvjetima njihova tužba može biti usmjerena samo na zaštitu postupovnih prava koja imaju na temelju članka 108. stavka 2. UFEU‑a i članka 6. stavka 1. Uredbe br. 659/1999. Stoga, kada je utvrđeno da je potpora koja je namijenjena uvođenju širokopojasnih mreža najnovije generacije u određenoj regiji koje izvršava telekomunikacijski operater spojiva s unutarnjim tržištem, konkurentskog telekomunikacijskog operatera na tržištu pružanja specijaliziranih telekomunikacijskih usluga treba smatrati zainteresiranom stranom u smislu članka 108. stavka 2. UFEU‑a koja ima aktivnu procesnu legitimaciju za postupanje protiv pobijane odluke u dijelu u kojem svojom tužbom namjerava zaštititi svoja postupovna prava.

Što se tiče razloga koje može istaknuti zainteresirana stranka, argumenti o meritumu mogu se uzeti u obzir samo u dijelu u kojem mogu podržati tužbeni razlog koji se temelji na postojanju sumnji koje bi opravdavale pokretanje formalnog istražnog postupka. Međutim, argumenti moraju biti definirani tako da su povezani s činjenicom koju treba dokazati, odnosno postojanjem sumnji u vezi sa spojivošću mjere s unutarnjim tržištem. U tim okolnostima, sud Unije stoga ne može uzeti u obzir razloge koji se temelje na očitoj pogreški prilikom ocjene činjenica i postojanju zlouporabe vladajućeg položaja samo u dijelu u kojem se oni oslanjaju na argumente kojima se nastoji dokazati da Komisija nije uspjela nadvladati sumnje s kojima je bila suočena tijekom prethodne faze ispitivanja.

Osim toga, teret dokaza postojanja takvih sumnji je na zainteresiranoj strani i može ga pružiti kada postoji skup usuglašenih dokaza koji se s jedne strane odnose na okolnosti i trajanje prethodne faze ispitivanja, a s druge strane na sadržaj pobijane odluke. Štoviše, na toj je strani da identificira dokaze koji se odnose na sadržaj odluke kako bi dokazala postojanje sumnji. U tom pogledu, kada tužitelj samo upućuje na argumente istaknute na temelju drugog tužbenog razloga, na njemu je da precizno identificira one argumente koji su istaknuti na tom temelju, a prema njegovu mišljenju mogu dokazati postojanje takvih sumnji. U tom kontekstu, ako se tužitelj ograničava na upućivanje na sažetak činjenica iz tužbe i izlaganja koja se odnose na prva dva tužbena razloga, to neodređeno upućivanje koje se ne temelji ni na kakvim dokazima ne omogućava sudu Unije da identificira precizne dokaze u okviru tužbenih razloga koji bi prema mišljenju tužitelja mogli dokazati postojanje sumnji i osnovanost tužbenih razloga.

(t. 42., 47., 69.‑71., 82., 88.‑90.)

5.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 83.‑85.)

6.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 93.‑96.)