Tužba podnesena 1. rujna 2021. – Bastion Holding i dr./Komisija

(predmet T-513/21)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Bastion Holding BV (Amsterdam, Nizozemska) i 35 ostalih tužitelja (zastupnik: B. Braeken, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

poništi Odluku Komisije C(2021) 4735 final od 22. lipnja 2021. u predmetu o državnoj potpori SA.63257 (2021/N) – Nizozemska COVID-19: Četvrta izmjena programa dodjele izravnih bespovratnih sredstava za podmirivanje fiksnih troškova poduzeća pogođenih izbijanjem bolesti COVID-19 (izmjene u SA.57712, SA.59535, SA.60166, SA.62241);

naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu dva tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji o Komisijinu propustu da pokrene službeni istražni postupak jer je pogrešno odlučila da spojivost sporne mjere državne potpore s unutarnjim tržištem nije dovedena u pitanje.

Tvrdi se da mjera državne potpore izaziva ozbiljnu sumnju u pogledu svoje spojivosti s unutarnjim tržištem s obzirom na to da nije prikladna za postizanje svog cilja i da je neproporcionalna tom cilju.

Kao prvo, tužitelji tvrde da je državna potpora neproporcionalna cilju koji se njome želi postići. Trenutačni sustav prekoračuje ono što je potrebno da se spriječi manjak likvidnosti malih i srednjih poduzeća i podmire njihovi fiksni troškovi. Zapravo, neproporcionalni iznos koji se dodjeljuje malim i srednjim poduzećima omogućuje im da budu konkurentnija, s obzirom na to da nisu ograničena svojim fiksnim troškovima. Osim toga, mala i srednja poduzeća koja su primila potporu ne moraju se u mjeri u kojoj i tužitelji oslanjati na vlastita sredstva kako bi ostala konkurentna. Tužitelji samo mogu primiti iznos od ukupno najviše 1 200 000 eura kako bi njihova trideset tri hotela nastavila raditi. Većina konkurenata društva Bastion može primiti potporu u iznosu do 550 000 eura po pojedinom hotelu prema trenutačnom sustavu, samo zbog toga što su franšize i/ili zato što eksternaliziraju brojne povezane hotelske usluge drugim poduzećima i imaju manje novaca na svojoj bilanci. Mjera državne potpore stoga jamči usporedivo mnogo veći iznos državne potpore poduzećima koja se mogu kvalificirati kao mala i srednja poduzeća od iznosa državne potpore koja se dodjeljuje velikim poduzećima, unatoč činjenici da velika poduzeća imaju znatnije fiksne troškove i (relativno) veći gubitak prihoda. To daje malim i srednjim poduzećima nepoštenu konkurentsku prednost u odnosu na veća poduzeća poput tužiteljâ.

Kao drugo, tužitelji tvrde da mjera državne potpore nije prikladna za postizanje njezina cilja koji se sastoji u tome da se isprave ozbiljni poremećaji u nizozemskom gospodarstvu podmirivanjem fiksnih troškova poduzeća koja su pretrpjela gubitak prihoda od 30% kao rezultat izbijanja bolesti COVID-19 i vladinih mjera koje su zatim nametnute. Najviši iznos potpore je neprimjeren za postizanje cilja mjere državne potpore. Mjera državne potpore velikim poduzećima odobrava najviše 1 200 000 eura. Takav iznos nije dovoljan da se isprave ozbiljni poremećaji u nizozemskom gospodarstvu osiguravanjem da ta poduzeća ostanu gospodarski održiva. Osobito za velika poduzeća kao što su to tužitelji, taj najviši iznos od 1 200 000 eura nije dovoljan da se učinkovito odgovori na gubitak prihoda kao posljedicu izbijanja bolesti COVID-19.

Konkretno, prema mišljenju tužitelja, trenutačni sustav nije prikladan za otklanjanje poremećaja u hotelskom sektoru. Kao što je to istaknuto u mnogim međunarodnim i nacionalnim istraživanjima, hotelski sektor je jedan od sektora koji su bili najteže pogođeni krizom uzrokovanom bolešću COVID-19 i naknadnim strogim vladinim mjerama. Prosječno smanjenje prihoda u hotelskom sektoru je znatno veće nego u drugim sektorima. Prosječno smanjenje prihoda u smještajnom i prehrambenom sektoru iznosilo je 33.9% u 2020., dok se prihod tužiteljâ smanjio za 60% u drugom tromjesečju 2021. u usporedbi s drugim tromjesečjem 2019. Tako su tužitelji, kao veliko poduzeće, pretrpjeli znatno veći gubitak prihoda od prosječnog gubitka prihoda koji su pretrpjela poduzeća koja posluju na (ionako) najviše pogođenom prehrambenom i smještajnom sektoru. Mjera državne potpore to uopće ne uzima u obzir. Umjesto toga, primjenjuje univerzalni sustav koji je očito neprikladan u ovoj izuzetno kompleksnoj situaciji.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila postupovne nepravilnosti, jer sporna odluka nije dostatno obrazložena.

Drugi razlog za poništenje odnosi se na navodne postupovne nedostatke pobijane odluke. Tvrdi da je odluka nedovoljno obrazložena jer se ne odnosi na (opravdanje) neproporcionalne razlike između najvišeg iznosa potpore za mala i srednja poduzeća i onog za velika poduzeća neovisno o njihovom obliku. Ne odnosi se ni na prikladnost same mjere, ni na činjenicu da su mala i srednja poduzeća imala pravo na potporu u okviru dvaju prethodnih mjera potpora. Komisija stoga svojom odlukom nije omogućila tužiteljima da utvrde razloge zbog kojih je odlučila smatrati državnu potporu usklađenom s unutarnjim tržištem. Time je povrijeđen članak 296. UFEU-a.

____________