CURIA - Documents

Home > Search form > List of results > Documents

Start printing

Language of document : ECLI:EU:C:2017:376

Mišljenje C-2/15

Mišljenje na temelju članka 218. stavka 11. UFEU-a

„Mišljenje na temelju članka 218. stavka 11. UFEU-a – Sporazum o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Singapura – Sporazum ‚nove generacije’ o kojem se pregovaralo nakon stupanja na snagu UEU-a i UFEU-a – Nadležnost za sklapanje sporazuma – Članak 3. stavak 1. točka (e) UFEU-a – Zajednička trgovinska politika – Članak 207. stavak 1. UFEU-a – Trgovina robom i uslugama – Izravna strana ulaganja – Javna nabava – Komercijalni aspekti intelektualnog vlasništva – Tržišno natjecanje – Trgovina s trećim zemljama i održivi razvoj – Socijalna zaštita radnika – Zaštita okoliša – Članak 207. stavak 5. UFEU-a – Usluge u području prometa – Članak 3. stavak 2. UFEU-a – Međunarodni sporazum koji može utjecati na zajednička pravila ili izmijeniti njihov opseg – Pravila sekundarnog prava Unije u području slobodnog pružanja usluga u području prometa – Strana ulaganja koja nisu izravna – Članak 216. UFEU-a – Sporazum nužan za ostvarivanje jednog od ciljeva iz Ugovorâ – Slobodno kretanje kapitala i platnog prometa između država članica i trećih zemalja – Sukcesija ugovora u području ulaganja – Zamjenjivanje sporazuma o ulaganjima između država članica i Republike Singapura – Institucionalne odredbe sporazuma – Rješavanje sporova između ulagača i država – Rješavanje sporova između stranaka”

Sažetak – Mišljenje Suda (puni sastav) od 16. svibnja 2017.

1. Zajednička trgovinska politika – Međunarodni sporazumi – Sklapanje – Unijina nadležnost – Nadležnost za sklapanje sporazuma koji se odnose na trgovinu robom i uslugama – Doseg – Sporazum o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Singapura – Odredbe čiji cilj je olakšati trgovinu robom ili odobriti mjere zaštite trgovine – Uključenost

(čl. 3. st. 1. t. (e) i čl. 207. st. 1. UFEU-a)

2. Zajednička trgovinska politika – Međunarodni sporazumi – Sklapanje – Unijina nadležnost – Doseg – Podvrgavanje sporazuma u području prometa sustavu zajedničke prometne politike – Predmet

(čl. 3. st. 1. t. (e) i čl. 207. st. 5. UFEU-a)

3. Zajednička trgovinska politika – Međunarodni sporazumi – Sklapanje – Unijina nadležnost – Doseg – Podvrgavanje sporazuma u području prometa sustavu zajedničke prometne politike – Neprimjenjivost u slučaju sporazuma koji se odnosi na usluge koje nisu neraskidivo povezane s uslugom prijevoza – Obveze koje se odnose na usluge popravka i održavanja zrakoplova i načine sudjelovanja u javnim nabavama u području prometa – Nepostojanje neraskidive veze s uslugom prijevoza – Isključiva nadležnost Unije

(čl. 3. st. 1. t. (e) i čl. 207. st. 5. UFEU-a; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2006/123, uvodna izjava 33.)

4. Zajednička trgovinska politika – Međunarodni sporazumi – Sklapanje – Unijina nadležnost – Nadležnost za sklapanje sporazuma koji se odnose na izravna strana ulaganja – Doseg – Granice

(čl. 3. st. 1. t. (e) i čl. 207. st. 1. UFEU-a)

5. Zajednička trgovinska politika – Međunarodni sporazumi – Sklapanje – Unijina nadležnost – Nadležnost za sklapanje sporazuma koji se odnose na izravna strana ulaganja – Doseg – Sporazum o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Singapura – Norme u području zaštite izravnih ulaganja – Uključenost

(čl. 207. st. 1. UFEU-a)

6. Europska unija – Sustavi vlasništva – Načelo neutralnosti – Primjena temeljnih pravila Ugovora – Sklapanje međunarodnog sporazuma koji ograničava mogućnost država članica da nacionaliziraju ili izvlaste ulaganja koja su ostvarili državljani treće zemlje – Povreda načela neutralnosti – Nepostojanje

(čl. 345. UFEU-a)

7. Zajednička trgovinska politika – Međunarodni sporazumi – Sklapanje – Unijina nadležnost – Nadležnost za sklapanje sporazuma koji se odnose na trgovinske aspekte intelektualnog vlasništva – Doseg – Sporazum o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Singapura – Odredbe kojima se podsjeća na postojeće međunarodne obveze i osiguravaju prikladnu razinu zaštite prava intelektualnog vlasništva – Uključenost

(čl. 207. st. 1. UFEU-a)

8. Zajednička trgovinska politika – Međunarodni sporazumi – Sklapanje – Unijina nadležnost – Nadležnost za sklapanje sporazuma s ciljem ujednačavanja mjera liberalizacije – Doseg – Sporazum o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Singapura – Odredbe koje se odnose na borbu protiv protutržišnih aktivnosti i protiv koncentracija – Uključenost

(čl. 207. st. 1. UFEU-a)

9. Zajednička trgovinska politika – Međunarodni sporazumi – Sklapanje – Unijina nadležnost – Obveza izvršavanja uz poštovanje načela i ciljeva vanjskog djelovanja Unije – Doseg

(čl. 3. st. 5. i čl. 21. st. 1. i 3. UEU-a, čl. 9., 11., 205. i 207. st. 1. UFEU-a)

10. Zajednička trgovinska politika – Međunarodni sporazumi – Sklapanje – Unijina nadležnost – Obveza izvršavanja uz poštovanje načela i ciljeva vanjskog djelovanja Unije – Sporazum o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Singapura – Obveze kojima je cilj osiguranje poštovanja međunarodnih obveza u području socijalne zaštite radnika i zaštite okoliša – Postojanje osobite veze s trgovinskom razmjenom između stranaka

(čl. 3. st. 1. t. (e) i čl. 207. st. 1. UFEU-a)

11. Zajednička trgovinska politika – Međunarodni sporazumi – Sklapanje – Unijina nadležnost – Doseg – Izvršavanje radi uređivanja razine socijalne zaštite i zaštite okoliša stranaka – Isključenost

(čl. 3. st. 1. t. (d) i (e), st. 2. UFEU-a, čl. 4. st. 2. t. (b) i (e) UFEU-a i čl. 207. st. 6. UFEU-a)

12. Međunarodni sporazumi – Sklapanje – Unijina nadležnost – Isključiva nadležnost u pogledu sporazuma koji može utjecati na zajednička pravila ili izmijeniti njihov opseg – Sporazum o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Singapura – Obveze koje obuhvaćaju pružanje usluga u pomorskom, željezničkom i cestovnom prometu – Utjecaj na pravila predviđena uredbama br. 4055/86, br. 1071/2009, br. 1072/2009 i br. 1073/2009 i Direktivom 2012/34

(čl. 3. st. 2. UFEU-a i čl. 216. UFEU-a; uredbe Europskog parlamenta i Vijeća br. 1072/2009, br. 1075/2009 i br. 1073/2009; uredba Vijeća br. 4055/86; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2012/34)

13. Međunarodni sporazumi – Sklapanje – Unijina nadležnost – Isključiva nadležnost u pogledu sporazuma koji može utjecati na zajednička pravila ili izmijeniti njihov opseg – Nužnost proturječja između zajedničkih pravila i predviđenog sporazuma – Nepostojanje

(čl. 3. st. 2. i čl. 216. UFEU-a)

14. Međunarodni sporazumi – Sklapanje – Unijina nadležnost – Isključiva nadležnost u pogledu sporazuma koji može utjecati na zajednička pravila ili izmijeniti njihov opseg – Nužnost provjere opasnosti od utjecaja odredbi ograničenog dosega predviđenog sporazuma – Nepostojanje

(čl. 3. st. 2. i čl. 216. UFEU-a)

15. Međunarodni sporazumi – Sklapanje – Unijina nadležnost – Isključiva nadležnost u pogledu sporazuma koji može utjecati na zajednička pravila ili izmijeniti njihov opseg – Utjecaj na Protokole br. 21 i 22 o stajalištima Ujedinjene Kraljevine, Irske i Danske koji su priloženi UEU-u i UFEU-u u pogledu sporazuma koji se ne odnosi na područja obuhvaćena navedenim protokolima – Nepostojanje

(čl. 3. st. 2. i čl. 216. UFEU-a; protokoli br. 21 i 22 u prilogu UEU-a i UFEU-a)

16. Međunarodni sporazumi – Sklapanje – Unijina nadležnost – Isključiva nadležnost u pogledu sporazuma koji može utjecati na zajednička pravila ili izmijeniti njihov opseg – Sporazum o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Singapura – Odredbe koje obuhvaćaju provedbu postupaka javne nabave – Utjecaj na pravila predviđena direktivama 2014/24 i 2014/25

(čl. 3. st. 2. i čl. 216. UFEU-a; direktive Europskog parlamenta i Vijeća br. 2014/24 i 2014/25)

17. Međunarodni sporazumi – Sklapanje – Unijina nadležnost – Isključiva nadležnost u pogledu sporazuma koji može utjecati na zajednička pravila ili izmijeniti njihov opseg – Pojam zajedničkih pravila – Pojam primarnog prava Unije – Isključenost – Sporazumi koje Unija sklapa – Isključenost

(čl. 3. st. 2. i čl. 216. UFEU-a)

18. Međunarodni sporazumi – Sklapanje – Unijina nadležnost – Isključiva nadležnost u pogledu sporazuma koji može utjecati na zajednička pravila ili izmijeniti njihov opseg – Doseg – Sporazum u području stranih ulaganja koja nisu izravna – Isključenost

(čl. 3. st. 2. UFEU-a, čl. 4. st. 1. i 2. t.(a) UFEU-a, čl. 63. i čl. 216. st. 1. UFEU-a)

19. Zajednička trgovinska politika – Međunarodni sporazumi – Sklapanje – Unijina nadležnost – Nadležnost za sklapanje sporazuma koji se odnose na izravna strana ulaganja – Doseg – Sporazum koji predviđa ništavost bilateralnih sporazuma o ulaganjima koje su države članice ranije sklopile s trećom zemljom – Uključenost

(čl. 2. st. 1. i čl. 207. st. 1. UFEU-a; Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 1219/2012)

20. Međunarodni sporazumi – Sporazumi država članica – Sporazum koji prethodi Ugovoru o EZ-u ili pristupanju određene države članice – Poštovanje s time povezanih prava i obveza

(čl. 351. UFEU-a)

21. Međunarodni sporazumi – Sklapanje – Unijina nadležnost – Nadležnost za predviđanje odredaba institucionalne naravi u sporazumu – Doseg – Uvođenje sustava rješavanja sporova koji omogućuje državljaninu treće zemlje da izuzme spor iz nadležnosti države članice – Isključenost – Podijeljena nadležnost između Unije i država članica

22. Međunarodni sporazumi – Nadležnosti Unije i država članica – Nadležnost država članica u području upravnog i sudskog postupka – Sporazum o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Singapura – Obveze Unije i država članica poštovanja načela dobre uprave i djelotvorne sudske zaštite – Povreda nacionalnih nadležnosti – Nepostojanje

23. Međunarodni sporazumi – Sklapanje – Unijina nadležnost – Doseg – Osnivanje suda ili drugog tijela nadležnog za odlučivanje prema odredbama sporazuma – Uključenost

1. Iz članka 207. stavka 1. UFEU-a, posebno iz njegove druge rečenice prema kojoj zajednička trgovinska politika ulazi u vanjsko djelovanje Unije, proizlazi da se takva politika odnosi na trgovinsku razmjenu s trećim državama. Akt Europske unije pripada toj politici ako se posebno odnosi na takvu razmjenu na način da je prvenstveno namijenjen njezinu promicanju, olakšavanju ili upravljanju te na istu djeluje izravno i trenutno. Slijedi da samo sastavni dijelovi predviđenog sporazuma koji pokazuju osobitu vezu s trgovinskom razmjenom između Unije i treće zemlje pripadaju području zajedničke trgovinske politike.

U tu politiku i, prema tome, u isključivu nadležnost Unije na temelju članka 3. stavka 1. točke (e) UFEU-a pripada i poglavlje 2. Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Singapura, koji predviđa da svaka stranka prema robi koja potječe od druge stranke postupa bez diskriminacije te smanji ili ukine, prema posebnim obvezama iz priloga tome poglavlju, svoje uvozne ili izvozne carine. Njime se također predviđa da će se svaka stranka suzdržati od usvajanja ili održavanja necarinskih ograničenja na uvoz i na izvoz robe. To poglavlje također sadržava carinske i trgovinske obveze o trgovini robom, u smislu članka 207. stavka 1. UFEU-a. Isto vrijedi i što se tiče poglavlja 3. navedenog sporazuma, koji navodi modalitete prema kojima svaka stranka može, kada su ispunjeni zahtjevi koji proizlaze iz pravila Svjetske trgovinske organizacije, usvojiti antidampinške i kompenzacijske mjere kao i zaštitne mjere koje se odnose na uvoz iz druge stranke. To se poglavlje također odnosi na „mjere za zaštitu trgovine” u smislu članka 207. stavka 1. UFEU-a.

Što se tiče poglavlja 4. i 5. Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Singapura, iz navedenih poglavlja posebno proizlazi da, s jedne strane, proizvodi koje jedna stranka izvozi moraju odgovarati normama koje propisuje stranka koji ih uvozi i, s druge strane, proizvodi koje potonja uvozi ne moraju podlijegati normama koje su diskriminatorne ili neproporcionalne u odnosu na one koje se primjenjuju na njezine vlastite proizvode. Ta poglavlja imaju, prema tome, specifičan cilj olakšati trgovinu robom između Unije i Republike Singapura. Poglavlje 6. navedenog sporazuma predviđa da će zakonodavstvo svake stranke u području carina biti nediskriminatorno i da naknade i pristojbe određene za usluge pružene u vezi s uvozom ili izvozom te robe neće prelaziti okvirni trošak tih usluga. Glavni je cilj tog poglavlja olakšavanje trgovine robom među strankama.

Što se tiče poglavlja 7. Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Singapura, njegov cilj je uređivanje i olakšavanje pristupa tržištu u sektoru proizvodnje energije iz nefosilnih i održivih izvora. Cilj navedenog poglavlja također je otvoriti tržište svake od stranaka, što po naravi ima izravan i neposredan učinak na trgovinu robom i uslugama između Unije i Republike Singapura u navedenom sektoru. Posljedično, ono pripada isključivoj nadležnosti Unije na temelju članka 3. stavka 1. točke (e) UFEU-a.

(t. 35.-37., 40.-47., 72.-74.)

2. Nadležnost Unije za odobravanje sporazuma koji se odnosi, između ostalog, na pružanje usluga u području prometa, ne može se odnositi samo na članak 3. stavak 1. točku (e) UFEU-a. Naime, to područje isključeno je iz zajedničke trgovinske politike člankom 207. stavkom 5. UFEU-a, na temelju kojeg pregovori i sklapanje „međunarodnih sporazuma u području prometa” podliježu „glavi VI. dijela trećeg Ugovora o FEU-u”. Ta se glava odnosi na zajedničku prometnu politiku.

U tom pogledu, cilj članka 207. stavka 5. UFEU-a koji odgovara u bitnome članku 133. stavku 6. trećoj alineji UEZ-a je održati, što se međunarodnog trgovanja prometnim uslugama tiče, temeljni paralelizam između unutarnje nadležnosti Unije, koja se izvršava jednostranim donošenjem pravila Unije, i njezine vanjske nadležnosti, koja djeluje sklapanjem međunarodnih sporazuma, pri čemu i jedna i druga nadležnost ostaju, kao i prije, ugrađene u glavu Ugovora koja se posebno odnosi na zajedničku prometnu politiku.

(t. 56.-59.)

3. U okviru tumačenja članka 207. stavka 5. UFEU-a, koji predviđa isključenje međunarodnih sporazuma u području prometa iz zajedničke trgovinske politike, treba voditi računa o pojmu usluga u području prometa, koji uključuje ne samo usluge prijevoza kao takve, nego i ostale usluge, pod uvjetom, međutim, da su neraskidivo povezane s fizičkim aktom premještanja osoba ili robe s jednog mjesta na drugo pomoću prijevoznog sredstva.

U tom pogledu, što se tiče obveza sadržanih u poglavlju 8. Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Singapura, ni usluge kojima je cilj popravak i održavanje zrakoplova tijekom kojih je zrakoplov povučen iz prometa ni usluge prodaje, oglašavanja ili rezervacije, koje pružaju putničke agencije ili drugi komercijalni pružatelji, nisu neraskidivo povezane s uslugom prijevoza, u gore navedenom smislu. Naime, kao prvo, usluge popravka i održavanja zrakoplova tijekom kojih je zrakoplov povučen iz prometa predstavljaju barem udaljenu vezu s premještanjem osoba ili robe s jednog mjesta na drugo. Kao drugo, što se tiče usluga prodaje, oglašavanja ili rezervacije usluga zračnog prijevoza, iz uvodne izjave 33. Direktive 2006/123 o uslugama na unutarnjem tržištu proizlazi da usluge obuhvaćene tom direktivom također uključuju putničke agencije koje su glavni promotori tih usluga. Budući da usluge popravaka i održavanja zrakoplova tijekom kojih je zrakoplov povučen iz prometa, prodaja i stavljanje na tržište usluga u zračnom prometu kao i sustavi računalnih rezervacija, posljedično, nisu obuhvaćeni člankom 207. stavkom 5. UFEU-a, oni su dio usluga iz stavka 1. ovog članka.

Isto tako, što se tiče poglavlja 10. Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Singapura, specifičan je cilj toga poglavlja utvrditi modalitete prema kojima gospodarski subjekti svake stranke mogu sudjelovati u postupku javne nabave koji organiziraju javna tijela druge stranke. Budući da su ti modaliteti utemeljeni na razmatranjima o nediskriminacijskom pristupu, transparentnosti i učinkovitosti, oni po naravi imaju izravne i neposredne učinke na trgovinu robom i uslugama između stranaka. Poglavlje 10. navedenog sporazuma pripada, posljedično, u isključivu nadležnost Unije na temelju članka 3. stavka 1. točke (e) UFEU-a, uz rezervu, međutim, javnih nabava usluga međunarodnog pomorskog prometa, željezničkog prometa, cestovnog prometa, prometa unutarnjim plovnim putovima, kao i javnih nabava usluga koje su neraskidivo vezane uz prometne usluge, kako su nabrojane u točkama 11. i 12. dodataka 8-A-1 i 8-B-1 kao i točaka 16. i 17. dodataka 8-A-2 i 8-A-3 priloga poglavlju 8. toga sporazuma.

(t. 61., 66.-68., 76. i 77.)

4. Članak 207. stavak 1. UFEU-a predviđa da akti Unije u području izravnih stranih ulaganja pripadaju u zajedničku trgovinsku politiku. Slijedi da Unija ima isključivu nadležnost na temelju članka 3. stavka 1. točke (e) UFEU-a za odobravanje bilo koje obveze s obzirom na treću zemlju koja se odnosi na ulaganja koja ostvaruju fizičke i pravne osobe iz te treće zemlje u Uniji i obratno, a koja im daju mogućnost stvarnog sudjelovanja u upravljanju ili nadzoru nad određenim društvom koje obavlja gospodarsku aktivnost.

Primjena pojmova „izravna strana ulaganja” tvoraca UFEU-a u članku 207. stavku 1. toga ugovora nedvojbeno izražava njihovu volju da ne uključe druga strana ulaganja u zajedničku trgovinsku politiku. Stoga, obveze u pogledu treće zemlje koje se odnose na zadnje navedena ulaganja ne pripadaju isključivoj nadležnosti Unije iz članka 3. stavka 1. točke (e) UFEU-a.

Ovo razgraničenje područja primjene zajedničke trgovinske politike što se tiče stranih ulaganja odražava činjenicu da svaki akt Unije kojim se promiče, olakšava ili uređuje sudjelovanje fizičkih ili pravnih osoba iz trećih zemalja u Uniji i obrnuto, u upravljanju ili nadzoru trgovačkog društva koje izvršava ekonomske aktivnosti, po naravi ima izravne i neposredne učinke na trgovinu između te treće zemlje i Unije, dok takva osobita veza s trgovinom izostaje u slučaju ulaganja koja ne dovode do takvog sudjelovanja.

(t. 81.-84.)

5. Norme dogovorene između Unije i Republike Singapura, u okviru poglavlja 9. sporazuma o slobodnoj trgovini između potonjih u području zaštite izravnih ulaganja pripadaju u zajedničku trgovinsku politiku s obzirom na to da predstavljaju specifičnu vezu s trgovinom između Unije i te treće zemlje. Naime, s jedne strane, članak 207. stavak 1. na općenit način navodi akte Unije u području izravnih stranih ulaganja ne razlikujući one čiji je cilj prihvat od onih čiji je cilj zaštita navedenih ulaganja.

U tom pogledu, skup obveza „tretmana koji nije nepovoljniji” i zabrana arbitrarnog postupanja predviđenih u navedenom poglavlju 9. – koji se osobito odnose na fizičke i pravne osobe svake od stranaka koje iskorištavaju, povećavaju ili prodaju svoje udjele u društvima koja obavljaju gospodarske aktivnosti na državnom području druge stranke – pridonosi pravnoj sigurnosti ulagača. Cilj je uvođenja takvog pravnog okvira promicanje, olakšavanje i uređivanje trgovine između Unije i Republike Singapura. Osim toga, odredbe odjeljka A poglavlja 9. Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Singapura, u mjeri u kojoj se odnose na izravna ulaganja, po svojoj naravi imaju izravne i neposredne učinke na tu trgovinu, s obzirom na to da se odnose na tretman sudjelovanja poduzetnika jedne stranke u upravljanju ili nadzoru nad trgovačkim društvima koja obavljaju gospodarske aktivnosti na državnom području druge stranke.

(t. 87., 94. i 95.)

6. Članak 345. UFEU-a izražava neutralnost Unije s obzirom na sustave vlasništva koji postoje u državama članicama, ali mu učinak nije izuzeti te sustave iz temeljnih pravila Unije. Što se članka 9.6. Sporazuma o slobodnoj trgovini između Unije i Republike Singapura tiče, koji navodi da nijedna stranka ne može nacionalizirati ili izvlastiti obuhvaćena ulaganja ulagača ili ih podvrgnuti mjerama koje imaju učinke jednake nacionalizaciji ili izvlaštenju, osim ako se to izvlaštenje provodi u javnom interesu, on ne sadržava nikakvu obvezu koja se odnosi na sustav vlasništva u državama članicama. To odražava samu činjenicu da, iako države članice ostaju nadležne izvršavati svoje ovlasti u području prava na vlasništvo te posljedično mijenjati sustav što se njih tiče, zbog svega toga ipak nisu izuzete od poštovanja tih općih načela i temeljnih prava.

(t. 91., 107.)

7. Prema članku 207. stavku 1. UFEU-a zajednička trgovinska politika uključuje komercijalne aspekte intelektualnog vlasništva. Međunarodne obveze koje je Unija ugovorila u području intelektualnog vlasništva pripadaju u navedene komercijalne aspekte kada predstavljaju osobitu vezu s međunarodnom trgovinom i u svojoj su osnovi namijenjene promicanju, olakšavanju ili uređivanju trgovine te na nju imaju izravan i neposredan učinak.

Što se tiče obveza u području intelektualnog vlasništva iz poglavlja 11. Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Singapura, skupina odredbi koje se odnose na autorska i srodna prava, oznake zemljopisnog podrijetla, dizajne, patente, podatke o ispitivanju i biljne sorte, predstavlja, s jedne strane, podsjetnik na postojeće međunarodne multilateralne obveze i s druge strane na bilateralne obveze, te ima za glavni predmet, sukladno onomu što navodi članak 11.1. stavak 1. točka (b) sporazuma, osigurati poduzetnicima iz Unije i iz Singapura prikladnu razinu zaštite njihovih prava intelektualnog vlasništva. Te odredbe omogućuju poduzetnicima iz Unije i iz Singapura uživanje, na državnom području druge stranke, korištenja standarda zaštite prava intelektualnog vlasništva koji predstavljaju određenu homogenost i time doprinose njihovu ravnopravnom sudjelovanju u slobodnoj trgovini robom i uslugama između Unije i Republike Singapura. Isto vrijedi i za članke 11.36. do 11.47. predviđenog sporazuma, koji svaku stranku obvezuju da predvidi određene kategorije građanskopravnih postupaka i mjera koja omogućuju zainteresiranim osobama da se pozivaju na svoja prava intelektualnog vlasništva i da se ta prava provode, kao i za članke11.48. do 11.50., koji obvezuju svaku stranku na uvođenje metoda prepoznavanja krivotvorene ili piratske robe za carinska tijela te predviđanje mogućnosti za nositelje prava intelektualnog vlasništva da u slučaju sumnje na krivotvorenje ili piratstvo ishode obustavu puštanja u promet te robe.

Proizlazi da se odredbama članka 11. Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Singapura stvarno teži, kao što je navedeno u članku 11. stavku 1. toga sporazuma, olakšati proizvodnju i stavljanje na tržište inovativnih i kreativnih proizvoda i pružanje usluga između stranaka i povećati koristi od trgovine i ulaganja. To poglavlje nije dio usklađivanja zakonodavstava država članica Unije, nego mu je cilj uređivanje liberalizacije trgovine između Unije i Republike Singapura. Iz tog slijedi da se poglavlje 11. predviđenog sporazuma odnosi na komercijalne aspekte intelektualnog vlasništva u smislu članka 207. stavka 1. UFEU-a.

(t. 111.-113., 121.-126. i 128.)

8. Članci 12.1. i 12.2. Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Singapura ulaze u okvir liberalizacije trgovine između potonjih stranaka. Naime, one se izričito odnose na borbu protiv protutržišnih aktivnosti i protiv koncentracija koje imaju za cilj ili učinak spriječiti da se trgovina između Unije i te treće zemlje odvija u uvjetima zdravog tržišnog natjecanja. Navedene odredbe posljedično pripadaju u područje zajedničke trgovinske politike, a ne u područje unutarnjeg tržišta. Poglavlje 12. toga sporazuma sadržava također odredbe u području subvencija. One ukazuju na obveze stranaka na temelju Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama, koji je dio Priloga 1.A Sporazumu o Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, koje određuju koje su subvencije povezane s trgovinom robom i uslugama između Unije i Republike Singapura zabranjene, i obvezuju svaku stranku na ulaganje najvećih napora u ispravljanje ili uklanjanje učinaka dopuštenih subvencija na trgovinu s drugom strankom.

(t. 134., 135. i 137.)

9. Ugovor o FEU-u osjetno se razlikuje od Ugovora o EZ-u koji je ranije bio na snazi, po tome što uključuje nove aspekte suvremene međunarodne trgovine u zajedničku trgovinsku politiku. Proširenje područja zajedničke trgovinske politike Ugovorom o FEU-u predstavlja značajan razvoj privatnog prava Unije. Taj je razvoj obilježen, između ostalog, pravilom iz članka 207. stavka 1. druge rečenice UFEU-a prema kojemu se zajednička trgovinska politika vodi u kontekstu načela i ciljeva vanjskog djelovanja Unije. Ta načela i ciljevi navedeni su u članku 21. stavcima 1. i 2. UEU-a i odnose se osobito, kao što je navedeno u stavku 2. točki (f) toga članka 21., na održivi razvoj vezan uz očuvanje i poboljšanje kvalitete okoliša i održivo upravljanje svjetskim prirodnim bogatstvima.

Obveza Unije da integrira navedene ciljeve i načela u vođenje zajedničke trgovinske politike proizlazi iz stavljanja u vezu članka 207. stavka 1., druge rečenice UFEU-a, članka 21. stavka 3. UEU-a i članka 205. UFEU-a. Nadalje, treba voditi računa o člancima 9. i 11. UFEU-a. Osim toga, članak 3. stavak 5. UEU-a obvezuje Uniju da u svojim odnosima s ostatkom svijeta doprinese slobodnoj i poštenoj trgovini. Slijedi da je cilj održivog razvoja od sada sastavni dio zajedničke trgovinske politike.

(t. 141.-143., 146. i 147.)

10. Poglavlje 13. Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Singapura pripada u zajedničku trgovinsku politiku i, prema tome, u isključivu nadležnost Unije iz članka 3. stavka 1. točke (e) UFEU-a. Naime, odredbama navedenog poglavlja 13. Unija i Republika Singapur se u bitnome obvezuju osigurati da će se trgovina među njima odvijati uz poštovanje obveza koje proizlaze iz međunarodnih konvencija u području socijalne zaštite radnika i zaštite okoliša kojih su stranke. To poglavlje 13. ne odnosi se ni na doseg međunarodnih konvencija na koje se poziva ni na ovlasti Unije ili država članica koje se odnose na te konvencije. Naprotiv, ono predstavlja specifičnu vezu s trgovinom između Unije i Republike Singapura. Naime, navedeno poglavlje 13. uređuje tu trgovinu osiguravajući da se ona odvija uz poštovanje navedenih konvencija ta da se niti jedna mjera usvojena na temelju potonjih ne primjenjuje na način koji bi stvorio arbitrarnu ili neopravdanu diskriminaciju, ili prikriveno ograničenje trgovine.

Isto to poglavlje po naravi također može imati izravne i neposredne učinke na tu istu trgovinu. U tom pogledu, što se posebno tiče obveza čiji je cilj suzbijanje trgovine nezakonitom drvnom građom ili drvnim proizvodima i nezakonitog, neprijavljenog i neregularnog ribolova iz članaka 13.7. točka (b) i 13.8. točka (b) navedenog sporazuma, stranke se obvezuju, predviđenim sporazumom, provoditi ili promicati sustave dokumentiranja, provjere i potvrđivanja. Takvi sustavi po naravi izravno i neposredno utječu na trgovinu dotičnim proizvodima. Osim toga, osobitost veze koju predstavljaju odredbe poglavlja 13. Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Singapura, proizlazi također iz činjenice da povreda odredbi u području socijalne zaštite radnika i zaštite okoliša iz toga poglavlja ovlašćuje, u skladu s običajnim pravilom međunarodnog prava kodificiranim člankom 60. stavkom 1. Konvencije o pravu međunarodnih ugovora koja se primjenjuje na odnose između Unije i trećih zemalja drugu stranku da prekine ili obustavi liberalizaciju trgovine predviđenu drugim odredbama toga sporazuma.

(t. 152., 155.-157., 160., 161. i 167.)

11. Naravno, isključiva nadležnost Unije iz članka 3. stavka 1. točke (e) UFEU-a ne može se izvršavati za uređivanje razine socijalne zaštite i zaštite okoliša na državnim područjima stranaka međunarodnog sporazuma koji je Unija sklopila s trećom zemljom. Donošenje takvih propisa pripada u podijeljene nadležnost između Unije i država članica predviđenu, osobito člankom 3. stavkom 1. točkom (d) i člankom 3. stavkom 2. kao i člankom 4. stavkom 2. točkama (b) i (e) UFEU-a. Članak 3. stavak 1. točka (e) UFEU-a ne prevladava, naime, nad ostalim odredbama Ugovora o FEU-u, dok članak 207. stavak 6. UFEU-a osim toga navodi da izvršavanje nadležnosti dodijeljenih u području zajedničke trgovinske politike ne utječe na razgraničenje nadležnosti između Unije i država članica.

(t. 164.)

12. Članak 216. UFEU-a dodjeljuje Uniji nadležnost za sklapanje, osobito, svih međunarodnih sporazuma koji bi mogli utjecati na zajednička pravila ili promijeniti njihovo područje primjene. Rizik od utjecaja ili izmjene zajedničkih pravila postoji kada obveze sadržane u međunarodnim sporazumima pripadaju u područje primjene navedenih pravila. Utvrđivanje takvog rizika ne pretpostavlja potpunu podudarnost područja obuhvaćenog međunarodnim obvezama i područja obuhvaćenog propisima Unije. Na opseg zajedničkih pravila Unije mogu utjecati ili ga mogu izmijeniti takve obveze također kada te obveze ulaze u područje koje je već velikim dijelom obuhvaćeno navedenim pravilima.

Što se tiče pružanja usluga međunarodnog poslovnog prometa sadržanih u poglavlju 8. Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Singapura, područje kojem pripadaju navedene obveze u velikoj je mjeri obuhvaćeno zajedničkim pravilima koje propisuje Uredba br. 4055/86 kojom se uređuje primjena načela slobode pružanja usluga u pomorskom prometu između država članica i između država članica i trećih država. Obveze sadržane u navedenom sporazumu utječu ili čak značajno mijenjaju, za usluge pomorskog prometa između Unije i Republike Singapura, opseg tih zajedničkih pravila ustanovljenih Uredbom br. 4055/86. Naime, iz članka 8.56. stavka 3. toga sporazuma proizlazi da će pružatelji usluga pomorskog prometa iz Unije kao i državljani države članice koji nadziru brodarska društva sa sjedištem u Republici Singapuru imati slobodan pristup obavljanju trgovine prema toj trećoj zemlji i iz nje a da se od potonjih ne zahtijeva da njihovi brodovi plove pod zastavom određene države članice. Taj se sustav značajno razlikuje od onog ustanovljenog Uredbom br. 4055/86. Nadležnost Unije za odobravanje tih obveza je, prema tome, isključiva na temelju članka 3. stavka 2. UFEU-a.

Isto vrijedi i za obveze koje se odnose na usluge u željezničkom prometu između Unije i Republike Singapura. Naime, uvjeti koji nisu nepovoljniji od kojih će korist imati singapurski pružatelji usluga, sukladno tim obvezama, za pristup mrežama i aktivnostima željezničkog prometa u Uniji, i za uspostavljanje istih, odgovaraju elementima koje uređuju pravila jedinstvenog europskog željezničkog prostora, koji predviđa Direktiva 2012/34 o uspostavi jedinstvenog Europskog željezničkog prostora. Što se tiče obveza koje se odnose na usluge cestovnog prometa, one pripadaju u područje koje je uvelike pokriveno njezinim zajedničkim pravilima. Naime, uvjeti koji nisu nepovoljniji od kojih će korist imati singapurski pružatelji usluga, sukladno tim obvezama, za pružanje usluga cestovnog prometa u Uniji, u velikoj mjeri odgovaraju elementima koje uređuju zajednička pravila navedena u uredbama br. 1071/2009 o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika, br. 1072/2009 o zajedničkim pravilima za pristup tržištu međunarodnog cestovnog prijevoza tereta i br. 1073/2009 o zajedničkim pravilima za pristup međunarodnom tržištu usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima.

(t. 171., 180.-182., 189., 190., 193., 195., 198., 206. i 207.)

13. Kada sporazum između Unije i treće zemlje predviđa primjenu, na međunarodne odnose obuhvaćene tim sporazumom, pravila koja se uvelike preklapaju sa zajedničkim pravilima Unije primjenjivim na situacije unutar Zajednice, treba smatrati da taj sporazum može utjecati ili izmijeniti opseg zajedničkih pravila. Naime, neovisno o nepostojanju proturječja s navedenim zajedničkim pravilima, njihov smisao, opseg i učinkovitost mogu biti pod utjecajem.

(t. 201.)

14. Prilikom ispitivanja naravi nadležnosti za sklapanje međunarodnog sporazuma, nije potrebno uzeti u obzir odredbe toga sporazuma koje imaju izuzetno ograničen doseg.

(t. 217.)

15. U okviru ispitivanja nadležnosti Unije što se tiče obveza sadržanih u predviđenom međunarodnom sporazumu u području prometa, s obzirom na to da se predviđeni sporazum ne odnosi na vidove koje uređuje dio treći, glava V. Ugovora o FEU-u, Protokol (br. 21) o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priložen Ugovorima o EU-u i FEU-u nije relevantan. Isto vrijedi i za Protokol (br. 22) o stajalištu Danske, priložen Ugovorima o EU-u i FEU-u. Naime, s jedne strane, zajednička trgovinska politika i zajednička prometna politika nisu obuhvaćene Protokolom (br. 21). S druge strane, cilj i sadržaj predmetnog akta su ti koji određuju eventualno primjenjive protokole, a ne obrnuto.

(t. 218.)

16. Poglavlje 10. Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Singapura sadržava skup pravila za uređivanje postupaka javne nabave u Uniji i u Republici Singapuru na način da se osigurava da se postupci takvih nabava provode uz poštovanje načela nediskriminacije i transparentnosti. Direktiva 2014/24 o javnoj nabavi kao i Direktiva 2014/25 o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga uvode skup zajedničkih pravila kojima je cilj, u bitnome, jamčiti da su provedbe javnih nabava, osobito, u prometnom sektoru, u skladu, u Uniji s tim istim načelima, kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 1. i članku 18. Direktive 2014/24 te isto tako u uvodnoj izjavi 2. i članku 36. Direktive 2014/25.

Stupanjem na snagu navedenog sporazuma, pristup singapurskih pružatelja usluga javnim nabavama Unije u području prometa pripadat će stoga u obveze koje obuhvaćaju iste elemente kao i one uređene direktivama 2014/24 i 2014/25. Prema tome, treba zaključiti da Unija ima isključivu vanjsku nadležnost, na temelju članka 3. stavka 2. UFEU-a, za međunarodne obveze sadržane u poglavlju 10. Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Singapura u području javnih nabava usluga u području prometa s obzirom na to da, naime, te obveze pripadaju području koje je uvelike već pokriveno zajedničkim pravilima Unije te s obzirom na to da one mogu utjecati ili izmijeniti njihov opseg.

(t. 221.-224.)

17. Zajednička pravila na čiji opseg mogu utjecati ili ga izmijeniti obveze sadržane u međunarodnom sporazumu koji je Unija sklopila su odredbe sekundarnog prava koje je Unija postepeno uvodila. Ako je Unija izvršavala svoju unutarnju nadležnost, ona paralelno mora imati isključivu vanjsku nadležnost kako bi izbjegla da države članice preuzmu međunarodne obveze koje bi mogle utjecati na zajednička pravila ili izmijeniti njihov opseg. Time bi se povrijedilo obrazloženje svojstveno pravilu o isključivoj vanjskoj nadležnosti, te proširilo opseg toga pravila, od sada ugrađenog u članak 3. stavak 2. zadnji dio rečenice UFEU-a, na scenarij koji se, ne odnosi na pravila sekundarnog prava koje je Unija donijela u okviru izvršavanja unutarnje nadležnosti koju joj ugovori povjeravaju nego na pravilo primarnog prava Unije koje su usvojili tvorci tih ugovora.

(t. 233., 234.)

18. Sklapanje međunarodnog sporazuma, u području stranih ulaganja koja nisu izravna nije, prema trenutnom stanju prava Unije, „predviđeno zakonodavnim aktom Unije” u smislu toga članka 3. stavka 2. UFEU-a. Isto tako, sklapanje takvog sporazuma ne čini se potrebnim kako bi Uniji omogućilo izvršavanje njezine unutarnje nadležnosti, u smislu navedene odredbe. Slijedi da Unija nema isključivu nadležnost za sklapanje međunarodnog sporazuma u mjeri u kojoj se taj sporazum odnosi na zaštitu stranih ulaganja koja nisu izravna.

Naprotiv, sklapanje međunarodnog sporazuma Unije koji se odnosi na takva ulaganja može se pokazati potrebnim radi postizanja nekog od ciljeva iz Ugovorâ, u okviru politika Unije u smislu članka 216. stavka 1. UFEU-a. Posebno, u pogledu činjenice da slobodno kretanje kapitala i plaćanja između država članica i trećih zemalja, predviđeno člankom 63. UFEU-a nije formalno obvezujuće za treće zemlje, sklapanje međunarodnih sporazuma koji pridonose uvođenju slobodnog kretanja na recipročnoj osnovi može se kvalificirati potrebnim radi postizanje te slobode kretanja u cijelosti, što je jedan od ciljeva glave IV. (Slobodno kretanje osoba, usluga i kapitala) dijela trećeg (Politike i unutarnja djelovanja Unije) UFEU-a. Ta glava IV. pripada u podijeljenu nadležnost između Unije i država članica, na temelju članka 4. stavka 2. točke (a) UFEU-a koji se odnosi na unutarnje tržište. Nadležnost dodijeljena Uniji člankom 216. stavkom 1. UFEU-a također je po naravi podijeljena, s obzirom na to da članak 4. stavak 1. UFEU-a predviđa da Unija nadležnost dijeli s državama članicama ako joj je Ugovorima dodijeljena nadležnost koja se ne odnosi na područja iz članaka 3. i 6.

(t. 236.-242.)

19. Okolnost da su Unija i treća zemlja u predviđeni sporazum unijeli odredbu iz koje izričito proizlazi da bilateralni sporazumi o ulaganjima između država članica Unije i te treće zemlje prestaju važiti i ne stvaraju više prava i obveze stupanjem na snagu toga sporazuma sklopljenog s tom trećom zemljom na razini Unije ne može se promatrati kao zadiranje u nadležnost država članica, ako se ta odredba odnosi na područje u pogledu kojega Unija ima isključivu nadležnost. Naime, kada Unija pregovara i sklapa s trećom zemljom sporazum koji se odnosi na područje u pogledu kojeg ona ima isključivu nadležnost, ona preuzima pravni položaj svojih država članica. U tom pogledu, Unija može biti pravni sljednik država članica u njihovim međunarodnim obvezama kada su države članice na Uniju prenijele, osnivačkim ugovorima, svoju nadležnost vezanu uz te obveze i da potonja izvršava te nadležnosti.

Slijedi da je, što se tiče isključive nadležnosti Unije u području izravnih stranih ulaganja, počevši od 1. prosinca 2009., dana stupanja na snagu UFEU-a, koji dodjeljuje Uniji takvu nadležnost, potonja sama nadležna za odobravanje odredbe sporazuma sklopljenog s trećom zemljom kojim se određuje da se obveze u području izravnih ulaganja sadržane u ranijim bilateralnim sporazumima između država članica Unije i te treće zemlje moraju, nakon stupanja na snagu sporazuma koji je Unija sklopila, smatrati zamijenjene tim sporazumom. U tom pogledu, na temelju članka 2. stavka 1. UFEU-a, osim po ovlaštenju Unije, državama članicama je zabranjeno usvajati pravno obvezujuće akte u područjima koja spadaju u isključivu nadležnost Unije. Međutim, Uredba br. 1219/2012 o uspostavi prijelaznih aranžmana za bilateralne sporazume o ulaganjima između država članica i trećih zemalja ovlašćuje, uistinu, države članice, pod strogim uvjetima, na održavanje na snazi, čak i sklapanje međunarodnih sporazuma u području izravnih ulaganja s trećom zemljom dok god ne postoji sporazum u području izravnih ulaganja između Unije i te treće zemlje. Nasuprot tomu, čim takav sporazum između Unije i navedene treće zemlje stupi na snagu, to ovlaštenje prestaje postojati.

Posljedično, argumentacija prema kojoj države članice moraju imati mogućnost usvojiti, nakon stupanja na snagu obveza u području izravnih stranih ulaganja sadržanih u sporazumu koji je sklopila Unija, akte koji određuju vrstu obveza u tom području sadržanih u bilateralnim sporazumima koji su ranije sklopljeni s istom trećom zemljom, ne može se prihvatiti.

(t. 247.-251.)

20. Cilj je članka 351. UFEU-a dopustiti državama članicama da poštuju prava koja na temelju međunarodnog prava za treće zemlje proizlaze iz ranijih konvencija, sklopljenih prije 1. siječnja 1958. ili, za države pristupnice, prije dana njihova pristupanja.

(t. 254.)

21. Nadležnost Unije za ugovaranje međunarodnih obveza uključuje i onu uređivanja svojih obveza institucionalnim odredbama. Njihova prisutnost u sporazumu nema utjecaja na narav nadležnosti za njegovo sklapanje. Naime, te su odredbe pomoćne i stoga pripadaju u istu nadležnost kao i materijalne odredbe s kojima su povezane.

Međutim, drugačije vrijedi za odredbe kojima se uvodi sustav rješavanja sporova između tužitelja jedne stranke i druge stranke u pogledu tretmana kojim se navodno krši sporazum, a tim se kršenjem navodno uzrokuje gubitak ili šteta tužitelju ili njegovu poduzeću s lokalnim poslovnim nastanom. Naime, s obzirom na to da ulagač može odlučiti podvrgnuti spor arbitraži a da se država članica tomu ne bi mogla protiviti, takav sustav, koji izuzima sporove iz sudske nadležnosti država članica, ne može biti samo pomoćnog karaktera i stoga ga se ne može uvesti bez njihova pristanka. Odobravanje takvog sustava ne pripada isključivoj nadležnosti Unije nego podijeljenoj nadležnosti između Unije i država članica.

(t. 276., 285., 291.-293.)

22. Ne može se smatrati zadiranjem u nadležnosti koje pripadaju samo državama članicama obveze sadržane u poglavlju 14. Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Singapura, koje obvezuju tijela vlasti u Uniji, uključujući i ona država članica, na poštovanje načela dobre uprave i djelotvorne pravne zaštite. Naime, pravila iz tog poglavlja ne sadržavaju niti jednu obvezu koja se odnosi na upravnu ili sudsku organizaciju u državama članicama, nego odražavaju činjenicu da i Unija i države članice moraju, prilikom primjene sporazuma, poštovati opća načela i temeljna prava Unije, kao što su načelo dobre uprave i načelo djelotvorne sudske zaštite.

(t. 284.)

23. Nadležnost Unije u području međunarodnih odnosa i njezina ovlast za sklapanje međunarodnih sporazuma obavezno podrazumijeva ovlast podvrgavanja odlukama suda koja je oblikovana ili osmišljena tim sporazumom u pogledu tumačenja i primjene njegovih odredaba. Na isti način nadležnost Unije za sklapanje međunarodnih sporazuma nužno sadržava mogućnost podvrgavanja odlukama tijela koje, iako formalno nije sud, u bitnome izvršava funkcije suda, kao što je tijelo za rješavanje sporova u okviru Sporazuma o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije.

(t. 298., 299.)