PRESUDA OPĆEG SUDA (deveto vijeće)
7. svibnja 2015.(*)
„Žig Zajednice – Postupak povodom prigovora – Prijava figurativnog žiga Zajednice GELENKGOLD – Raniji figurativni žig Zajednice koji prikazuje tigra – Relativni razlog za odbijanje – Vjerojatnost dovođenja u zabludu – Promjena razlikovnog karaktera ranijeg žiga – Fonetska sličnost znakova – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009“
U predmetu T‑599/13,
Cosmowell GmbH, sa sjedištem u Sankt Johannu, Tirol (Austrija), koji zastupa J. Sachs, odvjetnik,
tužitelj,
protiv
Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), koji zastupa D. Walicka, u svojstvu agenta,
tuženik,
a druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest:
Haw Par Corp. Ltd, sa sjedištem u Singapuru (Singapur), koji zastupaju C. Schultze, J. Ossing, R.-D. Härer, C. Weber, H. Ranzinger, C. Brockmann i C. Gehweiler, odvjetnici,
povodom tužbe podnesene protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM‑a od 5. rujna 2013. (predmet R 2013/2012‑4) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Haw Par Corp. Ltd i Cosmowell GmbH,
OPĆI SUD (deveto vijeće),
u sastavu: G. Berardis (izvjestitelj), predsjednik, O. Czúcz i A. Popescu, suci,
tajnik: J. Weychert, administrator,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 11. studenoga 2013.,
uzimajući u obzir odgovor OHIM‑a na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 27. veljače 2014.,
uzimajući u obzir odgovor intervenijenta na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 21. veljače 2014.,
uzimajući u obzir repliku podnesenu tajništvu Općeg suda 16. svibnja 2014.,
uzimajući u obzir odgovor intervenijenta na repliku podnesen tajništvu Općeg suda 24. srpnja 2014.,
nakon rasprave održane 22. siječnja 2015. na kojoj intervenijent nije sudjelovao,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Tužitelj Cosmowell GmbH podnio je 11. svibnja 2011. prijavu za registraciju žiga Zajednice Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.).
2 Žig za registraciju kojega je podnesena prijava sljedeći je figurativni znak:
3 Proizvodi za koje je zatražena registracija nalaze se ponajprije u razredu 5 Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, a odgovaraju sljedećem opisu: „farmaceutski i veterinarski proizvodi; dijetne tvari za medicinske potrebe, hrana za dojenčad, prehrambeni dodaci za medicinske i nemedicinske potrebe, mineralni dodaci prehrani“.
4 Prijava žiga Zajednice objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 118/2011 od 27. lipnja 2011.
5 Dana 14. rujna 2011. intervenijent Haw Par Corp. Ltd je na temelju članka 41. Uredbe br. 207/2009 podnio prigovor na registraciju žiga zatraženu ponajprije u odnosu na proizvode navedene u točki 3. ove presude.
6 Prigovor se temeljio ponajprije na ranijem figurativnom žigu Zajednice pod brojem 228288, registriran 25. studenoga 1998. i produljen do 16. travnja 2016., koji je prikazan niže:
7 Raniji žig označava ponajprije proizvode iz razreda 5 Nicanskog sporazuma koji odgovaraju sljedećem opisu: „farmaceutski proizvodi, medicinski proizvodi i lijekovi za ljude, gips, zavoji i materijali za zavijanje rana, medicinski gips, zavoji i materijali za zavijanje rana, dezinficijensi, proizvodi za uništavanje životinjskih štetočina, fungicidi, herbicidi, insekticidi“.
8 U prilog prigovoru istaknut je razlog iz članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.
9 Dana 30. kolovoza 2012. Odjel za prigovore prihvatio je prigovor u cijelosti.
10 Dana 29. listopada 2012. tužitelj je podnio žalbu OHIM‑u protiv odluke odjela za prigovore na temelju članaka 58. do 64. Uredbe 207/2009.
11 Odlukom od 5. rujna 2013. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) četvrto žalbeno vijeće OHIM‑a odbilo je žalbu i potvrdilo postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu. U tu svrhu žalbeno vijeće utvrdilo je sljedeće:
– relevantna javnost pokazala je povećani stupanj pažnje i predmetno područje bilo je cjelokupno područje Europske Unije, premda je bilo primjereno ponajprije se osloniti na javnost njemačke jezične zajednice;
– navedeni proizvodi bili su dijelom istovjetni, a dijelom slični;
– usporedba znakova, kod koje je trebalo uzeti u obzir raniji žig kakav je registriran, a ne žig kakav se navodno koristi, dokazala je da su ti znakovi imali srednji stupanj sličnosti u vizualnom smislu i visok stupanj sličnosti u koncepcijskom smislu, dok ih nije bilo moguće usporediti u fonetskom smislu;
– raniji žig imao je prosječno svojstven razlikovni karakter;
– postojala je vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu, neovisno o tome je li ovaj žig uporabom u Njemačkoj stekao povećan razlikovni karakter.
Zahtjevi stranaka
12 Tužitelj od Općeg suda tužbom zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– odbije prigovor;
– naloži intervenijentu snošenje troškova tužitelja, uključujući i one nastale u postupku pred žalbenim vijećem.
13 Tužitelj je tijekom rasprave, odgovarajući na pitanje Općeg suda, najprije preinačio drugu točku tužbenog zahtjeva da bi je ograničio na odbijanje prigovora u dijelu u kojem se temelji na ranijem žigu, navedenom u točki 6. ove presude, a ne i na drugim žigovima na koje se u prigovoru poziva interevenijent, a koji nisu bili ispitivani u pobijanoj odluci.
14 Tužitelj je zatim dopunio svoj tužbeni zahtjev tražeći da se OHIM‑u također naloži snošenje troškova.
15 OHIM i intervenijent od Općeg suda zahtijevaju da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
16 Tijekom rasprave OHIM se, kao prvo, pozvao na nedopuštenost druge točke tužbenog zahtjeva tužitelja, kako je naveden u tužbi, i, kao drugo, prepustio odluku o dopuštenosti ratione temporis novog zahtjeva tužitelja u pogledu troškova razumnoj ocjeni Općeg suda.
Pravo
17 Tužitelj navodi samo jedan tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.
18 U biti, tužitelj ističe da prilikom usporedbe suprotstavljenih znakova žalbeno vijeće nije uzelo u obzir zatraženi žig kao cjelinu. Nadalje, tužitelj smatra da je žalbeno vijeće pogriješilo u zaključku da nije moguće fonetski usporediti suprotstavljene znakove jer je raniji žig bio isključivo figurativan te da je propustilo uzeti u obzir oblik u kojem se raniji žig stvarno rabio.
19 OHIM i intervenijent osporavaju argumente tužitelja.
20 U skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 207/2009, na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga, žig za koji je podnesena prijava neće se registrirati ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih tim žigovima postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu na državnom području na kojem je zaštićen raniji žig. Vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu s ranijim žigom.
21 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, vjerojatnost dovođenja u zabludu postoji kada javnost može vjerovati da proizvodi ili usluge o kojima je riječ potječu od istoga poduzetnika ili gospodarski povezanih poduzetnika. Prema istoj sudskoj praksi, vjerojatnost dovođenja u zabludu treba se procjenjivati općenito, u skladu s percepcijom koju relevantna javnost ima o predmetnim znakovima i proizvodima ili uslugama, uzimajući u obzir sve čimbenike relevantne u predmetnom slučaju, osobito međuovisnost sličnosti znakova i one obuhvaćenih proizvoda ili usluga (vidjeti presudu od 9. srpnja 2003., Laboratorios RTB/OHIM – Giorgio Beverly Hills (GIORGIO BEVERLY HILLS), T‑162/01, Zb., EU:T:2003:199, t. 30. do 33. i navedenu sudsku praksu).
Relevantna javnost
22 Prema sudskoj praksi, u okviru općenite procjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu, valja uzeti u obzir prosječnog potrošača predmetne kategorije proizvoda koji je uobičajeno obaviješten, razumno pažljiv i oprezan. Isto tako valja uzeti u obzir činjenicu da se stupanj pažnje prosječnog potrošača može razlikovati u odnosu na kategoriju predmetnih proizvoda ili usluga (vidjeti presudu Općeg suda od 13. veljače 2007., Mundipharma/OHIM – Altana Pharma (RESPICUR), T‑256/04, Zb., str. II‑449., t. 42. i navedenu sudsku praksu).
23 U predmetnom slučaju žalbeno je vijeće, s jedne strane, u točki 18. pobijane odluke istaknulo da je relevantno područje, s obzirom na činjenicu da je raniji žig bio žig Zajednice, područje Unije, premda se žalbeno vijeće „najprije“ oslonilo na percepciju javnosti njemačkog govornog područja. S druge strane, u navedenoj točki 18. kao i u točkama 30. i 31. iste odluke, žalbeno vijeće je u bitnom ocijenilo da je relevantna javnost, koja je sastavljena kako od široke javnosti tako i od stručnjaka u području farmacije, medicine i veterine, pokazivala povećan stupanj pažnje jer su proizvodi obuhvaćeni suprotstavljenim znakovima imali više ili manje izražen utjecaj na zdravlje ljudi i domaćih životinja.
24 Treba potvrditi zaključke žalbenog vijeća u odnosu na relevantno područje te na stupanj pažnje javnosti jer su u skladu sa sudskom praksom (vidjeti u tom smislu presudu od 15. prosinca 2010., Novartis/OHIM – Sanochemia Pharmazeutika (TOLPOSAN), T‑331/09 Zb., EU:T:2010:520, t. 26. i navedenu sudsku praksu i presudu od 11. lipnja 2014., Golam/OHIM – meta Fackler Arzneimittel (METABIOMAX), T‑281/13, EU:T:2014:440, t. 30. do 32.).
Usporedba proizvoda
25 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, za ocjenu sličnosti između predmetnih proizvoda ili usluga valja uzeti u obzir sve relevantne čimbenike koji su svojstveni za njihov međusobni odnos. Ti čimbenici osobito uključuju njihovu narav, namjenu, upotrebu te njihovu konkurentnost ili komplementarnost. Mogu se uzeti u obzir i drugi čimbenici, poput kanala isporuke predmetnih proizvoda (vidjeti presudu od 11. srpnja 2007., El Corte Inglés/OHIM – Bolaños Sabri (PiraÑAM diseño original Juan Bolaños), T‑443/05, Zb., EU:T:2007:219, t. 37. i navedenu sudsku praksu).
26 U predmetnom je slučaju žalbeno vijeće u točki 19. pobijane odluke potvrdilo zaključke Odjela za prigovore koji pred njim nisu osporavani, a prema kojima su „farmaceutski i veterinarski proizvodi“ obuhvaćeni žigom za koji je podnesena prijava jednaki „farmaceutskim proizvodima“ koji su zaštićeni ranijim žigom, što znači da je postojao odnos sličnosti između ostalih proizvoda o kojima je riječ.
27 Treba potvrditi tu ocjenu koja je u skladu sa sudskom praksom (vidjeti u tom smislu presudu od 29. veljače 2012., Certmedica International i Lehning entreprise/OHIM – Lehning entreprise i Certmedica International (L112), T‑77/10 i T‑78/10, EU:T:2012:95, t. 93. i 94., te presudu od 11. lipnja 2014. Golam/OHIM – Pentafarma (METABOL), T‑486/12, EU:T:2014:508, t. 40.) i koju, uostalom, stranke ne dovode u pitanje.
Usporedba znakova
28 Opća ocjena postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu u pogledu vizualne, fonetske ili koncepcijske sličnosti suprotstavljenih znakova mora se temeljiti na ukupnom dojmu koji oni ostavljaju, uzimajući osobito u obzir njihove razlikovne i dominantne elemente. Percepcija žigova koju ima prosječni potrošač predmetnih proizvoda ili usluga igra odlučujuću ulogu u općoj ocjeni navedene vjerojatnosti. U tom pogledu prosječni potrošač redovito opaža žig kao cjelinu i ne ispituje njegove različite detalje (vidjeti presudu od 12. lipnja 2007., OHIM/Shaker, C‑334/05 P, Zb., EU:C:2007:333, t. 35. i navedenu sudsku praksu).
29 Ocjena sličnosti dvaju žigova ne može se ograničiti isključivo na razmatranje jednog sastavnog dijela složenoga žiga te njegovo uspoređivanje s drugim žigom. Naprotiv, usporedbu valja izvršiti ispitivanjem svakog od predmetnih žigova u cjelini, što ne isključuje da u ukupnom dojmu koji složeni žig ostavlja na relevantnu javnost može, u određenim okolnostima, prevladavati jedan ili više njegovih sastavnih dijelova (vidjeti presudu OHIM/Shaker, točka 28. supra, EU:C:2007:333, t. 41. i navedenu sudsku praksu). Ocjena sličnosti zasnovana samo na prevladavajućem elementu moguća je isključivo ako su ostali sastavni dijelovi žiga zanemarivi (presuda OHIM/Shaker, točka 28. supra, EU:C:2007:333, t. 42.). To se osobito može dogoditi kad takav sastavni dio prevladava na prikazu žiga kojega se relevantna javnost sjeća tako da su pri cjelokupnom dojmu kojega žig ostavlja drugi sastavni dijelovi zanemarivi (presuda od 20. rujna 2007., Nestlé/OHIM, C‑193/06 P, EU:C:2007:539., t. 42. i 43.).
30 U predmetnom slučaju žalbeno vijeće je, s jedne strane, podsjetilo da je pri usporedbi žigova valjalo uzeti u obzir samo žigove kakvi su upisani u registru OHIM‑a i, s druge strane, je ocijenilo da žigovi imaju srednji stupanj sličnosti u vizualnom pogledu i visok stupanj sličnosti u koncepcijskom pogledu, dok ih fonetski nije bilo moguće usporediti.
31 Tužitelj, u prvom redu, ističe da je bilo potrebno uzeti u obzir oblik u kojem je intervenijent rabio raniji žig, a zatim osporava ocjenu žalbenog vijeća o postojanju triju sličnosti.
32 OHIM i intervenijent osporavaju argumente tužitelja.
Argumenti tužitelja koji se odnose na oblik u kojem se rabio raniji žig
33 Tužitelj tvrdi da je žalbeno vijeće, prilikom ocjene sličnosti suprotstavljenih znakova, propustilo uzeti u obzir činjenicu da intervenijent nije koristio raniji žig kakav je registriran, to jest isključivo figurativni žig koji se sastojao od prikaza tigra. Naime, intervenijent je ovom prikazu dodao verbalni element „tiger balm“ i elemente pisma Dalekog istoka, koji su oslabili sličnost znakova, osobito zato što žig za koji je podnesena prijava ne upućuje na dalekoistočnu kulturu.
34 OHIM i intervenijent odgovaraju da je žalbeno vijeće ispravno usporedilo suprostavljene znakove temeljeći ih na obliku u kojem su prikazani u registru OHIM‑a.
35 Izneseni argumenti tužitelja ne mogu se prihvatiti. Naime, iz sudske prakse proizlazi da se, načelno, vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu ocjenjuje na temelju usporedbe između žiga za koji je podnesena prijava za registraciju kakav je naveden u OHIM‑ovu registru i ranijeg žiga kakav je registriran (vidjeti u tom smislu presudu od 13. rujna 2007., Il Ponte Finanziaria/OHIM, C 234/06 P, Zb., EU:C:2007:514, t. 62., i presudu od 7. veljače 2012., Dosenbach‑Ochsner/OHIM – Sisma (Prikaz slonova u pravokutniku), T 424/10, Zb., EU:T:2012:58, t. 38.).
36 Ovaj zaključak je u skladu s načelom prema kojem stranka koja je podnijela prijavu žiga Zajednice obuhvaćenog postupkom povodom prigovora na temelju ranijeg žiga, ako smatra da je prethodni žig bio rabljen samo u obliku koji mijenja razlikovni karakter, može zatražiti dokaz stvarne uporabe ranijeg žiga u skladu s člankom 42. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009. U okviru ispitivanja takvog zahtjeva OHIM može razmatrati pitanje iz članka 15. stavka 1. točke (a) navedene uredbe o tome je li prijašnji žig bio u stvarnoj uporabi u obliku koji se razlikuje od onog u kojem je registriran i koji mijenja razlikovni karakter. U tom slučaju prigovor se odbija bez OHIM‑ovog odlučivanja o mogućem postojanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu.
37 U predmetnom slučaju tužitelj nije izričito zatražio pred Odjelom za prigovore da intervenijent iznese dokaz o stvarnoj uporabi ranijeg žiga. U tom pogledu valja navesti da, za razliku od onoga što je tužitelj tvrdio tijekom rasprave, njegova očitovanja o navedenom prigovoru podnesena OHIM‑u 20. veljače 2012. ne sadrže takav zahtjev, nego se ograničavaju na tvrdnju da je prilikom ocjenjivanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu trebalo uzeti u obzir oblik u kojem je raniji žig bio rabljen.
38 Međutim, prema ustaljenoj sudskoj praksi, pitanje dokazivanja stvarne uporabe ranijeg žiga treba biti izričito i pravodobno izneseno pred Odjelom za prigovore s obzirom na to da je riječ o pitanju koje, nakon što ga je postavio podnositelj prijave za registraciju žiga, mora biti razriješeno prije donošenja odluke o samom prigovoru (vidjeti u tom smislu presudu od 22. ožujka 2007., Saint‑Gobain Pam/OHIM – Propamsa (PAM PLUVIAL), T‑364/05, Zb., EU:T:2007:96, t. 34. i 37. te navedenu sudsku praksu).
39 Stoga se ovo pitanje ne može prvi puta postaviti ni pred žalbenim vijećem (vidjeti u tom smislu presudu PAM PLUVIAL, točka 38. supra, EU:T:2007:96, t. 39.) ni pred Općim sudom (vidjeti u tom smislu presudu od 7. studenoga 2007., NV Marly/OHIM – Erdal (Top iX), T‑57/06, EU:T:2007:333, t. 18.).
40 Nadalje, valja odbiti argument koji tužitelj nastoji izvesti iz presude od 18. srpnja 2013, Specsavers International Healthcare i dr. (C‑252/12, Zb., EU:C:2013:497). Naime, u toj presudi Sud je odredio da kada žig Zajednice nije registriran u boji, ali ga je njegov nositelj u velikoj mjeri rabio u određenoj boji ili kombinaciji određenih boja tako da se kod značajnog dijela javnosti taj žig već povezuje s tom bojom ili kombinacijom boja, boja ili boje koje treća strana rabi za prikaz znaka za koji se tvrdi da nanosi štetu navedenom žigu od važnosti su prilikom ukupne ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu ili ukupne ocjene neopravdane koristi u smislu te odredbe (gore navedena presuda Specsavers International Healthcare i dr., EU:C:2013:497, t. 37. i 41.). Ali okolnosti predmetnog slučaja drukčije su od onih na kojima Sud temelji tu odluku, s obzirom na to da tužitelj tvrdi da raniji žig intervenijenta ne treba zaštititi onakav kakav je registriran, nego samo onakav kakav se rabi. Umjesto toga, pitanje koje je Sud pojasnio odnosilo se osobito na utvrđivanje je li se vjerojatnost dovođenja u zabludu povećala činjenicom da kasniji žig preuzima ne samo oblik ranijeg žiga kakav je registriran već i boje u kojima se kasniji žig stvarno rabio.
41 Slijedom svega prethodno navedenog, iznesene tužiteljeve argumente treba odbiti, a osnovanost ocjene sličnosti žigova koju je izvršilo žalbeno vijeće prosuditi na temelju ranijeg žiga kakav je registriran, to jest u isključivo figurativnom obliku prikaza tigra.
Vizualna usporedba
42 U točki 25. pobijane odluke žalbeno vijeće je smatralo da znakovi imaju srednji stupanj sličnosti u vizualnom pogledu jer sličnosti koje proizlaze iz figurativnih elemenata nisu neutralizirane činjenicom da samo žig za koji je podnesena prijava sadrži verbalni element.
43 Tužitelj najprije ističe da se prikazi tigra koji se pojavljuju u svakom od suprotstavljenih znakova razlikuju, osobito u odnosu na smjer skoka koji je životinja izvela, vidljivost njenih pandža, uzorak krzna i boju vrha repa. Prema njegovu su mišljenju ove razlike još važnije s obzirom na to da je kod suprotstavljenih znakova riječ o realističnom prikazu tigrova. Kao drugo, tužitelj naglašava da samo žig za koji je podnesena prijava sadrži verbalni element, riječ „gelenkgold“, koji je prosječnog razlikovnog karaktera i nije zanemariv.
44 OHIM i intervenijent napominju da verbalni element složenog žiga nije nužno dominantan unutar njega, jer figurativni element može zadržati nezavisnu razlikovnu ulogu, i da figurativni elementi oba suprotstavljena znaka, usprkos manjim razlikama, zadržavaju kod relevantne javnosti sliku tigra koji skače, rastvorenih čeljusti i uzignutog repa.
45 Ponajprije valja navesti da iz točaka 22. do 25. pobijane odluke proizlazi da je žalbeno vijeće izvršilo vizualnu usporedbu suprotstavljenih znakova uzevši u obzir, s jedne strane, sve elemente žiga za koji je podnesena prijava i, s druge strane, figurativni element od kojeg se sastoji raniji žig. Ovaj način postupanja treba prihvatiti, zbog toga što unutar žiga za koji je podnesena prijava verbalni element „gelenkgold“ i prikaz tigra nisu nikako zanemarivi u smislu sudske prakse navedene u točki 29. ove presude.
46 Nadalje, unutar žiga za koji je podnesena prijava prikaz tigra je takve veličine i zauzima takav položaj da ga relevantna javnost nužno mora primijetiti.
47 Kao drugo, treba potvrditi zaključak žalbenog vijeća, iznesen u točki 24. pobijane odluke, prema kojem, u biti, razlike između dvaju predmetnih prikaza tigra ne utječu osobito na vizualnu sličnost žigova. Naime, prosječan potrošač rijetko ima mogućnost izravno usporediti različite znakove, pa se mora pouzdati u nesavršenu sliku koju sačuva u sjećanju (vidjeti presudu od 26. travnja 2007., Alcon/OHIM, C‑412/05 P, Zb., EU:C:2007:252, t. 60. i navedenu sudsku praksu).
48 Kao treće, važno je podsjetiti na ustaljenu sudsku praksu prema kojoj su u slučaju žiga sastavljenog od verbalnih i figurativnih elemenata oni prvonavedeni načelno bili razlikovni u većoj mjeri od drugonavedenih jer će se prosječni potrošač lakše pozvati na predmetne proizvode navodeći im naziv nego opisujući figurativni element žiga (vidjeti presudu od 7. veljače 2013., AMC‑Representações Têxteis/OHIM – MIP Metro (METRO KIDS COMPANY), T‑50/12, EU:T:2013:68, t. 29. i navedenu sudsku praksu). Takva je situacija u predmetnom slučaju, jer izraz „gelenkgold“ zauzima važno mjesto unutar žiga za koji je podnesena prijava i napisan je u kurzivu podebljanim slovima i ima crni debeli obrub koji okružuje slova prikazana bijelom bojom.
49 S obzirom na navedeno, treba poništiti zaključak žalbenog vijeća prema kojem suprotstavljeni znakovi imaju srednji stupanj sličnosti u vizualnom pogledu jer je taj stupanj u stvarnosti slab.
Fonetska usporedba
50 U točki 26. pobijane odluke žalbeno vijeće je ocijenilo da nije bilo moguće usporediti suprostavljene znakove u fonetskom smislu jer raniji žig nije sadržavao verbalne elemente.
51 Tužitelj prigovara žalbenom vijeću da je tako zanemarilo verbalni element žiga za koji je podnesena prijava koji, prema njegovu mišljenju, može isključiti postojanje sličnosti u fonetskom pogledu.
52 OHIM i intervenijent navode da je žalbeno vijeće s pravom zaključilo da fonetska usporedba nije bila moguća u predmetnom slučaju.
53 U tom pogledu, najprije, iz sudske prakse proizlazi da, kad žig samo figurativno predstavlja oblik koji relevantna javnost lako prepoznaje i povezuje s određenom konkretnom riječju, tom će rječju označavati spomenuti žig, a ako figurativni žig sadrži također verbalni element, predmetna će se javnost načelno koristiti tim elementom da bi uputila na potonji žig.
54 Tako je, kao prvo, u presudi od 7. rujna 2006., L & D/OHIM – Sämann (Aire Limpio) (T‑168/04, Zb., EU:T:2006:245, t. 96.), Opći sud presudio da je postojala fonetska razlika između suprotstavljenih znakova jer je raniji žig, koji je bio čisto figurativan i sadržavao prikaz jelke, mogao biti usmeno prenesen opisom žiga, dok je žig za koji je podnesena prijava, sastavljen od figurativnog elementa koji prikazuje jelku sličnu jelki s ranijeg žiga i od verbalnog elementa „aire limpio“, mogao biti usmeno izražen tim verbalnim elementom. Isti zaključak je prihvaćen u presudi od 2. srpnja 2009., Fitoussi/OHIM – Loriot (IBIZA REPUBLIC) (T‑311/08, EU:T:2009:244, t. 43.), u odnosu na raniji isključivo figurativni žig koji prikazuje zvijezdu i žig za koji je podnesena prijava, a koji je, osim zvijezde, sadržavao verbalni element „ibiza republic“.
55 Kao drugo, u presudi od 14. prosinca 2006. godine, Mast‑Jägermeister/OHIM – Licorera Zacapaneca (VENADO u okviru i dr.) (T‑81/03, T‑82/03 i T‑103/03, Zb., EU:T:2006:397, t. 93. i 94.), Opći sud je prepoznao postojanje fonetske sličnosti između, s jedne strane, žigova za koje je podnesena prijava, koji se sastoje od jelenove glave i verbalnog elementa „venado“, i, s druge strane, isključivo figurativnog ranijeg žiga koji prikazuje jelenovu glavu. Naime, Opći sud je istaknuo da bi španjolska javnost mogla koristiti riječ „venado“ (jelen, divljač visokog lova) za označavanje ranijeg žiga, koji ne sadrži verbalni element. Slično stajalište zauzeto je u presudi od 17. travnja 2008., Dainichiseika Colour & Chemicals Mfg./OHIM – Pelikan (Prikaz pelikana) (T‑389/03, EU:T:2008:114, t. 93. i 94.), u kojoj je bila riječ o figurativnim ranijim žigovima koji su sadržavali prikaz pelikana kao i verbalni element „pelikan“ te o prijavljenom žigu koji se sastojao isključivo od prikaza pelikana. Naime, Opći sud je uzeo u obzir činjenicu da je u jezicima koje upotrebljava relevantna javnost slika pelikana usmeno izražena riječju koja ima vrlo veliki stupanj sličnosti s navedenim verbalnim elementom.
56 Nadalje, treba primijetiti da sudska praksa na koju se poziva OHIM ne dovodi u pitanje načelo navedeno u točki 53. ove presude.
57 Naime, OHIM najprije navodi presudu od 25. ožujka 2010., Nestlé/OHIM – Master Beverage Industries (Golden Eagle i Golden Eagle Deluxe) (T‑5/08 do T‑7/08, Zb., EU:T:2010:123), donesenu u predmetima u kojima su uspoređivani, s jedne strane, složeni žigovi koji sadrže verbalne elemente „golden eagle“ ili „golden eagle deluxe“ kao i figurativne elemente koji prikazuju zrna kave i šalicu kave i, s druge strane, isključivo figurativan raniji žig koji sadrži samo te iste figurativne elemente. Žalbeno vijeće je isključilo vjerojatnost dovođenja u zabludu jer znakovi nisu bili slični (gore navedena presuda Golden Eagle i Golden Eagle Deluxe, EU:T:2010:123, t. 19.). Tužitelj, nositelj ranijeg žiga, prigovorio je žalbenom vijeću da nije izvršilo fonetsku usporedbu znakova koja je moguća usprkos nepostojanju verbalnih elemenata u navedenom žigu. Opći sud je odbio navedeni prigovor čiji je cilj, u biti, bio utvrditi fonetsku sličnost na osnovi identiteta figurativnih elemenata znakova, ocijenivši takvu usporedbu nerelevantnom, a ne nemogućom. U tom pogledu Opći sud je istaknuo da će relevantna javnost prilikom pozivanja na žigove za koje je podnesena prijava, navoditi njihov verbalni element, a ne opisivati figurativni (gore navedena presuda Golden Eagle i Golden Eagle Deluxe, EU:T:2010:123, t. 66. i 67.).
58 Iz toga slijedi da u predmetima u kojima je donesena presuda Golden Eagle i Golden Eagle Deluxe, točka 57. supra (EU:T:2010:123), fonetska usporedba na koju se poziva tužitelj u ovom predmetu nije bila relevantna zato što ta usporedba, s obzirom na okolnosti slučaja, ne omogućuje pobijanje zaključka žalbenog vijeća o različitosti suprotstavljenih znakova. Prema tome, ne može se nikako smatrati da ta presuda pobija načelo i sudsku praksu navedene u točkama 53. do 55. ove presude nego da, upravo suprotno, predstavlja primjenu spomenutog načela.
59 Kao drugo, OHIM se nastoji pozvati na presudu Prikaz slonova u pravokutniku, točka 35. supra (EU:T:2012:58), donesenu u predmetu u kojem je bila riječ o isključivo figurativnom žigu koji prikazuje više slonova u pravokutniku, koji je bio predmet postupka za proglašenje ništavim na temelju ranijeg isključivo figurativnog žiga koji predstavlja slona i ranijeg isključivo verbalnog žiga ELEFANTEN. Tužitelj, nositelj ranijih žigova, osobito je isticao da je žalbeno vijeće pogrešno navelo postojanje fonetske različitosti između suprotstavljenih znakova. U tom pogledu Opći sud je na temelju presude Golden Eagle i Golden Eagle Deluxe, točka 57. supra (EU:T:2010:123), ocijenio da ta sličnost nije bila relevantna jer je, u biti, nepostojanje verbalnih elemenata u osporavanom žigu imalo za posljedicu to da je mogao biti izrečen samo opisom konceptualnog i vizualnog sadržaja. Dakle, fonetska usporedba suprotstavljenih znakova nije imala samostalnu vrijednost u odnosu na vizualnu i konceptualnu usporedbu (vidjeti u ovom smislu presudu Prikaz slonova u pravokutniku, točka 57. supra, EU:T:2012:58, t. 45. i 46.).
60 Potrebno je naglasiti da se presuda Prikaz slonova u pravokutniku, točka 35. supra (EU:T:2012:58), odnosi na poseban slučaj u kojemu je isključivo figurativni znak trebalo usporediti s drugim isključivo figurativnim znakovima kao i isključivo verbalnim znakom čije se značenje podudaralo sa značenjem spomenutih figurativnih znakova. Samo je u tim okolnostima Opći sud utvrdio da je fonetska usporedba nebitna i nimalo ne pridonosi drugim dvjema usporedbama.
61 Dakle, presuda Prikaz slonova u pravokutniku, točka 35. supra (EU:T:2012:58), ne može se tumačiti na način da dovodi u pitanje načelo opisano u točki 53. ove presude.
62 Kao treće, treba naglasiti da je Opći sud u presudi od 17. svibnja 2013., Sanofi Pasteur MSD/OHIM – Mundipharma (Prikaz dva isprepletena srpa) (T‑502/11, EU:T:2013:263, t. 49.), iako je potvrdio zaključak žalbenog vijeća prema kojem fonetska usporedba suprotstavljenih znakova nije mogla biti izvršena, precizirao da je riječ o znakovima koji nisu bili isključivo figurativni, već također apstraktni. Međutim načelo navedeno u točki 53. ove presude odnosi se samo na figurativne znakove koji, kao što je prikaz tigra u ovom slučaju, nisu apstraktni, već mogu odmah biti povezani s određenom konkretnom riječju.
63 Nadalje, treba napomenuti da navedeno načelo nije u sukobu ni sa sudskom praksom ustanovljenom u presudi od 8. listopada 2014., Fuchs/OHIM – Les Complices (Zvijezda u krugu) (T‑342/12, Zb., EU:T:2014:858, t. 46. do 48.). Naime, iako je ovom prilikom Opći sud točno potvrdio da nije bilo moguće fonetski usporediti dva isključivo figurativna žiga koji oba prikazuju zvijezdu, on je ipak upozorio na sudsku praksu prema kojoj je, načelno, fonetska usporedba irelevantna, iako ne i nemoguća, kada su u pitanju figurativni žigovi. U svakom slučaju navedena presuda Zvijezda u krugu (EU:T:2014:858) tiče se slučaja u kojemu su svi suprotstavljeni znakovi isključivo figurativni, dok se situacija opisana u točki 53. ove presude, koja je relevantna za potrebe ovog predmeta, odnosi na fonetsku usporedbu između isključivo figurativnog žiga i figurativnog žiga koji također sadrži verbalni element.
64 S obzirom na prethodno navedeno, valja utvrditi da je žalbeno vijeće pogrešno ocijenilo da je u ovom slučaju bilo nemoguće fonetski usporediti suprostavljene znakove.
65 Uzimajući u obzir činjenicu da će se relevantna javnost pozivati na žig za koji je podnesena prijava izgovarajući verbalni element „gelenkgold“, dok će raniji žig moći biti iskazan samo riječju tigar, treba zaključiti da su suprotstavljeni znakovi fonetski različiti, suprotno onome što je ocijenilo žalbeno vijeće.
Koncepcijska usporedba
66 U točki 27. pobijane odluke žalbeno vijeće je utvrdilo da su suprotstavljeni znakovi imali visok stupanj konceptualne sličnosti jer su oba znaka bila povezana s predodžbom tigra koji skače, a koja upućuje na snagu i gipkost. Žalbeno vijeće je dodalo da će javnost njemačkog govornog područja razumjeti da se verbalni element žiga za koji je podnesena prijava „gelenkgold“ odnosi na zdrave zglobove, što pojačava koncept gipkosti koji se prenosi prikazom tigra.
67 Tužitelj u bitnom ističe da prisutnost slike tigra u svakom od suprotstavljenih znakova ne dovodi do konceptualne sličnosti koja dopušta zaključak o postojanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu. Nadalje, tužitelj prigovara žalbenom vijeću da nije uzelo u obzir verbalni element žiga za koji je podnesena prijava, čije značenje neće razumjeti javnost koja ne pripada njemačkom govornom području, osim možda riječi „gold“.
68 OHIM brani osnovanost ocjene žalbenog vijeća i navodi da izraz „gelenkgold“ neće razumjeti javnost koja ne pripada njemačkom govornom području.
69 Intervenijent dodaje da je verbalni element „gelenkgold“ slabo razlikovan u pogledu proizvoda na koje se odnose suprotstavljeni znakovi, iako to nije slučaj s prikazom tigra.
70 Kao prvo, što se tiče relevantne javnosti koja razumije njemački jezik i koja dakle prepoznaje u izrazu „gelenkgold“ sintagmu riječi „gelenk“ (zglob) i „gold“ (zlato), verbalni element koji je prisutan jedino kod žiga za koji je podnesena prijava i koji se ne odnosi na iste predodžbe kao one koje se vezuju za prikaz tigra sprječava utvrđenje da suprotstavljeni znakovi imaju visok stupanj konceptualne sličnosti, kako je to utvrdilo žalbeno vijeće. Naime, ovi znakovi imaju samo srednji stupanj sličnosti u odnosu na javnost njemačkog govornog područja.
71 Kao drugo, što se tiče dijela relevantne javnosti koji ne pripada njemačkom govornom području, najprije treba primijetiti da iz pobijane odluke ne proizlazi jasno da ju je žalbeno vijeće uzelo u obzir prilikom ocjenjivanja konceptualne sličnosti. Naime, zaključak žalbenog vijeća o visokom stupnju konceptualne sličnosti između suprotstavljenih znakova slijedi utvrđenje prema kojemu izraz „gelenkgold“ javnosti njemačkog govornog područja pojačava poruku o gipkosti prenesenu prikazom tigra. Nadalje, pod pretpostavkom da je žalbeno vijeće ocijenilo da je njegov zaključak o fonetskoj sličnosti valjan za cjelokupnu relevantnu javnost, to se ne može prihvatiti u odnosu na javnost koja ne pripada njemačkom govornom području. Naime, ta javnost će u izrazu „gelenkgold“ prepoznati riječ „gold“ koja se ne navodi u ranijem žigu. Prema tome, i u očima javnosti koja ne pripada njemačkom govornom području suprotstavljeni znakovi imaju samo srednji stupanj konceptualne sličnosti.
72 Slijedom svega prethodno navedenog, treba zaključiti da suprotstavljeni znakovi imaju nizak stupanj vizualne sličnosti i srednji stupanj konceptualne sličnosti, dok su različiti u fonetskom pogledu.
Vjerojatnost dovođenja u zabludu
73 Opća ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu podrazumijeva određenu međuovisnost čimbenika koji se uzimaju u obzir te osobito sličnosti žigova i obilježenih proizvoda ili usluga. Na taj se način nizak stupanj sličnosti obilježenih proizvoda ili usluga može kompenzirati višim stupnjem sličnosti između žigova i vice versa (presuda od 29. rujna 1998., Canon, C‑39/97, Zb., EU:C:1998:442, t. 17., i VENADO u okviru i dr., točka 55. supra, EU:T:2006:397, t. 74.).
74 Nadalje, što je razlikovni karakter ranijeg žiga veći, to će veća biti i vjerojatnost dovođenja u zabludu (presuda od 11. studenoga 1997., SABEL, C‑251/95, Zb., EU:C:1997:528, t. 24.).
75 U točkama 29. do 32. pobijane odluke žalbeno vijeće je ocijenilo da je, s obzirom na njegova utvrđenja u pogledu istovjetnosti ili sličnosti proizvoda, sličnosti znakova kao i prosječnog svojstvenog razlikovnog karaktera ranijeg žiga, postojala vjerojatnost dovođenja u zabludu između suprotstavljenih znakova unatoč povećanom stupnju pažnje relevantne javnosti i neovisno o tome je li razlikovni karakter ranijeg žiga bio povećan time što ga je intervenijent rabio u Njemačkoj.
76 Ovaj zaključak žalbenog vijeća ne može biti prihvaćen. Naime, žalbeno vijeće je do njega došlo precjenjivanjem stupnja vizualne i konceptualne sličnosti između suprotstavljenih znakova, pogrešno zanemarujući fonetske različitosti među njima, i ne ispitujući dokaze koje je intervenijent ponudio u prilog tvrdnji da je raniji žig imao povećan razlikovni karakter jer ga je on rabio. Te su pogreške još više utjecale na zaključak o postojanju opasnosti dovođenja u zabludu kada se uzme u obzir da je žalbeno vijeće s pravom prepoznalo povećan stupanj pažnje relevantne javnosti (vidjeti točku 23. ove presude).
77 U tim okolnostima valja prihvatiti jedini istaknuti tužbeni razlog.
Zaključak o ishodu postupka
78 Uzimajući u obzir sva prethodna razmatranja, treba prihvatiti prvi dio tužbenog zahtjeva tužitelja i poništiti pobijanu odluku.
79 Što se tiče drugog dijela tužbenog zahtjeva kojim se, nakon objašnjenja ponuđenog tijekom rasprave, od Općeg suda traži odbijanje prigovora u dijelu u kojem se on temelji na ranijem žigu opisanom u točki 6. ove presude, treba napomenuti da se radi o zahtjevu za izmjenu osporavane odluke (vidjeti analogijom presudu od 8. listopada 2014., Laboratoires Polive/OHIM – Arbora & Ausonia (DODIE), T‑77/13, EU:T:2014:862, t. 61.).
80 S tim u vezi, valja podsjetiti da ovlast Općeg suda za izmjenu na temelju članka 65. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 ne daje istom mogućnost za ocjenu onoga o čemu se žalbeno vijeće još nije izjasnilo. Korištenje ovlašću za izmjenu treba stoga načelno biti ograničeno na situacije u kojima Opći sud može, nakon provedene ocjene žalbenog vijeća te na temelju već utvrđenih činjeničnih i pravnih elemenata, donijeti odluku koju je žalbeno vijeće trebalo donijeti (presuda Suda od 5. srpnja 2011., Edwin/OHIM, C‑263/09 P, Zb., EU:C:2011:452, t. 72.).
81 U predmetnom slučaju treba utvrditi da nisu ispunjeni uvjeti da Opći sud izvrši preinaku osporavane odluke. Naime, žalbeno vijeće nije ispitivalo je li raniji žig imao razlikovni karakter povećan intervenijentovom uporabom, iako uzimajući u obzir sudsku praksu navedenu u točki 74. ove presude, nije bilo isključeno da bi taj element mogao dopustiti utvrđenje o postojanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu.
82 U predmetnom slučaju potrebno je istaknuti da se stječe dojam da intervenijent od Općeg suda traži da u svrhu odbijanja žalbe uzme u obzir dokaze koje je iznio pred Odjelom za prigovore i žalbenim vijećem kako bi potvrdio takvu uporabu ranijeg žiga.
83 Što se tiče ovog zahtjeva, dovoljno je uočiti da, s obzirom na to da iz točke 32. pobijane odluke proizlazi da se žalbeno vijeće nije očitovalo o navedenim dokazima, razmatranje ovog pitanja ne bi imalo nikakvnog utjecaja na zakonitost pobijane odluke. Prema tome, Opći sud se uopće ne može očitovati o tom argumentu intervenijenta (vidjeti analogijom presudu DODIE, točka 79. supra, EU:T:2014:862, t. 58.).
84 S obzirom na prethodno navedeno, unatoč objašnjenjima ponuđenima tijekom rasprave, drugi dio tužbenog zahtjeva treba odbiti.
Troškovi
85 U skladu s člankom 87. stavkom 2. Poslovnika Općeg suda, svakoj stranci koja ne uspije u postupku nalaže se snošenje troškova, ako je postavljen takav zahtjev. Ako stranke djelomično uspiju u svojim zahtjevima, Opći sud može odlučiti o podjeli troškova.
86 Budući da su OHIM i intervenijent djelomično uspjeli u postupku, istima valja naložiti snošenje troškova sukladno zahtjevu tužitelja koji je dopunjen tijekom rasprave. U predmetnom slučaju potrebno je podsjetiti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, činjenica da je stranka koja je uspjela u postupku tek na raspravi istaknula zahtjev u pogledu troškova ne sprječava Opći sud da takav zahtjev prihvati (vidjeti u tom smislu presudu od 5. listopada 2005., Bunker & BKR/OHIM – Marine Stock (B. K. R.), T‑423/04, Zb., EU:T:2005:348, t. 84., i VENADO u okviru i dr., točka 55. supra, EU:T:2006:397, t. 116.).
87 Nadalje, budući da je tužitelj zatražio da OHIM i intervenijent jednako snose njegove troškove tijekom postupka pred žalbenim vijećem, treba podsjetiti da se u skladu s člankom 136. stavkom 2. Poslovnika nužni troškovi stranaka nastali u svrhu postupka pred žalbenim vijećem smatraju troškovima čiju je naknadu moguće tražiti. Prema tome, OHIM‑u i intervenijentu treba naložiti da jednako snose navedene troškove.
88 Što se tiče podjele troškova, na temelju pravične ocjene okolnosti slučaja, treba odlučiti da OHIM i intervenijent, osim vlastitih troškova, snose po polovicu troškova tužitelja nastalih u postupku pred Općim sudom te pred žalbenim vijećem.
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (deveto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Poništava se odluka četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) od 5. rujna 2013. (predmet R 2013/2012‑4).
2. U preostalom dijelu tužba se odbija.
3. OHIM‑u se nalaže snošenje vlastitih troškova kao i polovice troškova Cosmowell GmbH u postupcima pred Općim sudom te pred žalbenim vijećem.
4. Društvu Haw Par Corp. Ltd nalaže se snošenje vlastitih troškova kao i polovice troškova društva Cosmowell u postupcima pred Općim sudom te pred žalbenim vijećem.
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 7. svibnja 2015.
Potpisi