Predmet T‑334/12

Plantavis GmbH

i

NEM, Verband mittelständischer europäischer Hersteller und Distributoren von Nahrungsergänzungsmitteln & Gesundheitsprodukten eV

protiv

Europske komisije

i

Europske agencije za sigurnost hrane (EASH)

„Zaštita potrošača – Zdravstvene tvrdnje koje se navode na hrani – Uredba (EU) br. 432/2012 – Tužba za poništenje – Regulatorni akt koji ne sadrži provedbene mjere – Izravni utjecaj – Dopuštenost – Uredba (EZ) br. 1924/2006 – Prigovor nezakonitosti – Registar zdravstvenih tvrdnji“

Sažetak – Presuda Općeg suda (osmo vijeće) od 12. lipnja 2015.

1.      Tužba za poništenje – Pretpostavke za dopuštenost – Tužba protiv donositelja pobijanog akta – Zahtjev za poništenje akta Komisije donesenog protiv tijela Unije – Nedopuštenost

(čl. 263. UFEU‑a)

2.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Pojam regulatornog akta u smislu četvrtog stavka članka 263. UFEU‑a – Svi akti općeg dosega osim zakonodavnih akata – Uredba Komisije o utvrđivanju popisa dopuštenih zdravstvenih tvrdnji koje se navode na hrani – Uključenost

(čl. 263. stavak 4. UFEU‑a; Uredba Komisije br. 432/2012)

3.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Izravni utjecaj – Mjerila – Uredba Komisije o utvrđivanju popisa dopuštenih zdravstvenih tvrdnji koje se navode na hrani – Nepostojanje preciznih navoda tužitelja u vezi s tvrdnjama koje mogu nanijeti štetu njegovu pravnom položaju – Nepostojanje izravnog utjecaja – Nedopuštenost

(čl. 263. stavak 4. UFEU‑a; Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 1924/2006, čl. 28., st. 5. i 6.; Uredba Komisije br. 432/2012)

4.      Prigovor nezakonitosti – Sporedno obilježje – Nedopuštena tužba – Nedopuštenost prigovora

(čl. 277. UFEU‑a)

5.      Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Pojam – Akti koji proizvode obvezujuće pravne učinke – Komisijin registar prehrambenih i zdravstvenih tvrdnji koje se navode na hrani – Akt koji je samo informativan – Isključenje

(čl. 263. UFEU‑a; Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 1924/2006, uvodna izjava 31. i čl. 20.)

6.      Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Pojam – Akti koji proizvode obvezujuće pravne učinke – Pripremni akti – Isključenje – Znanstveno mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) sastavljeno na zahtjev Komisije radi ocjenjivanja zdravstvenih tvrdnji – Akt koji nije usmjeren na stvaranje pravnih učinaka – Isključenje

(čl. 263. UFEU‑a; Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 1924/2006, čl. 13., stavak 3.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(vidjeti t. 20.)

2.      Pojam regulatornog akta u smislu četvrtog stavka članka 263. UFEU‑a, in fine, treba tumačiti na način da se odnosi na akte općeg dosega osim zakonodavnih akata. Uredba br. 432/2012 o utvrđivanju popisa dopuštenih zdravstvenih tvrdnji koje se navode na hrani, osim onih koje se odnose na smanjenje rizika od bolesti te na razvoj i zdravlje djece, je regulatorni akt.

Naime, Komisija je donijela Uredbu br. 432/2012 izvršavajući provedbene ovlasti u okviru zakonodavnog postupka s nadzorom pa stoga nije riječ o zakonodavnom aktu. Među ostalim, Uredba br. 432/2012 ima opći doseg jer se primjenjuje na situacije koje su objektivno utvrđene i proizvodi obvezujuće pravne učinke u pogledu kategorije osoba koja je općenito i apstraktno određena.

(vidjeti t. 24.‑27.)

3.      Pretpostavka izravnog utjecaja u smislu četvrtog stavka članka 263. UFEU‑a zahtijeva, ponajprije, da sporna mjera proizvodi izravne učinke na pravnu situaciju tužitelja i, drugo, da adresatima te mjere koji su zaduženi za njezinu provedbu ne ostavlja nikakvu diskrecijsku ovlast s obzirom na to da je ta mjera potpuno automatska i proizlazi iz sâmog spornog propisa bez primjene drugih posrednih pravila.

Kada je riječ o tužbi protiv Uredbe br. 432/2012 o utvrđivanju popisa dopuštenih zdravstvenih tvrdnji koje se navode na hrani, osim onih koje se odnose na smanjenje rizika od bolesti te na razvoj i zdravlje djece, na tužitelju je da u svrhe dokazivanja da je izravno pogođen u smislu članka 263. stavka 4. UFEU‑a utvrdi tvrdnje na koje se odnosi navedena uredba kojima se utječe na njegovu pravnu situaciju. Preciznije, tužitelj mora dokazati da je, prilikom podnošenja tužbe, u svojim trgovačkim komunikacijama u vezi sa svojim proizvodima upotrebljavao tvrdnje koje su zabranjene donošenjem Uredbe br. 432/2012. U tom pogledu, ipak nije na sudu Unije da istražuje i utvrđuje tvrdnje koje bi mogle, ako je primjenjivo, predstavljati temelj za dopuštenost tužbe tužitelja, osobito stoga što je ovdje riječ o oko 2000 zdravstvenih tvrdnji, od kojih su 222 odobrene, a 1719 je zabranjeno.

Osim toga, čak i ako su tvrdnje koje se odnose na tužitelja dio popisa tvrdnji u suspenziji na način da su još uvijek u postupku ocjenjivanja te da Komisija nije konačno odlučila o njihovu odobrenju ili zabrani, one ne mogu dovesti do tužbe za poništenje. Naime, na tvrdnje koje ostaju u suspenziji nastavlja se primjenjivati pravni režim koji je na njih bio primjenjiv prije donošenja Uredbe br. 432/2012. Stoga poduzetnici na koje se odnose te tvrdnje mogu nastaviti s njihovom uporabom u okviru svojih djelatnosti prodaje hrane u skladu s člankom 28. stavcima 5. i 6. Uredbe br. 1924/2006 o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani.

(vidjeti t. 28., 30., 32., 36.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(vidjeti t. 50., 51.)

5.      Mjere koje proizvode obvezujuće pravne učinke koji utječu na interese tužitelja, mijenjajući na bitan način njegovu pravnu situaciju, predstavljaju akte ili odluke protiv kojih se može podnijeti tužba za poništenje u smislu članka 263. UFEU‑a. Radi utvrđivanja stvara li pobijani akt takve učinke potrebno je promotriti njegovu bit. 

Registar dopuštenih zdravstvenih tvrdnji koji je uspostavila Komisija u skladu s člankom 20. Uredbe br. 1924/2006 o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani ne predstavlja kao takav pravni akt koji može biti predmet tužbe na temelju članka 263. UFEU‑a. Naime, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 31. Uredbe br. 1924/2006, registar dopuštenih zdravstvenih tvrdnji je komunikacijski instrument u svrhu transparentnosti i informiranja kako bi se izbjegli zahtjevi u vezi s tvrdnjama koje su već bile predmet ocjenjivanja. Iako taj registar daje informacije o pravnim aktima usvojenima u području prehrambenih i zdravstvenih tvrdnji, njegova svrha ipak nije stvaranje pravnih učinaka prema trećima.

(vidjeti t. 56., 58., 59.)

6.      Mišljenja i preporuke institucija, tijela, ureda i agencija Unije izričito su isključeni iz područja primjene članka 263. UFEU‑a i ne mogu stoga biti predmet tužbe za poništenje. Među ostalim, kada je riječ o aktima ili odlukama koje se donose u nekoliko stadija, akte koji se mogu pobijati načelno predstavljaju samo mjere koje konačno određuju položaj institucije u pogledu postupka, uz iznimku međumjera kojima je cilj priprema konačne odluke.

Kad je riječ o znanstvenim mišljenjima Europske agencije za sigurnost hrane (EASH), objavljenima nakon ocjenjivanja provedenih u skladu s postupkom predviđenim u članku 13. stavku 3. Uredbe br. 1924/2006 o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani, navedena su, prema toj odredbi, međufaze u postupku koje ne proizvode učinak na pravnu situaciju trećih. Naime, EASH‑u je dopušteno davati mišljenje kada to relevantni pravni okvir predviđa. Međutim, u takvim slučajevima EASH nije u mogućnosti donositi akte koji proizvode pravne učinke, a jedini akti koje je moguće pobijati su akti koji sadrže konačnu odluku koju je donijela Komisija u vezi s odobrenjem ili zabranom ispitivanih tvrdnji. Stoga EASH‑ove ocjene u okviru postupka iz članka 13. stavka 3. Uredbe br. 1924/2006 ne mogu biti predmet tužbe na temelju članka 263. UFEU‑a.

(vidjeti t. 61.‑64.)