Language of document : ECLI:EU:C:2013:639

Predmet C‑121/12 P

Bernhard Rintisch

protiv

Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

„Žalba – Žig Zajednice – Uredba (EZ) br. 40/94 – Članak 74. stavak 2. – Uredba (EZ) br. 2868/95 – Pravilo 50. stavak 1. prvi i treći podstavak – Prigovor nositelja ranijeg žiga – Postojanje žiga – Dokazi u prilog prigovoru koji su podneseni nakon isteka za to predviđenog roka – Neuzimanje u obzir – Diskrecijska ovlast žalbenog vijeća – Odredba o suprotnom – Okolnosti koje onemogućuju uzimanje u obzir dodatnih ili dopunskih dokaza”

Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 3. listopada 2013.

1.        Žig Zajednice – Žalbeni postupak – Žalba protiv odluke Odjela za prigovore Ureda – Ispitivanje od strane žalbenog vijeća – Doseg – Činjenice i dokazi koji nisu podneseni u prilog prigovoru u propisanom roku – Uzimanje u obzir – Diskrecijska ovlast žalbenog vijeća – Nepostojanje suprotne odredbe

(Uredba Vijeća br. 40/94, čl. 74. st. 2.; Uredba Komisije br. 2868/95, čl. 1. pravilo 20. st. 1. i čl. 1. pravilo 50. st. 1.)

2.        Žig Zajednice – Žalbeni postupak – Žalba protiv odluke Odjela za prigovore Ureda – Ispitivanje od strane žalbenog vijeća – Doseg – Činjenice i dokazi koji nisu podneseni u prilog prigovoru u propisanom roku – Uzimanje u obzir – Diskrecijska ovlast žalbenog vijeća

(Uredba Vijeća br. 40/94, čl. 74. st. 2.; Uredba Komisije br. 2868/95, čl. 1., pravilo 19. st. 2. t. (a) podt. ii.)

3.        Žalba – Razlozi – Nepostojanje jasno određene kritike nekog dijela obrazloženja Općeg suda i pravnih argumenata u prilog žalbi – Nedopuštenost

(čl. 256. UFEU‑a, Statut Suda, čl. 58. st. 1.; Poslovnik Suda, čl. 112. st. 1. t. (c))

1.        Člankom 74. stavkom 2. Uredbe br. 40/94 o žigu Zajednice određuje se da Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) ne mora uzeti u obzir činjenice i dokaze koje dotične stranke nisu pravodobno podnijele. Iz teksta te odredbe proizlazi kao opće pravilo, i ako nije drugačije određeno, da stranke mogu činjenice i dokaze podnositi nakon isteka rokova koji su za to predviđeni odredbama Uredbe br. 40/94 te da Uredu ni na koji način zabranjeno uzeti u obzir činjenice i dokaze koji su kasno podneseni ili predočeni. Navodeći da u takvom slučaju „može” odlučiti ne uzeti u obzir takve dokaze, ta odredba dodjeljuje Uredu široku diskrecijsku ovlast da odluči hoće li uzeti spomenute dokaze u obzir ili ne, pri čemu svoju odluku u vezi s tim mora obrazložiti.

Iako se pravilom 50. stavkom 1. prvim podstavkom Uredbe br. 2868/95 o provedbi Uredbe Vijeća br. 40/94 uspostavlja načelo da se odredbe koje se odnose na postupke pred tijelom koje je donijelo pobijanu odluku primjenjuju mutatis mutandis na žalbene postupke, treći podstavak te odredbe predstavlja posebno pravilo koje odstupa od tog načela. To posebno pravilo specifično je za žalbene postupke protiv odluka Odjela za prigovore te uređuje način na koji se pred žalbenim vijećem postupa s činjenicama i dokazima koji su podneseni nakon isteka rokova određenih u prvom stupnju. Stoga se, u ovoj konkretnoj fazi žalbenog postupka protiv odluke Odjela za prigovore, pravilo 50. stavak 1. treći podstavak Uredbe br. 2868/95 mora primijeniti umjesto odredbi koje se odnose na postupak pred tim odjelom, koje uključuju pravilo 20. stavak 1. Uredbe br. 2868/95.

U skladu s pravilom 50. stavkom 1. trećim podstavkom Uredbe br. 2868/95, ako je žalba uložena protiv odluke Odjela za prigovore, žalbeno vijeće ograničuje svoje ispitivanje žalbe na činjenice i dokaze podnesene u roku koji je odredio Odjel za prigovore, osim ako smatra da se u obzir trebaju uzeti dodatne i dopunske činjenice i dokazi u skladu s člankom 74. stavkom 2. Uredbe br. 40/94. Uredba br. 2868/95 stoga izričito predviđa da žalbeno vijeće prilikom ispitivanja žalbe uložene protiv odluke Odjela za prigovore ima diskrecijsku ovlast, na temelju pravila 50. stavka 1. trećeg podstavka Uredbe br. 2868/95 i članka 74. stavka 2. Uredbe br. 40/94, odlučiti hoće li uzeti u obzir dodatne ili dopunske činjenice i dokaze koji nisu predočeni u roku koji je odredio ili precizirao Odjel za prigovore.

(t. 22.‑24., 29., 30., 32., 33.)

2.        Člankom 74. stavkom 2. Uredbe br. 40/94 određuje se da Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) ne mora uzeti u obzir činjenice i dokaze koje stranke nisu pravodobno podnijele. Iz teksta te odredbe proizlazi kao opće pravilo, i ako nije drugačije određeno, da stranke mogu činjenice i dokaze podnositi nakon isteka rokova koji su za to predviđeni odredbama Uredbe br. 40/94 te da Uredu ni na koji način zabranjeno uzeti u obzir činjenice i dokaze koji su kasno podneseni ili predočeni. Navodeći da u takvom slučaju „može” odlučiti ne uzeti u obzir takve dokaze, ta odredba dodjeljuje Uredu široku diskrecijsku ovlast da odluči hoće li uzeti spomenute dokaze u obzir ili ne, pri čemu svoju odluku u vezi s tim mora obrazložiti.

Uzimanje u obzir od strane Ureda kasno podnesenih činjenica i dokaza osobito može biti opravdano u slučaju kada on smatra da bi, s jedne strane, materijali koji su podneseni kasno doista mogli biti relevantni za ishod postupka povodom prigovora koji se pred njim vodi i da se, s druge strane, faza postupka u kojem su oni podneseni i okolnosti tog podnošenja ne protive njihovu uzimanju u obzir.

U okviru prigovora koji se temelji na registriranom nacionalnom žigu, dokazi o postojanju, valjanosti i opsegu zaštite tog žiga koji se moraju podnijeti u postupku povodom prigovora precizno i iscrpno su navedeni u pravilu 19. stavku 2. točki (a) podtočki (ii) Uredbe br. 2868/95 o provedbi Uredbe Vijeća br. 40/94. Za svakog se podnositelja prigovora stoga smatra da je već prije njegova podnošenja znao koje konkretne dokumente je morao podnijeti u prilog tom prigovoru. Posljedično, žalbeno vijeće u tim okolnostima mora ograničeno vršiti svoju diskrecijsku ovlast te može dopustiti kasno podnošenje takvih dokaza samo ako prateće okolnosti mogu opravdati žaliteljevo kašnjenje u podnošenju potrebnih dokaza.

Osim toga, žalbeno vijeće, kada izvršava svoju diskrecijsku ovlast na temelju članka 74. stavka 2. Uredbe br. 40/94, nije obvezno razmotriti tri gore navedena kriterija ako se i samo na temelju jednog od tih kriterija može utvrditi da ne smije uzeti u obzir kasno podnesene dokaze.

(t. 22.‑24., 39., 40., 45.)

3.        Vidjeti tekst odluke.

(t. 50.)