Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. veljače 2016. uputio Raad voor Vreemdelingenbetwistingen (Belgija) – K i dr. protiv Belgischer Staat

(predmet C-82/16)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Raad voor Vreemdelingenbetwistingen

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: A. K., Z. M., J. M., N. N. N., I. O. O., I. R., A. B.

Tuženik: Belgijska država

Prethodna pitanja

Treba li pravo Unije, posebice članak 20. UFEU-a i članke 5. i 11. Direktive 2008/115/EZ¹ , u vezi s člancima 7. i 24. Povelje Europske unije o temeljnim pravima² , tumačiti na način da mu je, u određenim okolnostima, protivna nacionalna praksa na temelju koje je zahtjev za boravak u okviru spajanja obitelji s građaninom Unije, koji je u državi članici u kojoj živi odnosni građanin Unije koji nije koristio svoje pravo slobodnog kretanja i poslovnog nastana i koji ima državljanstvo te države članice (u daljnjem tekstu: statični građanin Unije) podnio njegov član obitelji, državljanin treće države, odbijen, po potrebi zajedno s donošenjem odluke o udaljavanju, isključivo iz razloga što odnosni član obitelji, državljanin treće države, podliježe važećoj zabrani ulaska s europskom dimenzijom ?

Je li za ocjenu takvih okolnosti važno da između statičnog građanina Unije i člana njegove obitelji, državljanina treće države, važno da postoji odnos ovisnosti koji nadilazi samu obiteljsku vezu? U slučaju potvrdnog odgovora: Koji su čimbenici relevantni za utvrđivanje postojanja tog odnosa ovisnosti? Bi li s tim u svezi bilo korisno pozivati se na sudsku praksu koja se odnosi na postojanje obiteljskog života u smislu članka 8. Europske konvencije o ljudskim pravima i članka 7. Povelje?

Glede posebice malodobne djece, zahtijeva li članak 20. UFEU-a više od biološke veze između roditelja koji je državljanin treće države i djeteta koje je građanin Unije? Je li s tim u svezi važan dokaz zajedničkog života ili su dostatne emocionalne i financijske veze, kao što su modaliteti smještaja ili posjeta i plaćanje alimentacije? Bi li s tim u svezi bilo korisno pozivati se na obrazloženje presuda Ogieriakhi (C‑244/13, EU:C:2014:2068, t. 38. i 39.), Singh i dr. (C‑218/14, EU:C:2015:476, t. 54.) i O. i dr., (C‑356/11 i C‑357/11, EU:C:2012:776, t. 56.)? Vidjeti, s tim u svezi, također zahtjev za prethodnu odluku C-133/15 koji je u postupku pred Sudom.

c)    Je li za ocjenu takvih okolnosti važno da je zajednički život stvoren u trenutku kada je državljanin treće države već podlijegao zabrani ulaska te je, dakle, znao da nezakonito boravi u državi članici? Bi li bilo korisno pozvati se na tu činjenicu u svrhu sprječavanja moguće zlouporabe postupka za odobravanje boravka u okviru spajanja obitelji?

d)    Je li za ocjenu takvih okolnosti važno da nikakav pravni lijek, u smislu članka 13. stavka 1. Direktive 2008/115/EZ nije podnesen protiv odluke o izricanju zabrane ulaska ili da je žalba na takvu odluku odbijena?

e)    Je li činjenica da je zabrana ulaska izrečena zbog razloga javnog poretka ili zbog nezakonitog boravka relevantni element? U slučaju potvrdnog odgovora, treba li također ispitati predstavlja li odnosni državljanin treće države stvarnu, trenutačnu i dovoljno ozbiljnu opasnost koja ugrožava temeljni interes društva? S tim u svezi, mogu li se članci 27. i 28. Direktive 2004/38/EZ³ , koji su preneseni u članke 43. i 45. Zakona o strancima od 15. prosinca 1980., i odgovarajuća sudska praksa Suda o javnom poretku primijeniti po analogiji na članove obitelji statičnih građana Unije (vidjeti zahtjeve za prethodnu odluku C-165/14 i C-304/14 koji su u postupku pred Sudom)

Treba li pravo Unije – posebice članak 5. Direktive 2008/115/EZ i članke 7. i 24. Povelje – tumačiti na način da mu je protivna nacionalna praksa na temelju koje se na važeću zabranu ulaska poziva kako bi se odbio kasnije podneseni zahtjev za spajanje obitelji sa statičnim građaninom Unije podnesen na državnom području države, a da nije uzet u obzir obiteljski život i dobrobit u to uključene djece, što je navedeno u tom kasnije podnesenom zahtjevu?

Treba li pravo Unije – posebice članak 5. Direktive 2008/115/EZ i članke 7. i 24. Povelje – tumačiti na način da mu je protivna nacionalna praksa na temelju koje je odluka o udaljavanju donesena protiv državljanina treće države, koji već podliježe važećoj zabrani ulaska, a da nije uzet u obzir obiteljski život i dobrobit u to uključene djece, što je navedeno u zahtjevu za spajanje obitelji sa statičnim građaninom Unije podnesenim nakon donošenja te zabrane ulaska?

Treba li članak 11. stavak 3. Direktive 2008/115/EZ shvatiti na način da državljanin treće države u načelu mora uvijek podnijeti zahtjev za ukidanje ili suspenziju važeće i konačne zabrane ulaska izvan Europske unije ili postoje okolnosti u kojima taj zahtjev može podnijeti u Europskoj uniji?

Treba li članak 11. stavak 3. treći i četvrti podstavak Direktive 2008/115/EZ shvatiti na način da zahtjev iz članka 11. stavka 3. prvog podstavka te direktive, koji određuje da se ukidanje ili suspenzija zabrane ulaska može razmatrati samo kada odnosni državljanin treće države dokaže da je napustio državno područje države članice u potpunosti poštujući odluku o vraćanju, mora u potpunosti biti ispunjen u svakom pojedinačnom slučaju ili u svim kategorijama slučajeva?

b)    Je li člancima 5. i 11. Direktive 2008/115/EZ protivno tumačenje na temelju kojega se zahtjev za boravak u okviru spajanja obitelji sa statičnim građaninom Unije koji nije koristio svoje pravo slobodnog kretanja i poslovnog nastana može smatrati (privremenim) implicitnim zahtjevom za ukidanje ili suspenziju važeće i konačne zabrane ulaska pri čemu, ako se ispostavi da nisu ispunjeni uvjeti za boravak, ponovno u potpunosti važeća i konačna zabrana ulaska?

c)    Je li relevantna činjenica da obveza podnošenja zahtjeva za ukidanje ili suspenziju u zemlji ipodrijetla može dovesti samo do privremenog razdvajanja državljanina treće države i statičnog građanina Unije? Postoje li ipak okolnosti u kojima je takva privremena razdvojenost protivna člancima 7. i 24. Povelje?

d)    Je li relevantna činjenica da obveza podnošenja zahtjeva za ukidanje ili suspenziju u zemlji podrijetla može dovesti samo do toga da građanin Unije samo mora, ako je to potrebno, napustiti područje Europske unije na određeno vrijeme? Postoje li okolnosti u kojima je to da građanin Unije mora napustiti područje Europske unije na određeno vrijeme protivno člancima 7. i 24. Povelje?

____________

¹ Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL L 348, str. 98.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 188.).

² SL 2000, C 364, p.1.

³ Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište [boravak] na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (SL L 158, str.. 77.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 42.).