Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. siječnja 2024. uputio Curtea de Apel București (Rumunjska) – DADA Music SRL, Uniunea Producătorilor de Fonograme din România (UPFR)/Asociația Radiourilor Locale și Regionale (ARLR)

(predmet C-37/24, DADA Music și UPFR)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Curtea de Apel București

Stranke glavnog postupka

Tužitelj u prvostupanjskom postupku i žalitelj: Uniunea Producătorilor de Fonograme din România (UPFR)

Tuženik u prvostupanjskom postupku i žalitelj: DADA Music SRL

Intervenijent u prvostupanjskom postupku i druga stranka u žalbenom postupku: Asociația Radiourilor Locale și Regionale (ARLR)

Prethodna pitanja

Treba li članak 8. stavak 2. Direktive 2006/115/EZ¹ , kao i članak 16. stavak 2. drugi podstavak Direktive 2014/26/EU² , u vezi s člancima 17. i 52. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, tumačiti na način da im se:

protivi nacionalni propis kojim se ne osigurava minimalna primjerena (paušalna) naknada za nositelje prava (proizvođače fonograma), koje zastupaju organizacije za kolektivno ostvarivanje prava, neovisno o ostvarenim prihodima ili troškovima koje snose organizacije za radiodifuziju?

U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje, protivi li se [navedenim člancima] nacionalni propis kojim se s izravnim učinkom ukidaju minimalne (paušalne) naknade određene na temelju metodologije o kojoj su prethodno pregovarali organizacija za kolektivno ostvarivanje prava i korisnici a da nisu izmijenjeni kriteriji za izračun naknade i nije određen krajnji rok za pregovore o novim sporazumima (metodologijama) za određivanje iznosa primjerenih naknada?

U slučaju niječnog odgovora na prva dva pitanja, je li nacionalni sud ovlašten i, eventualno, obvezan provjeriti jesu li postotne naknade izračunane s obzirom na stvarne prihode koje su prijavile organizacije za radiodifuziju primjerene i razumne za nositelje prava, s jedne strane, odnosno korisnike, s druge strane, ili su one, suprotno tomu, očito neznatne ili, ovisno o slučaju, očito prekomjerne te koji se kriteriji mogu upotrijebiti u svrhu takve ocjene?

U slučaju potvrdnog odgovora na treće pitanje, je li nacionalni sud, kad utvrdi da je naknada koju treba platiti na temelju metodologije izmijenjene novim nacionalnim zakonodavstvom neznatna, ovlašten i/ili obvezan primijeniti alternativne kriterije u odnosu na kriterij prijavljenih prihoda, kao što je, primjerice, određivanje naknade na temelju troškova koje snose radiotelevizijske kuće za aktivnost radiodifuzije, naknade koju plaćaju slične radiotelevizijske kuće ili drugih sličnih kriterija, kako bi se osiguralo da nositelji prava dobiju odgovarajuću naknadu a da se ne ugroze legitimni interesi korisnika, odnosno da te naknade ne budu neznatne, ali ni prekomjerno visoke za organizacije za radiodifuziju?

____________

¹ Direktiva 2006/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe te o određenim autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva (kodificirana verzija) (SL 2006., L 376, str. 28.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 218.)

¹ Direktiva 2014/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o kolektivnom ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava te izdavanju odobrenja za više državnih područja za prava na internetsko korištenje glazbenih djela na unutarnjem tržištu (SL 2014., L 84, str. 72.).