Tužba podnesena 19. listopada 2023. – Markov/Komisija
(predmet T-1050/23)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Tužitelj: Javor Markov (Sofija, Bugarska) (zastupnici: I. Stojnev, odvjetnik)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
poništi odluku povjerenstva za odabir od 29. studenoga 2022., odluku povjerenstva za odabir od 28. veljače 2023. i prešutnu odluku Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO) od 20. srpnja 2023.;
na temelju članka 270. UFEU-a dodijeli naknadu štete za koju tužitelj tvrdi da ju je pretrpio nakon/kao rezultat EPSO-ova natječaja za pravnike-lingviste za bugarski jezik EPSO/AD/383/21 (AD7) kao kandidat br. 4657756, u kojem je stigao do završne faze natječaja, odnosno centra za procjenu kandidata;
naloži Komisiji snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da EPSO nije mogao zakonito promijeniti strukturu i opseg testova usmene prezentacije te stoga odluku od 29. studenoga 2022. treba poništiti.
bitne nepravilnosti u postupku natječaja i slučajevi nepoštovanja zakona rezultirali su povredom tužiteljevih legitimnih očekivanja pristupnika u pogledu strukture i opsega testa usmene prezentacije. EPSO nije mogao zakonito promijeniti strukturu i opseg testa usmene prezentacije dodavanjem trećeg, zasebnog dijela posvećenog isključivo poznavanju prava Unije.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je EPSO tužitelju nezakonito dostavio netočne, nejasne, dvosmislene, nedosljedne i proturječne podatke te stoga odluku od 29. studenoga 2022. treba poništiti.
EPSO je dao nekoliko relevantnih očitovanja, javno na svojoj službenoj internetskoj stranici, te privatno u svojim porukama tužitelju. Ona su obvezujuća za EPSO u skladu s pravom na dobru upravu iz članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) i načelom patere legem quam ipse fecisti. Tužitelj se oslonio se na te informacije u pristupu testu usmene prezentacije i formirao odgovarajuća legitimna očekivanja. Ispostavilo se da su prethodno navedene informacije, koje je pružio EPSO, netočne, nejasne, dvosmislene, nedosljedne i proturječne. Kao izravna posljedica toga, tužitelj je rezultatski podbacio.
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je odluka od 28. veljače 2023. nezakonita i da je treba poništiti.
odluka od 28. veljače 2023. je, kao prvo, nezakonita jer se njome ne poništava odluka od 29. studenoga 2022., unatoč argumentima iznesenima u zahtjevu za preispitivanje. Kao drugo, povjerenstvo za odabir povrijedilo je tužiteljevo pravo na saslušanje time što nije razmotrilo sve argumente iz njegove pritužbe, a razmotrilo je argumente koje on nije iznio, što predstavlja povredu članka 41. stavka 2. točke (a) Povelje. Kao treće, kad je riječ o argumentima koje povjerenstvo za odabir jest razmotrilo, ono je to učinilo u toj mjeri površno da se odluka svodi na puku paušalnu izjavu. Prema tome, povjerenstvo za odabir praktički nije navelo razloge za svoju odluku od 28. veljače 2023., čime je povrijedilo članak 296. stavak 2. UFEU-a, članak 41. stavak 2. točku (c) Povelje i svoju dužnost na temelju Kodeksa1 da obrazloži svoje odluke, s obzirom na to da u odluci nisu jasno navedeni razlozi na kojima se temelji.
Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da EPSO-ovu prešutnu odluku od 20. srpnja 2023. treba poništiti.
u mjeri u kojoj se EPSO-ovu prešutnu odluku od 20. srpnja 2023. smatra potvrdom odluke od 28. veljače 2023., također je valja poništiti zbog prethodno navedenih razloga u vezi s odlukom od 28. veljače 2023.
____________
1 Kodeks dobrog upravnog ponašanja za osoblje Europske komisije u njegovim odnosima s javnošću (kako je naveden u tužbi).