Tužba podnesena 20. rujna 2023. – Evroins inshurans grup/EIOPA
(predmet T-586/23)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Tužitelj: Evroins inshurans grup AD (Sofija, Bugarska) (zastupnici: A. Morogai, H. Drăghici i F. Giurgea, odvjetnici)
Tuženik: Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA)
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
poništi odluku Žalbenog vijeća europskih nadzornih tijela (u daljnjem tekstu: Žalbeno vijeće) od 19. srpnja 2023. (BoA-D-2023-02), kako ju je Žalbeno vijeće ažuriralo 25. srpnja 2023. (u daljnjem tekstu: odluka BoA-D-2023-02), i, posljedično,
poništi Izvješće o EIOPA-inoj ocjeni vrednovanja bruto i neto tehničkih pričuva reosiguranja za portfelj osiguranja od automobilske odgovornosti društva Euroins Romania Asigurare – Reasigurare SA (EIOPA-23-149) od 28. ožujka 2023. koje je objavila EIOPA (u daljnjem tekstu: EIOPA-ino izvješće) ili, podredno, naloži Žalbenom vijeću preispitivanje tužiteljeve žalbe protiv EIOPA-ina izvješća;
naloži europskim nadzornim tijelima i EIOPA-i da društvu Euroins plate troškove u vezi s ovim postupkom.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi Žalbenog vijeća Uredbe (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća1 , Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća2 te Poslovnika Žalbenog vijeća:
Žalbeno vijeće počinilo je pogrešku koja se tiče prava prilikom utvrđenja da EIOPA-ino izvješće nije odluka u smislu Uredbe br. 1094/2010;
Žalbeno vijeće počinilo je pogrešku koja se tiče prava prilikom utvrđenja da EIOPA-ino izvješće nije „odluka” u smislu sudske prakse Suda Europske unije;
Žalbeno vijeće propustilo je utvrditi da odredbe Direktive 2009/138 dovode do zaključka da EIOPA-i tim pravnim aktom nije dodijeljena posebna ovlast procjenjivanja/ocjenjivanja/provjere osiguravateljevih bruto i neto tehničkih pričuva reosiguranja. Osim toga, takva „ovlast” dodijeljena je samo i isključivo državama članicama posredstvom njihovih nacionalnih nadzornih tijela.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je odluka BoA-D-2023-02 donesena povredom općih načela prava Unije:
odlukom BoA-D-2023-02 povrijeđeno je načelo proporcionalnosti. Žalbeno vijeće nije provjerilo je li EIOPA-ino izvješće u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda Europske unije, osobito je li ono bilo prikladno i nužno za ostvarenja zadanog cilja;
odlukom BoA-D-2023-02 povrijeđeno je načelo jednakog postupanja, osobito zbog toga što je Žalbeno vijeće propustilo razmotriti je li EIOPA prema tužitelju postupala neobjektivno i diskriminatorno;
na temelju načela zaštite legitimnih očekivanja, s obzirom na sudsku praksu Suda Europske unije, tužitelj je imao legitimna očekivanja da EIOPA neće sama pokrenuti i provesti ocjenu;
načelo djelotvorne sudske zaštite primjenjuje se ne samo na provedbu prava Unije nego i na zaštitu prava dodijeljenih pravom Unije. Međutim, pravo na obraćanje Žalbenom vijeću nije bilo učinkovito jer je ono odbilo pravilno ocijeniti stvarnu prirodu EIOPA-ina izvješća i provjeriti njegove stvarne posljedice.
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je odluka BoA-D-2023-02 donesena povredom Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).
Nisu poštovane odredbe članka 47. Povelje jer je tužiteljevo pravo na žalbu protiv EIOPA-ina izvješća pred Žalbenim vijećem bilo neostvarivo te stoga nije bilo djelotvorno, s obzirom na to da Žalbeno vijeće nije provelo razboritu ocjenu činjenica i dokaza koje je dostavio tužitelj.
Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji se na tome da je Žalbeno vijeće pri odbacivanju žalbe zbog nedopuštenosti zloporabilo ovlasti prilikom donošenja odluke BoA-D-2023-02.
Zajedničkim tumačenjem određenih elemenata odluke BoA-D-2023-02 moglo bi se zaključiti da je pravna konstrukcija Žalbenog vijeća iz odluke BoA-D-2023-02 prilično kružna te se njome zaključuje da EIOPA-ino izvješće nije odluka u smislu Uredbe br. 1094/2010 a da se pritom ne nudi dovoljno dokaza niti se upućuje na prihvaćene dokaze.
Peti tužbeni razlog, koji se temelji se na tome da je EIOPA-ino izvješće doneseno prekoračenjem EIOPA-inih ovlasti, kako su uređene Direktivom 2009/138 i Uredbom br. 1094/2010.
Pokretanjem i provođenjem ocjene vrednovanja bruto i neto tehničkih pričuva reosiguranja EIOPA je prekoračila svoju reguliranu nadležnost na temelju Uredbe br. 1094/2010 te je djelovala izvan svoje pravne ovlasti. EIOPA je djelovala protivno zadaći za koju je zadužena, odnosno osiguravanju konvergencije u području nadzora u Europskoj uniji.
____________
1 Uredba (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ (SL 2010., L 331, str. 48.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 10., svezak 5., str. 147. i ispravci SL 2014., L 278, str. 25. i SL 2018., L 249, str. 19.)
1 Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (preinačeno) (SL 2009., L 335, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 10., str. 153. i ispravak SL 2014., L 278, str. 24.)