Presuda Suda (veliko vijeće) od 6. listopada 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Investigatory Powers Tribunal - London – Ujedinjena Kraljevina) – Privacy International/Secretary of State for Foreign and Commonwealth Affairs, Secretary of State for the Home Department, Government Communications Headquarters, Security Service, Secret Intelligence Service
(predmet C-623/17)1
(Zahtjev za prethodnu odluku – Obrada osobnih podataka u području elektroničkih komunikacija – Pružatelji elektroničkih komunikacijskih usluga – Opći i neselektivni prijenos podataka o prometu i lokaciji – Zaštita nacionalne sigurnosti – Direktiva 2002/58/EZ – Područje primjene – Članak 1. stavak 3. i članak 3. – Povjerljivost elektroničkih komunikacija – Zaštita – Članak 5. i članak 15. stavak 1. – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Članci 7., 8. i 11. te članak 52. stavak 1. – Članak 4. stavak 2. UEU‑a)
Jezik postupka: engleski
Sud koji je uputio zahtjev
Investigatory Powers Tribunal - London
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Privacy International
Tuženici: Secretary of State for Foreign and Commonwealth Affairs, Secretary of State for the Home Department, Government Communications Headquarters, Security Service, Secret Intelligence Service
Izreka
Članak 1. stavak 3., članak 3. i članak 15. stavak 1. Direktive 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama), kako je izmijenjena Direktivom 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009., u vezi s člankom 4. stavkom 2. UEU-a, treba tumačiti na način da je područjem primjene te direktive obuhvaćen nacionalni propis koji državnom tijelu omogućuje da nalaže pružateljima elektroničkih komunikacijskih usluga da radi zaštite nacionalne sigurnosti prenose sigurnosnim i obavještajnim službama podatke o prometu i lokaciji.
Članak 15. stavak 1. Direktive 2002/58, kako je izmijenjena Direktivom 2009/136, u vezi s člankom 4. stavkom 2. UEU-a, kao i člancima 7., 8. i 11. te člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis koji državnom tijelu omogućuje da radi zaštite nacionalne sigurnosti nalaže pružateljima elektroničkih komunikacijskih usluga da sigurnosnim i obavještajnim službama općenito i neselektivno prenose podatke o prometu i lokaciji.
____________
1 SL C 22, 22. 1. 2018.