Predmet T‑341/12

Evonik Degussa GmbH

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Europsko tržište vodikovog peroksida i perborata – Objava odluke kojom se utvrđuje povreda članka 81. UEZ‑a – Odbijanje zahtjeva za povjerljivo postupanje s informacijama koje se dostavljaju Komisiji primjenom njezine Obavijesti o suradnji – Obveza obrazlaganja – Povjerljivost – Poslovna tajna – Legitimna očekivanja“

Sažetak – Presuda Općeg suda (treće vijeće) od 28. siječnja 2015.

1.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Poslovna tajna – Odluka službenika za usmene rasprave o objavi Komisijine odluke kojom se sankcionira povreda pravila tržišnog natjecanja – Obveze službenika za usmene rasprave – Doseg i granice

(čl. 81. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 28. st. 2.; Odluka Komisije 2011/695, čl. 8.)

2.      Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Odluka službenika za usmene rasprave kojom se u okviru postupka primjene pravila tržišnog natjecanja odbija zahtjev za povjerljivo postupanje s informacijama

(čl. 81. UEZ‑a; čl. 296. UFEU‑a; Odluka Komisije 2011/695, čl. 8.)

3.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Poslovna tajna – Određivanje informacija koje su obuhvaćene poslovnom tajnom – Stare informacije – Isključenje – Informacije koje se ne mogu smatrati tajnima ili povjerljivima

(čl. 81. UEZ‑a; čl. 339. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 30. st. 2.)

4.      Akti institucija – Objava – Poštovanje načela javnog djelovanja – Doseg – Mogućnost objave akata u slučaju nepostojanja izričite obveze u tom pogledu

(čl. 1. st. 2. UEU‑a; čl. 15. UFEU‑a)

5.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Poslovna tajna – Određivanje informacija koje su obuhvaćene poslovnom tajnom – Mjerila

(čl. 81. UEZ‑a; čl. 339. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 28. i 30.)

6.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Poslovna tajna – Doseg – Različito postupanje u pogledu prava na saslušanje prema nositeljima prava i javnosti općenito

(čl. 81. UEZ‑a; čl. 339. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 27. st. 2. i čl. 28. st. 2.)

7.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Poslovna tajna – Određivanje informacija koje su obuhvaćene poslovnom tajnom – Mjerila – Objava koja može prouzročiti ozbiljnu štetu – Informacije koje se sastoje od opisa elemenata koji čine povredu pravila tržišnog natjecanja – Objava navedenih informacija koje mogu olakšati utvrđivanje građanskopravne odgovornosti predmetnih poduzetnika

(čl. 81. UEZ‑a; čl. 339. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 28. i 30.)

8.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Poslovna tajna – Određivanje informacija koje su obuhvaćene poslovnom tajnom – Mjerila – Interesi koji mogu biti povrijeđeni objavom informacija koje treba zaštititi – Odvagivanje općeg interesa za transparentnošću djelatnosti Unije i opravdanih interesa koji se protive objavi – Interes poduzetnika da određene informacije koje se odnose na njegovo ponašanje ne objave – Interes koji ne zaslužuje posebnu zaštitu u vezi s poduzetnicima koji su sudjelovali u povredi pravila tržišnog natjecanja Unije

(čl. 81. UEZ‑a; čl. 339. UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 28. i 30.)

9.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Poslovna tajna – Određivanje informacija koje su obuhvaćene poslovnom tajnom – Odvagivanje općeg interesa za transparentnošću djelovanja Unije i opravdanih interesa koji se protive objavi – Objava informacija koje su dobrovoljno dane Komisiji radi korištenja pokajničkim programom – Odvagivanje interesa koji opravdavaju objavu navedenih informacija i njihovu zaštitu

(čl. 81. UEZ‑a; čl. 339. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 30. st. 2.; Obavijest Komisije 2002/C 45/03)

10.    Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Objava informacija koje je Komisiji dobrovoljno dao poduzetnik koji je sudjelovao u povredi radi korištenja pokajničkim programom – Povreda prava na privatni život navedenog poduzetnika – Nepostojanje

(čl. 81. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. i 30.)

11.    Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Objava informacija koje je Komisiji dobrovoljno dao poduzetnik koji je sudjelovao u povredi radi korištenja pokajničkim programom – Diskrecijska ovlast Komisije – Obavijest o suradnji – Samoograničavanje Komisijine diskrecijske ovlasti – Doseg – Zabrana činjenja dostupnim javnosti informacija koje su sadržane u zahtjevima za primjenu pokajničkog programa – Nepostojanje

(čl. 81. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 30.; Obavijest Komisije 2002/C 45/03 i 2006/C 298/11)

12.    Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Objava informacija koje je Komisiji dobrovoljno dao poduzetnik koji je sudjelovao u povredi radi korištenja pokajničkim programom – Diskrecijska ovlast Komisije – Doseg – Izmjena ranije prakse – Povreda načela legitimnih očekivanja – Nepostojanje

(čl. 81. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 30. st. 2.)

13.    Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Objava informacija koje je Komisiji dobrovoljno dao poduzetnik koji je sudjelovao u povredi radi korištenja pokajničkim programom – Povreda načela svrhe propisanog u članku 28. Uredbe br. 1/2003 – Nepostojanje

(čl. 81. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23., čl. 28. st. 1. i čl. 30.)

1.      Člankom 8. Odluke 2011/695 o funkciji i opisu posla službenika za usmene rasprave u određenim postupcima tržišnog natjecanja nastoji se na postupovnom planu provesti zaštita koju pruža članak 28. stavak 2. Uredbe br. 1/2003 određujući da su, bez obzira na suradnju između Komisije i tijela nadležnih za tržišno natjecanje država članica kao i mogućnosti koje su dane adresatima obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku da pregledaju istražni spis, Komisija i navedena tijela, njihovi službenici, agenti i druge osobe koje rade pod nadzorom tih tijela kao i agenti i dužnosnici drugih tijela država članica dužni ne objavljivati informacije koje su dobili ili razmijenili primjenom navedene uredbe i koje su po svojoj naravi obuhvaćene poslovnom tajnom.

Dakle, navedeni članak 8. razlikuje zaštitu povjerljivosti informacije prema trećima koji imaju pravo da budu saslušani u okviru postupka primjene pravila tržišnog natjecanja i onu puno širu koju treba pružiti kada je cilj objava u Službenom listu Europske unije.

Stoga, kada službenik za usmene rasprave donese odluku koja se odnosi na objavu odluke o sankcioniranju povrede članka 81. UEZ‑a u Službenom listu, dužan je ispitati ne samo sadrži li verzija odluke koja mu je dana na ispitivanje poslovne tajne ili druge povjerljive informacije koje uživaju sličnu zaštitu nego i ispitati sadrži li ta verzija i druge informacije koje ne smiju biti objavljene u javnosti ili zbog pravila prava Unije koja ih posebno štite ili zato što su one po svojoj naravi takve da su obuhvaćene poslovnom tajnom.

Međutim, načela legitimnih očekivanja i jednakog postupanja nisu pravila kojima se nastoji zaštiti osobito protiv javne objave informacija koje su Komisiji dobrovoljno priopćene s ciljem korištenja pokajničkog programa. Naime, protivno pravilima iz Uredbe br. 45/2001 o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka ili čak članka 4. Uredbe br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, ta načela nemaju za poseban predmet zaštitu povjerljivosti informacija ili dokumenata. S obzirom na to da načela kao takva nisu dio zaštite informacija koje Komisija sazna u okviru postupaka primjene pravila tržišnog natjecanja koja je propisana pravom Unije, ona prelaze okvir zadaće koja je službeniku za usmene rasprave dodijeljena na temelju članka 8. Odluke 2011/695.

(t. 33., 41.‑43.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 54.‑67.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t 84., 86., 162.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 89.)

5.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 90., 94.)

6.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 96.‑98.)

7.      S obzirom na to da informacije po svojoj naravi ulaze u pojam poslovne tajne i imaju zaštitu od javne objave, njihova objava mora među ostalim biti takva da može prouzročiti ozbiljnu štetu osobi koja ih je dala ili trećim osobama.

Što se tiče informacija koje se sastoje od opisa elemenata koji čine povredu članka 81. UEZ‑a, njihova objava može prouzročiti ozbiljnu štetu poduzetniku koji je sudjelovao u toj povredi u mjeri u kojoj s jedne strane ta objava može štetiti njegovu ugledu i utjecati na njegov položaj u poslovnim odnosima upućujući na njegovu važnu ulogu i progon povrede članka 81. UEZ‑a i s druge strane informacije mogu olakšati fizičkim ili pravnim osobama koje se smatraju žrtvama povrede utvrđivanje građanskopravne odgovornosti poduzetnika.

(t. 101.‑103., 105.)

8.      S obzirom na to da informacije po svojoj naravi ulaze u pojam poslovne tajne i imaju zaštitu od javne objave, interesi koji mogu biti narušeni njihovom objavom morali bi objektivno biti vrijedni zaštite. Ta pretpostavka zahtijeva odvagivanje između opravdanih interesa koji se protive njihovoj objavi i javnog interesa da se djelatnosti institucija odvijaju poštujući što je više moguće načelo javnosti djelovanja.

U tom pogledu, interes poduzetnika kojemu je Komisija izrekla novčanu kaznu zbog povrede prava tržišnog natjecanja u dijelu u kojem nisu javno objavljeni detalji protutržišnog ponašanja koje mu se stavlja na teret načelno ne zaslužuje nikakvu posebnu zaštitu uzimajući u obzir javni interes da se što je to više moguće znaju razlozi za svaku Komisijinu radnju, interes gospodarskih subjekata da znaju koja ih ponašanja mogu izložiti sankcijama i interes osoba koje su oštećene povredom da ih detaljno saznaju kako bi po potrebi mogle ostvariti svoja prava protiv sankcioniranih poduzetnika i uzimajući u obzir mogućnost kojom taj poduzetnik raspolaže da takvu odluku podvrgne sudskom nadzoru. Također, interes društva koje je sudjelovalo u povredi članka 81. UEZ‑a da izbjegne tužbe za naknadu štete i kamata nije interes koji treba štititi, osobito s obzirom na pravo da svaka osoba pred nacionalnim sudovima zahtijeva naknadu štete koja joj je nanesena ponašanjem koje može ograničiti ili narušiti tržišno natjecanje. Iz toga također proizlazi da prigovori koji se odnose na moguće nepoštovanje načela nepristranosti iz članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima kao i načelo jednakosti oružja u okviru nacionalnih postupaka nisu osnovani i trebaju biti odbijeni.

(t. 106., 107., 110., 111.)

9.      Djelotvornost pokajničkih programa može biti narušena objavom dokumenata koji se odnose na pokajnički program osobama koje žele podnijeti tužbu za naknadu štete i kamata, čak i ako nacionalna tijela koja su nadležna za tržišno natjecanje ili Komisija podnositelju zahtjeva za primjenu pokajničkog programa dodijele potpuno ili djelomično oslobađanje od novčane kazne koju su mu mogla izreći. Naime, osoba koja je uključena u povredu prava tržišnog natjecanja, kada je suočena s mogućnošću takve objave, mogla bi biti odvraćena od korištenja mogućnosti koja joj se nudi takvim pokajničkim programima, uzimajući u obzir osobito činjenicu da dokumenti dostavljeni Komisiji ili izjave koje su dane potonjoj u tu svrhu mogu biti samooptužujuće naravi.

Međutim, pravo dobivanja naknade štete koja je prouzročena ugovorom ili ponašanjem koje može ograničiti ili narušiti tržišno natjecanje može značajno doprinijeti održavanju djelotvornog tržišnog natjecanja u Uniji i time ostvarenju cilja od javnog interesa.

Primjenom tih načela Sud, kojemu je zahtjevom za prethodnu odluku upućeno pitanje u okviru sporova o zahtjevima poduzetnika koji su se smatrali oštećenima povredama prava tržišnog natjecanja da dobiju pristup istražnim spisima koje su držala nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje, pozvao je nacionalne sudove pred kojima se vode ti sporovi da odvagnu interese koji opravdavaju objavu informacija koje su podnositelji zahtjeva za primjenu pokajničkog programa dobrovoljno dostavili i njihovu zaštitu.

Međutim, u predmetu koji se ne odnosi na odbijanje pristupa dokumentima iz postupka u području tržišnog natjecanja nego na Komisijinu namjeravanu objavu određenih informacija sadržanih u dokumentima ili izjavama koje joj je dobrovoljno dao poduzetnik uključen u povredu prava tržišnog natjecanja kako bi se mogao koristiti pokajničkim programom i u kojem je tvrdio da objava informacija koje su dobrovoljno dane tijekom istrage s nadom u korištenje pokajničkim programom negativno utječe na cilj istražnih radnji Komisije, ta potonja potvrda ne upućuje na postojanje pravnog pravila koje bi Komisija povrijedila samim time što bi namjeravana objava informacija danih u okviru pokajničkog programa mogla utjecati na provedbu navedenog programa u pogledu budućih istraga.

Osim toga, taj posebni argument uključuje interes javnosti da što bolje poznaje razloge za svaku Komisijinu radnju, onaj gospodarskih subjekata da se informiraju o ponašanjima koja ih mogu izložiti sankcijama te naposljetku onaj Komisije da zadrži koristan učinak svojeg pokajničkog programa. Međutim, ti posebni interesi nisu oni predmetnog poduzetnika, čak iako je na samoj Komisiji da odvagne djelotvornost pokajničkog programa s jedne strane i s druge strane interes javnosti i gospodarskih subjekata da se informiraju o sadržaju njezine odluke i postupe kako bi zaštitili svoja prava.

Taj zaključak ne može biti doveden u pitanje argumentom prema kojem, u bitnome, informacije za koje je poduzetnik zatražio povjerljivo postupanje nisu bitne za razumijevanje izreke odluke Komisije kojom se utvrđuje povreda prava tržišnog natjecanja Unije i stoga to ne ulazi u Komisijinu obvezu objave koju ona ima na temelju članka 30. stavka 2. Uredbe br. 1/2003. Naime, tom odredbom ne namjerava se ograničiti Komisijina sloboda da dobrovoljno objavi verziju svoje odluke koja je potpunija od potrebnog minimuma i da u to uključi i informacije čija se objava ne zahtijeva, u dijelu u kojem njihova objava nije nespojiva sa zaštitom poslovne tajne.

(t. 113.‑115., 117.‑120.)

10.    Iako je poštovanje odredbi članka 8. Europske konvencije o ljudskim pravima i na Komisiji, načelno, kada dobije informacije od poduzetnika u okviru istrage koja se odnosi na povredu prava Unije u području zabranjenih sporazuma, nitko se prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda za ljudska prava ne može pozivati na navedeni članak 8. kako bi isticao negativan utjecaj na svoj ugled koji proizlazi iz predvidive naravi njegovih radnji poput kažnjive povrede.

Iz toga slijedi da pravo na zaštitu privatnog života zajamčeno člankom 8. navedene konvencije ne može biti prepreka objavi informacija koje su Komisiji dobrovoljno dane radi korištenja pokajničkog programa, a odnose se na sudjelovanje poduzetnika u povredi prava Unije u području zabranjenih sporazuma koja je utvrđena u Komisijinoj odluci donesenoj na temelju članka 23. Uredbe br. 1/2003 i namijenjena je objavi u skladu s njezinim člankom 30.

(t. 125., 126.)

11.    Donoseći pravila postupanja poput onih sadržanih u obavijesti o oslobođenju od novčanih kazni i smanjenju njihovog iznosa u predmetima koji se odnose na zabranjene sporazume i najavljujući njihovom objavom da će ih odsad primjenjivati na slučajeve na koje se ona odnosi, Komisija se samoograničava u izvršavanju svoje diskrecijske ovlasti i ne može odstupiti od tih pravila bez opravdanja, pod prijetnjom sankcije, ovisno o okolnostima, zbog povrede općih načela prava poput onih jednakog postupanja ili zaštite legitimnih očekivanja. Međutim, iz tih obavijesti ne proizlazi zabrana za Komisiju da u svim okolnostima ne smije objaviti informacije koje su sadržane u zahtjevima za primjenu pokajničkog programa ili izjave koje su dane u svrhu pokajničkog programa. Naime, različite obveze iz navedenih obavijesti odnose se samo na objavu dokumenata koje su joj dobrovoljno dali poduzetnici koji se žele koristiti pokajničkim programom te izjava koje su u tu svrhu dali ti isti poduzetnici.

(t. 134., 136., 138.)

12.    Iako poštovanje načela legitimnih očekivanja jest dio temeljnih načela prava Unije, gospodarski subjekti ne mogu legitimno očekivati zadržavanje postojeće situacije koja može biti izmijenjena u okviru diskrecijske ocjene institucija Unije.

U tom pogledu poduzetnik koji je sudjelovao u povredi pravila tržišnog natjecanja Unije ne može steći nikakva legitimna očekivanja za zadržavanje ranije prakse Komisije koja se sastojala u tome da ne objavljuje informacije koje su joj dobrovoljno priopćili poduzetnici u svrhu zahtjeva za primjenu pokajničkog programa i za koje su navedeni poduzetnici zatražili povjerljivo postupanje.

Naime, Komisija raspolaže širokom marginom prosudbe prilikom odlučivanja hoće li objaviti takve informacije ili ne. Članak 30. stavak 2. Uredbe br. 1/2003 ograničava obvezu objave koja je na teret Komisije na puko navođenje zainteresiranih stranaka i bit odluka na koje se poziva u prvom stavku te odredbe, kako bi Komisiji olakšao zadatak obavještavanja javnosti o postojanju i sadržaju potonjih, uzimajući u obzir osobito jezične zahtjeve povezane s objavom u Službenom listu Europske unije. Nasuprot tomu, ta odredba ne ograničava Komisijin izbor da – ako to smatra svrsishodnim ili ako joj to sredstva dopuštaju – objavi cjelovit tekst ili barem detaljniju verziju svojih odluka, pod uvjetom zaštite koja se pruža poslovnim tajnama i drugim povjerljivim informacijama.

Iako je Komisija podvrgnuta općoj obvezi da objavi samo verzije svojih odluka koje nisu povjerljive, za njezino poštovanje nije potrebno tumačiti članak 30. stavak 2. Uredbe br. 1/2003 na način da on daje posebno pravo adresatima odluka donesenim na temelju članaka 7. do 10. i članaka 23. i 24. navedene uredbe, koja im omogućuje da se usprotive Komisijinoj objavi informacija koje neovisno o tome jesu li povjerljive ili ne, nisu bitne za shvaćanje izreke tih odluka u Službenom listu i po potrebi na internetskoj stranici te institucije. Dakle člankom 30. stavkom 2. Uredbe br. 1/2003 ne nastoji se ograničiti Komisijina sloboda da dobrovoljno objavi verziju svoje odluke koja je potpunija od potrebnog minimuma i da u to također uključi informacije objava kojih se ne zahtijeva, u dijelu u kojem njihova objava nije nespojiva sa zaštitom poslovne tajne.

(t. 153., 155.‑157.)

13.    Objava odluka koje je Komisija donijela primjenom članka 23. Uredbe br. 1/2003 jest u načelu, kao što to potvrđuje članak 30. navedene uredbe, posljednja faza upravnog postupka kojim Komisija utvrđuje i progoni povrede članka 81. UEZ‑a. Iz toga proizlazi da bez obzira na zaštitu koju treba dati povjerljivim informacijama sadržanima u istražnim spisima Komisije, njezina objava nepovjerljive verzije tih odluka koja sadrži informacije koje su joj poduzetnici dobrovoljno dali kako bi koristili pokajnički program ne može biti kvalificirana kao protivna svrsi jer su navedene informacije dobivene u smislu članka 28. stavka 1. navedene uredbe.

(t. 170., 172., 173.)