Predmet T‑442/12

Changmao Biochemical Engineering Co. Ltd

protiv

Vijeća Europske unije

„Damping – Uvoz vinske kiseline podrijetlom iz Kine – Izmjena konačne antidampinške pristojbe – Djelomična privremena revizija – Tretman tržišnog gospodarstva – Troškovi glavnih faktora proizvodnje koji odražavaju tržišne vrijednosti – Promijenjene okolnosti – Obveza obrazlaganja – Rok za donošenje odluke o tretmanu tržišnog gospodarstva – Prava obrane – Članak 20. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1225/2009”

Sažetak – Presuda Općeg suda (osmo vijeće) od 1. lipnja 2017.

1.      Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Dampinška marža – Određivanje uobičajene vrijednosti – Uvoz iz zemalja bez tržišnoga gospodarstva – Dodjeljivanje tretmana poduzetnika koji djeluje u uvjetima tržišnog gospodarstva – Pretpostavke – Teret dokazivanja koji je na proizvođačima – Ocjena dokaza od strane institucija – Sudski nadzor – Granice

(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 2. st. 7. t. (a), (b) i (c))

2.      Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Dampinška marža – Određivanje uobičajene vrijednosti – Uvoz iz zemalja bez tržišnoga gospodarstva – Dodjeljivanje tretmana poduzetnika koji djeluje u uvjetima tržišnog gospodarstva – Pretpostavke – Troškovi glavnih faktora proizvodnje koji trebaju velikim dijelom odražavati tržišne vrijednosti – Teret dokazivanja koji je na proizvođačima

(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 2. st. 7. t. (c) prvi podstavak)

3.      Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Postupak parcijalne privremene revizije antidampinške pristojbe – Diskrecijska ovlast institucija – Promjena ocjene okolnosti koje su opravdale odobrenje tretmana tržišnog gospodarstva nakon početnog ispitnog postupka – Dopuštenost

(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 2. st. 7. t. (c) i čl. 11. st. 6.)

4.      Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Uredba o uvođenju antidampinških pristojbi

(čl. 296. UFEU‑a)

5.      Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Dampinška marža – Određivanje uobičajene vrijednosti – Uvoz iz zemalja koje nemaju tržišno gospodarstvo poput onog iz članka 2. stavka 7. točke (b) Uredbe br. 1225/2009 – Postupak ocjene uvjeta pod kojima se proizvođaču može priznati status poduzetnika koji posluje u uvjetima tržišnog gospodarstva – Komisijino prekoračenje roka od tri mjeseca predviđenog člankom 2. stavkom 7. točkom (c) drugim podstavkom navedene uredbe – Posljedice

(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 2. st. 7. t. (a), (b) i (c), drugi podstavak)

6.      Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Ispitni postupak – Poštovanje prava obrane – Obveze institucija da obavještavaju dotične poduzetnike i da poštuju povjerljivost informacija, održavajući ravnotežu među tim obvezama – Povreda obveze informiranja – Pretpostavke – Odbijanje davanja informacija koje mogu biti korisne za obranu poduzetnika

(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 20. st. 2.)

7.      Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Antidampinški postupak – Prava obrane – Sudski nadzor – Uzimanje u obzir razloga na kojima se nije temeljio akt kojim su navodno povrijeđena prava obrane – Nedopuštenost

(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 20. st. 2.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 41.‑46.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 47.‑64.)

3.      U okviru retrospektivne i prospektivne analize koju moraju provesti u svrhu parcijalne privremene revizije antidampinških mjera, institucije mogu izmijeniti svoju ocjenu okolnosti koje su opravdale priznavanje statusa poduzetnika koji posluje u uvjetima tržišnog gospodarstva nakon početnog ispitnog postupka.

Naime, bilo bi nelogično da su institucije dužne primjenjivati članak 2. stavak 7. točku (c) temeljne uredbe br. 1225/2009 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice, na način koji je očito pogrešan s obzirom na dokaze podnesene u okviru privremene revizije, i to samo iz razloga što je primjena bila takva tijekom početnog ispitnog postupka. Takav zaključak bi tim više bio nelogičan što u skladu s člankom 11. stavkom 6. temeljne uredbe samo privremena revizija omogućuje izmjenu mjera, dok revizija mjera koje istječu može dovesti samo do njihova ukidanja ili nastavka njihove primjene.

(t. 83., 84.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 89.‑98.)

5.      U skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (c) drugim podstavkom temeljne uredbe br. 1225/2009 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice, odluka o tome zadovoljava li proizvođač kriterije za odobrenje tretmana tržišnog gospodarstva navedene u prvom podstavku te odredbe, donosi se u roku od tri mjeseca od pokretanja ispitnog postupka, a po završetku savjetovanja o tom pitanju sa Savjetodavnim odborom i nakon što je proizvodnji Unije omogućeno iznošenje primjedaba.

Međutim, navedena odredba ne sadržava nikakvu naznaku u pogledu posljedica Komisijina prekoračenja roka od tri mjeseca. Naime, svako Komisijino prekoračenje tog roka ne dovodi automatski do poništenja uredbe koja je nakon toga donesena.

Nepravilnost kao što je prekoračenje tromjesečnog roka može utjecati na zakonitost pobijane uredbe samo ako dotični poduzetnik dokaže da bi u slučaju da je odgovor na zahtjev za odobrenje primjene tretmana tržišnog gospodarstva bio dan u roku, isti mogao biti različit, to jest povoljniji za njegove interese.

(t. 111., 113., 115.)

6.      U skladu s člankom 20. stavkom 2. temeljne uredbe br. 1225/2009 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice, stranke na koje se odnosi antidampinški ispitni postupak mogu zatražiti konačnu objavu osnovnih činjenica i razmatranja na temelju kojih se preporučuje uvođenje konačnih mjera ili okončanje ispitnog postupka ili postupka bez uvođenja mjera.

Osim toga, poštovanje prava obrane u svakom postupku pokrenutom protiv neke osobe koji može rezultirati aktom koji negativno utječe na prava predstavlja temeljno načelo prava Unije koje mora biti zajamčeno, pa i onda kada ne postoje nikakva postupovna pravila. Ovo je načelo od ključnog značaja u antidampinškim ispitnim postupcima.

Na temelju navedenog načela predmetnim poduzetnicima mora se omogućiti da tijekom upravnog postupka učinkovito izraze svoje stajalište o istinitosti i relevantnosti navodnih činjenica i okolnosti te o dokazima koje je Komisija iznijela u prilog svojoj tvrdnji o postojanju dampinga i štete koja njime nastaje.

Obvezu informiranja koju imaju institucije Unije na području antidampinških pristojbi treba uskladiti s obvezom poštovanja povjerljivih informacija. Međutim, obveza poštovanja povjerljivih podataka ne može prava obrane lišiti njihova bitnog sadržaja. Dostatnost podataka koje dostave institucije Unije treba ocijeniti ovisno o stupnju posebnosti zatraženih informacija.

Što se tiče konkretno odbijanja Komisije da pruži poduzetniku na kojeg se odnosi antidampinški ispitni postupak informacije o određivanju uobičajene vrijednosti dotičnih proizvoda, posjedovanje detaljnih Komisijinih izračuna i podataka na temelju kojih su dobiveni zainteresiranim strankama načelno može omogućiti da podnesu primjedbe koje su korisnije za njihovu obranu. Naime, tako mogu točno provjeriti kako je Komisija koristila navedene podatke te ih usporediti s vlastitim izračunima, što bi im omogućilo da otkriju moguće pogreške koje je Komisija napravila, koje bi inače ostale neotkrivene. Osim toga, od tužitelja se ne može zahtijevati da dokaže da bi odluka institucija bila drukčija da je raspolagao navedenim informacijama, već samo da takva mogućnost nije u cijelosti isključena zato što bi on mogao bolje osigurati svoju obranu u izostanku postupovne povrede, koja tako konkretno utječe na prava obrane.

(t. 138.‑140., 142., 143., 156., 157.)

7.      Zakonitost akta Unije mora se ocijeniti u skladu s činjeničnim i pravnim elementima koji su postojali na dan kada je taj akt donesen, tako da Opći sud ne može razloge iznesene tijekom anitdampinškog ispitnog postupka zamijeniti drugim razlozima na koje se pozvao po prvi puta pred njim.

Stoga Komisijino odbijanje pružanja poduzetniku na kojeg se odnosi antidampinški ispitni postupak informacija o utvrđivanju uobičajene vrijednosti predmetnih proizvoda ne može se opravdati razlogom na koji se pozivalo tijekom usmenog dijela postupka pred Općim sudom, to jest zaštitom poslovnih interesa tužiteljeva konkurenta.

(t. 153.)