MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
MELCHIORA WATHELETA
od 3. svibnja 2017.(1)
Predmet C‑189/16
Boguslawa Zaniewicz‑Dybeck
protiv
Pensionsmyndigheten
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Högsta förvaltningsdomstolen (Vrhovni upravni sud, Švedska))
„Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna sigurnost zaposlenih osoba migranata i njihovih obitelji – Uredba (EEZ) br. 1408/71 – Članak 46. stavak 2.– Članak 47. stavak 1. točka (d) – Članak 50. – Zajamčena mirovina – Izračun prava na mirovinu – Osnova za izračun – Razmjerni izračun – Teoretski iznos”
I. Uvod
1. Ovaj zahtjev za prethodnu odluku od 23. ožujka 2016. Högsta förvaltningsdomstolen (Vrhovni upravni sud, Švedska), koji je tajništvo Suda zaprimilo 4. travnja 2016., odnosi se na tumačenje članka 46. stavka 2. i članka 47. stavka 1. točke (d) Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1408/71 od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihove obitelji koji se kreću unutar Zajednice, u verziji izmijenjenoj i ažuriranoj Uredbom Vijeća (EZ) br. 118/97 od 2. prosinca 1996.(2), kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1992/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006.(3) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 1408/71)(4).
2. Taj je zahtjev podnesen u okviru spora između B. Zaniewicz‑Dybeck i Zavoda za mirovinsko osiguranje u pogledu izračuna starosne mirovine u obliku zajamčene mirovine.
3. Sud koji je uputio zahtjev osobito se pita znače li članak 46. stavak 2. i članak 47. stavak 1. točka (d) Uredbe br. 1408/71 da se razdobljima osiguranja navršenima u nekoj drugoj državi članici Europske unije pri izračunu zajamčene švedske mirovine može pripisati vrijednost mirovine koja odgovara prosječnoj vrijednosti razdoblja osiguranja navršenih u Švedskoj.
II. Pravni okvir
A. Pravo Unije
4. Člankom 4. Uredbe br. 1408/71, naslovljenim „Materijalno područje primjene”, predviđa se kako slijedi:
„[…]
2. Ova se Uredba odnosi na sve opće i posebne sustave socijalne sigurnosti, doprinosne ili nedoprinosne […]
[…]”
5. U glavi III., naslovljenoj „Posebne odredbe koje se odnose na različite kategorije davanja”, poglavlje 3. Uredbe br. 1408/71, naslovljeno „Starost i smrt (mirovine)”, obuhvaća članke 44. do 51.a.
6. Članak 44. te uredbe, naslovljen „Opće odredbe za priznavanje davanja ako se na zaposlenu ili samozaposlenu osobu primjenjuje zakonodavstvo dviju ili više država članica”, glasi kako slijedi:
„1. Prava na davanja zaposlene ili samozaposlene osobe na koju se primjenjivalo zakonodavstvo dviju ili više država članica, ili nadživjelih osoba, utvrđuju se u skladu s odredbama ovog poglavlja.
[…]”
7. Člankom 46. navedene uredbe, naslovljenim „Priznavanje davanja”, predviđa se:
„[…]
2. Ako su potrebni uvjeti zakonodavstva države članice za stjecanje prava na davanja ispunjeni tek nakon primjene članka 45. i/ili članka 40. stavka 3., primjenjuju se sljedeća pravila:
(a) nadležna ustanova određuje teoretski iznos davanja na koji bi dotična osoba mogla ostvariti pravo uz uvjet da su sva razdoblja osiguranja i/ili boravišta [boravka] navršena u skladu sa zakonodavstvom države članice koje se primjenjivalo na zaposlenu osobu ili samozaposlenu osobu navršena u toj državi u skladu sa zakonodavstvom koje ona primjenjuje na datum priznavanja davanja. Ako je prema ovom zakonodavstvu iznos davanja neovisan o trajanju navršenih razdoblja, iznos se smatra teoretskim iznosom navedenim u ovom stavku;
(b) nadležna ustanova nakon toga utvrđuje stvaran iznos davanja na temelju teoretskog iznosa navedenog u prethodnom stavku u skladu s omjerom između trajanja razdoblja osiguranja ili boravišta [boravka] navršenih prije nastupa osiguranog slučaja prema zakonodavstvu koje primjenjuje i između ukupnog trajanja razdoblja osiguranja ili boravišta [boravka] navršenih prije nastupa osiguranog slučaja u skladu sa zakonodavstvom svih predmetnih država članica.
[…]”
8. Članak 47. stavak 1. Uredbe br. 1408/71, naslovljen „Dodatne odredbe za određivanje svote davanja”, glasi:
„1. Za određivanje teoretskih i razmjernih (pro rata) iznosa iz članka 46. stavka 2., primjenjuju se sljedeća pravila:
[…]
(d) ako se prema zakonodavstvu države članice davanja određuju na temelju iznosa primanja, doprinosa ili povećanja, nadležna ustanova te države određuje primanja, doprinose ili povećanja koja se uzimaju u obzir u odnosu na razdoblja osiguranja ili boravišta [boravka] navršenih prema zakonodavstvu druge države članice na temelju prosječnih primanja, doprinosa ili povećanja zabilježenih za razdoblja osiguranja navršenih prema zakonodavstvu koje primjenjuje;
[…]”
9. Člankom 50. Uredbe br. 1408/71, naslovljenim „Stjecanje dodatka ako ukupna davanja koja se isplaćuju prema zakonodavstvu različitih država članica ne dostižu minimum određen zakonodavstvom države na čijem državnom području primatelj ima boravište”, određuje se kako slijedi:
„Korisnik davanja na kojeg se odnosi ovaj stavak ne može, u državi u kojoj ima boravište i prema čijem zakonodavstvu mu se isplaćuje davanje, steći davanje koje je manje od najnižeg davanja utvrđenog tim zakonodavstvom za razdoblje osiguranja ili boravišta [boravka] koje je jednako svim razdobljima osiguranja ili boravišta [boravka] koja su uzeta u obzir za davanje u skladu s prethodnim člancima. Nadležna ustanova te države kroz razdoblje njegova boravišta [boravka] na njezinu državnom području prema potrebi plaća dodatak koji je jednak razlici između ukupno isplaćenih davanja u skladu s ovim poglavljem i iznosa najnižeg davanja.”
B. Švedsko pravo
10. Švedski mirovinski sustav se sastoji od više dijelova. Ovaj predmet odnosi se na starosnu mirovinu na temelju općeg sustava u obliku mirovine utemeljene na dohotku, dodatne mirovine i zajamčene mirovine.
11. Mirovina utemeljena na dohotku i dodatna mirovina mirovine su koje se temelje na prihodima. Ta su davanja uglavnom doprinosna i utemeljena su na zaposlenju.
12. Zajamčena je mirovina davanje utemeljeno na boravištu te se financira iz poreza. Njezin je cilj uvođenje nove osnovne razine zaštite za osobe s niskim prihodima ili bez prihoda. Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, ta mirovina, koja se utvrđuje ovisno o drugim prihodima od mirovine, ima karakter socijalnog davanja. Zato se postupno smanjuje s obzirom na mirovinu utemeljenu na dohotku, dodatnu mirovinu i primanje određenih drugih davanja. Osoba čiji gore navedeni prihodi od mirovine i davanja prelaze određeni iznos, ne prima zajamčenu mirovinu.
13. Nacionalne odredbe o zajamčenoj mirovini koje su relevantne za ovaj predmet nalaze se u lagen (1998:702) om garantipension (Zakon (1998:702) o zajamčenoj mirovini) koji je zamijenjen socialförsakringsbalken (Zakon (2010:110) o socijalnom osiguranju, u daljnjem tekstu: SFB).
14. Sud koji je uputio zahtjev navodi da je člankom 15. poglavlja 67. SFB‑a „predviđeno da se kao osnova za izračun zajamčene mirovine […] uzima starosna mirovina utemeljena na prihodima na koju osigurana osoba ima pravo za iste godine s izmjenama i povećanjima navedenim u određenim stavcima [članaka 16. do 20. poglavlja 67. SFB‑a] (osnova za izračun)”(5).
15. Osnovni iznos zajamčene mirovine utvrđen je u članku 7. poglavlja 2. SFB‑a. Taj je iznos indeksiran s obzirom na opću razinu cijena. Tijekom godine koja je relevantna za ovaj predmet, iznosio je 39 400 SEK.
16. Da bi se izračunao konačan iznos zajamčene mirovine, osnovni se iznos povećava ili smanjuje za iznose predviđene člancima 23. do 24. poglavlja 67. SFB‑a,
17. Zajamčena mirovina isplaćuje se osobama koje su napunile 65 godina i koje imaju navršeno razdoblje osiguranja od najmanje tri godine. Osim toga, razdoblje osiguranja utvrđuje se s obzirom na trajanje boravka u Švedskoj. U članku 25. poglavlja 67. SFB‑a određuje se da se osobama koje nemaju navršeno razdoblje osiguranja od 40 godina za zajamčenu mirovinu, svi iznosi koji se odnose na osnovni iznos navedeni u člancima 21. do 24., umanjuju za iznos količnika razdoblja osiguranja i broja 40 (razmjerni izračun).
18. Försäkringskassan (Nacionalni fond za osiguranje, Švedska), koji se prethodno bavio određenim pitanjima koja se odnose na mirovine, u svojim unutarnjim uputama (upute br. 2 iz 2007., u daljnjem tekstu: upute) navodi da „[p]ri razmjernom izračunu zajamčene mirovine u obliku starosne mirovine koja se isplaćuje osobama rođenim 1938. ili kasnije, Nacionalni fond za osiguranje pri izračunu teoretskog iznosa svakom razdoblju osiguranja navršenom u drugim predmetnim državama članicama mora pripisati vrijednost mirovine koja odgovara prosječnoj vrijednosti mirovine za razdoblja osiguranja navršena u Švedskoj. Od 1. siječnja 2010., sva pitanja koja se odnose na starosne mirovine na temelju općeg sustava u nadležnosti su [Zavoda za mirovinsko osiguranje]. Gore navedene upute […] i dalje predstavljaju smjernice zavodu za donošenje odluka”(6).
19. Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, Fond za nacionalno osiguranje provodio je nakon donošenja uputa izračun zajamčene mirovine na način da je svakom razdoblju osiguranja navršenom u nekoj drugoj državi članici pripisao vrijednost mirovine koja odgovara prosječnoj vrijednosti mirovine razdoblja osiguranja navršenih u Švedskoj.
III. Činjenice u glavnom postupku i prethodna pitanja
20. B. Zaniewicz‑Dybeck, poljska državljanka, rođena je 1940. te je 1980. napustila Poljsku kako bi se nastanila u Švedskoj. U Poljskoj je radila 19 godina, a u Švedskoj živjela 24 godine te je ondje radila 23 godine.
21. Nacionalni fond za osiguranje odlučio je 5. kolovoza 2008. o zahtjevu za mirovinu na temelju općeg sustava koji je podnijela B. Zaniewicz‑Dybeck te je tom prilikom odredio da iznos zajamčene mirovine iznosi 0 SEK.
22. U odluci od 1. rujna 2008. donesenoj povodom prigovora, Nacionalni fond za osiguranje potvrdio je svoju prvotnu odluku te je opravdao činjenicom da je B. Zaniewicz‑Dybeck imala navršena razdoblja osiguranja i u Švedskoj i u Poljskoj. Zbog toga je zajamčena mirovina dijelom izračunana na temelju švedskih nacionalnih odredbi, a dijelom na temelju načela razmjernosti predviđenog u članku 46. stavku 2.Uredbe br. 1408/71.
23. Sud koji je uputio zahtjev navodi da je B. Zaniewicz‑Dybeck na temelju njezinih prihoda u iznosu od 75 216 SEK, prvotno dodijeljena švedska mirovina u godišnjoj vrijednosti od 3 134 SEK (75 216 SEK/24) za razdoblje osiguranja u Švedskoj od 24 godine. Taj je iznos potom pomnožen s najduljim trajanjem osiguranja za zajamčenu mirovinu, odnosno 40 godina (3 134 SEK × 40 = 125 360 SEK). Stoga su švedska tijela odredila da je iznos naknade B. Zaniewicz‑Dybeck previsok da bi joj se isplaćivala zajamčena mirovina.
24. B. Zaniewicz‑Dybeck osporavala je odluku Nacionalnog fonda za osiguranja pred Förvaltningsrätten i Stockholm (Upravni sud sa sjedištem u Stockholmu, Švedska) koji je smatrao da je izračun Nacionalnog fonda za osiguranje u skladu s Uredbom br. 1408/71 te je odbio tužbu. B. Zaniewicz‑Dybeck podnijela je protiv presude Förvaltningsrätten i Stockholm (Upravni sud sa sjedištem u Stockholmu, Švedska) žalbu Kammarrätten i Stockholm (Upravni žalbeni sud u Stockholmu, Švedska), koji je žalbu odbio.
25. B. Zaniewicz‑Dybeck potom je podnijela žalbu sudu koji je uputio zahtjev. Tvrdila je da se teoretski iznos zajamčene mirovine trebao izračunati u skladu s Uredbom br. 1408/71 bez primjene uputa koje je donio Nacionalni fond za osiguranje. Prema mišljenju B. Zaniewicz‑Dybeck, s obzirom na to da zajamčena švedska mirovina ovisi jedino o cjelokupnom trajanju razdobljâ osiguranja, po odbitku utvrđene švedske mirovine koja ovisi o prihodima na izračun zajamčene mirovine ne primjenjuje se članak 47. stavak 1. točka (d) Uredbe br. 1408/71. B. Zaniewicz‑Dybeck navela je da metoda izračuna koja je predviđena uputama dovodi u nepovoljniji položaj mnoge imigrante iz drugih država Unije koji primaju nisku mirovinu koja ovisi o prihodima.
26. Prema mišljenju Zavoda za mirovinsko osiguranje, razdoblja osiguranja navršena u drugoj državi članici daju pravo na mirovinu te države članice te bi, s obzirom na to da zajamčena mirovina ima dodatni karakter, izračun mirovine bez primjene članka 47. stavka 1. točke (d) Uredbe br. 1408/71 doveo do toga da bi primatelj mirovine koji ima navršena razdoblja osiguranja u drugoj državi članici primao prekomjernu naknadu jer bi zajamčena mirovina bila viša od one koju prima osoba koja nema navršena takva razdoblja osiguranja.
27. Osim toga, prema mišljenju Zavoda, kada se razdobljima osiguranja navršenima u inozemstvu ne bi mogla pripisati vrijednost mirovine, to bi dovelo do toga da se razdobljima osiguranja navršenima u inozemstvu pripisuje niža vrijednost nego odgovarajućim razdobljima navršenima u Švedskoj (de facto nikakva vrijednost). Smatrao je da nije razumno da se zajamčena mirovina, koja je osnovna razina zaštite koja ovisi o prihodima, može isplaćivati ne uzimajući u obzir ni vrijednost mirovine godina osiguranja navršenih u inozemstvu ni mirovine utemeljene na prihodima koje isplaćuje neka druga država članica Unije. Zavod za mirovinsko osiguranje naveo je da bi uporaba takve metode značila da bi primatelj mirovine utemeljene na prihodima koju mu isplaćuje neka druga država Unije primao švedsku zajamčenu mirovinu koja je viša od one koja se isplaćuje primatelju mirovine koji je bio osiguran i stekao prava na mirovinu utemeljenu na prihodima samo u Švedskoj.
28. U prilog svojem zahtjevu sud koji je uputio zahtjev pojasnio je da je u „presudi od 22. listopada 1998., Conti (C‑143/97, EU:C:1998:501) Sud utvrdio da nacionalna pravila za smanjenje davanja nije moguće isključiti iz primjene uvjeta i ograničenja primjene propisanih Uredbom br. 1408/71 na način da ih se kvalificira kao pravila za izračun. Nacionalno pravilo treba smatrati odredbom za smanjenje davanja ako se izračunom koji se njome propisuje smanjuje iznos mirovine na koji dotična osoba može imati pravo zbog toga što prima davanje u nekoj drugoj državi članici (točke 24. i 25.)”(7). Sud koji je uputio zahtjev dodao je da je „Švedska iz te presude izvela zaključak da se smanjenje zajamčene mirovine s obzirom na starosnu mirovinu utemeljenu na prihodima ne može smatrati odredbom za smanjenje u smislu Uredbe br. 1408/71 […] Zbog toga su švedska tijela primijenila pravila na način da se zajamčena mirovina ne umanjuje za iznos mirovine koju isplaćuje druga država [Unije]. Umjesto toga, provodi se razmjerni izračun prava na zajamčenu mirovinu za osobe koje su radile i u Švedskoj i u drugim [državama] [Unije]”(8).
29. Sud koji je uputio zahtjev navodi da se nakon donošenja uputa(9) izračun zajamčene mirovine provodio na način da se svakom razdoblju osiguranja navršenom u nekoj drugoj državi članici pripisivala vrijednost mirovine koja odgovara prosječnoj vrijednosti mirovine razdoblja osiguranja navršenih u Švedskoj.
30. Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, u ovom se predmetu postavlja pitanje je li u ovom slučaju potrebno primijeniti članak 47. stavak 1. točku (d) Uredbe br. 1408/71 i, ako je potrebno, može li se razdobljima osiguranja navršenima u nekoj drugoj državi Unije pripisati fiktivna vrijednost mirovine koja odgovara prosječnoj vrijednosti mirovine razdoblja osiguranja navršenih u Švedskoj pri razmjernom izračunu koji se provodi na temelju članka 46. stavka 2. te uredbe.
31. U tim je okolnostima Högsta förvaltningsdomstolen (Vrhovni upravni sud) odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Znače li odredbe iz članka 47. stavka 1. točke (d) Uredbe br. 1408/71 da se razdobljima osiguranja navršenima u nekoj drugoj državi članici Unije pri izračunu zajamčene švedske mirovine može pripisati vrijednost mirovine koja odgovara prosječnoj vrijednosti razdoblja navršenih u Švedskoj kada nadležna ustanova provede razmjerni izračun u skladu s člankom 46. stavkom 2. te uredbe?
2. Ako je odgovor na prvo pitanje negativan, može li nadležna ustanova pri izračunu iznosa prava na zajamčenu mirovinu u obzir uzeti prihod od mirovine koju osigurana osoba prima u nekoj drugoj državi članici Unije, a da to ne bude protivno odredbama Uredbe br. 1408/71?”
IV. Postupak pred Sudom
32. Pisana očitovanja podnijeli su Zavod za mirovinsko osiguranje, Kraljevina Švedska, Češka Republika i Europska komisija. Svi su, osim Češke Republike, iznijeli usmena očitovanja na raspravi koja se održala 9. ožujka 2017.
V. Analiza
A. Uvodna očitovanja
33. Dva pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjev odnose se na izračun iznosa prava na švedsku zajamčenu mirovinu i na eventualnu primjenu odredbi Uredbe br. 1408/71.
34. Kako bi se odgovorilo na ta pitanja, valja podsjetiti da Uredba br. 1408/71 ne uspostavlja zajednički sustav socijalne sigurnosti, već dopušta postojanje različitih nacionalnih sustava, i jedini joj je cilj osigurati koordinaciju između njih. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi, države članice zadržavaju nadležnost za uređenje svojih sustava socijalne sigurnosti. Stoga, u nedostatku usklađenosti na razini Unije, određivanje pretpostavki za stjecanje prava na davanja stvar je zakonodavstva svake države članice. U izvršavanju tih ovlasti države članice, međutim, trebaju poštovati pravo Unije, osobito odredbe UFEU‑a o slobodi svakog građana Unije da se kreće i boravi na području država članica(10).
35. U tom pogledu, važno je istaknuti da Uredba br. 1408/71 državama članicama ne nameće obvezu predviđanja minimalnog davanja za slučaj starosti kao što je švedska zajamčena mirovina. Međutim, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da, iako je Uredbom br. 1408/71 određeno da „svako zakonodavstvo ne sadržava nužno minimalna davanja takve vrste [kakva su predviđena švedskim zakonodavstvom]”(11), ta se ista uredba primjenjuje na takva davanja(12) kada su ona predviđena nacionalnim zakonodavstvom.
36. Osim toga, valja podsjetiti da se za izračun zajamčene mirovine temeljni iznos predviđen člankom 7. poglavlja 2. SFB‑a povećava i umanjuje za iznose predviđene člancima 23. do 24. poglavlja 67. SFB‑a. Iz spisa koji je podnesen Sudu proizlazi da se prilikom tih povećanja i umanjenja uzima u obzir, osobito, osobna situacija(13) i drugi prihodi od mirovine dotične osobe. Iz toga slijedi da zajamčena mirovina nije fiksan iznos i da se njezin izračun mijenja ovisno o specifičnim okolnostima dotične osobe. Unatoč promjenjivom iznosu koji može iznositi 0 SEK ako su prihodi dotične osobe previsoki, cilj(14) je zajamčene mirovine osigurati osnovni dohodak osobama koje primaju nisku strukovnu i dodatnu mirovinu(15). Budući da je nužno okarakterizirati minimalno davanje o kojem je riječ, smatram da se radi o nedoprinosnom davanju za slučaj starosti iz članka 4. stavka 2. Uredbe br. 1408/71 i da se u tom slučaju prava korisnika u skladu s člankom 44. te uredbe trebaju utvrditi u skladu s odredbama poglavlja 3. glave III. navedene uredbe te osobito u skladu s odredbama njezinih članaka 46. i 51.a.(16)
37. Napominjem da je Kraljevina Švedska na raspravi od 9. ožujka 2017. istaknula činjenicu da je zajamčena mirovina dio općeg sustava mirovinskog osiguranja. Međutim, prema mojem mišljenju i suprotno onome što ističe Kraljevina Švedska, zajamčena mirovina nije davanje za slučaj starosti u smislu članka 4. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 1408/71. Budući da se zajamčena mirovina financira iz poreza(17), ne izračunava se na temelju vlastitih doprinosa korisnika i trajanja njihove uključenosti u sustav osiguranja(18). Osim toga, iz odredbi koje se odnose na dodjeljivanje zajamčene mirovine proizlazi da se ona ne isplaćuje samo korisnicima strukovne i/ili dodatne starosne mirovine(19). Naime, zajamčena mirovina isplaćuje se osobama koje su napunile 65 godina i imaju navršeno razdoblje osiguranja od najmanje tri godine, a utvrđuje se s obzirom na trajanje boravka u Švedskoj i moguće druge prihode od mirovine dotične osobe.
38. Osim toga, Kraljevina Švedska navela je postojanje drugog davanja za slučaj starosti kojim se jamči najniži prihod za osnovne životne potrebe. Čini mi se, pod uvjetom da sud koji je uputio zahtjev to provjeri, da se u ovom slučaju ne radi o potonjem davanju. Osim toga, ono je predviđeno člankom 4. stavkom 2.a Uredbe br. 1408/71 koji se odnosi na „posebna novčana nedoprinosna davanja, osigurana na temelju zakonodavstva koje […] ima značajke kako zakonodavstva socijalne sigurnosti […] tako i značajke socijalne pomoći” i koja su navedena u njezinom Prilogu II.a, odnosno „[f]inancijska potpora starijim osobama” (Zakon (2001:853))(20).
39. U svakom slučaju, iz presude od 22. travnja 1993., Levatino (C‑65/92, EU:C:1993:149, t. 21.), i presude od 24. rujna 1998., Stinco i Panfilo (C‑132/96, EU:C:1998:427, t. 19. do 21.), proizlazi da se članak 46. stavak 2. i članak 50. Uredbe br.1408/71 primjenjuju na davanja iz članka 4. stavka 2. i članka 4. stavka 2.a te uredbe.
B. O prethodnim pitanjima
1. Prvo pitanje
40. Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita je li moguće, kada nadležna ustanova provede razmjerni izračun švedske zajamčene mirovine u skladu s člankom 46. stavkom 2. Uredbe br. 1408/71, razdobljima osiguranja navršenima u nekoj drugoj državi članici, u ovom slučaju u Poljskoj, pripisati vrijednost mirovine koja odgovara prosječnoj vrijednosti razdoblja osiguranja navršenih u Švedskoj u skladu s člankom 47. stavkom 1. točkom (d) te uredbe.
41. Budući da je članak 47. stavak 1. točka (d) Uredbe br. 1408/71 dodatno pravilo za izračun teoretskog i razmjernog (pro rata) iznosa iz članka 46. stavka 2. te uredbe i da ga stoga treba tumačiti s obzirom na tu potonju odredbu(21), najprije treba provjeriti primjenjuje li se i, po potrebi, kako se članak 46. stavak 2. Uredbe br. 1408/71 primjenjuje na izračun švedske zajamčene mirovine(22).
42. Kada je pravo na davanje, u skladu sa zakonodavstvom države članice, uvjetovano navršavanjem razdoblja osiguranja, člankom 45. Uredbe br. 1408/71 zahtijeva se da nadležna ustanova te države članice, čije zakonodavstvo uvjetuje stjecanje, zadržavanje ili ponovnu uspostavu prava na davanje navršavanjem razdoblja osiguranja, uzima u obzir razdoblja osiguranja navršena prema zakonodavstvu druge države članice kao da su navršena prema njezinu zakonodavstvu. Drugim riječima, razdoblja osiguranja navršena u različitim državama članicama moraju se zbrajati(23).
43. U takvom se slučaju primjenjuje članak 46. stavak 2. Uredbe br. 1408/71. Njime se predviđa da nadležna ustanova izračunava teoretski iznos davanja na koje dotična osoba ima pravo, kao da su sva njezina razdoblja rada navršena u različitim državama članicama navršena u državi članici nadležne ustanove.
44. Zatim, na temelju članka 46. stavka 2. točke (b) Uredbe br. 1408/71, nadležna ustanova utvrđuje stvaran iznos davanja na temelju teoretskog iznosa u skladu s omjerom između trajanja razdoblja osiguranja i/ili boravka u državi članici nadležne ustanove i ukupnog trajanja razdoblja osiguranja i/ili boravka navršenih u različitim državama članicama(24).
45. Iz spisa koji je podnesen Sudu proizlazi da je Nacionalni fond za osiguranje, kako bi utvrdio ima li B. Zaniewicz‑Dybeck, koja ima navršena razdoblja osiguranja i/ili boravka u Poljskoj i Švedskoj, pravo na švedsku zajamčenu mirovinu, primijenio metodu razmjernog određivanja (nazvanu „razmjerni izračun”)(25) na iznos švedskih mirovina koje su utemeljene na prihodima(26) (mirovina utemeljena na dohotku i dodatna mirovina) (odnosno iznos od 75 216 SEK)(27), i to u skladu s člankom 25. poglavlja 67. SFB‑a i uputama. Tim izračunom dobiven je rezultat koji je znatno viši od potonjeg iznosa (odnosno iznos od 125 360 SEK)(28), koji je također previsok da bi osoba stekla pravo na zajamčenu mirovinu.
46. Ta metoda(29) nije točna jer se, prema mojem mišljenju, pravo na primanje švedske zajamčene mirovine treba procjenjivati u skladu sa švedskim zakonodavstvom i člankom 50. Uredbe br. 1408/71(30), bez primjene metode razmjernog određivanja predviđene člankom 25. poglavljem 67. SFB‑a i uputama.
47. Budući da se Uredbom br. 1408/71 ne zahtijeva da države članice predviđaju minimalna davanja za slučaj starosti, kao što je švedska zajamčena mirovina, svako zakonodavstvo ne sadržava nužno ta minimalna davanja. Stoga bi bilo neshvatljivo da se člankom 46. stavkom 2. Uredbe br. 1408/71 nameću posebna i detaljna pravila za izračun tog minimalnog davanja(31).
48. Naprotiv, iznos švedske zajamčene mirovine, izračunan na temelju nacionalnog zakonodavstva(32), mora se u skladu s člankom 46. stavkom 2. Uredbe br. 1408/71(33) uzeti u obzir pri izračunu švedske mirovine utemeljene na prihodima, bez primjene metode razmjernog određivanja predviđene člankom 25. poglavlja 67. SFB‑a i uputama.
49. Valja istaknuti da je u točki 21. presude od 24. rujna 1998. Stinco i Panfilo (C‑132/96, EU:C:1998:427)(34) Sud presudio da se „minimalno davanje zajamčeno zakonodavstvom države članice mora uzeti u obzir pri izračunu teoretskog iznosa predviđenog člankom 46. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1408/71”(35).
50. Naime, iz presuda od 24. rujna 1998., Stinco i Panfilo (C‑132/96, EU:C:1998:427, t. 22.), i od 21. srpnja 2005., Koschitzki (C‑30/04, EU:C:2005:492, t. 23.), jasno proizlazi da za utvrđenje teoretskog iznosa mirovine kao osnove za izračun razmjerne mirovine na temelju članka 46. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 1408/71 nadležna institucija mora uzeti u obzir dodatak koji je namijenjen dostizanju zajamčene ili minimalne mirovine predviđene nacionalnim zakonodavstvom.
51. Cilj izračuna koji treba provesti na temelju članka 46. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 1408/71 jest „osigurati radniku maksimalni teoretski iznos koji bi mogao zahtijevati kada bi sva njegova razdoblja osiguranja bila navršena u dotičnoj državi”(36).
52. Zato, ako je teoretski iznos mirovine kao osnova za izračun razmjerne mirovine na koju bi B. Zaniewicz‑Dybeck imala pravo da je radila u Švedskoj tijekom cijelog svojeg profesionalnog života niži od iznosa zajamčene mirovine izračunane u skladu sa švedskim zakonodavstvom, teoretskom iznosu treba dodati dodatak kako bi se dostigao iznos zajamčene mirovine.
53. Budući da se švedska mirovina utemeljena na prihodima temelji na „iznosu primanja, doprinosa ili povećanja”, smatram da iz teksta članka 47. stavka 1. točke (d) Uredbe br. 1408/71, koji je obvezujući, jasno proizlazi da pri izračunu teoretskog iznosa mirovine kao osnove za izračun razmjerne mirovine na temelju članka 46. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 1408/71 nadležna ustanova(37) mora odrediti iznos primanja, doprinosa ili povećanja koja se uzimaju u obzir u odnosu na razdoblja osiguranja i/ili boravka navršena prema zakonodavstvu druge države članice(38) na temelju iznosa primanja, doprinosa ili povećanja zabilježenih za razdoblja osiguranja i/ili boravka navršena prema zakonodavstvu koje primjenjuje(39). Naime, primjenom članka 47. stavka 1. točke (d) Uredbe br. 1408/71 osigurava se da je osnova za izračun za radnika migranta jednaka onoj kakva bi bila da se nije koristio svojim pravom na slobodu kretanja, za što je Sud već presudio da je u skladu s ciljem utvrđenim člankom 48. UFEU‑a(40).
54. Osim toga, važno je istaknuti da se zbog primjene metode razmjernog određivanja predviđene člankom 46. stavkom 2. točkom (b) Uredbe br. 1408/71, prednost mogućeg uključenja dodatka u teoretski iznos mirovine kao osnovu za izračun razmjerne mirovine, kako bi se dostigao iznos švedske zajamčene mirovine, odnosi isključivo na razdoblja osiguranja B. Zaniewicz‑Dybeck u Švedskoj čime se sprječava svaka navodna prekomjerna naknada(41).
55. Zaključno, smatram da se pravo na primanje minimalnog davanja za slučaj starosti kao što je švedska zajamčena mirovina mora ocjenjivati u skladu sa švedskim zakonodavstvom, bez primjene metode razmjernog određivanja predviđene člankom 25. poglavlja 67. SFB‑a i uputama, kao i u skladu s člankom 50. Uredbe br. 1408/71. Pri izračunu teoretskog iznosa mirovine kao osnove za izračun razmjerne mirovine u skladu s člankom 46. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1408/71, nadležna ustanova mora uzeti u obzir minimalno davanje za slučaj starosti koje je zajamčeno zakonodavstvom njegove države članice kako bi se radniku osigurao maksimalni teoretski iznos mirovine kao osnova za izračun razmjerne mirovine na koju bi imao pravo da su sva njegova razdoblja osiguranja navršena u predmetnoj državi. Osim toga, u skladu s člankom 47. stavkom 1 točkom (d) Uredbe br. 1408/71, pri izračunu tog teoretskog iznosa, nadležna ustanova mora odrediti iznos primanja, doprinosa ili povećanja koja se uzimaju u obzir u odnosu na razdoblja osiguranja i/ili boravka navršena prema zakonodavstvu druge države članice na temelju iznosa primanja, doprinosa ili povećanja zabilježenih za razdoblja osiguranja i/ili boravka navršena prema zakonodavstvu koje primjenjuje.
2. Drugo pitanje
56. Svojim drugim pitanjem, sud koji je uputio zahtjev u biti pita predviđa li se Uredbom br. 1408/71 da nadležna ustanova pri izračunu iznosa prava na zajamčenu mirovinu može uzeti u obzir prihod od mirovine koju osigurana osoba prima u nekoj drugoj državi članici.
57. Kako bih odgovorio na to pitanje, smatram da treba podsjetiti na naslov i tekst članka 50. Uredbe br. 1408/71 koji je naveden u točki 9. ovog mišljenja(42).
58. Sud je u točkama 5. i 6. presude od 30. studenoga 1977., Torri (64/77, EU:C:1977:197), presudio da se članak 50. Uredbe br. 1408/71 „odnosi na slučajeve u kojima je radni staž radnika na temelju zakonodavstava država koja su se na njega primjenjivala bio relativno kratak, tako da ukupni iznos davanja koja isplaćuju te države nije dostatan za razuman životni standard”. Kako „bi se riješila ta situacija, tim se člankom određuje da, kada se zakonodavstvom države boravišta predviđa minimalno davanje, davanje koje isplaćuje ta država uvećat će se za dodatak jednak razlici između iznosa davanja koja isplaćuju različite države, čija zakonodavstva su se primjenjivala na radnika, i tog minimalnog davanja”(43).
59. Iz toga slijedi da Nacionalni fond za osiguranje pri izračunu iznosa prava na švedsku zajamčenu mirovinu može, ako ne mora isplaćivati viši iznos(44), uzeti u obzir prihode od mirovine koje B. Zaniewicz‑Dybeck prima od neke druge države članice u skladu s člankom 50. Uredbe br. 1408/71(45). Osim toga, tom je odredbom predviđeno da Nacionalni fond za osiguranje mora uzeti u obzir sva razdoblja osiguranja i/ili boravka B. Zaniewicz‑Dybeck koja se uzimaju u obzir za stjecanje, među ostalim, davanja za slučaj starosti. Iz toga slijedi da se razdoblja osiguranja i/ili boravka B. Zaniewicz‑Dybeck u Poljskoj i Švedskoj moraju uzeti u obzir(46).
60. Mogućnost da nadležna institucija uzima u obzir davanja za slučaj starosti koja se primaju u drugoj državi članici i razdoblja osiguranja i/ili boravka, sprječava svaku navodnu prekomjernu naknadu(47).
61. Zaključno, smatram da članak 50. Uredbe br. 1408/71 treba tumačiti na način da pri izračunu iznosa prava na minimalno davanje za slučaj starosti nadležna institucija može uzeti u obzir prihode od mirovine koje osigurana osoba prima u nekoj drugoj državi članici.
VI. Zaključak
62. S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prethodna pitanja koja je uputio Högsta förvaltningsdomstolen (Vrhovni upravni sud, Švedska) odgovori kako slijedi:
1. Pravo na primanje minimalnog davanja za slučaj starosti mora se procjenjivati u skladu s primjenjivim nacionalnim zakonodavstvom i člankom 50. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1408/71 od 14. lipnja 1971.o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice, u verziji izmijenjenoj i ažuriranoj Uredbom Vijeća (EZ) br. 118/97 od 2. prosinca 1996., kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1992/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006., bez primjene metode razmjernog određivanja predviđene člankom 25. poglavlja 67. lagen (1998:702) om garantipension (Zakon (1998:702) o zajamčenoj mirovini) koji je zamijenjen socialförsakringsbalken (Zakon (2010:110) o socijalnom osiguranju) i uputama br. 2 iz 2007. Försäkringskassana (Nacionalni fond za osiguranje, Švedska).
Pri izračunu teoretskog iznosa mirovine kao osnove za izračun razmjerne mirovine u skladu s člankom 46. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1408/71, u verziji izmijenjenoj i ažuriranoj Uredbom br. 118/97, kako je izmijenjena Uredbom br. 1992/2006, nadležna ustanova mora uzeti u obzir minimalno davanje za slučaj starosti koje je zajamčeno zakonodavstvom njegove države članice kako bi se radniku osigurao maksimalni teoretski iznos mirovine kao osnova za izračun razmjerne mirovine na koju bi imao pravo da su sva njegova razdoblja osiguranja navršena u dotičnoj državi.
Članak 47. stavak 1. točka (d) Uredbe br. 1408/71, u verziji izmijenjenoj i ažuriranoj Uredbom br. 118/97, kako je izmijenjena Uredbom br. 1992/2006, treba tumačiti na način da pri izračunu tog teoretskog iznosa nadležna ustanova mora odrediti iznos primanja, doprinosa ili povećanja koja se uzimaju u obzir u odnosu na razdoblja osiguranja i/ili boravka navršena prema zakonodavstvu druge države članice na temelju iznosa primanja, doprinosa ili povećanja zabilježenih za razdoblja osiguranja i/ili boravka navršena prema zakonodavstvu koje primjenjuje.
2. Članak 50. Uredbe br. 1408/71, u verziji izmijenjenoj i ažuriranoj Uredbom br. 118/97, kako je izmijenjena Uredbom br. 1992/2006, treba tumačiti na način da pri izračunu iznosa prava na minimalno davanje za slučaj starosti nadležna institucija može uzeti u obzir prihode od mirovine koje osigurana osoba prima u nekoj drugoj državi članici.