Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. ožujka 2024. uputio Conseil d’État (Francuska) – Coyote System/Ministre de l’Intérieur et des outre-mer, Premier ministre

(predmet C-190/24, Coyote System)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d’État

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Coyote System

Tuženik: Ministre de l’Intérieur et des outre-mer, Premier ministre

Prethodna pitanja

Treba li smatrati da je zabrana operatorima elektroničke usluge pomoći pri vožnji ili u navigaciji na temelju geolokacije da preko te usluge prosljeđuju bilo kakve poruke ili podatke koje su prenijeli korisnici i koje mogu omogućiti drugim korisnicima da izbjegnu određene prometne kontrole dio „područja koordinacije” predviđenog Direktivom 2000/31/EZ¹ , kada se ta zabrana, iako se odnosi na obavljanje djelatnosti pružanja usluga informacijskog društva, u dijelu u kojem se tiče ponašanja pružatelja usluga, kvalitete ili sadržaja usluge, ipak ne odnosi na poslovni nastan pružatelja usluga, komercijalna priopćenja, elektroničke ugovore, odgovornost posrednika, kodeks ponašanja, izvansudske nagodbe, mogućnosti tužbe ni suradnju između država članica, te se stoga ne odnosi ni na jedno od područja uređenih odredbama o usklađivanju iz njezina poglavlja II.?

Je li zabrana prosljeđivanja čiji je cilj da se osobito izbjegne da osobe koje su tražene zbog težih ili lakših kaznenih djela ili koje predstavljaju prijetnju javnom poretku ili javnoj sigurnosti mogu izbjeći prometne kontrole obuhvaćena zahtjevima koji se odnose na obavljanje djelatnosti pružanja usluga informacijskog društva koje država članica ne može naložiti pružateljima usluga iz neke druge države članice, iako se u uvodnoj izjavi 26. Direktive navodi da se njome državama članicama ne uskraćuje mogućnost da primjenjuju svoja nacionalna pravila o kaznenom pravu i kaznenom postupku s ciljem poduzimanja svih istražnih i drugih mjera potrebnih za otkrivanje i procesuiranje kažnjivih djela?

Treba li članak 15. Direktive 2000/31/EZ, kojim se zabranjuje da se pružateljima usluga na koje se on odnosi naloži opća obveza praćenja, osim obveza koje se primjenjuju u pojedinom slučaju, tumačiti na način da se njime sprečava primjena mehanizma kojim se samo predviđa da se operatorima elektroničke usluge pomoći pri vožnji ili u navigaciji na temelju geolokacije može naložiti da u okviru te usluge u pojedinim slučajevima ne prosljeđuju određene kategorije poruka ili podataka, a da pritom operator ne treba znati njihov sadržaj kako bi to učinio?

____________

¹     Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) (SL 2000., L 178, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 39., str. 58.)