Predmet T-466/20
LF
protiv
Europske komisije
Presuda Općeg suda (četvrto vijeće) od 15. rujna 2021.
„Javna služba – Ugovorno osoblje – Primici od rada – Naknada za život u inozemstvu – Članak 4. stavak 1. točka (b) Priloga VII. Pravilniku o osoblju – Odbijanje dodjele naknade za život u inozemstvu – Uobičajeno boravište – Rad za međunarodnu organizaciju sa sjedištem u državi rada”
1. Dužnosnici – Primici od rada – Naknada za život u inozemstvu – Pretpostavke za odobravanje – Dužnosnici ili članovi ugovornog osoblja koji su državljani države članice rada – Uobičajeno boravište izvan države članice zaposlenja tijekom referentnog razdoblja – Izračunavanje razdoblja – Neutralizacija razdoblja rada za državu ili međunarodnu organizaciju – Dopuštenost – Pretpostavke – Rad izvan države rada
(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, Prilog VII., čl. 4. st. 1. t. (b);Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europske unije, čl. 20. st. 2., čl. 21. i čl. 92. )
(t. 34., 39., 40., 48., 49., 53., 64., 65.)
2. Dužnosnici– Primici od rada – Naknada za život u inozemstvu –Pretpostavke za odobravanje – Dužnosnici ili članovi ugovornog osoblja koji su državljani države članice rada – Uobičajeno boravište izvan države članice zaposlenja tijekom referentnog razdoblja – Pojam uobičajenog boravišta – Uzimanje u obzir rada za međunarodnu organizaciju sa sjedištem u državi rada – Dopuštenost
(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, Prilog VII., čl. 4. st. 1. t. (b);Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europske unije, čl. 20. st. 2., čl. 21. i čl. 92. )
(t. 66.-72.)
3. Dužnosnici – Primici od rada – Naknada za život u inozemstvu –Pretpostavke za odobravanje – Uobičajeno boravište izvan države članice zaposlenja tijekom referentnog razdoblja – Pojam uobičajenog boravišta – Okolnosti koje omogućuju da se pretpostavi postojanje uobičajenog boravišta u mjestu rada – Okolnosti koje nisu takve naravi da dovode u pitanje postojanje tog boravišta
(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, Prilog VII. čl. 4. st. 1. t. (b))
(t. 78., 79., 85.-92., 102.)
4. Dužnosnici– Primici od rada – Naknada za život u inozemstvu –Pretpostavke za odobravanje – Različiti ugovori koji nisu uzastopni zaključeni između člana ugovornog osoblja i institucija – Određivanje prava na naknadu za život u inozemstvu prilikom svakog stupanja u službu – Uzimanje u obzir prethodnih odluka kojima se priznaje naknada za život u inozemstvu – Isključenost
(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, Prilog VII. čl. 4. st. 1. t. (b))
(t. 93., 113.)
Kratak prikaz
Tužitelj, osoba LF, belgijski je državljanin koji je živio u Francuskoj između 1982. i 2013. Dana 1. svibnja 2013. stupio je u službu Europske komisije u Bruxellesu u svojstvu člana ugovornog osoblja na temelju ugovora koji je istekao 30. travnja 2019. Nakon toga je u Belgiji bio prijavljen kao nezaposlena osoba do 1. rujna 2019., kada je stupio u službu u Europskoj izvršnoj agenciji za istraživanje (REA).
Odlukom od 11. rujna 2019. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) Komisijin Ured za upravljanje individualnim materijalnim pravima i njihovu isplatu (PMO) odlučio je da tužitelj nema pravo na naknadu za život u inozemstvu, jer nije dokazao da tijekom razdoblja od deset godina koje je završilo na datum njegova stupanja u službu u REA-i nije imao uobičajeno boravište na području države članice rada, suprotno onome što zahtijeva članak 4. stavak 1. točka (b) Priloga VII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europske unije(1) (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju), za dužnosnike koji su državljani ili su bili državljani države na čijem se državnom području nalazi njihovo mjesto rada.
Smatrajući da je njegova nazočnost u Belgiji bila isključivo povezana s poslom koji je obavljao za Komisiju, što se protivi stvaranju trajnih veza između njega i te države članice i, posljedično, i premještanju njegova uobičajenog boravišta iz Francuske u Belgiju, tužitelj je Općem sudu podnio tužbu za poništenje pobijane odluke.
Svojom presudom Opći sud je odbio tužbu te je pojasnio uvjete pod kojima dužnosnik ili član ugovornog osoblja koji je državljanin države rada može ishoditi naknadu za život u inozemstvu nakon što je radio za međunarodnu organizaciju sa sjedištem u toj državi rada.
Ocjena Općeg suda
Kao prvo, Opći sud je utvrdio referentno razdoblje od deset godina koje treba uzeti u obzir za potrebe primjene članka 4. stavka 1. točke (b) Priloga VII. Pravilniku o osoblju. Utvrdio je da se ono u ovom predmetu proteže od 1. veljače 2006. do 31. kolovoza 2019. Kako bi došao do tog zaključka Opći sud je neutralizirao razdoblje od tri godine i sedam mjeseci tijekom kojega je tužitelj radio za jedno francuskom ministarstvo, u skladu s odredbama Pravilnika kojima se isključuje uzimanje u obzir razdoblja tijekom kojih je dužnosnik radio za drugu državu ili međunarodnu organizaciju izvan države rada(2). Nasuprot tome, razdoblje tijekom kojega je radio za Komisiju nije bilo predmetom nikakve neutralizacije, jer ona Pravilnikom o osoblju nije predviđena za razdoblja provedena u službi međunarodne organizacije u samoj državi rada.
S obzirom na navedeno, Opći sud, kao drugo, navodi da se rad za međunarodnu organizaciju sa sjedištem u državi rada može uzeti u obzir radi utvrđivanja uobičajenog boravišta dužnosnika ili člana ugovornog osoblja koji ima ili je imao državljanstvo te države tijekom referentnog razdoblja od deset godina. U tom pogledu, iako rad za takvu organizaciju može spriječiti stvaranje trajnih veza između dužnosnika ili člana ugovornog osoblja i države rada(3), pretpostavka postojanja višestrukih i bliskih poveznica između te osobe i države njezina državljanstva ima značajniju ulogu za utvrđivanje njezina uobičajenog boravišta(4), što podrazumijeva analizu poslovnih i osobnih veza koje je stvorila u toj državi.
Stoga je Opći sud, kao treće, ispitao činjenične elemente koji se odnose na privatni i profesionalni život tužitelja kako bi utvrdio je li on zadržao svoje uobičajeno boravište u Francuskoj tijekom cijelog referentnog razdoblja, unatoč preseljenju u Belgiju, i treba li stoga imati pravo na naknadu za život u inozemstvu.
On na temelju te analize zaključuje da se, kao prvo, suprotno tužiteljevim tvrdnjama, njegovo uobičajeno boravište ne može utvrditi u Francuskoj samo zbog toga što je živio, studirao i radio u toj državi prije početka referentnog razdoblja. Kao drugo, isto vrijedi i za okolnost da njegovi bliski srodnici žive u Francuskoj. Naime, bez poricanja važnosti odnosa s roditeljima, činjenica da je dužnosnik ili službenik zasnovao vlastitu obitelj, da s njom živi u određenoj državi, i da članovi te obitelji sudjeluju u aktivnostima koje odgovaraju njihovim stadijima života jest značajna kada se radi o utvrđivanju uobičajenog boravišta. Nasuprot tome, subjektivni razlozi koji su ga naveli da se sa svojom obitelji nastani u nekoj državi ili pak državljanstvo supruge nisu značajni u prostoru u kojem se građani Unije mogu slobodno kretati bez da trpe diskriminaciju na temelju državljanstva.
Kao treće, činjenica da je tužitelj zadržao nekretninu, broj mobilnog telefona i bankovni račun u Francuskoj također ne dokazuje tužiteljevu namjeru da u toj državi uspostavi stalno ili uobičajeno središte svojih interesa. Isto tako ni činjenica da je za Komisiju radio samo u okviru ugovora na određeno vrijeme ne isključuje mogućnost da se nastanio u Belgiji s namjerom da tamo i ostane. Dokaz tome je i to što je po isteku tog ugovora tužitelj s obitelji ostao u Belgiji te se tijekom četiri mjeseca u njoj prijavio kao nezaposlena osoba, što pokazuje da je u toj državi imao uobičajeno boravište barem tijekom jednog dijela referentnog razdoblja. U tom pogledu Opći sud podsjeća da je zadržavanje boravišta u državi rada čije državljanstvo osoba posjeduje, čak i tijekom vrlo kratkog razdoblja tijekom desetogodišnjeg referentnog razdoblja, dovoljno za gubitak ili uskraćivanje prava na naknadu za život u inozemstvu. Naposljetku, okolnost da je tijekom svojeg rada u Komisiji tužitelj imao pravo na navedenu naknadu ne može obesnažiti taj zaključak, jer njegovo pravo na istu treba ponovno ispitati prilikom njegova stupanja u službu u REA-i.
S obzirom da tužitelj nije dokazao da je tijekom cijelog desetgodišnjeg referentnog razdoblja imao svoje uobičajeno boravište izvan države rada, Opći je sud zaključio da tužbu treba odbiti.