PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA

EUROPSKE UNIJE

(drugo vijeće)

8. listopada 2015.

Spojeni predmeti F‑106/13 i F‑25/14

DD

protiv

Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA)

„Javna služba – Osoblje FRA‑e – Član privremenog osoblja – Izvješće o razvoju karijere – Unutarnja žalba – Optužbe za diskriminaciju – Optužbe za viktimizaciju u smislu Direktive 2000/43 – Upravna istraga – Stegovni postupak – Stegovna mjera – Ukor – Članci 2., 3. i 11. Priloga IX. Pravilniku o osoblju – Raskid ugovora na neodređeno vrijeme – Članak 47. točka (c) podtočka i. Uvjeta zapošljavanja – Pravo na saslušanje – Članak 41. stavak 2. točka (a) Povelje Europske unije o temeljnim pravima“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a kojom DD osporava ukor koji mu je izrekao ravnatelj Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA) i odluku tog istog ravnatelja da s njime raskine ugovor u statusu člana privremenog osoblja na neodređeno vrijeme te traži da se FRA‑i naloži da naknadi štetu koja mu je prouzročena tim aktima.

Odluka:      Poništava se odluka od 20. veljače 2013. kojom je ravnatelj Agencije Europske unije za temeljna prava izrekao DD‑u ukor. Poništava se odluka od 13. lipnja 2013. kojom je ravnatelj Agencije Europske unije za temeljna prava raskinuo ugovor DD‑a kao člana privremenog osoblja sklopljen na neodređeno vrijeme. U preostalom se dijelu tužbe u spojenim predmetima F‑106/13 i F‑25/14 odbijaju. Agencija Europske unije za temeljna prava snosi vlastite troškove te joj se nalaže snošenje troškova DD‑a.

Sažetak

1.      Dužnosnici – Stegovne mjere – Stegovni postupak – Poštovanje prava na obranu – Otvaranje stegovnog postupka i donošenje odluke o sankciji na istom saslušanju – Propuštanje prethodnog dostavljanja zaključaka prethodne istrage koji su bili osnova za donošenje odluke o otvaranju stegovnog postupka i za izricanje sankcije – Povreda prava na obranu

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, Prilog IX., čl. 2., 3. i 11.)

2.      Dužnosnici – Stegovne mjere – Sankcija – Zakonitost – Poštovanje prava na obranu – Povreda – Posljedice – Poništenje – Pretpostavke

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st. 2. t. (a); Pravilnik o osoblju za dužnosnike, Prilog IX., čl. 9.)

3.      Dužnosnici – Stegovne mjere – Istraga koja prethodi pokretanju stegovnog postupka – Odvijanje uz nepostojanje općih provedbenih odredbi u tom području – Nepostojanje utjecaja

(čl. 110. Pravilnika o osoblju za dužnosnike i čl. 2. Priloga IX.)

4.      Dužnosnici – Privremeno osoblje – Raskid ugovora na neodređeno vrijeme – Donošenje odluke a da prethodno dotičnom službeniku nije dana mogućnost da iznese svoje primjedbe – Povreda prava na saslušanje – Posljedice

(Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 47.)

5.      Dužnosnici – Privremeno osoblje – Otkaz ugovora na neodređeno vrijeme – Donošenje odluke a da prethodno dotičnom službeniku nije dana mogućnost da iznese svoje primjedbe – Povreda prava na saslušanje – Mogućnost naknadnog ispravljanja u okviru žalbenog postupka – Isključenost

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 90. st. 2.; Uvjeti zaposlenja, čl. 47.)

6.      Tužbe dužnosnikâ – Poništavajuća presuda – Učinci – Obveza usvajanja provedbenih mjera – Presuda kojom se poništava odluka o raskidanju ugovora članu privremenog osoblja – Tužiteljev odštetni zahtjev u pogledu pretrpljene materijalne štete – Preuranjenost zahtjeva

(čl. 266. UFEU‑a)

1.      Članak 2. stavak 2. i članak 3. Priloga IX. Pravilniku obvezuju tijelo za imenovanje da u slučaju kada namjerava pokrenuti stegovni postupak na temelju izvješća sastavljenoga po provođenju upravne istrage dotičnom dužnosniku prethodno dostavi zaključke izvješća o istrazi kao i sve isprave iz spisa kako bi on, raspolažući razumnim rokom za pripremu obrane, mogao iznijeti sve korisne primjedbe.

U tom pogledu, kad se tijelo za imenovanje kod pokretanja stegovnog postupka i istovremenog donošenja stegovne mjere na jednom te istom saslušanju oslanja na izvješće o upravnoj istrazi, činjenica da je dotični dužnosnik na tom saslušanju usmeno upoznat sa zaključcima tog istražnog izvješća ne može biti dovoljna da bi se osiguralo poštovanje odredbi Pravilnika jer takvo priopćavanje nije moglo zajamčiti odgovarajuću informiranost tog dužnosnika niti mu je omogućavalo da stvarno iskoristi svoje pravo na saslušanje.

Nadalje, kako bi se pravu na saslušanje zajamčenom člankom 11. Priloga IX. Pravilniku dao koristan učinak, upravna tijela dužna su, kada namjeravaju izreći mjeru pisanog upozorenja ili ukora, dotičnom službeniku ili dužnosniku dati mogućnost da pripremi svoju obranu, što znači da on može pravodobno raspolagati svim informacijama koje ga se tiču, a nalaze se u spisu u smislu članka 3. stavka 1. Priloga IX. Pravilniku. Stoga, kad upravno tijelo odluči pokrenuti stegovni postupak i potom izreći sankciju na jednom te istom saslušanju, nepridržavanje zahtjeva predviđenih u člancima 2. i 3. Priloga IX. Pravilniku sastavni je dio povrede prava na saslušanje, kako je zajamčeno člankom 11. Priloga IX. Pravilniku.

Zbog toga je, propuštajući dužniku priopćiti zaključke upravne istrage prije njegova saslušanja, cilj kojega je upravo taj da ga se sasluša u pogledu tih zaključaka, te tijekom kojega je donesena i odluka o sankciji a da mu nije bilo omogućeno da pripremi obranu, upravno tijelo prekršilo obveze koje ima na temelju članaka 2., 3. i 11. Priloga IX. Pravilniku.

(t. 57. do 60., 62. i 63.)

2.      Da bi povreda prava na saslušanje mogla dovesti do poništenja odluke o izricanju stegovne mjere potrebno je također ispitati nije li bilo takve nepravilnosti koja bi postupak mogla dovesti do različitog rezultata. U tom pogledu je, s obzirom na temeljnu narav poštovanja prava na saslušanje, kako je propisano člankom 41. stavkom 2. točkom (a) Povelje Europske unije o temeljnim pravima, na tijelu za imenovanje – koje je i donijelo odluku o sankciji pa stoga najbolje i poznaje elemente koji su bili ključni za donošenje te odluke – da dokaže da ono ne bi bilo moglo donijeti drukčiju odluku čak i da je dotični službenik bio uredno saslušan.

Međutim, u okolnostima u kojima je upravno tijelo odlučilo pokrenuti stegovni postupak i potom po provođenju jednog te istog saslušanja i izreći sankciju a da dotičnom dužnosniku pritom nije priopćilo zaključke upravne istrage, zaključiti da bi upravno tijelo bilo usvojilo isto odluku kao što je ona koju je donijelo, čak i da je dotičnog dužnosnika saslušalo o zaključcima tog izvješća i o prijedlogu sankcije, ne bi vodilo ničem drugom doli mijenjanju smisla temeljnog prava na saslušanje jer sam sadržaj tog prava pretpostavlja da je dotični službenik imao mogućnost utjecati na odnosni proces odlučivanja.

(t. 65. i 67.)

Izvori:

Sud: presuda od 3. srpnja 2014., Kamino International Logistics i Datema Hellmann Worldwide Logistics, C‑129/13 i C‑130/13, EU:C:2014:2041, t. 79.

Službenički sud: presuda od 14. svibnja 2014., Delcroix/EEAS, F‑11/13, EU:F:2014:91, t. 44.

3.      U stegovnim pitanjima okolnost da je upravnu istragu vodila agencija Unije, a da potonja prethodno nije usvojila opće odredbe za provedbu članka 2. Priloga IX. Pravilniku te time definirala procesni okvir za istragu, ne može tu istragu učiniti nezakonitom. Dakako, članak 2. stavak 3. Priloga IX. Pravilniku propisuje da tijelo za imenovanje svake institucije mora donijeti opće odredbe za provedbu tog članka, u skladu s člankom 110. Pravilnika. Međutim, nedonošenje tih odredbi nije samo po sebi prepreka pokretanju i vođenju upravne istrage, pri čemu tu istragu treba u svakom slučaju voditi pridržavajući se odredbi Priloga IX. Pravilniku i općih pravnih načela, kao što je poštovanje prava na obranu.

(t. 75.)

4.      Kada je riječ o odluci da se raskine ugovor s članom privremenog osoblja, koja je usvojena a da upravno tijelo nije prije njezina donošenja izričito obavijestilo dotičnog službenika da razmatra tu mogućnost i da ga nije pozvalo da iznese sve svoje primjedbe u tom pogledu, ne može se valjano tvrditi da je dotični službenik bio uredno saslušan jer je već poznavao činjenice koje mu se stavljaju na teret i jer je imao priliku korisno iznijeti svoje stajalište o incidentima koji su doveli do donošenja odluke o raskidu ugovora. Naime, pravo na saslušanje treba dotičnom službeniku omogućiti upravo zato da ne samo pruži objašnjenja za svoje postupanje i razloge za nj, nego i zato da iznese argumente glede mjere koja se za njega razmatra.

U tim okolnostima upravno tijelo treba dokazati da bi, čak i da je pravo na saslušanje bilo poštovano, odluka o raskidu ugovora svejedno bila donesena. Shodno tomu, puki argument o tome da je narušeno povjerenje u dotičnog službenika uopće ne daje mogućnost da se isključi da su, u slučaju da upravno tijelo nije povrijedilo pravo na saslušanje dotičnog službenika, pojašnjenja koja bi on eventualno pružio mogla dovesti do toga da se to tijelo uvjeri u to da odustane od raskida ugovora s dotičnim službenikom.

Osim toga, odluka o raskidu predstavlja akt od iznimne važnosti za dotičnog službenika koji time gubi posao i na čiju bi karijeru ona mogla utjecati niz godina. Pored činjenice da je pravo na saslušanje prije donošenja pojedinačne mjere koja bi na njega nepovoljno utjecala temeljno pravo tog službenika, ostvarivanje prava dotičnog službenika da se korisno izjasni o razmatranoj odluci o raskidu spada u odgovornost tijela ovlaštenog za sklapanje ugovora o radu, što je odgovornost koju to tijelo mora pažljivo osiguravati.

(t. 90., 91., 93. i 95.)

5.      Ne može se valjano tvrditi da je službenikovo pravo na obranu, koje je bilo prekršeno prije donošenja odluke o raskidu njegova ugovora, naknadno ipak poštovano zato što je dotični službenik mogao iznijeti svoje argumente protiv navedene odluke u okviru žalbenog postupka predviđenog člankom 90. stavkom 2. Pravilnika. Naime, žalba podnesena na temelju članka 90. stavka 2. tog pravilnika ne dovodi do suspenzije izvršenja pobijane odluke, tako da, bez obzira na žalbu koju je dotični službenik podnio protiv odluke o raskidu, ta je odluka imala neposredne negativne posljedice na situaciju dotičnog službenika koji nije imao mogućnost utjecati na tu odluku. Stoga je očito da je donošenje odluke o raskidu, a da dotični službenik pritom nije bio prethodno saslušan, moglo utjecati na bitan sadržaj njegova prava na obranu.

(t. 97. i 98.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: rješenje od 22. studenoga 2006., Milbert i dr./Komisija, T‑434/04, EU:T:2006:359, t. 42.

6.      Poništenje akta ima za učinak retroaktivno brisanje tog akta iz pravnog sustava, a kada je poništeni akt već izvršen, poništavanje njegovih učinaka nameće potrebu da se uspostavi pravna situacija u kakvoj se tužitelj nalazio prije donošenja tog akta. Osim toga, prema članku 266. UFEU‑a, na instituciji čiji je akt proglašen ništavim jest „da poduzme potrebne mjere kako bi postupila sukladno presudi“ koja joj je upućena.

Kada je riječ o presudi kojom se poništava odluka o raskidu ugovora s članom privremenog osoblja zato što je upravno tijelo povrijedilo pravo dotičnog službenika da bude saslušan prije donošenja akta koji na njega negativno utječe, kad nije isključeno da je dotični službenik, ako mu je bila pružena mogućnost da iznese svoje stajalište o razmatranoj odluci o raskidu ugovora, mogao uvjeriti upravno tijelo da ne donese odluku o raskidu njegova ugovora, sudovi Unije ne smiju prejudicirati odluku koju će tužena agencija morati donijeti s obzirom na poništavajuću presudu. Slijedom toga, zahtjev kojim se traži da se tuženoj agenciji naloži da naknadi materijalnu štetu koju je dotični službenik pretrpio zbog nezakonitosti odluke o raskidu, valja odbiti kao preuranjen.

(t. 103. i 104.)

Izvori:

Službenički sud: presuda od 26. listopada 2006., Landgren/ETF, F‑1/05, EU:F:2006:112, t. 92. i navedena sudska praksa