PRESUDA OPĆEG SUDA (žalbeno vijeće)
25. listopada 2013.
Predmet T‑476/11 P
Europska komisija
protiv
Chrysanthe Moschonaki
„Žalba – Javna služba – Dužnosnici – Oglas za slobodno radno mjesto – Odbijanje prijave – Tužba za poništenje – Pravni interes – Dopuštenost – Pravilo o slaganju između tužbe i žalbe – Članak 91. stavak 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike – Tužba za naknadu štete“
Predmet: Žalba izjavljena protiv presude Službeničkog suda Europske unije (prvo vijeće) od 28. lipnja 2011., AS / Komisija (F‑55/10, još neobjavljena u Zborniku) radi ukidanja te presude.
Odluka: Ukida se presuda Službeničkog suda Europske unije (prvo vijeće) od 28. lipnja 2011., AS/Komisije (F‑55/10, još neobjavljena u Zborniku) u dijelu u kojem se proglašava dopuštenim tužbeni razlog koji se poziva na povredu članka 7. Pravilnika o osoblju za službenike Europske unije, u dijelu u kojem se poništava odluka od 30. rujna 2009. kojom je Europska komisija odbila prijavu Chrysanthe Moschonaki na osnovi tog tužbenog razloga, kao i u dijelu u kojem se nalaže Komisiji da isplati C. Moschonaki iznos od 3.000 eura. U preostalom dijelu žalba se odbija. Predmet se vraća Službeničkom sudu. O troškovima će se odlučiti naknadno.
Sažetak
1. Tužbe dužnosnika – Pravni interes – Odluka o odbijanju prijave – Odluka koju se ne može odvojiti od odluke o imenovanju drugog dužnosnika – Nužnost sveobuhvatne i jedinstvene ocjene pravnog interesa – Zahtjev za poništenje samo odluke o odbijanju prijave – Dopuštenost
(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 90. i 91.)
2. Tužbe dužnosnika – Poništavajuća presuda – Učinci – Obveza usvajanja provedbenih mjera – Posebne poteškoće – Pravična naknada štete koja je poništenim aktom nanesena tužitelju
(čl. 266. UFEU‑a)
3. Žalba – Razlozi – Pogrešna ocjena činjenica – Nedopuštenost – Nadzor Općeg suda nad ocjenom činjenica i dokazâ – Isključenje osim u slučaju iskrivljavanja
(čl. 257. UFEU‑a; Statut Suda Europske unije, Prilog I., čl. 11. podst. 1.)
4. Žalba – Razlozi – Razlog usmjeren protiv točke obrazloženja presude koja nije nužna za utemeljenost izreke – Bespredmetan razlog
5. Tužbe dužnosnika – Prethodna žalba u upravnom postupku – Podudarnost žalbe i tužbe – Istovjetnost predmeta i razloga pokretanja postupka – Pravni razlozi i argumenti koji nisu navedeni u žalbi, ali su s njom usko povezani – Dopuštenost – Razlozi materijalne ili formalne zakonitosti – Nedostatni uvjeti za utvrđivanje dopuštenosti
(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 90. i 91.)
6. Tužbe dužnosnika – Prethodna žalba u upravnom postupku – Podudarnost žalbe i tužbe – Istovjetnost predmeta i razloga pokretanja postupka – Poštovanje načela djelotvorne sudske zaštite i pravne sigurnosti – Široko tumačenje pojmova predmet i razlog pokretanja postupka – Promjena pravne osnove spora – Nedostatan uvjet za utvrđivanje novog razloga za pokretanje spora
(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.; Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 90. i 91.)
7. Tužbe dužnosnika – Prethodna žalba u upravnom postupku – Podudarnost žalbe i tužbe – Istovjetnost predmeta i razloga pokretanja postupka – Pravni razlozi i argumenti koji nisu navedeni u žalbi, ali se njima pobija osnovanost obrazloženja u odgovoru na žalbu – Dopuštenost
(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 90. i 91.)
8. Žalba – Osnovana žalba – Odlučivanje žalbenog suda o meritumu spora – Uvjet – Spor o kojem se može konačno odlučiti
(Statut Suda Europske unije, Prilog I., čl. 13. podst. 1.)
1. U slučaju žalbe koju je dužnosnik podnio u skladu s člancima 90. i 91. Pravilnika o osoblju kojom se zahtijeva poništenje odluke o odbijanju njegove prijave i odluke o imenovanju drugog dužnosnika na željeno radno mjesto, odluka o odbijanju prijave i odluka o imenovanju nisu same povezane već neodvojive tako da interes dužnosnika za poništenje tih dviju odluka treba ocijeniti na sveobuhvatan i jedinstven način.
Međutim, dužnosnik nije obvezan zahtijevati istodobno poništenje odluke o odbijanju svoje prijave za radno mjesto i one o imenovanju treće osobe na radno mjesto u pitanju. Naime, dužnosnik koji namjerava zahtijevati samo poništenje odluke o odbijanju svoje prijave nije obvezan zahtijevati poništenje obiju odluka.
Nadalje, u skladu je s načelom proporcionalnosti da dužnosnik, koji želi zaštititi prava trećih osoba, može zahtijevati samo poništenje odluke o odbijanju svoje prijave, a da nije obvezan zahtijevati poništenje odluke o imenovanju drugih dužnosnika kako bi njegova tužba bila dopuštena.
Tako dužnosnik može ustrajati na poništenju odluke o odbijanju svoje prijave kako se navodna nezakonitost u budućnosti više ne bi ponavljala u bilo kojem sličnom postupku u kojem bi mogao sudjelovati, a da ne dovodi u pitanje odluku o imenovanju treće osobe. U tom slučaju, pravni interes dužnosnika treba ocijeniti samo u pogledu zahtijeva za poništenje odluke o odbijanju njegove prijave.
Pored toga, pristup prema kojem je, u slučaju da je radno mjesto u pitanju popunjeno u trenutku podnošenja tužbe, zahtjev za poništenje odluke o odbijanju prijave dopušten samo ako dužnosnik istodobno zahtjeva poništenje odluke o imenovanju imao bi učinak postavljanja uvjeta o dopuštenosti podnesenih tužbi koji se odnosi na zakonitost akta kojim se nanosi šteta u smislu članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju, a što nije u navedenoj propisano. Naime, ni u članku 91. Pravilnika o osoblju, koji se odnosi na pravne lijekove koje dužnosnici podnose sudu Unije protiv akta kojim je osoba oštećena, ni u bilo kojem drugom propisu dopuštenost dužnosnikove tužbe nije uvjetovana podnošenjem tužbi protiv odluke o odbijanju prijave i odluke o imenovanju.
(t. 34., 35., 44., 45. i 47.)
Izvori:
Sud: 7. lipnja 2007., Wunenburger/Komisija, C‑362/05 P, Zb. str. I‑4333., t. 50.
Opći sud: 9. prosinca 2010., Komisija/Strack, T‑526/08 P, još neobjavljena u Zborniku, t. 45.
2. Vidjeti tekst odluke.
(t. 39.)
Izvori:
Sud: 5. ožujka 1980., Könecke Fleischwarenfabrik/Komisija, 76/79, Zb. str. 665., t. 15.; 14. srpnja 1983., Detti/Sud, 144/82, Zb. str. 2421., t. 33.
Opći sud: 8. listopada 1992., Meskens/Parlament, T‑84/91, Zb. str. II‑2335., t. 78.; 31. siječnja 2007., C/Komisija, T‑166/04, Zb. SS. str. I‑A‑2‑9. i II‑A‑2‑49., t. 48.
3. Vidjeti tekst odluke.
(t. 50. i 51.)
Izvori:
Sud: 2. listopada 2001., EIB/Hautem, C‑449/99 P, Zb. str. I‑6733., t. 44.; 27. travnja 2006., L/Komisija, C‑230/05 P, još neobjavljena u Zborniku, t. 45.; 25. siječnja 2007., Sumitomo Metal Industries i Nippon Steel/Komisija, C‑403/04 P i C‑405/04 P, Zb. str. I‑729., t. 39. i navedena sudska praksa
Opći sud: 18. listopada 2010., Marcuccio/Komisija, T‑516/09 P, još neobjavljena u Zborniku, t. 57.
4. Vidjeti tekst odluke.
(t. 61.)
Izvori:
Sud: 22. prosinca 1993., Pincherle/Komisija, C‑244/91 P, Zb. str. I‑6965., t. 25.
5. Zahtjevi istaknuti sudu Unije u pravnim lijekovima dužnosnika mogu sadržavati samo one prigovore koji se temelje na istom razlogu pokretanja postupka kao i prigovori istaknuti u žalbi, iako se ti prigovori pred sudom Unije mogu razviti navođenjem razloga i argumenata koji se nužno ne nalaze u žalbi ali su s njome usko povezani.
Kako bi ocijenio temelje li se prigovori na istom razlogu pokretanja postupka kao oni istaknuti u žalbi, sud Unije ne može temeljiti svoju odluku samo na okolnosti da se razlogom pobija materijalna zakonitost ili, alternativno, formalna zakonitost pobijanog akta.
Suprotno tumačenje pravila o slaganju između tužbe i žalbe omogućilo bi tužitelju da po prvi put u postupku pred sudom Unije istakne razlog koji nema nikakve veze s onima istaknutim u žalbi, sve dok se ti razlozi zajedno odnose ili na materijalnu zakonitost ili na formalnu zakonitost akta u pitanju. U tim okolnostima, tijelo za imenovanje imalo bi u okviru žalbe saznanje samo o dijelu prigovora na rad uprave. S obzirom na to da navedeno tijelo ne bi moglo imati u dovoljnoj mjeri precizna saznanja o prigovorima ili zahtjevima dotične osobe, ono ne bi moglo pokušati mirno riješiti spor.
Usto, okolnost da razlozi navedeni u tužbi i žalbi pobijaju materijalnu ili, alternativno, formalnu zakonitost akta sama po sebi ne ukazuje na to da se može smatrati da su ti razlozi usko povezani. Pojmovi materijalne i formalne zakonitosti doista su preširoki i preapstraktni u odnosu na jasnu svrhu prigovora u pitanju da bi osigurali postojanje takve veze između razloga koja se odnosi isključivo bilo na jedan bilo na drugi pojam.
(t.73., 75., 78. i 79.)
Izvori:
Sud: 23. listopada 1986., Schwiering/Revizorski sud, 142/85, Zb. str.. 3177., t. 11.; 20. svibnja 1987., Geist/Komisija, 242/85, Zb. str. 2181., t. 9.; 26. siječnja 1989., Koutchoumoff/Komisija, 224/87, Zb. str. 99., t. 10.; 14. ožujka 1989., Del Amo Martinez/Parlament, 133/88, Zb. str. 689., t. 10.
Opći sud 12. ožujka 1996., Weir/Komisija, T‑361/94, Zb. SS. str. I‑A‑121. i II‑381., t. 27.
6. Provedba pravila o slaganju između tužbe i žalbe, kao i nadzor suda Unije na potonjem, moraju jamčiti potpuno poštovanje istodobno, s jedne strane, načela djelotvorne sudske zaštite, koje je opće načelo prava Unije određeno u članku 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, kako bi dotična osoba mogla valjano pobijati odluku tijela za imenovanje kojim je oštećena i, s druge strane, načela pravne sigurnosti kako bi navedeno tijelo u stadiju žalbe bilo upoznato s prigovorima koje je dotična osoba navela protiv osporavane odluke. Dakle, ako je nepromjenjivost predmeta i razloga pokretanja spora između žalbe i tužbe potrebna kako bi se omogućilo mirno rješavanje spora obavještavajući tijelo za imenovanje u stadiju žalbe o prigovorima dotične osobe, tumačenje tih pojmova ne smije dovesti do toga da se dotičnoj osobi ograniče mogućnosti učinkovitog pobijanja odluke kojom je oštećena. To je razlog zbog kojeg se pojam predmeta spora, koji odgovara zahtjevima dotične osobe, kao i pojam razloga pokretanja spora, koji odgovara pravnoj i činjeničnoj osnovi tih zahtjeva, ne smiju usko tumačiti.
U tom kontekstu, sama izmjena pravne osnove spora nije dovoljna da bi se to smatralo novim razlogom pokretanja potonjeg. Jedan te isti zahtjev može imati više pravnih osnova i, stoga, jedan te isti razlog pokretanja postupka. Drugim riječima, isticanje povrede posebne odredbe u tužbi koja nije bila istaknuta u žalbi ne znači nužno da je time razlog pokretanja spora izmijenjen. Naime, valja se osloniti na bit navedenog razloga, a ne samo na formulaciju njegovih pravnih osnova tako da sud Unije mora provjeriti postoji li uska veza između njegovih pravnih osnova i odnose li se u bitnome na iste zahtjeve.
(t. 82. do 85.)
7. U okviru dužnosnikova pravnog lijeka, u slučaju da tužitelj sazna za obrazloženje akta kojim je oštećen putem odgovora na svoju žalbu ili ako obrazloženje navedenog odgovora u bitnome izmijeni ili dopuni obrazloženje navedenog akta, svaki se razlog koji se po prvi put navodi u postupku žalbe i pobija osnovanost obrazloženja navedenog u odgovoru na žalbu mora smatrati dopuštenim. U tim slučajevima, dotični dužnosnik ne bi bio u mogućnosti imati točna i konačna saznanja o razlozima na kojima se temelji akt kojim je oštećen.
(t. 86.)
8. Vidjeti tekst odluke.
(t. 99.)