PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE
(treće vijeće)
10. rujna 2014.
Predmet F‑120/13
KE
protiv
Europske agencije za željeznice (ERA)
„Javna služba – Član privremenog osoblja – Neproduljenje ugovora o radu na određeno vrijeme – Osoblje agencije – Smanjenje radnih mjesta – Višegodišnji financijski okvir ERA‑e – Ukidanje dvaju radnih mjesta u sistematizaciji radnih mjesta – Poštovanje formalnih pretpostavki – Pravo na saslušanje – Unutarnje smjernice – Interes službe“
Predmet: Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a kojom osoba KE zahtijeva poništenje odluke izvršnog direktora Europske agencije za željeznice (ERA, u daljnjem tekstu: ERA) od 22. ožujka 2013. kojom je potonji obavijestio tužiteljicu da njezin ugovor o radu kao člana privremenog osoblja istječe na datum koji je naveden u tom ugovoru, odnosno 30. rujna 2013.
Odluka: Tužba se odbija. Europska agencija za željeznice snosi vlastite troškove i nalaže joj se snošenje polovice troškova osobe KE. Osoba KE snosi polovicu svojih troškova.
Sažetak
1. Dužnosnici – Privremeno osoblje – Postupak zapošljavanja – Neproduljenje ugovora o radu na određeno vrijeme – Usvajanje unutarnjih smjernica koje članu osoblja pružaju mogućnost da iznese svoja stajališta prije donošenja odluke – Pravni učinci
(Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 47.)
2. Dužnosnici – Privremeno osoblje – Postupak zapošljavanja – Neproduljenje ugovora o radu na određeno vrijeme – Usvajanje unutarnjih smjernica koje članu osoblja pružaju mogućnost da iznese svoja stajališta prije donošenja odluke – Načini komunikacije s članom osoblja
(Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 47.)
3. Dužnosnici – Privremeno osoblje – Postupak zapošljavanja – Neproduljenje ugovora o radu na određeno vrijeme – Usvajanje unutarnjih smjernica kojima se uvodi postupak o donošenju odluka o produljenju – Propuštanje okvirnih rokova koji su propisani smjernicama administracije – Posljedice
(Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 47.)
4. Dužnosnici – Privremeno osoblje – Postupak zapošljavanja – Neproduljenje ugovora o radu na određeno vrijeme – Diskrecijska ovlast uprave – Opseg – Ukidanje radnih mjesta zbog proračunskih razloga
(Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 47.)
5. Dužnosnici – Privremeno osoblje – Postupak zapošljavanja – Produljenje ugovora o radu na određeno vrijeme – Diskrecijska ovlast uprave – Dužnost brižnog postupanja uprave – Uzimanje u obzir interesa dotičnog člana osoblja – Granice
(Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 8. i 47.)
1. Ako je istinito da u Uvjetima zaposlenja ostalih službenika, osobito u njihovu članku 47., nije predviđen poseban postupak kojim bi se članu privremenog osoblja zaposlenom na određeno vrijeme omogućilo propisno saslušanje prije no što se u odnosu na njega donese odluka o neproduljenju ugovora o radu ipak preostaje činjenica da, u slučaju šutnje statutarnih tekstova, institucija ili agencija može propisati unutarnje postupke ili pravila koja omogućavaju saslušanje člana privremenog osoblja prije no što se odluči o njegovu ugovoru, osobito usvajanjem unutarnjih smjernica, ako takva praksa ne dovodi do derogacije određenog pravila Pravilnika o osoblju ili navedenih uvjeta.
U tom pogledu, te unutarnje smjernice, u području u kojem institucija ili agencija na temelju Pravilnika o osoblju ima široku diskrecijsku ovlast, mogu poprimiti oblik odluke koja se dostavlja cjelokupnom osoblju i čija je namjena svim dotičnim dužnosnicima i članovima osoblja jamčiti jednako postupanje. Kad institucija ili agencija donese takvu odluku, mora je kao takvu smatrati okvirnim pravilom postupanja kojim je administrativno tijelo vezano i od kojeg bez navođenja razloga ne može odstupiti kako ne bi došlo do povrede načela jednakog postupanja.
(t. 46. do 48.)
Izvori:
Sud: presude Louwage/Komisija, 148/73, EU:C:1974:7, t. 12. i Lux/Revizorski sud, 129/82 i 274/82, EU:C:1984:391, t. 20.
Prvostupanjski sud: presude Schneider/Komisija, T‑54/92, EU:T:1994:283, t. 19. i Monaco/Parlament, T‑92/96, EU:T:1997:105, t. 46.
Službenički sud: presude Petrilli/Komisija, F‑98/07, EU:F:2009:7, t. 55. i navedena sudska praksa i Bernard/Europol, F‑99/07 i F‑45/08, EU:F:2009:84, t. 79., i navedena sudska praksa
2. U okviru provedbe smjernica agencije Unije u vezi s postupkom produljenja ugovora o radu na određeno vrijeme člana privremenog osoblja, osobito komunikacije koja treba uslijediti između agencije i dotičnog člana osoblja o mogućnosti produljenja njegova ugovora o radu, agencija mora osigurati da dotični član osoblja bude jasno obaviješten o svrsi razgovora sa svojim nadređenima kako bi mogao na koristan način iznijeti svoje stajalište prije donošenja odluke koja bi na njega mogla nepovoljno utjecati u pogledu isteka njegova ugovora o radu. Na taj način, iako se smjernicama ne nameće pisani oblik komunikacije predviđene između nadređenog i dotičnog člana osoblja i premda informacija o predmetu razgovora može biti usmena i proizlaziti iz konteksta u kojem je razgovor protekao, poziv dotične osobe pisanim putem može se pokazati prikladnijim.
(t. 55.)
3. U slučaju da su okvirni rokovi propisani unutarnjim smjernicama agencije Unije u vezi s postupkom produljenja ugovora o radu na određeno vrijeme člana privremenog osoblja bili propušteni, postoji mogućnost da je takva nepravilnost mogla utjecati na sadržaj odluke o neproduljenju.
U tom pogledu, u situaciji u kojoj će se radno mjesto u pitanju ukinuti, proračunski učinci prijedloga o neproduljenju ugovora o radu člana privremenog osoblja zaposlenog na tom radnom mjestu, predviđeni na strani rashoda operativnog proračuna agencije, doista su neutralni s obzirom na to da ta odluka samo potvrđuje da se sredstva koja su ukinuta za sljedeću proračunsku godinu neće iskoristiti. Prema tome, u primjeru zahtjeva iz unutarnjih smjernica da se treba obratiti službi ljudskih potencijala agencije prije donošenja odluke o neproduljenju, pri čemu navedena služba nije mogla staviti napomenu uz prijedlog odluke koja, točnije, nije mogla imati nikakve proračunske posljedice; eventualno obraćanje toj službi, čak i da je do njega došlo u okvirnim rokovima iz navedenih smjernica, nije moglo imati posljedice na sadržaj, a stoga ni na zakonitost pobijane odluke o neproduljenju.
(t. 67., 69. i 70.)
Izvori:
Prvostupanjski sud: presuda Wunenburger/Komisija, T‑246/04 i T‑71/05, EU:T:2007:34, t. 149. i navedena sudska praksa
4. Organizacija i funkcioniranje službe su u isključivoj nadležnosti institucije i za organizaciju službe isključivo je odgovorno nadređeno tijelo. Odgovornost je isključivo tog tijela procijeniti potrebe službe i, shodno tomu, rasporediti osoblje koje mu stoji na raspolaganju.
5. Institucije i agencije Unije imaju također slobodu strukturiranja svojih upravnih odjela, pri čemu uzimaju u obzir sve čimbenike, poput naravi i opsega poslova koji su im dodijeljeni te proračunskih mogućnosti. U interesu postizanja veće učinkovitosti organizacije posla, ali i radi odgovora na proračunske zahtjeve za ukidanje radnih mjesta koje nameću politička tijela Unije, ta sloboda znači ukidanje radnih mjesta i mijenjanje dodijeljenih poslova kao i moć preraspodjele poslova koje je prethodno obavljao zaposlenik čije je radno mjesto ukinuto a da to ukidanje nije nužno uvjetovano time da sve poslove obavlja znatno manji broj osoba nego prije reorganizacije. Osim toga, ukidanje radnog mjesta ne znači nužno da su se ukinuli poslovi tog radnog mjesta.
Posljedično, institucija nije prekoračila granice diskrecijske ovlasti kojom raspolaže na tom području time što je odlučila da će zbog proračunskih zahtjeva ukinuti dva radna mjesta asistenata umjesto radnih mjesta administratora, pri čemu je, među pet radnih mjesta asistenata na kojima su zaposleni članovi privremenog osoblja čiji ugovori o radu istječu tijekom tekuće godine, izabrala ono mjesto čije ukidanje ima najmanji operativni učinak.
(t. 81. do 83.)
Izvori:
Sud: presude Labeyrie/Komisija, 16/67, EU:C:1968:37, t. 445.; Geist/Komisija, 61/76, EU:C:1977:127, t. 38. i Bellardi‑Ricci i dr./Komisija, 178/80, EU:C:1981:310, t. 19.
Prvostupanjski sud: presude Scheuer/Komisija, T‑108/89, EU:T:1990:45, t. 41.; Pitrone/Komisija, T‑46/89, EU:T:1990:62, t. 60.; Sebastiani/Parlament, T‑163/89, EU:T:1991:49, t. 33.; Lacruz Bassols/Sud Europske unije, T‑109/92, EU:T:1994:16, t. 88.; Cesaratto/Parlament, T‑108/96, EU:T:1997:115, t. 48. do 51. i Karatzoglou/EAR, T‑471/04, EU:T:2008:540, t. 59.
6. Iako je u članku 8. Uvjeta o zaposlenju ostalih službenika predviđena mogućnost produljenja ugovora o radu članu privremenog osoblja, tu se ne radi o pravu, već o jednostavnoj mogućnosti koju ocjenjuje nadležno tijelo. Usto, za razliku od odredaba koje se odnose na dužnosnike, za člana privremenog osoblja koji je zaposlen na određeno vrijeme i čiji ugovor istječe, ne postoji pravo prvenstva na temelju kojeg bi nakon isteka ugovora bio zaposlen na bilo kojem radnom mjestu u istoj funkcijskoj grupi koje se otvorilo ili na mjestu koje bi bilo otvoreno u instituciji ili agenciji koja ga je zaposlila.
Posljedično, i još više u kontekstu općih političkih zahtjeva kojima se institucijama i agencijama Unije nalaže da svake godine postupno smanjuju broj osoblja, ne može se osobi ovlaštenoj za sklapanje ugovora o radu pripisati da je povrijedila dužnost brižnog postupanja jer zbog ukidanja radnih mjesta u svojem proračunu nije produljila zaposlenje člana osoblja na neodređeno vrijeme.
U svakom slučaju, to vrijedi još više ako dotični član osoblja nije bio osobito uspješan u izvršavanju posljednje dodijeljenih poslova. Ustvari, osobni interes zaposlenika čiji je rad ocijenjen nezadovoljavajućim nije moguće uzeti u obzir u tolikoj mjeri da bi se nadležnom tijelu zabranilo da ne produlji ugovor o radu na određeno vrijeme unatoč protivljenju tog zaposlenika, ako je neproduljenje u interesu službe.
(t. 91., 92., 95. i 96.)
Izvori:
Sud: presude Nebe/Komisija, 176/82, EU:C:1983:214, t. 18. i Lux/Revizorski sud, 69/83, EU:C:1984:225, t.17.
Opći sud Europske unije: presude Potamianos/Komisija, T‑160/04, EU:T:2008:438, t. 30. i ETF/Michel, T‑108/11 P, EU:T:2013:625, t. 88.
Službenički sud: presude Klug/EMA, F‑35/07, EU:F:2008:150, t. 79.; AI/Sud Europske unije, F‑85/10, EU:F:2012:97, t. 167. i 168. i Solberg/EMCDDA, F‑124/12, EU:F:2013:157, t. 45.