Predmet T‑566/08
Total Raffinage Marketing
protiv
Europske komisije
„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Tržište parafinskog voska – Tržište prešanog parafina – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 81. UEZ‑a – Određivanje cijena i podjela tržištâ – Dokaz postojanja zabranjenog sporazuma – Pojam jedinstvene i trajne povrede – Trajanje povrede – Prekid povrede – Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006. – Jednako postupanje – Pretpostavka nedužnosti – Pripisivanje protupravnog ponašanja – Odgovornost društva majke za povrede pravila tržišnog natjecanja njezinih društava kćeri – Odlučujući utjecaj društva majke – Pretpostavka u slučaju držanja stopostotnog udjela – Proporcionalnost – Metoda zaokruživanja – Neograničena nadležnost“
Sažetak – Presuda Općeg suda (četvrto vijeće) od 13. rujna 2013.
1. Zabranjeni sporazumi – Sporazumi između poduzetnika – Pojam – Postizanje sporazuma u pogledu budućeg ponašanja na tržištu – Sporazum o određivanju cijena– Uključenost – Pretpostavke – Drugačije postupanje jednog ili više sudionika – Nepostojanje utjecaja – Dokaz nepostojanja provedbe zabranjenog sporazuma od strane jednog sudionika – Javno distanciranje
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a)
2. Zabranjeni sporazumi – Usklađeno djelovanje – Pojam – Koordinacija i suradnja koje su nespojive s obvezom svakog od poduzetnika da samostalno odredi svoje ponašanje na tržištu – Razmjena informacija između konkurenata – Pretpostavka korištenja informacija za određivanje ponašanja na tržištu – Pretpostavke
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a)
3. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Dokaz – Dokazivanje određenim brojem različitih pojava povrede – Dopustivost – Oslanjanje na skup indicija – Traženi stupanj dokazne snage svake pojedine indicije – Dokumentarni dokazi – Mjerila – Vjerodostojnost podnesenih dokaza – Obveze koje u području dokazivanja ima poduzetnik koji osporava postojanje povrede
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a)
4. Pravo Europske unije – Načela – Temeljna prava – Pretpostavka nedužnosti – Postupak iz područja tržišnog natjecanja – Primjenjivost – Doseg – Posljedice
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a)
5. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Komisijin teret dokaza povrede i njezinog trajanja – Dokazna snaga dobrovoljnih iskaza koje su protiv poduzetnika dali glavni sudionici u zabranjenom sporazumu kako bi se na njih primijenila Obavijest o suradnji – Izjave koje idu protiv interesa navedenog poduzetnika – Povišena dokazna vrijednost
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a; Obavijest Komisije 2002/C 45/03)
6. Zabranjeni sporazumi – Sporazumi između poduzetnika – Dokaz – Odgovor poduzetnika na Komisijin zahtjev za pružanje informacija – Izjava jednog poduzetnika koju drugi poduzetnici osporavaju – Obveza dopune takvoga dokaza drugim vjerodostojnim elementima
(čl. 81. UEZ‑a)
7. Zabranjeni sporazumi – Sporazumi i usklađena djelovanja koji čine jedinstvenu povredu – Sudjelovanje poduzetnika u sveukupnom zabranjenom sporazumu u cjelini – Kriteriji procjene – Nepostojanje izravnog sudjelovanja – Nepostojanje utjecaja
(čl. 81. UEZ‑a)
8. Zabranjeni sporazumi – Sporazumi između poduzetnika – Pojam – Sudjelovanje na sastancima koji imaju protutržišni cilj – Uključenost – Pretpostavka – Nedistanciranje u odnosu na donesene odluke – Kriteriji procjene
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a)
9. Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Ocjena zahtjeva obveze obrazlaganja s obzirom na okolnosti slučaja
(čl. 253, UEZ‑a)
10. Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Sažeti prikaz iznesenih razloga – Opće upućivanje na druga pismena priložena tužbi – Nedopuštenost – Iznošenje novih razloga tijekom postupka – Razlog koji je prvi puta istaknut na rasporavi – Nedopuštenost
(Poslovnik Općeg suda, čl. 44. st. 1. t. (c) i čl. 48. st. 2.)
11. Zabranjeni sporazumi – Sporazumi i usklađena djelovanja koji čine jedinstvenu povredu – Pojam – Mjerila – Jedinstveni cilj i globalni plan – Komplementarne veze među sporazumima – Vertikalni odnosi između predmetnih tržišta i važnih preklapanja među sudionicima
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a)
12. Zabranjeni sporazumi – Sporazumi i usklađena djelovanja koji čine jedinstvenu povredu – Pojam – Nepostojanje istovjetnosti sudionika različitih dijelova povrede – Različita trajanja različitih dijelova povrede – Nepostojanje utjecaja
(čl. 81. UEZ‑a)
13. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Dopušteni dokazi – Usredotočenje istrage na određene aspekte protutržišnih postupanja – Okolnost koja ne isključuje korištenje svih dokaza koje su Komisiji na raspolaganju u trenutku donošenja odluke
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a)
14. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Prihod koji se uzima u obzir – Referentna godina – Cijela posljednja godina povrede – Njezina iznimnost u pogledu određenih sudionika – Uzimanje u obzir duljeg razdoblja na isti način za sve sudionike – Dopustivost – Povreda načela pravne sigurnosti i jednakog postupanja – Nepostojanje – Pogreška u ocjeni – Nepostojanje
(Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 13.)
15. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Mjerila – Težina i trajanje povrede – Povreda koju je počinilo nekoliko poduzetnika – Relativna težina sudjelovanja svakoga od njih – Primjena koeficijenta množenja – Ocjena – Nemogućnost da se poduzetnik pozove na načelo jednakog postupanja kako bi mu se odobrilo nezakonito smanjenje
(Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 20. i 21.)
16. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Diskrecijska ovlast Komisije – Automatsko uključivanje dodatnog iznosa na temelju Smjernica za izračun novčanih kazni – Povreda načela individualizacije kazni i sankcija – Nepostojanje – Uzimanje u obzir cilja opće prevencije – Dopustivost – Uzimanje u obzir cilja odvraćanja u više faza postupka određivanja iznosa novčane kazne – Dopustivost
(Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 25.)
17. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Mjerila – Trajanje povrede – Odvraćajući karakter iznosa novčane kazne – Poštovanje načela proporcionalnosti – Obveza određivanja iznosa novčane kazne koji je proporcionalan godišnjoj vrijednosti prihoda od prodaje ostvarene na predmetnim tržištima – Nepostojanje
(Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.)
18. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Mjerila – Ukupan prihod predmetnog poduzetnika – Prihod ostvaren od robe koja je predmet povrede – Potrebno uvažiti – Granice – Poštovanje načela proporcionalnosti – Komisijina obveza da se pridržava svoje ranije prakse odlučivanja – Nepostojanje
(Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 30.)
19. Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Društvo majka i društva kćeri – Gospodarska jedinica – Kriteriji procjene – Pretpostavka da društvo majka izvršava odlučujući utjecaj na društva kćeri koja su u njegovom stopostotnom vlasništvu – Oboriva pretpostavka – Povreda načela pretpostavke nedužnosti – Nepostojanje – Povreda načela individualizacije kazni i sankcija – Nepostojanje
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a)
20. Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Društvo majka i društva kćeri – Gospodarska jedinica – Kriteriji procjene – Pretpostavka da društvo majka izvršava odlučujući utjecaj na društva kćeri koja su u njegovom stopostotnom vlasništvu – Obveze dokazivanja društva koje želi oboriti tu pretpostavku – Nedostatni dokazi za obaranje pretpostavke
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a)
21. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Diskrecijska ovlast Komisije – Sudski nadzor – Neograničena nadležnost suda Unije – Doseg – Uzimanje u obzir Smjernica za izračun novčanih kazni – Granice – Poštovanje općih načela prava – Zaokruživanje broja mjeseci sudjelovanja – Iznos koji ne odražava stvarno trajanje sudjelovanja – Povreda načelâ jednakog postupanja i proporcionalnosti
(čl. 81. st. 1. i čl. 226. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 24.)
22. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Diskrecijska ovlast Komisije – Sudski nadzor – Neograničena nadležnost – Učinak
(čl. 229. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 31.)
23. Sudski postupak – Troškovi – Teret – Dužina tužbe koja za više od 40 % premašuje najveći broj stranica podnesaka – Ocjena
(Poslovnik Općeg suda, čl. 87. st. 3.; Praktične upute za stranke, t. 15.)
1. Da bi postojao sporazum u smislu članka 81. stavka 1. UEZ‑a dovoljno je da su poduzetnici o kojima je riječ izrazili zajednički interes za djelovanje na tržištu na određeni način. Može se smatrati da je sporazum u smislu članka 81. stavka 1. UEZ‑a sklopljen onda kada postoji opća suglasnost volje o samom principu ograničenja tržišnog natjecanja, iako se o određenim elementima planiranog ograničenja i dalje pregovara.
Osobito, sporazum o održavanju cijena također je sporazum o određivanju cijena jer postoji suglasnost volja sudionika o primjeni razine cijena koju su odredili zajedno. To utvrđenje ne znači da svi sudionici primjenjuju jedinstvenu cijenu. Naime, već sama činjenica da je postojao zajednički cilj dogovora o njihovim iznosima predstavlja sporazum u smislu članka 81. stavka 1. UEZ‑a onda kada postoji opća suglasnost volje o samom principu ograničenja tržišnog natjecanja. Također, činjenica da su poduzetnici stvarno najavljivali dogovorena povećanja cijena i da su tako najavljene cijene služile kao osnova za određivanje pojedinačnih transakcijskih cijena dovoljna je sama za sebe za utvrđenje da je tajni sporazum o cijenama imao za cilj kao i za posljedicu teško ograničenje tržišnog natjecanja. Komisija u takvom slučaju nije dužna ispitati detalje argumentacije stranaka – osobito ne gospodarsku analizu koju joj one dostave – kojom se želi utvrditi da učinak predmetnih sporazuma nije bio veće povećanje cijena od onog koje bi se odvilo u normalnim uvjetima tržišnog natjecanja ni na njih odgovoriti točku po točku.
Usto, povreda nije otklonjena jednostavnom činjenicom da određeni sudionici nisu poštovali zabranjeni sporazum ili da su zavarali ostale sudionike. Naime, s jedne strane, poduzetnik koji na tržištu, unatoč usklađivanju sa svojim konkurentima, provodi više ili manje neovisnu politiku može jednostavno pokušati iskoristiti zabranjeni sporazum u svoju korist. S druge strane, povremeni i izdvojeni slučajevi prevare ili neprimjene zabranjenog sporazuma određenog sudionika, osobito kad se odnose na dugotrajni zabranjen sporazum, sami po sebi ne mogu dokazati da taj sudionik nije provodio zabranjeni sporazum ili da se nije ponašao konkurentno. U tom pogledu se ne može zaključiti da postoji definitivni prekid pripadnosti poduzetnika zabranjenom sporazumu osim ako se nije javno distancirao od njegova sadržaja.
(t. 30.‑32., 89., 99., 147., 184., 236., 238., 243., 254., 372.)
2. Vidjeti tekst odluke.
(t. 33., 34., 154., 187., 188., 255., 256.)
3. Vidjeti tekst odluke.
(t. 33.‑35., 39.‑48., 79.‑83., 177., 201., 214., 224.‑226., 323.)
4. Vidjeti tekst odluke.
(t. 36.‑38.)
5. Vidjeti tekst odluke.
(t. 63.‑71., 322.)
6. Vidjeti tekst odluke.
(t. 73., 74.)
7. Poduzetnik se može smatrati odgovornim za sveukupni zabranjeni sporazum, čak i ako je utvrđeno da je izravno sudjelovao samo u jednom ili nekoliko sastavnih elemenata tog zabranjenog sporazuma tako što je, s jedne strane, znao ili nužno morao znati da je tajni sporazum u kojem je sudjelovao, posebno putem redovitih sastanaka koji su se održavali nekoliko godina, bio ukupna mjera za narušavanje normalnog tržišnog natjecanja i, s druge strane, da su tom mjerom bili obuhvaćeni svi sastavni elementi tog zabranjenog sporazuma.
(t. 108., 187.)
8. Do povrede članka 81. UEZ‑a došlo je kada je cilj sastanaka konkurentnih poduzetnika bio ograničiti, spriječiti ili narušiti tržišnu utakmicu radi organiziranja umjetnog funkcioniranja tržišta. U takvom slučaju dovoljno je da Komisija dokaže da je dotični poduzetnik sudjelovao u sastancima tijekom kojih su sklopljeni sporazumi protutržišne naravi kako bi dokazala sudjelovanje navedenog poduzetnika u zabranjenom sporazumu. Ako je utvrđeno sudjelovanje na takvim sastancima, na tom je poduzetniku da istakne indicije kojima se može utvrditi da je njegovo sudjelovanje na tim sastancima bilo lišeno svake protutržišne namjere i da dokaže da je svoje konkurente uputio u to da će na tim sastancima sudjelovati s drukčijim ciljevima od njihovih. Razlog koji podržava to pravilo jest taj da je poduzetnik koji je sudjelovao na navedenom sastanku, a da se pritom nije javno distancirao od njegovog sadržaja, drugim sudionicima dao do znanja da se slaže s njegovim ishodom i da će se s njim uskladiti.
(t. 156., 157., 184., 242.‑244., 254., 372.‑374., 384., 387., 388.)
9. Vidjeti tekst odluke.
(t. 239., 447.)
10. Vidjeti tekst odluke.
(t. 247., 536.)
11. Pojam jedinstvene povrede u skladu s odredbama članka 81. UEZ‑a podrazumijeva skup ponašanja različitih stranaka koje žele ostvariti isti protutržišni gospodarski cilj. Činjenica da su različita djelovanja poduzetnika dio sveukupnog plana jer njihov zajednički cilj narušava tržišno natjecanje na zajedničkom tržištu odlučujuća je za utvrđenje postojanja jedinstvene povrede. U tom pogledu, pri ocjeni jedinstvenosti povrede i postojanja sveukupnog plana može se uzeti u obzir barem djelomičnu istovjetnost predmetnih poduzetnika i činjenicu da su svjesni da sudjeluju u protupravnim ponašanjima koja imaju zajednički cilj.
Isto tako, za kvalifikaciju različitih djelovanja kao jedinstvene i trajne povrede valja provjeriti postoji li među njima komplementarna veza, u smislu da je svako od njih namijenjeno suočavanju s jednom ili više posljedica normalnog odvijanja tržišnog natjecanja, te pridonose li svojim međudjelovanjem ostvarivanju svih protutržišnih učinaka koje njihovi autori priželjkuju u okviru globalnog plana namijenjenog postizanju jedinstvenog cilja.
U tom kontekstu, činjenica da se protutržišna djelovanja odnose na dva odvojena tržišta proizvoda ne može spriječiti Komisiju da utvrdi postojanje jedinstvene povrede ako su djelovanja koja se odnose na različita tržišta dio globalnog plana kojeg su sudionici svjesni. To je osobito slučaj s vertikalno povezanim tržištima jer je cilj sporazuma sklopljenog u pogledu sirovina ojačati glavni sporazum u pogledu derivata. Tako umjetna povećanja cijena prešanog parafina mogu služiti tomu da se osigura provedba povećanja cijena u pogledu derivata, a što omogućava utvrđivanje postojanje komplementarne veze između dva dijela jedinstvene povrede. Taj zaključak ne može biti isključen činjenicom da su protutržišna djelovanja koja se odnose na sirovinu bila ograničena na državno područje samo jedne države članice jer je nesporno da se dio povrede koji se odnosi na derivate proširio na cijeli europski gospodarski prostor.
(t. 265.‑267., 271., 272., 281., 283., 303., 312.)
12. Kvalifikacija jedinstvene i trajne povrede kao povrede članka 81. stavka 1. UEZ‑a nije unaprijed isključena činjenicom da sudionici u protutržišnim djelovanjima nisu istovjetni i da se navedena djelovanja odnose na različita tržišta. U svrhe takve ocjene, treba voditi računa o opsegu preklapanja između poduzetnika koji sudjeluju u navedenim djelovanjima. Nasuprot tomu, u slučaju u kojem svi sudionici u djelovanjima koja se odnose na određeno tržište sudjeluju i u djelovanjima koja se odnose na proizvod koji je vertikalno povezan s tim prvim tržištem, nepostojanje potpune istovjetnosti između sudionika dva dijela povrede ne protivi se kvalifikaciji jedinstvene povrede.
U dijelu u kojem se ta djelovanja odnose na dva različita proizvoda ulaze u isti ukupni plan, taj zaključak ne može biti doveden u pitanje različitim trajanjem tih djelovanja.
(t. 296.‑300., 306.‑309.)
13. Vidjeti tekst odluke.
(t. 339.)
14. Vidjeti tekst odluke.
(t. 409.‑419.)
15. Vidjeti tekst odluke.
(t. 431.‑435.)
16. Iz teksta i strukture Smjernica za izračun novčanih kazni na temelju članka 23. stavka 2. točke (a) Uredbe br. jasno proizlazi da Komisija pri utvrđivanju iznosa novčane kazne upotrebljava čimbenike čija je stopa jednaka za sve sudionike kako bi se odrazila činjenica da su ti poduzetnici sudjelovali u istim postupanjima koja predstavljaju povredu, čime se poštuje načelo jednakog postupanja, te čimbenike čija se stopa ili koeficijent prilagođava s obzirom na poseban položaj svakog sudionika kako bi se poštovalo načelo individualizacije kazni i sankcija. Stoga je za poštovanje načela individualizacije kazni i sankcija dovoljno da konačni iznos novčane kazne odražava razlike u položaju različitih sudionika te nije potrebno da Komisija u svakoj fazi izračuna iznosa novčane kazne s poduzetnicima postupa različito.
Iz teksta i strukture tih smjernica usto proizlazi da odredba iz točke 25. tih Smjernica, u pogledu uključivanja dodatnog iznosa u osnovni iznos novčane kazne radi odvraćajućeg učinka, odražava sudjelovanje u najtežim protutržišnim djelovanjima. Dodatni se iznos, uključen na temelju toga, odnosi na obilježja djelovanja svih sudionika, a ne na pojedinačne položaje svakog od njih. Stoga se zakonitost te odredbe i njezine primjene u ovom slučaju ne može dovesti u pitanje na temelju toga načela.
Usto, cilj odvraćajućeg učinka novčane kazne nije isključivo odvratiti predmetnog poduzetnika od ponavljanja povrede. Komisija ima ovlast odlučivanja o visini novčanih kazni u svrhu jačanja njihovog općeg odvraćajućeg učinka. Stoga se tužitelj ne može učinkovito pozvati na činjenicu da više nije prisutan na predmetnom tržištu i da se njegovim kodeksom ponašanja predviđa poštovanje pravila tržišnog natjecanja. Naposljetku, zahtjevi za odvraćanje nisu predmet zasebne ocjene koju treba provesti u posebnoj fazi izračuna iznosa novčanih kazni, nego trebaju poduprijeti cijeli postupak utvrđivanja iznosa novčane kazne.
(t. 453.‑456., 460., 461., 463., 464.)
17. Vidjeti tekst odluke.
(t. 466.‑473.)
18. Dopušteno je, za potrebe utvrđivanja iznosa novčane kazne, uzeti u obzir i ukupan prihod poduzetnika koji je pokazatelj, čak i približan i nesavršen, veličine poduzetnika i njegove gospodarske moći kao i dijela tog prihoda ostvarenog robom koja je predmet povrede te koji može ukazivati na opseg povrede. Nijednom od tih iznosa ne treba pridavati neproporcionalnu važnost u odnosu na druge elemente ocjene pa, posljedično, ni utvrđivanje primjerene novčane kazne ne može proizaći iz samog izračuna temeljenog na ukupnom prihodu. Takav je slučaj posebno kad dotična roba predstavlja samo mali dio tog iznosa. Suprotno tomu, pravo Unije ne sadrži načelo opće primjene prema kojem sankcija mora biti proporcionalna veličini poduzetnika na tržištu proizvoda koji su predmet povrede.
(t. 475., 477., 478., 481., 482.)
19. Vidjeti tekst odluke.
(t. 487.‑508.)
20. Što se tiče pretpostavke stvarnog izvršavanja odlučujućeg utjecaja društva majke na poslovno ponašanje društva kćeri koje drži u stopostotnom udjelu činjenica da društvo kći raspolaže vlastitom lokalnom upravom i vlastitim sredstvima ne dokazuje sama po sebi da ono određuje svoje ponašanje na tržištu samostalno u odnosu na svoje društvo majku. U slučajevima držanja cijelog ili gotovo cijelog kapitala društva kćeri koje je izravno uključeno u povredu pravila tržišnog natjecanja Unije, pruženi dokazi o podjeli zadataka između društava kćeri i njihovih društava majki i osobito činjenica povjeravanja operativnog upravljanja lokalnim direktorima društva kćeri u stopostotnom vlasništvu, što je uobičajena je praksa velikih poduzeća sastavljenih od mnogobrojnih društava kćeri koje u cijelosti drži isto nadređeno društvo, ne mogu oboriti pretpostavku stvarnog izvršavanja odlučujućeg utjecaja društva majke i nadređenog društva na ponašanje društva kćeri.
Također, činjenica da društvo majka upravlja pitanjima poput politike koja se primjenjuje na ljudske resurse, pripremu konsolidiranih izvješća, odlučivanje o poreznoj politici grupe i pojedine druge operativne horizontalne zadaće poput industrijske sigurnosti, okoliša, upravljanje sredstvima u etičnim uvjetima, djelatnosti financiranja i druge koje se nalaze u rukama društva kćeri za račun cijele grupe dodatno upućuju na nepostojanje organizacijske samostalnosti društva kćeri unutar grupe.
Naposljetku, činjenica da područje ili djelatnost na koje se povreda odnosi čini samo malen postotak ukupnih djelatnosti grupe ili društva majke nije takve naravi da bi mogla dokazati samostalnost navedenog društva kćeri u odnosu prema društvu majci i stoga nema utjecaja na primjenu pretpostavke stvarnog izvršavanja odlučujućeg utjecaja društva majke na poslovno ponašanje društva kćeri na tržištu.
(t. 518.‑520., 522.)
21. U području određivanja iznosa novčanih kazni izrečenih na temelju povrede pravila tržišnog natjecanja, samoograničavanje margine prosudbe Komisije, koje proizlazi iz donošenja Smjernica za izračun novčanih kazni izrečenih na temelju članka 23. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 1/2003, u skladu s Komisijinim zadržavanjem znatne margine prosudbe. Međutim, pri izvršavanju te diskrecijske ocjene, Komisija je dužna poštovati opća načela prava, osobito načela jednakog postupanja i proporcionalnosti. Isto tako, margina prosudbe Komisije i granice koje si je postavila u svojim smjernicama, načelno, uostalom, ne prejudiciraju da sud Unije izvršava svoju neograničenu nadležnost.
U tom pogledu, Komisija povređuje načelo proporcionalnosti time što je tužitelju stavila na teret velik broj dana za koje se nije utvrdilo nikakvo sudjelovanje u povredi jer tako izračunan iznos novčane kazne ne odražava trajanje povrede na primjeren način.
Također, Komisija povređuje načelo jednakog postupanja, bez objektivnog obrazloženja, kada takvom poduzetniku na ime njegova sudjelovanja u takvoj povredi, stavlja na teret razdoblje povrede tijekom kojega nije utvrđeno nikakvo protupravno ponašanje, dok je za druge poduzetnike uključene u istu povredu, stvarnom sudjelovanju u povredi u svrhe izračuna iznosa novčane kazne dodano znatno kraće vrijeme.
(t. 543.‑545., 548., 551., 553., 554., 559., 560.)
22. Nadzor zakonitosti odluka koje je donijela Komisija dopunjen je neograničenom nadležnošću koja je sudovima Unije dodijeljena u članku 31. Uredbe br. 1/2003, u skladu s člankom 229. UEZ‑a. Ta nadležnost ovlašćuje sud da, pored samog nadzora zakonitosti sankcije, ocjenu Komisije zamijeni svojom ocjenom i stoga ukine, smanji ili poveća izrečenu novčanu kaznu ili periodični penal. Međutim, izvršavanje neograničene nadležnosti ne znači da se nadzor provodi po službenoj dužnosti, a postupak pred sudovima Unije je kontradiktoran.
(t. 562., 564.)
23. Što se tiče podjele troškova od strane Općeg suda u slučaju kada stranke djelomičnu uspiju u svojim zahtjevima, treba uzeti u obzir broj primljenih tužbenih razloga i dužinu tužbe kojom je pokrenut postupak. Tako u slučaju u kojem je prihvaćen samo jedan od jedanaest tužbenih razloga tužitelja i dužina tužbe za više od 40 % prelazi najveći broj stranica podnesaka, pravična je ocjena okolnosti slučaja ako se tužitelju naloži snošenje devet desetina vlastitih troškova i jedne desetine Komisijinih troškova.
(t. 569., 570.)