Language of document :

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. prosinca 2021. uputio Hessischer Verwaltungsgerichtshof (Njemačka) – TE, RU, koju zakonski zastupa TE/Stadt Frankfurt am Main

(predmet C-829/21)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Hessischer Verwaltungsgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužiteljice: TE, RU, koju zakonski zastupa TE

Tuženik: Stadt Frankfurt am Main

Prethodna pitanja

1.    Je li članak 38.a stavak 1. AufenthG-a [Gesetz über den Aufenthalt, die Erwerbstätigkeit und die Integration von Ausländern im Bundesgebiet (Zakon o boravku, radu i integraciji stranaca na saveznom području), u daljnjem tekstu: AufenthG)], koji prema nacionalnom pravu treba tumačiti na način da osoba s dugotrajnim boravkom koja migrira u drugu državu članicu i u trenutku produženja svoje dozvole boravka u prvoj državi članici mora imati status osobe s dugotrajnim boravkom, u skladu s odredbama članka 14. i sljedećih Direktive 2003/109/EZ1 , koje samo određuju da osoba s dugotrajnim boravkom ima pravo na boravak na državnom području druge države članice koja joj nije odobrila status osobe s dugotrajnim boravkom za razdoblje duže od tri mjeseca pod uvjetom da su, osim toga, ispunjeni uvjeti utvrđeni u Poglavlju III. Direktive?

2.    Ima li tijelo nadležno za strance u skladu s odredbama članka 14. i sljedećih Direktive 2003/109/EZ prilikom odlučivanja o zahtjevu za produženje u skladu s člankom 38.a stavkom 1. AufenthG-a, ako su ostali uvjeti za produženje s ograničenim rokom važenja ispunjeni i stranac osobito ima sigurne i redovite izvore sredstava, pravo da poništavajući njegovo postojeće pravo utvrdi da je stranac u prvoj državi članici u međuvremenu, dakle nakon preseljenja u drugu državu članicu, izgubio status u skladu s člankom 9. stavkom 4. podstavkom 2. Direktive 2003/109/EZ? Je li odlučujući trenutak za donošenje odluke trenutak zadnje upravne, odnosno sudske odluke?

3.    U slučaju niječnog odgovora na prvo i drugo pitanje:

Je li na osobi s dugotrajnim boravkom teret dokazivanja da nije prestalo njezino pravo boravka u svojstvu osobe s dugotrajnim boravkom u prvoj državi članici?

U slučaju niječnog odgovora na to pitanje: ima li nacionalni sud ili nacionalno tijelo pravo provjeriti je li osobi s dugotrajnim boravkom dozvola boravka izdana s neograničenim rokom važenja prestala ili bi se to protivilo načelu prava Unije o uzajamnom priznavanju odluka upravnih tijela?

4.    Može li se državljanki treće zemlje, koja s dozvolom boravka izdanom s neograničenim rokom važenja osobi s dugotrajnim boravkom iz Italije ulazi u Njemačku i koja ima sigurne i redovite izvore sredstava, prigovoriti nepostojanje dokaza da ima primjereni smještaj, premda Njemačka nije iskoristila ovlast iz članka 15. stavka 4. podstavka 2. Direktive 2003/109/EZ te je upućivanje u socijalni stan bilo potrebno samo zato što joj se, sve dok ne ishodi dozvolu boravka u skladu s člankom 38.a AufenthG-a, ne isplaćuje doplatak za djecu?

____________

1 Direktiva Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravkom (SL 2004., L 16, str. 44.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 6., str. 41. i ispravak SL 2021., L 3, str. 41.)