Predmet T‑457/09

Westfälisch‑Lippischer Sparkassen- und Giroverband

protiv

Europske komisije

„Državne potpore – Restrukturiranje WestLB‑a – Potpore za otklanjanje ozbiljnih poremećaja u gospodarstvu države članice – Članak 87. stavak 3. točka (b) UEZ‑a – Odluka kojom se potpora proglašava spojivom sa zajedničkim tržištem pod određenim uvjetima – Tužba za poništenje – Osobni utjecaj – Pravni interes – Dopuštenost – Kolegijalnost – Obveza obrazlaganja – Smjernice o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje poduzetnika u teškoćama – Proporcionalnost – Načelo zabrane diskriminacije – Članak 295. UEZ‑a – Članak 7. stavak 4. Uredbe (EZ) br. 659/1999“ 

Sažetak – Presuda Općeg suda (prvo prošireno vijeće) od 17. srpnja 2014.

1.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Osobna pogođenost – Kriteriji – Odluka Komisije kojom se potpora proglašava spojivom sa zajedničkim tržištem pod određenim uvjetima – Tužba grupe štednih banaka s pravnom osobnosti – Svojstvo davatelja potpore – Nepostojanje – Nedopuštenost

(čl. 230. četvrti podstavak UEZ‑a)

2.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Osobna pogođenost – Kriteriji – Odluka Komisije kojom se potpora proglašava spojivom sa zajedničkim tržištem pod određenim uvjetima – Tužba dioničara poduzetnika korisnika potpore – Pravni interes različit od pravnog interesa poduzetnika korisnika potpore – Dopuštenost

(čl. 230. četvrti podstavak UEZ‑a)

3.      Tužba za poništenje – Pravni interes – Tužba protiv ukinutog akta – Učinci ukidanja i poništenja

(čl. 231 UEZ‑a i čl. 233 UEZ‑a)

4.      Sudski postupak – Iznošenje novih razloga tijekom postupka – Pretpostavke – Novi razlog – Pojam

(Poslovnik Općeg suda, čl. 44. st. 1. t. (c) i čl. 48. st. 2.)

5.      Komisija – Načelo kolegijalnosti – Opseg – Donošenje odluke o državnim potporama u pisanom postupku – Povreda Poslovnika Komisije – Nepostojanje

(Poslovnik Komisije, čl. 1. i 12.)

6.      Potpore koje dodjeljuju države – Zabrana – Odstupanja – Potpore koje se mogu smatrati spojivima sa zajedničkim tržištem – Potpore za otklanjanje ozbiljnih poremećaja u gospodarstvu države članice – Podvrgavanje dodjele potpore određenim uvjetima – Dopuštenost

(čl. 87. st. 3. t. (b) UEZ‑a)

7.      Potpore koje dodjeljuju države – Zabrana – Odstupanja – Diskrecijska ovlast Komisije – Sudski nadzor – Granice – Ovlaštenje za donošenje smjernica – Posljedice – Samoograničenje svoje diskrecijske ovlasti

(čl. 87. st. 3. UEZ‑a)

8.      Potpore koje dodjeljuju države – Zabrana – Odstupanja – Potpore koje se mogu smatrati spojivima sa zajedničkim tržištem – Potpore za otklanjanje ozbiljnih poremećaja u gospodarstvu države članice – Potpora sustavno važnoj banci u teškoćama – Ispitivanje potpore u odnosu na smjernice za sanaciju i restrukturiranje – Dopuštenost

(čl. 87. st. 3. t. (b) UEZ‑a; Komunikacija Komisije 2004/C 244/02)

9.      Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Opseg – Odluka Komisije o državnim potporama – Utvrđivanje utjecaja na tržišno natjecanje i na trgovinu među državama članicama – Upućivanje na obrazloženje u privremenoj odluci – Dopuštenost

(čl. 87. st. 1. UEZ‑a i čl. 253. UEZ‑a)

10.    Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Opseg – Odluka Komisije o državnim potporama – Odluka o potpori za restrukturiranje poduzetnika u teškoćama – Odluka kojom se potpora proglašava spojivom sa zajedničkim tržištem pod određenim uvjetima predviđenima u planu restrukturiranja – Obveza obrazlaganja nužnosti svakog uvjeta – Nepostojanje

(čl. 253. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 659/1999, čl. 7. st. 4.; Komunikacija Komisije 2004/C 244/02)

11.    Potpore koje dodjeljuju države – Zabrana – Odstupanja – Potpore koje se mogu smatrati spojivima sa zajedničkim tržištem – Potpore za restrukturiranje poduzetnika u teškoćama – Odluka kojom se potpora proglašava spojivom sa zajedničkim tržištem pod određenim uvjetima predviđenima u planu restrukturiranja – Poštovanje načela proporcionalnosti – Opseg

(čl. 87. st. 3. UEZ‑a)

12.    Potpore koje dodjeljuju države – Zabrana – Odstupanja – Odluka o potpori za restrukturiranje poduzetnika u teškoćama – Odluka kojom se potpora proglašava spojivom sa zajedničkim tržištem pod određenim uvjetima predviđenima u planu restrukturiranja – Povreda načela jednakog postupanja – Nepostojanje

(čl. 87. st. 3. t. (c) UEZ‑a)

13.    Potpore koje dodjeljuju države – Zabrana – Odstupanja – Potpore koje se mogu smatrati spojivima sa zajedničkim tržištem – Ocjena na temelju članka 87. UEZ‑a – Mogućnost Komisije da uzme u obzir razvoj zajedničkog tržišta u odnosu na raniju odluku (čl. 87. st. 3. t. (b) UEZ‑a)      

14.    Tužba za poništenje – Razlozi – Zloporaba ovlasti – Pojam

(čl. 230. UEZ‑a)

15.    Potpore koje dodjeljuju države – Zabrana – Odstupanja – Potpore koje se mogu smatrati spojivima sa zajedničkim tržištem – Odluka kojom se potpora za restrukturiranje poduzetnika proglašava spojivom sa zajedničkim tržištem pod određenim uvjetima – Obveza prodaje poduzetnika korisnika potpore – Poštovanje sustava vlasništva u državama članicama – Nepostojanje povrede

(čl. 87. st. 3. UEZ‑a i čl. 295. UEZ‑a)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 83.‑109.)

2.      Osim kako bi koristila pravni interes različit od pravnog interesa društva na koje se odnosi akt Europske unije, a u kojem ona ima udio u kapitalu, osoba može braniti svoje interese u odnosu na taj akt samo izvršavajući svoja prava člana društva koje je ovlašteno podnijeti tužbu.

Kad je riječ o odluci Komisije kojom se državna potpora banci proglašava spojivom sa zajedničkim tržištem pod određenim uvjetima, pravni interes dioničara banke koja je korisnik potpore poklapa se s pravnim interesom banke s obzirom na to da ta odluka obvezuje banku da smanji svoju bilancu, tako da u tom smislu odluka ne utječe na dioničare osobno. Međutim, odluka utječe na dioničare banke osobno utoliko što je odobrenje potpore uvjetovano time da ti dioničari poštuju obvezu prodaje banke trećoj nezavisnoj osobi.

(t. 112., 120.)

3.      Postupak povodom zahtjeva za poništenje obustavit će se kada se izgubi tužiteljev pravni interes za poništenje pobijanog akta zbog događaja koji je nastao tijekom postupka, a čija je posljedica da poništenje tog akta samo po sebi više ne može imati pravne posljedice.

Međutim, tužitelj može nastaviti imati interes za poništenje ukinutog akta ako ukidanje ne uzrokuje iste pravne posljedice kao eventualno poništenje Općeg suda. Naime, ukidanje akta neke institucije ne predstavlja potvrdu njegove protupravnosti i ima učinak ex nunc, dok njegovo poništenje ima učinak ex tunc.

U tim okvirima, tužitelj može i dalje imati interes zahtijevati poništenje akta koji nije proveden koji se odnosi izravno na njega, a koji je ukinut nakon podnošenja tužbe za poništenje, kako bi od suca Unije dobio potvrdu protupravnosti koja je u odnosu na njega počinjena, na način da bi takva potvrda mogla poslužiti kao temelj za eventualni postupak za naknadu štete kojim bi se na odgovarajući način popravila šteta prouzročena pobijanim aktom.

(t. 130., 131., 137.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 160., 161.)

5.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 164.‑173.)

6.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 181.‑186.)

7.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 190., 191.)

8.      Smjernice o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje poduzetnika u teškoćama, koje je donijela Komisija, mogu se smatrati načelno prikladnima za ocjenu spojivosti potpora koje su se smatrale nužnima za otklanjanje ozbiljnih poremećaja u gospodarstvu države članice sa zajedničkim tržištem, posebice kada su korisnici sustavno važne banke čija je ekonomska održivost bila ugrožena do te mjere da je u pitanje dovela njihov opstanak.

S jedne strane, činjenica da je takva potpora nužna za otklanjanje ozbiljnih poremećaja u gospodarstvu ne znači da se ona ne može smatrati potporom u korist poduzetnika u teškoćama, u smislu točke 9. smjernica za sanaciju i restrukturiranje, prema kojoj takav poduzetnik nije sposoban uz pomoć vlastitih sredstava ili kapitala koji su mu spremni staviti na raspolaganje njegovi vlasnici‑dioničari ili vjerovnici nadvladati svoje gubitke koji ga, u nedostatku vanjske intervencije javnih vlasti, vode u gotovo sigurnu kratkoročnu ili dugoročnu gospodarsku smrt. Načelno se banka čija je gospodarska održivost dovedena u pitanje do te mjere da ugrožava njezino postojanje može smatrati poduzetnikom u teškoćama.

S druge strane, prethodno navedene smjernice zahtijevaju da se, kako bi se moglo smatrati da je potpora za restrukturiranje spojiva sa zajedničkim tržištem, korisnik podvrgne planu za restrukturiranje koji u razumnom roku omogućuje uspostavljanje njegove dugoročne održivosti, da se uz potporu donesu mjere namijenjene sprječavanju prekomjernog narušavanja tržišnog natjecanja i da je potpora ograničena na strogi minimum troškova restrukturiranja. Međutim, Komisija je ovlaštena zahtijevati da se odobrenje potpora dodijeljenih sustavno važnim bankama, zbog financijske krize, podvrgne poštovanju tih uvjeta, čak i u slučaju potpore za otklanjanje ozbiljnih poremećaja u gospodarstvu države članice.

(t. 195.‑197.)

9.      Članak 87. stavak 1. UEZ‑a zabranjuje potpore koje utječu na trgovinu među državama članicama i narušavaju ili prijete da će narušiti tržišno natjecanje. Međutim, Komisija u okviru svoje ocjene tih dvaju uvjeta ne mora utvrditi stvarni utjecaj potpora na trgovinu među državama članicama i stvarno narušavanje tržišnog natjecanja, nego samo ispitati mogu li te mjere utjecati na tu trgovinu i narušiti tržišno natjecanje.

Stoga činjenica da Komisija u odluci kojom se potpora za restrukturiranje poduzetnika proglašava spojivom sa zajedničkim tržištem pod određenim uvjetima nije podnijela dokaz o narušavanju tržišnog natjecanja koje je uzrokovala potpora ne predstavlja ni povredu članka 87. stavka 1. UEZ‑a ni povredu njezine obveze obrazlaganja. Jedina su relevantna pitanja, s jedne strane, je li Komisija u toj odluci navela razloge zbog kojih ta potpora može prouzročiti takvo narušavanje i, s druge strane, u danom slučaju, je li tužitelj uspio dokazati da su ti razlozi bili pogrešni.

Kad je riječ o obrazloženju u odnosu na kvalificiranje državne mjere kao potpore u smislu članka 87. stavka 1. UEZ‑a, i time nužno u odnosu na pitanje je li ta mjera mogla narušiti tržišno natjecanje, Komisija u konačnoj odluci može samo obaviti upućivanje na obrazloženje iz privremene odluke u tom smislu ako, s jedne strane, država članica, koja je u svojoj prijavi potvrdila da je predmetna mjera obuhvaćala državnu potporu, nakon donošenja privremene odluke nije osporila tu kvalifikaciju i, s druge strane, ako se privremena odluka odnosila na istu državnu mjeru, istog korisnika i isti cilj, tako da su te dvije odluke donesene u povezanom i dovoljno sličnom pravnom i činjeničnom okviru. Stoga u tom slučaju Komisija ne mora nužno obaviti novo ispitivanje postojeće situacije tržišnog natjecanja na datum kada donese konačnu odluku koja nastavlja kvalificirati državnu potporu kao istu mjeru.

Osim toga, obrazloženje odluke kojom se državna potpora kvalificira kao potpora za restrukturiranje u korist poduzetnika koji obavlja značajne prekogranične djelatnosti, koji posluje u sektoru koji je liberaliziran u Uniji i koji je mogao prestati postojati na tržištu da potpora nije dodijeljena može biti posebice kratko.

(t. 228., 229., 235., 240., 241., 243., 254., 259.)

10.    U okviru odluke kojom se odobrava potpora za restrukturiranje, zadaća je Komisije, na prvome mjestu, utvrditi da odobrena mjera doista bude kvalificirana kao državna potpora u smislu članka 87. stavka 1. UEZ‑a, na drugome mjestu, provjeriti da je dotična država članica utvrdila da se na potporu mogla primjenjivati jedna od iznimaka iz članka 87. stavka 3. UEZ‑a i, na trećemu mjestu, utvrditi da je moguće, s obzirom na ukupne mjere predviđene planom restrukturiranja na koji se ta država članica obvezala, smatrati da će korisnik potpore biti dugoročno održiv te da neće doći do prekomjernog narušavanja tržišnog natjecanja.

Međutim, Komisija nije dužna objašnjavati nužnost svake mjere predviđene planom restrukturiranja niti među mjerama kojima se jamči izvršenje prethodno navedenih ciljeva pokušavati nametnuti one koje ograničavaju u najmanjoj mogućoj mjeri, osim ako se dotična država članica prethodno obvezala na manje ograničavajući plan restrukturiranja koji na jednak način ispunjava te uvjete ili ako je država članica prigovorila uključivanju pojedinih mjera u plan restrukturiranja na koji se obvezala samo zato što joj je Komisija konačno navela da potpora bez tih mjera neće biti odobrena, s obzirom na to da se u tim situacijama odluka o uvjetovanju dodjele potpore poštovanjem spomenutih mjera ne može pripisati državi članici.

Ta načela primjenjuju se i kada Komisija odluči, na temelju članka 7. stavka 4. Uredbe br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 88. UEZ‑a, odluci kojom se odobrava potpora za restrukturiranje dodati uvjet koji odražava mjeru predviđenu planom za restrukturiranje na koji se obvezala dotična država članica.

Stoga, kada donese takvu odluku, Komisijina obveza obrazlaganja, što se tiče nužnosti podvrgavanja odobravanja predmetne potpore uvjetima predviđenima planom restrukturiranja čiji je cilj osiguranje dugoročne održivosti korisnika potpore, sastoji se u navođenju razloga zbog kojih ona procjenjuje da je poštovanje tog plana dovoljno za ostvarivanje tog cilja. Međutim, ne treba ispitivati samo obrazloženje takve odluke u odnosu na svaki uvjet predviđen planom restrukturiranja i preuzet u odluci.

(t. 296., 297., 303., 304., 317., 318.)

11.    Kad je riječ o donošenju odluke kojom se potpora za restrukturiranje proglašava spojivom sa zajedničkim tržištem pod određenim uvjetima predviđenima u planu restrukturiranja, Komisijino provođenje načela proporcionalnosti u tom kontekstu ograničeno je na utvrđivanje, s jedne strane, da se na temelju plana restrukturiranja na koji se dotična država članica obvezala može smatrati da će korisnik potpore biti dugoročno održiv i da će se izbjeći prekomjerno narušavanje tržišnog natjecanja i, s druge strane, da se dotična država članica nije obvezala na plan koji sadrži manje ograničavajuće mjere kojima se u dovoljnoj mjeri može osigurati ta gospodarska održivost i izbjeći to narušavanje.

(t. 350.)

12.    Načelom jednakog postupanja zahtijeva da se u usporedivim situacijama ne postupa na različit način i da se u različitim situacijama ne postupa na jednak način, osim ako je takvo postupanje objektivno opravdano.

U tom smislu, činjenica podvrgavanja odobrenja potpore za restrukturiranje poštovanju mjera predviđenih planom restrukturiranja na koji se dotična država članica obvezala ne može dovesti do povrede načela jednakog postupanja.

Naime, u slučaju da je odobrenje dviju usporedivih potpora za restrukturiranje bilo podvrgnuto različitim uvjetima koji su predviđeni planom restrukturiranja na koji su se dotične države članice obvezale, različita situacija u kojoj bi se korisnici našli nije rezultat Komisijina izbora, nego naravi obveza koje su preuzele te države članice, pri čemu Komisija samo treba ispitati omogućavaju li oni osiguranje ponovnog uspostavljanja održivosti korisnika i sprječavanje prekomjernog narušavanja tržišnog natjecanja.

(t. 364., 370., 371.)

13.    Samo u okviru članka 87. stavka 3. točke (b) UEZ‑a treba ocjenjivati zakonitost odluke Komisije kojom se utvrđuje da nova potpora ne ispunjava uvjete za primjenu te iznimke, a ne u odnosu na njezinu raniju praksu odlučivanja, pod pretpostavkom da potonja postoji. Pojam državne potpore kao i uvjeti nužni za ponovno uspostavljanje održivosti korisnika odgovaraju objektivnoj situaciji koja se ocjenjuje na datum donošenja odluke Komisije. Stoga razlozi zbog kojih je Komisija različito ocijenila situaciju u ranijoj odluci ne smiju utjecati na ocjenu zakonitosti pobijane odluke.

Osim toga, Komisija ne smije biti lišena mogućnosti određivanja strožih uvjeta za spojivost od onih u ranijim odlukama, ako to razvoj zajedničkog tržišta i cilj nenarušenog tržišnog natjecanja na tom tržištu zahtijevaju, s obzirom na to da gospodarski subjekti nemaju opravdanog razloga očekivati da će se održati postojeća situacija, koja može biti izmijenjena u okviru diskrecijskog prava institucija Unije.

(t. 368., 369.)

14.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 372.)

15.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 387.‑399.)