Language of document :

Presuda Suda (veliko vijeće) od 9. studenoga 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesverwaltungsgericht – Njemačka) – LW/Bundesrepublik Deutschland

(predmet C-91/20)1

„Zahtjev za prethodnu odluku – Zajednička politika azila i supsidijarne zaštite – Standardi za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva kao korisnika međunarodne zaštite – Direktiva 2011/95/EU – Članci 3. i 23. – Povoljniji standardi koje države članice mogu zadržati ili uvesti radi proširenja prava na azil ili supsidijarne zaštite na članove obitelji korisnika međunarodne zaštite – Izvedeno odobravanje statusa izbjeglice roditelja njegovu maloljetnom djetetu – Održavanje obiteljskog jedinstva – Najbolji interes djeteta”

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesverwaltungsgericht

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: LW

Tuženik: Bundesrepublik Deutschland

Izreka

Članak 3. i članak 23. stavak 2. Direktive 2011/95 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite treba tumačiti na način da im se ne protivi to da država članica na temelju povoljnijih nacionalnih odredbi odobri izvedeni status izbjeglice u svrhu održavanja obiteljskog jedinstva maloljetnom djetetu državljanina treće zemlje kojem je taj status priznat na temelju sustava uspostavljenog tom direktivom, uključujući u slučaju u kojem je to dijete rođeno na državnom području te države članice i preko drugog roditelja ima državljanstvo druge treće zemlje na čijem državnom području ne postoji rizik da će ga se progoniti, pod uvjetom da to dijete nije obuhvaćeno razlozima za isključenje iz članka 12. stavka 2. navedene direktive i da ono na temelju svojeg državljanstva ili drugog elementa koji karakterizira njegov osobni pravni status nema pravo na postupanje u navedenoj državi članici koje je bolje od onoga koje proizlazi iz odobrenja statusa izbjeglice. U tom pogledu nije relevantno je li za navedeno dijete i njegove roditelje moguće i razumno prihvatljivo nastaniti se u toj drugoj trećoj zemlji.

____________

1 SL C 209, 22. 6. 2020.