Language of document : ECLI:EU:F:2014:246

PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(drugo vijeće)

13. studenoga 2014.

Predmet F‑78/13

Stéphane De Loecker

protiv

Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS)

„Javna služba – Osoblje EEAS‑a – Član privremenog osoblja – Voditelj delegacije u trećoj državi – Prijevremeno napuštanje poslova voditelja delegacije – Premještaj u sjedište EEAS‑a – Prava na obranu – Interes službe – Obrazloženje“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom S. De Loecker u biti traži poništenje odluke 15. srpnja 2013. kojom ga je tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu (u daljnjem tekstu: TOSUR) Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS) u interesu službe premjestilo s njegova radnog mjesta u Bujumburi (Burundi) na radno mjesto u Bruxellesu (Belgija).

Odluka:      Tužba se odbija. S. De Loecker snosi vlastite troškove i nalaže mu se snošenje troškova Europske službe za vanjsko djelovanje.

Sažetak

1.      Dužnosnici – Privremeno osoblje – Načela – Pravo na obranu – Opseg – Teret dokazivanja

(čl. 41. st. 2. t. (a) Povelje Europske unije o temeljnim pravima)

2.      Dužnosnici – Privremeno osoblje – Odluka koja utječe na upravni položaj člana privremenog osoblja – Izvješće o upravnoj istrazi – Obveza uprave da priloži izvješće u osobni spis dotične osobe – Nepostojanje – Obveza priopćavanja cjelokupnog izvješća o istrazi osobi u pitanju – Nepostojanje

(čl. 26. i Prilog IX. Pravilniku o osoblju za dužnosnike; čl. 11. i 50.a Uvjeta zaposlenja ostalih službenika)

3.      Dužnosnici – Privremeno osoblje – Organizacija službi – Raspoređivanje osoblja – Preraspoređivanje u interesu službe – Diskrecijska ovlast uprave – Granice – Interes službe – Poštovanje istovrijednosti radnih mjesta – Sudski nadzor – Granice

(čl. 7. st. 1. Pravilnika o osoblju za dužnosnike; čl. 2. t. (e) i čl. 10. st. 1. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika)

4.      Dužnosnici – Organizacija službi – Raspoređivanje na radno mjesto voditelja delegacije Unije – Preraspoređivanje u sjedište u interesu službe – Obavijest o konačnom odlasku voditelja delegacije Unije – Pretpostavke

(čl. 221. UFEU‑a; čl. 5. Odluke Vijeća 2010/427)

1.      Poštovanje pravâ na obranu predstavlja temeljno načelo prava Unije. Pretpostavka poštovanja tih prava koja se sastoji u tome da se dotičnoj osobi pruži mogućnost da iznese svoja stajališta prije donošenja odluke može se smatrati ispunjenom samo ako je dužnosnik bio izričito obaviješten o nacrtu odluke i pozvan da podnese svoja očitovanja. U tom pogledu, pravo zajamčeno dotičnoj osobi ne svodi se na samu mogućnost, kao takvu, iskazivanja svojeg protivljenja predviđenoj odluci u užem smislu, već podrazumijeva mogućnost podnošenja očitovanja koja mogu utjecati na sadržaj predviđene odluke.

Prema tome, ako odluka o preraspoređivanju u sjedište predstavlja mjeru koja nepovoljno utječe na člana privremenog osoblja Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS), na toj je službi da sukladno članku 41. stavku 2. točki (a) Povelje Europske unije o temeljnim pravima uredno sasluša dotičnu osobu prije donošenja te odluke. U tom pogledu, na toj je službi da podnese dokaz da je dotična osoba mogla korisno iznijeti svoje stajalište i o eventualnoj odluci o trenutačnom preraspoređivanju u sjedište i o obrazloženju koje je podloga te odluke.

(t. 33., 34. i 37.)

Izvori:

Sud: presuda Marcuccio/Komisija, C‑59/06 P, EU:C:2007:756, t. 57., 58. i 70.

Opći sud Europske unije: presuda Marcuccio/Komisija, T‑236/02, EU:T:2011:465, t. 116.

Službenički sud: presuda Delcroix/SEAE, F‑11/13, EU:F:2014:91, t. 35. i navedena sudska praksa

2.      Iz članka 26. Pravilnika o osoblju, primjenjivog na privremeno osoblje na temelju članka 11. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, ne proizlazi da je uprava, nakon njegova priopćavanja dužnosniku, dužna priložiti njegovu spisu izvješće o upravnoj istrazi koje je dužnosnik bio predmet. Pored toga, niti odredbe koje uređuju upravne istrage, a koje se nalaze u Prilogu IX. Pravilniku o osoblju, naslovljenom „Stegovni postupak“ i primjenjivom na privremeno osoblje na temelju članka 50.a navedenih uvjeta, ne predviđaju obvezu priopćavanja cjelokupnog izvješća o istrazi osobi u pitanju. Naime, s jedne strane, sukladno članku 1. stavku 3. i članku 2. stavku 1. Priloga IX. Pravilniku o osoblju, odluka o zaključivanju upravne istrage može se uključiti u osobni spis dotične osobe, pod uvjetom da to ona izričito zatraži. S druge strane, članak 2. stavak 2. Priloga IX. Pravilniku o osoblju propisuje da uprava obavješćuje dotičnu osobu o završetku istrage i dostavlja joj zaključke izvješća o istrazi. Ta odredba također predviđa da joj uprava mora dostaviti, na zahtjev i podložno zaštiti zakonitih interesa trećih stranaka, sve dokumente izravno povezane s optužbama koje su protiv nje iznesene.

(t. 50. i 51.)

3.      Institucije Unije raspolažu širokom diskrecijskom ovlašću prilikom organizacije svojih službi s obzirom na zadatke koji su joj povjereni i prilikom raspoređivanja osoblja, u istu svrhu, koje joj je na raspolaganju, međutim, pod uvjetom da je to raspoređivanje, s jedne strane, u interesu službe, i s druge strane, da poštuje istovrijednost radnih mjesta. Uzimajući u obzir diskrecijsku ovlast institucija prilikom procjene interesa službe, nadzor Službeničkog suda nad poštovanjem pretpostavke o interesu službe, mora se ograničiti na pitanje je li se tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu zadržalo u razumnim granicama i da nije koristilo svoju diskrecijsku ovlast na očito pogrešan način. U tom pogledu, interne poteškoće u odnosima mogu u interesu službe opravdati premještaj dužnosnika radi okončavanja upravne situacije koja je postala neodrživa. Nadalje, preraspoređivanje o kojem je odlučeno u interesu službe ne zahtijeva pristanak dužnosnika u pitanju.

K tomu, uloga diplomatskih funkcija jest spriječiti svaku napetost i ublažiti one koje bi se ipak mogle pojaviti. Nadalje, one nužno zahtijevaju povjerenje između uključenih. Prema tome, čim je to povjerenje narušeno, iz kojeg god razloga, uključeni dužnosnik više nije u stanju obavljati takve funkcije i, kako se prigovori upućeni njemu ne bi proširili na cjelokupnu službu u pitanju, riječ je o dobroj upravi da institucija u odnosu na njega poduzme mjeru udaljavanja u najkraćem roku.

Pored toga, ako ugovor o radu člana osoblja pobliže navodi funkcije koje su mu dodijeljene i mjesto rada, to preciziranje nema utjecaja na to da je zaposlenje tog člana osoblja podložno odredbama Uvjeta zaposlenja ostalih službenika. Prema tome, utoliko što se na članove osoblja nacionalnih diplomatskih službi zaposlene kao članove privremenog osoblja na temelju članka 2. točke (e) navedenih uvjeta ti uvjeti primjenjuju, mogućnost njihova preraspoređivanja prešutno je sadržana u ugovoru o radu koji su potpisali s institucijom te čim su dvije gore navedene pretpostavke (preraspoređivanje u interesu službe i poštovanje istovrijednosti radnih mjesta) ispunjenje, takvo preraspoređivanje ne može predstavljati povredu navedenog ugovora.

(t. 59., 61.- 64., 96. i 97.)

Izvori:

Sud: presude Hecq/Komisija, C‑116/88 i C‑149/88, EU:C:1990:98, t. 22. i Ojha/Komisija, C‑294/95 P, EU:C:1996:434, t. 41. i 42.

Prvostupanjski sud: presuda Dejaiffe/OHMI, T‑223/99, EU:T:2000:292, t. 53.

Službenički sud: presude de Albuquerque/Komisija, F‑55/06, EU:F:2007:15, t. 55. i navedena sudska praksa, i Plasa/Komisija, F‑52/08, EU:F:2009:54, t. 77.

4.      Iz članka 221. UFEU‑a i članka 5. Odluke Vijeća 2010/427, kojom se određuje organizacija i funkcioniranje Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS), proizlazi da delegacije osiguravaju diplomatsko zastupanje Unije sukladno Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima od 18. travnja 1961.

Članak 10. stavak 2. navedene konvencije određuje da se konačni odlazak članova diplomatske misije mora unaprijed notificirati samo kad je to moguće. U svakom slučaju, članak 10. stavak 1. i članak 19. stavak 1. te konvencije predviđaju samo da se svaka promjena u diplomatskom osoblju notificira ministarstvu vanjskih poslova države primateljice, ili nekom drugom ministarstvu, prema sporazumu država, no ne predviđa notificiranje šefa države primateljice osobno niti saslušanje pred njim.

(t. 103. i 104.)

Izvori:

Službenički sud: presuda Delcroix/SEAE, EU:F:2014:91, t. 25.