Predmeti T‑353/14 i T‑17/15

(objavljeno u ulomcima)

Talijanska Republika

protiv

Europske komisije

„Jezični režim – Obavijesti o otvorenim natječajima za zapošljavanje administratora – Izbor drugog jezika između triju jezika – Uredba br. 1. – Članak 1.d stavak 1., članak 27. i članak 28. točka (f) Pravilnika o osoblju – Načelo zabrane diskriminacije – Proporcionalnost”

Sažetak – Presuda Općeg suda (osmo vijeće) od 15. rujna 2016.

1.      Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Pojam – Akti koji proizvode obvezujuće pravne učinke – Opća pravila primjenjiva na otvorene natječaje – Akt koji ne sadržava nova pravila što izlaze izvan obveza koje proizlaze iz prava Unije – Isključenost

(čl. 263. UFEU‑a)

2.      Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Pojam – Akti koji proizvode obvezujuće pravne učinke – Obavijesti o otvorenim natječajima kojima je predviđeno ograničenje izbora drugog jezika za sudjelovanje na natječaju – Uključenost

(čl. 263. UFEU‑a; Pravilnik o osoblju za dužnosnike, Prilog III., čl. 1. st. 1. t. (e))

1.      Kako bi se ustanovilo je li cilj tekstova uspostaviti obvezujuća pravila koja se mogu pobijati na temelju članka 263. UFEU‑a, valja ispitati njihov sadržaj. Ako se ne uspostavljaju posebne ili nove obveze, sama objava jedne obavijesti nije dostatna da bi se zaključilo da ta obavijest predstavlja akt kojim se proizvode obvezujući pravni učinci.

Kada je riječ o Općim pravilima primjenjivim na otvorene natječaje koja je Europski ured za odabir osoblja (EPSO) objavio u Službenom listu Europske unije, uključujući Opće smjernice voditeljâ administrativnih službi o uporabi jezikâ u natječajima koje organizira EPSO, koje su navedene u njihovom Prilogu 2., iz same formulacije tih tekstova proizlazi da EPSO njihovom objavom nije definitivno uspostavio jezični režim za sve natječaje koje je on dužan organizirati. Naime, u Općim pravilima i Općim smjernicama izričito je navedeno da se jezični režim za svaki natječaj odabire u okviru obavijesti o natječaju koja se donosi u trenutku pokretanja tog postupka. Stoga se ne može smatrati da se predmetnim tekstovima uspostavljaju posebne ili nove obveze.

Osim toga, i u svakom slučaju, premda Opća pravila i Opće smjernice sadržavaju niz ocjena prema kojima će izbor drugog jezika natječaja koje organizira EPSO te jezika na kojemu on komunicira s kandidatima biti ograničen na njemački, engleski i francuski, te se ocjene ne mogu tumačiti na način da se njima uvodi jezični režim primjenjiv na sve natječaje koje organizira EPSO, s obzirom na to da EPSO ni voditelji administracije nisu nijednom odredbom ovlašteni za uspostavu takvog općenito primjenjivog režima niti da, u tom pogledu, donesu načelna pravila od kojih bi obavijest o natječaju mogla samo iznimno odstupati. U tom pogledu, EPSO nije spriječen, kako bi osigurao jednako postupanje i pravnu sigurnost, donijeti i objaviti akte kao što su Opća pravila i Opće smjernice, kojima najavljuje na koji će način u određenim situacijama iskoristiti diskrecijske ovlasti koje su mu tim odredbama dodijeljene. Međutim, ti tekstovi EPSO obvezuju samo u onoj mjeri u kojoj ne odstupaju od općih pravila kojima se uređuju njegove ovlasti i samo pod uvjetom da se njihovim donošenjem EPSO ne odriče izvršavanja diskrecijske ovlasti koja mu je dodijeljena u okviru ocjene potreba institucija i tijela Unije, uključujući njihove jezične potrebe, u trenutku organizacije raznih natječaja.

Treba zaključiti da Opća pravila i Opće smjernice valja, u krajnjem slučaju, smatrati priopćenjima u kojima se navode kriteriji na temelju kojih EPSO odabire jezični režim natječaja koje je dužan organizirati.

(t. 47., 49., 50., 52., 53., 57., 58.)

2.      Tužba za poništenje može biti podnesena protiv svih odredaba koje su donijele institucije Unije, neovisno o njihovoj prirodi ili obliku, i kojima je cilj proizvesti pravne učinke, odnosno koje dovode do promjene pravne situacije koja je postojala prije njihova donošenja. Iz toga proizlazi da sudskim nadzorom predviđenim člankom 263. UFEU‑a nisu obuhvaćeni svi akti koji ne proizvode obvezujuće pravne učinke i koji mogu utjecati na interese pojedinca, kao što su potvrđujući akti i posve provedbeni akti. Konkretno, što se tiče potvrđujućih akata, akt se smatra čisto potvrđujućim u odnosu na prethodni pojedinačni akt, kada ne sadržava nikakav novi element u odnosu na prethodni i kada mu nije prethodilo preispitivanje situacije njegova adresata. Ta se argumentacija može primijeniti na akte koji se ne mogu smatrati pojedinačnim aktima, kao što je uredba ili obavijest o natječaju. Što se tiče posve provedbenih akata, takvim se aktima ne stvaraju prava i obveze za treće osobe, nego se njima intervenira u provedbu prethodnog akta kojemu je cilj proizvesti obvezujuće pravne učinke ako su svi elementi pravila koje je određeno tim prethodnim aktom već utvrđeni i doneseni.

Kada je riječ o obavijestima o natječaju, svaka obavijest o natječaju donosi se s ciljem utvrđivanja pravila kojima se uređuje postupak provođenja jednog ili više posebnih natječaja, čiji se pravni okvir tim pravilima uspostavlja u skladu s ciljem koji je utvrdilo tijelo za imenovanja. Tim se pravnim okvirom – utvrđenim, prema potrebi, u skladu s pravilima opće primjene koja su primjenjiva na organizaciju natječaja – uređuje natječajni postupak o kojemu je riječ, od trenutka objave predmetne obavijesti do objave popisa uspješnih kandidata koji sadržava imena uspješnih kandidata predmetnog natječaja. Valja zaključiti da se obavijest o natječaju kojom se, uzimajući u obzir posebne potrebe predmetnih institucija i tijela Unije, utvrđuje pravni okvir određenog natječaja, uključujući i njegov jezični režim, te koja stoga ima samostalne pravne učinke, u načelu ne može smatrati potvrđujućim aktom ili posve provedbenim aktom prethodnih akata. Premda je točno da tijelo za imenovanja, prema potrebi, u obnašanju svojih funkcija koje se sastoje u donošenju obavijesti o natječaju, mora poštovati ili primjenjivati pravila sadržana u prethodno donesenim općim aktima, to ipak ne dovodi u pitanje činjenicu da se pravni okvir svakog natječaja uspostavlja i određuje odgovarajućom obavijesti o natječaju, kojom se pobliže određuju uvjeti koje je potrebno ispuniti za zapošljavanje na predmetnom radnom mjestu ili mjestima.

Dakle, obavijesti o otvorenom natječaju u kojima se izbor drugog jezika limitira na ograničeni broj jezika čine akte koji imaju obvezujuće pravne učinke u pogledu jezičnog režima predmetnih natječaja te stoga predstavljaju akte koji se mogu pobijati. Činjenica da je Europski ured za odabir osoblja (EPSO) prilikom njihova donošenja uzeo u obzir kriterije utvrđene u Općim pravilima primjenjivim na otvorene natječaje i Općim smjernicama voditeljâ administrativnih službi o uporabi jezikâ u natječajima koje organizira EPSO, na koje izričito upućuju pobijane obavijesti, ne može dovesti u pitanje navedenu tvrdnju.

(t. 61.‑64., 66., 67., 70.)