PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE (drugo vijeće)

10. srpnja 2014.

Predmet F‑115/11

CG

protiv

Europske investicijske banke (EIB)

„Javna služba – Osoblje EIB‑a – Imenovanje – Radno mjesto načelnika službe – Imenovanje drugog kandidata – Nepravilnosti u postupku odabira – Obveza nepristranosti članova povjerenstva za odabir – Postupanje predsjednika povjerenstva za odabir prema tužitelju koje je vrijedno osude – Sukob interesa – Usmeno izlaganje jednako za sve kandidate – Dokumenti dostavljeni za potrebe usmenog izlaganja koji mogu favorizirati jednog kandidata – Kandidat koji je sudjelovao u sastavljanju dostavljenih dokumenata – Povreda načela jednakog postupanja – Tužba za poništenje – Odštetni zahtjev“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a kojom CG u bitnom zahtijeva od Općeg suda da poništi odluku predsjednika Europske investicijske banke (EIB ili u daljnjem tekstu: Banka) o imenovanju gospodina A, umjesto tužitelja, na radno mjesto načelnika službe „Politika rizika i određivanja cijena“ („Risk Policy and Pricing division“, u daljnjem tekstu: Služba RPP), koja je dio Uprave za kreditni rizik Opće uprave (OU) za upravljanje rizicima (u daljnjem tekstu: OU „Upravljanje rizicima“) i da naloži Banci popravljanje imovinske i neimovinske štete koju smatra pretrpljenom.

Odluka:      Odluka predsjednika Europske investicijske banke od 28. srpnja 2011. o imenovanju gospodina A na radno mjesto načelnika službe „Politika rizika i određivanja cijena“ poništava se. Europskoj investicijskoj banci nalaže se platiti CG‑u iznos od 25.000 eura. U preostalom dijelu tužba se odbija. Europska investicijska banka će pored vlastitih, snositi i troškove CG‑a.

Sažetak

1.      Dužnosnici – Osoblje Europske investicijske banke – Slobodno radno mjesto – Povjerenstvo za odabir – Primjena načela kojima se uređuje djelovanje natječajnih odbora – Načelo nepristranosti – Obveza člana povjerenstva da se suzdrži od ocjenjivanja kandidata ako se nalazi u sukobu interesa u odnosu na tog kandidata

(čl. 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; čl. 11.a i Prilog III. Pravilniku o osoblju za dužnosnike)

2.      Dužnosnici – Natječaj – Uvjeti i sadržaj testova – Usmeni test – Odabir dokumenata koji se dostavljaju kandidatima, a koji mogu favorizirati jednog od njih – Povreda načela jednakog postupanja

(Prilog III. Pravilniku o osoblju za dužnosnike)

3.      Tužbe dužnosnikâ – Osoblje Europske investicijske banke – Predsudski postupak – Fakultativnost – Mogućnost postojanja analogije s predsudskim postupkom iz Pravilnika o osoblju za dužnosnike – Nepostojanje

(čl. 90. i 91. Pravilnika o osoblju za dužnosnike; čl. 41. Pravilnika o osoblju Europske investicijske banke)

1.      Široke diskrecijske ovlasti koje su dodijeljene natječajnom povjerenstvu ili povjerenstvu za odabir u smislu određivanja oblikâ i detaljnog sadržaja usmenih testova kojima se kandidati podvrgavaju treba kompenzirati brižljivom primjenom pravila o organizaciji tih testova. Posljedično, povjerenstvo za odabir dužno je osigurati da njegova ocjena svih kandidata promatranih tijekom usmenih testova bude donesena u uvjetima jednakosti i objektivnosti. Isto vrijedi i onda kada se postupak zapošljavanja ne provodi putem natječaja, nego odabirom koji uključuje i predmetno povjerenstvo, jer ono ima za cilj, kao i natječajno povjerenstvo, odabrati najbolje kandidate među onima koji su nakon objave obavijesti o slobodnom radnom mjestu podnijeli prijavu te raspolaže značajnim manevarskim prostorom pri organiziranju selekcijskih testova.

U tom pogledu, činjenica da je član natječajnog povjerenstva ili član povjerenstva u okviru postupka odabira naveden u pritužbi zbog uznemiravanja koju je podnio pristupnik na natječaj ili kandidat u postupku odabira, ne može, sama za sebe, podrazumijevati obvezu člana o kojemu je riječ da se povuče iz povjerenstva za odabir. Suprotno tomu, ako se na temelju objektivnih naznaka, relevantnih i usuglašenih, zaključi da je član povjerenstva u sukobu interesa na način da ima izravan ili neizravan osobni interes dati prednost ili dovesti u lošiji položaj jednog od kandidata, obveza nepristranosti, kako je utvrđena u članku 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, nalaže da se taj član suzdrži od ocjenjivanja zasluga tog kandidata, osobito ako se od osobe koja će u konačnici biti odabrana očekuje da mu bude izravno hijerarhijski podređena.

(t. 59., 60., 65. i 76.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: presude Girardot/Komisija, T‑92/01, EU:T:2002:220, t. 24.; Christensen/Komisija, T‑336/02, EU:T:2005:115, t. 38., i Pantoulis/Komisija, T‑290/03, EU:T:2005:316, t. 90. i navedena sudska praksa

Službenički sud: presuda BY/EASA, F‑81/11, EU:F:2013:82, t. 72.

2.      Načelo nediskriminacije ili jednakog postupanja zahtijeva da se u usporedivim situacijama ne postupa na različit način, osim ako takvo postupanje nije objektivno opravdano. Načelo jednakog postupanja temeljno je načelo prava Unije koje se osobito primjenjuje u području natječaja za zapošljavanje i na čije poštovanje natječajno povjerenstvo mora strogo paziti tijekom njihove provedbe.

U tom pogledu, svako ispitivanje uključuje općenit i sebi svojstven rizik od nejednakog postupanja, s obzirom na nužno ograničen broj pitanja koja je na ispitivanju moguće razumno postaviti o određenom problemu. Stoga se povreda načela jednakog postupanja može utvrditi samo ako povjerenstvo pri odabiru testa nije smanjilo rizik od nejednakih mogućnosti koji je općenito svojstven svakom ispitivanju.

Prema tome, time što je kao zajednički temelj za usmeno izlaganje svih kandidata odabrala svoje dvije interne bilješke u sastavljanju kojih je sudjelovao jedan od kandidata, spomenuta je institucija povrijedila načelo jednakog postupanja. Naime, samo autorstvo ili koautorstvo takvih bilješki omogućava pobliže upoznavanje s njihovim sadržajem i može olakšati svako na njima utemeljeno izlaganje.

(t. 93. do 95., 97. i 102.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: presuda Giannini/Komisija, T‑100/04, EU:T:2008:68, t. 131. do 133. i navedena sudska praksa

Službenički sud: presude Brown/Komisija, F‑37/05, EU:F:2009:121, t. 64., i De Mendoza Asensi/Komisija, F‑127/11, EU:F:2014:14, t. 43. i 45.

3.      Iz članka 41. Pravilnika o osoblju Europske investicijske banke, kojim se predviđa odvijanje postupka mirenja neovisno o tužbi podnesenoj sudu, jasno proizlazi da dopuštenost navedenog pravnog sredstva nije ni na koji način uvjetovana korištenjem spomenute administrativne procedure koja je za zaposlenike Banke fakultativne naravi, dok dužnosnici i članovi osoblja moraju čekati završetak predsudskog postupka predviđenog Pravilnikom o osoblju za dužnosnike Europske unije.

Prema tome, dopuštenost tužbe za naknadu štete koju je podnio član osoblja Banke ne može se uvjetovati prethodnim podnošenjem odštetnog zahtjeva Banci niti postojanjem akta kojim se nanosi šteta s kojim bi bilo moguće povezati odštetne zahtjeve. U tim okolnostima odštetni zahtjev koji član osoblja podnosi Banci obuhvaćen je internim postupkom sporazumnog rješavanja sporova koji je na temelju članka 41. Pravilnika o osoblju u svakom slučaju fakultativan.

(t. 110. i 112.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: presuda De Nicola/EIB, T‑7/98, T‑208/98 i T‑109/99, EU:T:2001:69, t. 96.