PRESUDA SUDA (deveto vijeće)
10. prosinca 2015.(*)
„Žalba – Žig Zajednice – Prijava verbalnog žiga The English Cut – Prigovor nositelja verbalnih i figurativnih nacionalnih žigova i žigova Zajednice koji sadržavaju verbalne elemente ,El Corte Inglés’ – Uredba (EZ) br. 207/2009 – Članak 8. stavak 1. točka (b) – Vjerojatnost dovođenja u zabludu – Članak 8. stavak 5. – Vjerojatnost da predmetna javnost utvrdi bliskost sa žigom koji uživa ugled – Zahtijevani stupanj sličnosti“
U predmetu C‑603/14 P,
povodom žalbe na temelju članka 56. Statuta Suda Europske unije, podnesene 29. prosinca 2014.,
El Corte Inglés SA, sa sjedištem u Madridu (Španjolska), koji zastupa J. Rivas Zurdo, abogado,
tužitelj,
a druga stranka postupka je:
Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), koji zastupa J. Crespo Carrillo, u svojstvu agenta,
tuženik u prvom stupnju,
SUD (deveto vijeće),
u sastavu: J. Malenovský (izvjestitelj), u svojstvu predsjednika vijeća, M. Safjan i K. Jürimaë, suci,
nezavisni odvjetnik: N. Wahl,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani postupak,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
1 Svojom žalbom El Corte Inglés SA (u daljnjem tekstu: El Corte Inglés) traži poništenje presude Općeg suda Europske unije od 15. listopada 2014., El Corte Inglés/OHIM – English Cut (The English Cut) (T‑515/12, EU:T:2014:882, u daljnjem tekstu: pobijana presuda), kojom je odbio njegovu tužbu za poništenje odluke prvog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) od 6. rujna 2012. (predmet R 1673/2011‑1, u daljnjem tekstu: sporna oduka), u vezi s postupkom povodom prigovora između tog društva i The English Cuta SL (u daljnjem tekstu: The English Cut).
Pravni okvir
2 Članak 8. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 16. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.) određuje:
„1. Na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga, žig za koji je podnesena prijava za registraciju neće se registrirati:
[...]
(b) ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih tim žigovima postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu na državnom području na kojem je zaštićen raniji žig, vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu s ranijim žigom.
2. Za potrebe stavka 1., ,raniji žigovi’ znači:
(a) žigovi sljedećih vrsta s datumom prijave za registraciju koji je raniji od datuma prijave za registraciju žiga Zajednice, uzimajući u obzir, ako je to primjereno, prava prvenstva koja su zatražena u odnosu na te žigove:
i. žigovi Zajednice;
ii. žigovi registrirani u državi članici ili, u slučaju Belgije, Luksemburga ili Nizozemske, pri Uredu Beneluksa za intelektualno vlasništvo;
[...]
[...]
5. Nadalje, na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga u smislu stavka 2., žig za koji je podnesena prijava neće se registrirati kad je istovjetan s ranijim žigom ili sličan ranijem žigu, a zatražena je registracija za proizvode ili usluge koji nisu slični onima za koje je registriran raniji žig, kad, u slučaju ranijeg žiga Zajednice, žig ima ugled u Zajednici i kad, u slučaju ranijeg nacionalnog žiga, žig ima ugled u dotičnoj državi članici i kada bi uporaba žiga za koji je podnesena prijava bez opravdanog razloga nepošteno iskoristila razlikovni karakter ili ugled ranijeg žiga ili im naštetila.“
Okolnosti spora i sporna odluka
3 Dana 9. veljače 2010. The English Cut podnio je OHIM‑u zahtjev za registraciju verbalnog znaka „The English Cut“ kao žiga Zajednice.
4 Proizvodi za koje je podnesena prijava za registraciju obuhvaćeni su razredom 25. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova od 15. lipnja 1957., kako je izmijenjen i dopunjen (u daljnjem tekstu: Nicanski sporazum), i odgovaraju sljedećem opisu:
„Odjeća, osim nošnji, hlača i kratkih kaputa [sakoa]; obuća i pokrivala za glavu“.
5 Prijava za registraciju tog žiga Zajednice objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 2010/122 od 6. srpnja 2010.
6 Dana 4. listopada 2010. El Corte Inglés podnio je prigovor protiv registracije tog žiga za proizvode navedene u točki 4. ove presude.
7 Prigovor se među ostalim temeljio na sljedećim ranijim žigovima:
– španjolski verbalni žig El Corte Inglés, registriran pod brojem 166450 za „obuću“, obuhvaćen razredom 25. u smislu Nicanskog sporazuma, i
– figurativni žigovi Zajednice registrirani pod brojevima 5428255 i 5428339, među ostalim za „odjeću, obuću i pokrivala za glavu“, obuhvaćeni razredom 25. u smislu Nicanskog sporazuma, kao i za sljedeće usluge: „oglašavanje i reklamiranje; vođenje komercijalnih poslova; komercijalna administracija; uredski poslovi“, obuhvaćene razredom 35. u smislu Nicanskog sporazuma. Ti žigovi odnosili su se na dolje prikazane figurativne znakove:
8 U obrazloženju prigovora pozivalo se na razloge iz članka 8. stavka 1. točke (b) i stavka 5. Uredbe br. 207/2009.
9 Dana 12. srpnja 2011. Odjel za prigovore OHIM‑a odbio je prigovor.
10 Dana 16. kolovoza 2011. El Corte Inglés podnio je žalbu protiv te odluke. Prvo žalbeno vijeće OHIM‑a spornom odlukom odbilo je tu žalbu.
11 Na prvom mjestu, u dijelu u kojem se prigovor temeljio na članku 8. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009, žalbeno vijeće je presudilo, što se tiče postojanja sličnosti u smislu te odredbe između suprotstavljenih znakova, da među njima nije postojao nikakav element sličnosti na vizualnoj ili fonetskoj razini. Tako je na koncepcijskoj razini smatralo da španjolska javnost koja ne posjeduje visoku razinu poznavanja engleskog jezika verbalni znak „The English Cut“, promatran u cijelosti, percipira kao izmišljeni naziv. Međutim, priznalo je da bi, neovisno o niskoj razini poznavanja engleskog jezika prosječnih španjolskih potrošača, većina njih shvatila da engleska riječ „English“ izražava sličan koncept kao španjolska riječ „Inglés“.
12 Slijedom toga, žalbeno vijeće utvrdilo je da postoji koncepcijska sličnost između suprotstavljenih znakova povezana s jednim od njihova dva verbalna elementa i to iako u cjelini nisu slični.
13 Nastavivši zatim s općom ocjenom vjerojatnosti dovođenja u zabludu, žalbeno vijeće je smatralo da su riječi „El Corte“ i „Cut“ dominantni elementi suprotstavljenih znakova i da relevantna javnost ne može između njih utvrditi nikakvu „koncepcijsku podudarnost“. Iz toga je zaključilo da zaista postoji koncepcijska sličnost između tih znakova, koju je izričito kvalificiralo kao „minimalnu“ u točki 43. sporne odluke, ali da su ipak oni sveukupno različiti, tako da prigovor, u dijelu u kojem se temeljio na članku 8. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009, treba odbiti.
14 Na drugom mjestu, u dijelu u kojem se prigovor temeljio na članku 8. stavku 5. Uredbe br. 207/2009, žalbeno vijeće je smatralo da, unatoč velikom ugledu koji su uživali raniji žigovi u sektoru velikih trgovina, El Corte Inglés nije podnio dostatne dokaze za stvarno ili potencijalno postojanje štete ili nepoštenog iskorištavanja ugleda navedenih žigova. Slijedom toga, žalbeno vijeće odbilo je prigovor koji je podnio El Corte Inglés na temelju te odredbe.
Postupak pred Općim sudom i pobijana presuda
15 Zahtjevom podnesenim tajništvu Općeg suda 22. studenoga 2012. El Corte Inglés podnio je tužbu za poništenje sporne odluke.
16 U prilog svojoj tužbi El Corte Inglés istaknuo je dva tužbena razloga, od kojih se prvi temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, a drugi na povredi njezina članka 8. stavka 5..
17 Opći sud je pobijanom presudom u cijelosti odbio tu tužbu.
18 Što se tiče prvog tužbenog razloga, Opći sud je najprije smatrao da je potrebno potvrditi utvrđenja žalbenog vijeća u vezi s definiranjem relevantne javnosti i usporedbom predmetnih proizvoda i usluga u mjeri u kojoj ih stranke nisu osporavale i u kojoj nisu sadržavala pogreške.
19 Nadalje, što se tiče sličnosti suprotstavljenih znakova, u smislu članka 8. stavka 1. Uredbe br. 207/2009, Opći sud je naveo, s jedne strane, da sadržavaju riječi sastavljene od različitog broja slova i da potječu iz različitih jezika i, s druge strane, da njihov izgovor i broj slogova nisu slični. Opći sud je iz toga zaključio da je žalbeno vijeće pravilno smatralo da navedeni znakovi nisu slični ni na vizualnoj ni na fonetskoj razini. Naprotiv, što se tiče koncepcijske razine, Opći sud je naveo da suprotstavljeni znakovi imaju isto doslovno značenje, odnosno „engleski rez“. Međutim, smatrao je da španjolski potrošači mogu percipirati istovjetnost tog značenja samo nakon što na svoj jezik prevedu verbalni znak „The English Cut“, što isključuje to da uspostavljaju neposrednu koncepcijsku bliskost između suprotstavljenih znakova. Slijedom toga, Opći sud je u točki 29. pobijane presude stupanj koncepcijske sličnosti između njih procijenio „slabim“.
20 Konačno, na kraju svoje analize Opći sud je u točki 33. pobijane presude presudio da postoji slaba koncepcijska sličnost, ali da nema nikakve vizualne ili fonetske sličnosti između suprotstavljenih znakova. Posljedično je smatrao da je žalbeno vijeće pravilno zaključilo da su znakovi sveukupno različiti. Smatrajući da nije bila ispunjena jedna od kumulativnih pretpostavki za primjenu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, Opći sud je odlučio da nije potrebno provesti opću ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu. Slijedom toga, odbio je prvi tužbeni razlog kao neosnovan.
21 Što se tiče drugog tužbenog razloga, Opći sud ga je odbio kao neosnovan zato što, iako su raniji žigovi uživali vrlo velik ugled, iz usporedbe suprotstavljenih znakova provedene u okviru prvog tužbenog razloga proizlazi da oni nisu slični, tako da pretpostavka koja se odnosi na njihovu istovjetnost ili sličnost, nužna za primjenu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, nije bila ispunjena u tom slučaju.
Zahtjevi stranaka pred Sudom
22 El Corte Inglés od Suda zahtijeva da:
– u cijelosti ukine pobijanu presudu i
– naloži snošenje troškova stranci ili strankama koje se protive ovoj žalbi.
23 OHIM od Suda zahtijeva da:
– proglasi žalbu djelomično nedopuštenom, a djelomično neosnovanom i
– naloži društvu El Corte Inglés snošenje troškova.
O žalbi
24 El Corte Inglés u prilog svojoj žalbi navodi tri žalbena razloga koja se temelje, kao prvo, na iskrivljavanju činjenica od strane Općeg suda; kao drugo, na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 odnosno, kao treće, na povredi njezina članka 8. stavka 5..
Prvi žalbeni razlog, koji se temelji na iskrivljavanju činjenica od strane Općeg suda
25 Prema El Corte Inglésu, s obzirom na to da se spornom odlukom utvrđuje koncepcijska sličnost između suprotstavljenih znakova, Opći sud nije mogao a da pritom ne iskrivi činjenice slučaja umanjiti opseg te sličnosti kvalificirajući je, u točkama 29., 30. i 33. pobijane presude, kao „blagu“ ili „minimalnu“.
26 U tom pogledu valja navesti da takav navod počiva na pogrešnom razumijevanju sporne odluke. Naime, iako u brojnim točkama te odluke žalbeno vijeće upućuje na koncepcijsku sličnost između suprotstavljenih znakova a da je pritom ne kvalificira, u točki 43. te odluke sličnost je izričito kvalificiralo kao „minimalnu“. Prema tome, navodeći u točki 30. pobijane presude da je žalbeno vijeće utvrdilo postojanje „minimalne“ koncepcijske sličnosti između suprotstavljenih znakova i kvalificirajući je u točkama 29. i 33. te presude kao „slabu“, Opći sud nije iskrivio činjenice slučaja te stoga nije umanjio opseg sličnosti utvrđene spornom odlukom.
27 U svakom slučaju valja navesti da blaga, slaba ili minimalna narav koncepcijske sličnosti potpada pod ocjenu činjenica slučaja. Međutim, Opći sud nije vezan takvom ocjenom žalbenog vijeća ako je ona dio obrazloženja odluke čija se zakonitost osporava pred njim (vidjeti u tom smislu presudu Les Éditions Albert René/OHIM, C‑16/06 P, EU:C:2008:739, t. 47. i 48.).
28 U tim okolnostima treba odbiti prvi žalbeni razlog kao neosnovan.
Drugi žalbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009
29 El Corte Inglés smatra da je, isključivši u točkama 26. do 33. pobijane presude postojanje ikakve vizualne i fonetske sličnosti između suprotstavljenih znakova kao i nepriznavanjem slabe koncepcijske sličnosti među njima, Opći sud povrijedio odredbe članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.
30 Međutim, takva argumentacija dovodi u pitanje ocjenu činjenica koju je proveo Opći sud.
31 Iz članka 256. stavka 1. UFEU‑a i članka 58. stavka 1. Statuta Suda Europske unije proizlazi da je žalba ograničena na pravna pitanja. Budući da ocjena činjenica i dokaza ne predstavlja pravno pitanje koje bi samo po sebi bilo podvrgnuto kontroli Suda u okviru žalbe, Opći sud jedini je nadležan za utvrđivanje i ocjenu tih činjenica i dokaza (vidjeti u tom smislu među ostalim presudu Les Éditions Albert René/OHIM, C‑16/06 P, EU:C:2008:739, t. 68. i rješenje Repsol YPF/OHIM, C‑466/13 P, EU:C:2014:2331, t. 54.).
32 Stoga se drugi žalbeni razlog treba odbaciti kao nedopušten.
Treći žalbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009
Argumentacija stranaka
33 El Corte Inglés smatra da se, prema sudskoj praksi Suda, zahtijeva različit stupanj sličnosti između suprotstavljenih znakova za primjenu stavka 1. točke (b) odnosno stavka 5. članka 8. Uredbe br. 207/2009. Naime, iz sudske prakse Suda, točnije iz točaka 72. do 78. presude Intra‑Presse/Golden Balls (C‑581/13 P i C‑582/13 P, EU:C:2014:2387) proizlazi da, za razliku od stavka 1. točke (b) članka 8. Uredbe br. 207/2009, stavak 5. tog članka zahtijeva samo slab stupanj sličnosti između njih. Posljedično, s obzirom na to da je Opći sud u tom slučaju prihvatio postojanje koncepcijske sličnosti, makar slabe, između tih znakova, taj sud je pogrešno propustio ispitati je li taj slabi stupanj koncepcijske sličnosti, zbog postojanja drugih relevantnih čimbenika poput opće poznatosti ili ugleda ranijih žigova, ipak dostatan za to da predmetna javnost uspostavi vezu između njih.
34 OHIM ističe da je presudu Intra‑Presse/Golden Balls (C‑581/13 P i C‑582/13 P, EU:C:2014:2387), na koju se poziva El Corte Inglés kako bi razvio svoje argumente, potrebno staviti u odnos s presudama Calvin Klein Trademark Trust/OHIM (C‑254/09 P, EU:C:2010:488) i Ferrero/OHIM (C‑552/09 P, EU:C:2011:177). U te dvije presude Sud je naime presudio da je Opći sud pravilno utvrdio očitu neprimjenjivost članka 8. stavka 5. Uredbe br. 40/94, čije su odredbe bile istovjetne onima članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, iako je naveo postojanje zajedničke riječi ili figurativnog elementa prilikom ispitivanja pretpostavki za primjenu sadašnje zaštite predviđene u članku 8. stavku 1. točki (b) potonje uredbe.
35 Prema OHIM‑u, ta razlika u rješenjima objašnjava se okolnošću da je Opći sud, u predmetima u kojima su donesene presude Calvin Klein Trademark Trust/OHIM (C‑254/09 P, EU:C:2010:488) i Ferrero/OHIM (C‑552/09 P, EU:C:2011:177), za razliku od situacije o kojoj je bila riječ u presudi Intra‑Presse/Golden Balls (C‑581/13 P i C‑582/13 P, EU:C:2014:2387), od stadija vizualne, fonetske i koncepcijske usporedbe suprotstavljenih znakova uzimao u obzir čimbenike poput razlikovnih i dominantnih elemenata svakog od tih znakova koji bi u drugim situacijama bili ispitani samo u okviru općenite ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu. OHIM iz toga zaključuje da, kad Opći sud uzima u obzir razlikovne i dominantne elemente svakog od suprotstavljenih znakova od stadija njihove usporedbe, što je slučaj u ovom predmetu, ali slijedom tog ispitivanja dolazi do zaključka da, unatoč postojanju blage koncepcijske sličnosti, nema vjerojatnosti dovođenja u zabludu, taj sud s pravom može zaključiti da je primjena članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 nužno isključena.
36 Podredno, OHIM smatra da, iako formalno gledajući Opći sud nije izričito, u okviru primjene članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, ispitao je li blaga koncepcijska sličnost, utvrđena prilikom ispitivanja pretpostavki za primjenu stavka 1. točke (b) istog članka, dostatna za to da javnost uspostavi vezu između suprotstavljenih znakova, ipak se iz nekih razmatranja Općeg suda razvijenih u okviru tog potonjeg ispitivanja mora zaključiti da se članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009 ne primjenjuje zato što potrošači u tom slučaju mogu percipirati da suprotstavljeni znakovi imaju istovjetno značenje samo nakon što prevedu znak „The English Cut“ na svoj materinji jezik, što znači da ne uspostavljaju neposrednu koncepcijsku bliskost između njih.
Ocjena Suda
37 Uvodno je potrebno navesti da su odredbe stavka 1. točke (b) i stavka 5. u članku 8. Uredbe br. 207/2009 istovjetne odredbama stavka 1. točke (b) i stavka 5. u članku 8. Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994., L 11, str. 1.). Posljedično se sudska praksa Suda u vezi sa stavkom 1. točkom (b) i stavkom 5. u članku 8. Uredbe br. 40/94 mora smatrati relevantnom za tumačenje stavka 1. točke (b) i stavka 5. u članku 8. Uredbe br. 207/2009.
38 Iz teksta članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 proizlazi da je njegova primjena podvrgnuta trima pretpostavkama koje se odnose na, kao prvo, istovjetnost ili sličnost suprotstavljenih znakova; kao drugo, postojanje ugleda ranijeg žiga na koji se poziva u prilog prigovoru i, kao treće, postojanje opasnosti da onaj koji rabi žig za koji je podnesena prijava bez opravdanog razloga nepošteno iskorištava razlikovni karakter ili ugled ranijeg žiga ili mu šteti. Osim toga, iz tog teksta proizlazi da se tri prethodno navedene pretpostavke moraju smatrati kumulativnima. Konačno, valja navesti da je pretpostavka koja se odnosi na istovjetnost ili sličnost suprotstavljenih znakova zajednička stavku 1. točki (b) i stavku 5. u članku 8. te uredbe.
39 Budući da ni iz teksta stavka 1. točke (b) i stavka 5. u članku 8. Uredbe br. 207/2009 ni iz sudske prakse Suda ne proizlazi da pojam sličnosti ima drukčiji smisao u svakom od tih stavaka, slijedi da, ako prilikom ispitivanja pretpostavki za primjenu članka 8. stavka 1. točke (b) te uredbe Opći sud zaključi da ne postoji sličnost između suprotstavljenih znakova, i stavak 5. istog članka nužno je neprimjenjiv na predmetni slučaj. Suprotno tomu, ako Opći sud u okviru tog istog ispitivanja smatra da postoji određena sličnost između suprotstavljenih znakova, takvo utvrđenje također vrijedi za primjenu i stavka 1. točke (b) i stavka 5. iz članka 8. navedene uredbe.
40 Međutim, u situaciji u kojoj predmetni stupanj sličnosti nije dostatan da bi doveo do primjene članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, iz toga se ne može zaključiti da je primjena stavka 5. tog članka nužno isključena.
41 Naime, različiti su stupnjevi sličnosti između suprotstavljenih znakova koje zahtijevaju jedan i drugi stavak te odredbe. Dok je primjena članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 uvjetovana utvrđenjem stupnja sličnosti između tih znakova koji može u pogledu njih dovesti predmetnu javnost u zabludu, postojanje takve vjerojatnosti naprotiv nije propisano kao pretpostavka za primjenu stavka 5. istog članka.
42 Budući da članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009 ne zahtijeva da zbog postojeće sličnosti predmetna javnost može zamijeniti suprotstavljene znakove, već da može uspostaviti bliskost, odnosno vezu među njima, iz toga se mora zaključiti da se zaštita koju ta odredba predviđa u korist uglednih žigova može primijeniti čak i onda kad među suprotstavljenim znakovima postoji niži stupanj sličnosti (vidjeti po analogiji presude Adidas‑Salomon i Adidas Benelux, C‑408/01, EU:C:2003:582, t. 27., 29. i 31. kao i Intel Corporation, C‑252/07, EU:C:2008:655, t. 57., 58. i 66.).
43 Slijedi da, u slučaju u kojem ispitivanje pretpostavki za primjenu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 upućuje na određenu sličnost između suprotstavljenih znakova, na Općem sudu je da, kako bi ovaj put utvrdio jesu li ispunjene pretpostavke za primjenu stavka 5. istoga članka, ispita može li predmetna javnost, zbog prisutnosti drugih relevantnih čimbenika poput opće poznatosti ili ugleda ranijeg žiga, uspostaviti vezu među njima (vidjeti u tom smislu presudu Intra‑Presse/Golden Balls, C‑581/13 P i C‑582/13 P, EU:C:2014:2387, t. 73.).
44 Upravo je s obzirom na prethodna razmatranja potrebno ispitati je li u tom slučaju, kao što to tvrdi El Corte Inglés, Opći sud povrijedio članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009.
45 U tom pogledu valja navesti da je prilikom ispitivanja pretpostavki za primjenu članka 8. stavka 1. točke (b) te uredbe Opći sud u točki 29. pobijane presude utvrdio postojanje slabe koncepcijske sličnosti između suprotstavljenih znakova. Međutim, u njezinoj točki 33. smatrao je da je, s obzirom na nepostojanje vizualne i fonetske sličnosti, spornom odlukom pravilno utvrđeno da su ti znakovi sveukupno različiti. Slijedom toga, Opći sud je presudio da, s obzirom na to da nije bila ispunjena jedna od kumulativnih pretpostavki za primjenu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, nije potrebno provesti opću ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu.
46 Neovisno o tome, što se tiče ocjene pretpostavki za primjenu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, Opći sud je u točki 39. pobijane presude naveo da iz usporedbe suprotstavljenih znakova, provedene u okviru stavka 1. točke (b) tog članka, proizlazi da oni nisu slični i da prema tome pretpostavke za primjenu stavka 5. tog članka nisu bile ispunjene.
47 Međutim, presudivši na taj način, Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava. Naime, nije mogao zanemariti vlastito utvrđenje, navedeno u točki 29. pobijane presude, prema kojem je postojala koncepcijska sličnost između suprotstavljenih znakova.
48 U tim uvjetima Opći sud je trebao ispitati je li taj stupanj sličnosti, iako slab, dostatan za to da predmetna javnost, zbog prisutnosti drugih relevantnih čimbenika poput opće poznatosti ili ugleda ranijeg žiga, uspostavi vezu među tim znakovima, u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009.
49 Taj zaključak nije doveden u pitanje sudskom praksom Suda u presudama Calvin Klein Trademark Trust/OHIM (C‑254/09 P, EU:C:2010:488) i Ferrero/OHIM (C‑552/09 P, EU:C:2011:177) na koje se pozvao OHIM, u mjeri u kojoj se one odnose na drukčije situacije. Točnije, iako je u tim predmetima postojala zajednička riječ ili element između suprotstavljenih znakova, Opći sud je, za razliku od pobijane presude, utvrdio da ne postoji sličnost između njih.
50 Konačno, čak i ako se pretpostavi, kako to smatra OHIM, da se iz pobijane presude može zaključiti da je Opći sud nakon ispitivanja postojanja eventualne veze između suprotstavljenih znakova došao do zaključka da u tom slučaju pretpostavke za primjenu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 nisu ispunjene zato što iz ispitivanja pretpostavki za primjenu stavka 1. točke (b) tog članka, koje je proveo, proizlazi da predmetni potrošači nisu mogli uspostaviti ni neposrednu koncepcijsku bliskost među suprotstavljenim znakovima, trebalo bi utvrditi da takvo obrazloženje sadržava pogrešku koja se tiče prava. Naime, povrede navedene u članku 8. stavku 5. te uredbe ne zahtijevaju da bliskost koju bi potrošači mogli uspostaviti između suprotstavljenih znakova mora biti neposredna.
51 U ovim uvjetima, potrebno je prihvatiti treći žalbeni razlog kao osnovan.
52 Slijedi da je potrebno ukinuti pobijanu presudu u dijelu u kojem je njome odlučeno da iz toga što između suprotstavljenih znakova ne postoji stupanj sličnosti koji je dostatan za primjenu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 proizlazi da ni pretpostavke za primjenu stavka 5. tog članka nisu ispunjene u tom slučaju. U preostalom dijelu žalbu treba odbiti.
O tužbi pred Općim sudom
53 U skladu s člankom 61. prvim stavkom Statuta Suda, kada Sud ukine odluku Općeg suda, Sud može ili sam konačno odlučiti o sporu ako stanje postupka to dopušta ili vratiti predmet na odlučivanje Općem sudu.
54 Međutim, u ovom predmetu nisu se stekli uvjeti za donošenje konačne odluke Suda o sporu. Naime, kao što proizlazi iz točke 48. ove presude, na Općem je sudu da ustvari ispita je li taj stupanj sličnosti – utvrđen u točki 29. pobijane presude prilikom ispitivanja pretpostavki za primjenu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 – iako slab, dostatan za to da predmetna javnost, zbog prisutnosti drugih relevantnih čimbenika poput opće poznatosti ili ugleda ranijeg žiga, uspostavi vezu među tim znakovima, u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009.
55 Stoga predmet valja vratiti na ponovno odlučivanje Općem sudu, a o troškovima odlučiti naknadno.
Slijedom navedenoga, Sud (deveto vijeće) proglašava i presuđuje:
1. Ukida se presuda Općeg suda Europske unije od 15. listopada 2014., El Corte Inglés/OHIM – English Cut (The English Cut) (T‑515/12, EU:T:2014:882) u dijelu u kojem je njome odlučeno da iz toga što između suprotstavljenih znakova ne postoji stupanj sličnosti koji je dostatan za primjenu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 16. veljače 2009. o žigu Zajednice proizlazi da ni pretpostavke za primjenu stavka 5. tog članka nisu ispunjene u tom slučaju.
2. U preostalom dijelu žalba se odbija.
3. Predmet se vraća Općem sudu Europske unije.
4. O troškovima će se odlučiti naknadno.
Potpisi