Tužba podnesena 4. studenoga 2021. – Roos i dr./Parlament

(predmet T-710/21)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: Robert Roos (Poortugaal, Nizozemska), Anne-Sophie Pelletier (Ixelles, Belgija), Francesca Donato (Palermo, Italija), Virginie Joron (Durningen, Francuska) i IC (zastupnici : P. de Bandt, M. Gherghinaru, i L. Panepinto, odvjetnici)

Tuženik: Europski parlament

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

naloži poništenje Odluke Ureda Europskog parlamenta od 27. listopada 2021. o izvanrednim pravilima o zdravlju i sigurnosti kojima se uređuje pristup zgradama Europskog parlamenta na njegova tri mjesta rada;

naloži tuženiku plaćanje svih troškova, uključujući one koji se odnose na zahtjev za suspenziju primjene pobijane odluke.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog koji se temelji na tomu da pobijana odluka nema valjanu zakonsku osnovu da bi proizvodila učinke prema članovima Europskog parlamenta. Tužitelji osporavaju da članak 25. Poslovnika Parlamenta predstavlja valjani zakonit temelj za donošenje pobijane odluke i stoga za izricanje osporavane mjere prema njima. Osim toga, tvrde da odluka Ureda, poput pobijane odluke, ne može biti temelj za mjere koje podrazumijevaju obradu osobito osjetljivih podataka, s obzirom na to da, u skladu s člankom 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, osnovni elementi takve obrade podataka moraju biti predviđeni „zakonom“, a to odluka Ureda Parlamenta nije.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela slobode i neovisnosti članova Parlamenta i imuniteta koji su im zajamčeni Ugovorima. Tužitelji smatraju da je pobijana odluka protivna članku 2. Statuta članova Europskog parlamenta (u kojem je utvrđeno načelo prema kojem su članovi slobodni i neovisni) i članku 7. Protokola br. 7. o povlasticama i imunitetima Europske unije (u kojem je među ostalim predviđeno da slobodno kretanje članova Europskog parlamenta prilikom putovanja do mjesta ili iz mjesta sastajanja Europskog parlamenta ne podliježe nikakvim administrativnim ili drugim ograničenjima). Naime, pobijana odluka ima za posljedicu to da tužitelji moraju pokazati valjanu EU digitalnu COVID potvrdu svaki puta kada žele ući u Parlament. Ako ne mogu ili ne žele pokazati takvu potvrdu, tužiteljima će biti odbijen pristup zgradama Parlamenta.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi općih načela koja se odnose na obradu osobnih podataka. Ovaj tužbeni razlog podijeljen je na dva dijela.

Prvi dio, koji se temelji na povredi načela ograničavanja svrhe obrade osobnih podataka i načela zakonitosti. Naime, kako bi se osobni podaci koji se nalaze u EU digitalnim COVID potvrdama tužitelja mogli koristiti kako bi im se pristup zgradama Parlamenta, zakonito se zahtijeva da su prikupljeni u tu svrhu. U nedostatku pravnog temelja koji bi izričito dopuštao obradu zdravstvenih podataka o cijepljenju, testovima ili ozdravljenju kako bi se uvjetovao pristup mjestu rada i parlamentarnim skupštinama, na Uredu Parlamenta ni u kojem slučaju nije da dopusti takvu obradu podataka, a fortiori na temelju odredbe koja nije zakon u formalnom smislu riječi.

Drugi dio, koji se temelji na povredi načelâ lojalnosti, transparentnosti i smanjenja količine podataka s obzirom na to da tužitelji, u trenutku prikupljanja njihovih osobnih podataka, nisu bili obaviješteni o tome da će se ti podaci upotrijebiti kako bi im se dopustio ili uskratio pristup mjestu rada gdje obavljaju svoj mandat članova Parlamenta.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na činjenici da se pobijanom odlukom neopravdano povrjeđuje pravo na privatnost i na osobne podatke, pravo na fizički integritet, pravo na slobodu i sigurnost, kao i pravo na jednakost i nediskriminaciju. Ovaj tužbeni razlog podijeljen je na dva dijela.

Prvi dio, koji se temelji na povredi prava na fizički integritet tužitelja, njihova prava na slobodu i zdravlje, na jednakost i nediskriminaciju, te njihova prava na poštovanje privatnosti i njihovih osobnih podataka.

Drugi dio, koji se temelji na tome da povreda koja se nanosi pobijanom odlukom pravima i načelima iz prvog dijela ovog tužbenog razloga nije u skladu s načelom proporcionalnosti predviđenim člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, zato što osporavana mjera nije nužna, prikladna i proporcionalna za ostvarivanje postavljenih ciljeva.

____________