Language of document :

Presuda Suda (drugo vijeće) od 14. srpnja 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour d'appel de Paris - Francuska) – Granarolo SpA protiv Ambrosi Emmi France SA

(predmet C-196/15)1

(Zahtjev za prethodnu odluku – Pravosudna suradnja u građanskim i trgovačkim stvarima – Uredba (EZ) br. 44/2001 – Članak 5. točke 1. i 3. – Nadležni sud – Pojmovi ,stvar koja se odnosi na ugovor’ i ,stvar koja se odnosi na štetne radnje, delikte ili kvazi-delikte’ – Iznenadni prekid dugotrajnog poslovnog odnosa – Tužba za naknadu štete – Pojmovi „kupoprodaja robe“ i „pružanje usluga“)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour d'appel de Paris

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Granarolo SpA

Tuženik: Ambrosi Emmi France SA

Izreka

Članak 5. točku 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da tužba za naknadu štete koja se temelji na iznenadnom prekidu dugotrajnog poslovnog odnosa, kao što je ona o kojoj je riječ u glavnom postupku, ne ulazi u područje stvari koje se odnose na delikte ili kvazi-delikte u smislu te uredbe ako je među strankama postojao prešutni ugovorni odnos, a što treba provjeriti sud koji je uputio zahtjev. Dokazivanje kojim se želi utvrditi postojanje takvog prešutnog ugovornog odnosa mora se temeljiti na skupu usklađenih dokaza, među kojima se osobito mogu nalaziti postojanje dugotrajnog poslovnog odnosa, dobra vjera među strankama, redovitost transakcija i njihov vremenski razvoj koji se odražava u vrijednosti i količini, eventualni dogovori o fakturiranim cijenama i/ili odobreni popusti, kao i razmijenjena korespondencija.

Članak 5. točku 1. podtočku (b) Uredbe br. 44/2001 treba tumačiti na način da dugotrajne poslovne odnose, kao što su oni o kojima je riječ u glavnom postupku, treba kvalificirati kao „ugovor o kupoprodaji robe“ ako je karakteristična obveza predmetnog ugovora isporuka stvari ili pak kao „ugovor o pružanju usluga“ ako je ta obveza pružanje usluga, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi.

____________

1 SL C 213, 29. 6. 2015.