Predmet C-270/16

Carlos Enrique Ruiz Conejero

protiv

Ferroser Servicios Auxiliares SA i Ministerio Fiscal

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Juzgado de lo Social nº 1 de Cuenca)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna politika – Direktiva 2000/78/EZ – Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja – Članak 2. stavak 2. točka (b) podtočka i. – Zabrana diskriminacije na temelju invaliditeta – Nacionalno zakonodavstvo koje pod određenim pretpostavkama dopušta otkaz radniku zbog ponavljajućih odsutnosti s rada, pa bile one i opravdane – Odsutnosti radnika zbog bolesti uzrokovane njegovim invaliditetom – Različito postupanje na temelju invaliditeta – Neizravna diskriminacija – Opravdanje – Borba protiv odsutnosti s rada – Primjerenost – Proporcionalnost”

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 18. siječnja 2018.

1.        Socijalna politika – Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja – Direktiva 2000/78 – Zabrana diskriminacije na temelju invaliditeta – Pojam invaliditeta – Gojaznost radnika koji dugotrajno ne može uopće raditi odnosno može samo u ograničenoj mjeri – Uključenost

(Direktiva Vijeća 2000/78)

2.        Socijalna politika – Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja – Direktiva 2000/78 – Zabrana diskriminacije na temelju invaliditeta – Nacionalni propis koji pod određenim uvjetima dopušta otkazivanje radniku zbog ponavljajućih odsutnosti s rada, pa bile one i opravdane – Odsutnosti radnika kao posljedica bolesti uzrokovanih njegovim invaliditetom – Nedopuštenost – Iznimka – Nastojanje ostvarivanja cilja borbe protiv odsutnosti s rada – Poštovanje načela proporcionalnosti – Ocjena nacionalnog suda

(Direktiva Vijeća 2000/78, čl. 2. st. 2. t. (b) podt. i.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 28.-30.)

2.      Članak 2. stavak 2. točku (b) podtočku i. Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja treba tumačiti na način da mu je protivan nacionalni propis koji propisuje da poslodavac može otkazati radniku zbog njegovih ponavljajućih odsutnosti s rada, pa bile one i opravdane, u situaciji u kojoj su te odsutnosti posljedica bolesti uzrokovanih invaliditetom tog radnika, osim ako taj propis, slijedeći legitiman cilj borbe protiv odsutnosti s rada, ne prekoračuje ono što je nužno za ostvarenje tog cilja, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da ocijeni.

U tom pogledu valja navesti da je radnik s invaliditetom u načelu izloženiji opasnosti da se na njega primijeni članak 52. točka (d) Zakona o radu nego što je to radnik bez invaliditeta. Naime, u usporedbi s radnikom bez invaliditeta, radnik s invaliditetom izložen je dodatnoj opasnosti od odsutnosti zbog bolesti u vezi sa svojim invaliditetom. On je na taj način izložen većoj opasnosti od prikupljanja dana odsutnosti zbog bolesti i stoga od dosezanja granica propisanih u članku 52. točki (d) Zakona o radu. Dakle, iz toga proizlazi da pravilo sadržano u toj odredbi može staviti u nepovoljniji položaj radnike s invaliditetom i na taj način dovesti do neizravnog različitog postupanja na temelju invaliditeta u smislu članka 2. stavka 2. točke (b) Direktive 2000/78 (vidjeti u tom smislu presudu od 11. travnja 2013., HK Danmark, C-335/11 i C-337/11, EU:C:2013:222, t. 76.).

U ovom slučaju valja smatrati da se borba protiv odsutnosti s rada može priznati kao legitiman cilj u smislu članka 2. stavka 2. točke (b) podtočke i. Direktive 2000/78 jer se radi o mjeri politike zapošljavanja (vidjeti u tom smislu presudu od 11. travnja 2013., HK Danmark, C-335/11 i C-337/11, EU:C:2013:222, t. 82.).

Međutim, treba provjeriti jesu li provedbena sredstva koja nacionalni propis predviđa za ostvarenje tog cilja prikladna i nužna za njegovo postizanje.

(t. 39., 44., 45. i 57. te izreka)