Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. srpnja 2023. uputio Sąd Najwyższy (Poljska) – S. sp. z o.o./V. sp. z o.o.
(predmet C-486/23, S.)
Jezik postupka: poljski
Sud koji je uputio zahtjev
Sąd Najwyższy
Stranke glavnog postupka
Žalitelj: S. sp. z o.o.
Druga stranka u žalbenom postupku: V. sp. z o.o.
Prethodna pitanja
Treba li članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a, s obzirom na tumačenje koje je Sud Europske unije utvrdio u predmetu C-487/19 W. Ż., tumačiti na način da se imenovanjem suca Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud, Poljska) na privremenu dužnost u drugo vijeće Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) bez njegova pristanka povređuje načelo nesmjenjivosti i neovisnosti sudaca, slično kao i premještanjem suca redovnog suda između dvaju odjela istoga suda, kada:
– je sucu Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) određeno da odlučuje u predmetima čiji se predmet ne preklapa s materijalnom nadležnošću vijeća u koje je imenovan;
– protiv odluke o tom imenovanju sudac nema mogućnost podnošenja pravnog lijeka koja ispunjava zahtjeve iz točke 118. presude u predmetu C-487/19 W. Ż.;
– odluku Pierwszeg Prezesa Sądu Najwyższego (prvi predsjednik Vrhovnog suda, Poljska) o imenovanju na dužnost u drugo vijeće i odluku predsjednika koji usmjerava rad Izbe Cywilne Sąda Najwyższyjeg (građansko vijeće Vrhovnog suda, Poljska) o dodjeli konkretnog predmeta donijele su osobe koje su na dužnost sudaca Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) imenovane u istim okolnostima kao i u predmetu C-487/19 W. Ż., a, s obzirom na dosadašnju sudsku praksu, sudski postupci u kojima sudjeluju takve osobe ništavi su jer povređuju pravo stranke na pošteno suđenje utvrđeno člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda;
– u nacionalnom pravu ne postoji osnova za imenovanje suca bez njegova pristanka na određeno vrijeme na dužnost u vijeće Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) koje nije ono u kojem obavlja dužnost, uz istodobnu obvezu da odlučuje u matičnom vijeću;
– imenovanje suca bez njegova pristanka na određeno vrijeme na dužnost u vijeće Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) koje nije ono u kojem obavlja dužnost dovodi do povrede članka 6. točke (b) Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena1 ?
Neovisno o odgovoru na prvo pitanje, treba li članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a tumačiti na način da „zakonom ustanovljeni sud” nije sud ustanovljen na način da su odluku prvog predsjednika Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) o imenovanju na dužnost u drugo vijeće Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) i odluku predsjednika koji usmjerava rad građanskog vijeća Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) o dodjeli konkretnih predmeta donijele osobe koje su na dužnost sudaca Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) imenovane u istim okolnostima kao i u predmetu C-487/19 W. Ż., a, s obzirom na dosadašnju sudsku praksu, sudski postupci u kojima sudjeluju takve osobe ništavi su jer povređuju pravo stranke na pošteno suđenje utvrđeno člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?
U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje ili odgovora na drugo pitanje prema kojem tako uspostavljeni sud nije „zakonom ustanovljeni” sud, treba li članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a i načelo nadređenosti prava Unije tumačiti na način da suci koji su imenovani u sastav suda uspostavljenog na način opisan u prvom i drugom pitanju mogu odbiti obavljanje aktivnosti u predmetu koji im je dodijeljen, uključujući donošenje odluka, te smatrati odluku o imenovanju na dužnost u drugo vijeće Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) i odluku o dodjeli konkretnih predmeta nepostojećima ili pak trebaju donijeti odluku, a strankama prepustiti da odluče o eventualnom osporavanju te odluke zbog povrede strankina prava da njezin predmet razmotri sud koji ispunjava zahtjeve iz članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a i članka 47. Povelje?
____________
1 SL 2003., L 299., str. 9. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 31.)