PRESUDA OPĆEG SUDA (deveto prošireno vijeće)
19. lipnja 2019. (*)
„Žig Europske unije – Postupak za proglašavanje žiga ništavim – Figurativni žig Europske unije koji prikazuje tri usporedne trake – Apsolutni razlog za ništavost – Nepostojanje razlikovnog karaktera stečenog uporabom – Članak 7. stavak 3. i članak 52. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji su postali članak 7. stavak 3. i članak 59. stavak 2. Uredbe (EU) 2017/1001) – Oblik uporabe koji se ne može uzeti u obzir – Oblik koji se značajnim izmjenama razlikuje od oblika u kojem je žig registriran – Obrnuti raspored boja”
U predmetu T‑307/17,
adidas AG, sa sjedištem u Herzogenaurachu (Njemačka), koji zastupaju I. Fowler i I. Junkar, solicitors,
tužitelj,
koji podupire
Marques, sa sjedištem u Leicesteru (Ujedinjena Kraljevina), koji zastupa M. Treis, odvjetnik,
intervenijent,
protiv
Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupaju M. Rajh i H. O’Neill, u svojstvu agenata,
tuženika,
druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest
Shoe Branding Europe BVBA, sa sjedištem u Oudenaardeu (Belgija), koji zastupa J. Løje, odvjetnik,
povodom tužbe protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 7. ožujka 2017. (predmet R 1515/2016‑2) koja se odnosi na postupak za proglašavanje žiga ništavim između društava Shoe Branding Europe i adidas,
OPĆI SUD (deveto prošireno vijeće),
u sastavu: S. Gervasoni, predsjednik, L. Madise, R. da Silva Passos, K. Kowalik‑Bańczyk (izvjestiteljica) i C. Mac Eochaidh, suci,
tajnik: E. Hendrix, administrator,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 18. svibnja 2017.,
uzimajući u obzir EUIPO‑ov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 10. kolovoza 2017.,
uzimajući u obzir intervenijentov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 12. srpnja 2017.,
uzimajući u obzir rješenje od 5. prosinca 2017. kojim se Marquesu dopušta intervencija u ovom predmetu u potporu tužiteljevu zahtjevu,
uzimajući u obzir Marquesov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 22. siječnja 2018.,
uzimajući u obzir tužiteljeva očitovanja podnesena tajništvu Općeg suda 19. veljače 2018.,
uzimajući u obzir očitovanja EUIPO‑a podnesena tajništvu Općeg suda 28. veljače 2018.,
uzimajući u obzir očitovanja intervenijenta podnesena tajništvu Općeg suda 28. veljače 2018.,
nakon rasprave održane 24. siječnja 2019.,
donosi sljedeću
Presudu
I. Okolnosti spora
1 Tužitelj, društvo adidas AG, podnio je 18. prosinca 2013. Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) prijavu za registraciju žiga Europske unije na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), kako je izmijenjena (zamijenjena Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.)).
2 Žig za koji je zatražena registracija prikazan je u nastavku:
3 U prijavi za registraciju žig je označen kao figurativni žig i opisan na sljedeći način:
„Žig se sastoji od triju jednako udaljenih usporednih traka jednake širine, položenih na proizvod u bilo kojem smjeru.”
4 Proizvodi za koje je zatražena registracija spadaju u razred 25. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, a odgovaraju sljedećem opisu: „Odjeća; obuća; pokrivala za glavu”.
5 Žig je registriran 21. svibnja 2014. pod brojem 12442166.
6 Intervenijent, društvo Shoe Branding Europe BVBA, podnio je 16. prosinca 2014. zahtjev za proglašavanje osporavanog žiga ništavim na temelju članka 52. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 59. stavak 1. točka (a) Uredbe 2017/1001), u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe 2017/1001).
7 Odjel za poništaje prihvatio je 30. lipnja 2016. zahtjev za proglašavanje žiga ništavim koji je podnio intervenijent, s obrazloženjem da predmetni žig u pitanju nema razlikovni karakter, ni svojstven ni stečen uporabom.
8 Tužitelj je 18. kolovoza 2016., na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009 (koji su postali članci 66. do 71. Uredbe 2017/1001), podnio žalbu EUIPO‑u protiv odluke Odjela za poništaje. U toj tužbi nije osporio nepostojanje razlikovnog karaktera predmetnog žiga, nego je, nasuprot tomu, tvrdio da je taj žig uporabom stekao razlikovni karakter u smislu članka 7. stavka 3. i članka 52. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 (koji su postali članak 7. stavak 3. i članak 59. stavak 2. Uredbe 2017/1001).
9 Odlukom od 7. ožujka 2017. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) drugo žalbeno vijeće EUIPO‑a odbilo je žalbu.
10 Kao prvo, žalbeno je vijeće navelo da je žig o kojemu je riječ valjano registriran kao figurativni žig (točka 20. pobijane odluke). Nadalje, potvrdilo je ocjenu Odjela za poništaje prema kojem taj žig nema svojstveni razlikovni karakter (točka 22. pobijane odluke). Naposljetku, ispitalo je dokaze koje je podnio tužitelj i utvrdilo kako nije dokazao da je navedeni žig uporabom stekao razlikovni karakter u cijeloj Europskoj uniji (točka 69. pobijane odluke). Slijedom toga, žalbeno vijeće ocijenilo je da je predmetni žig registriran protivno članku 7. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009 i da ga stoga treba proglasiti ništavim (točka 72. pobijane odluke).
II. Zahtjevi stranaka
11 Tužitelj, kojeg podupire udruženje Marques (u daljnjem tekstu: udruženje intervenijent), od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– naloži EUIPO‑u i intervenijentu snošenje troškova.
12 EUIPO od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužiteljici snošenje troškova;
– udruženju intervenijentu naloži snošenje vlastitih troškova.
13 Intervenijent od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
III. Pravo
14 U prilog svojoj tužbi tužitelj, kojeg podupire udruženje intervenijent, ističe jedan žalbeni razlog koji se temelji na povredi članka 52. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 u vezi s člankom 7. stavkom 3. te uredbe, kao i s načelima zaštite legitimnih očekivanja i proporcionalnosti.
15 Taj se žalbeni razlog može analizirati kao da se sastoji od dva dijela, s obzirom na to da tužitelj u biti tvrdi, kao prvo, da je žalbeno vijeće pogrešno odbilo brojne dokaze s obrazloženjem da se oni odnose na znakove koji nisu predmetni žig i, kao drugo, da je žalbeno vijeće počinilo pogrešku u ocjeni smatrajući kako nije dokazano da je predmetni žig slijedom njegove uporabe stekao razlikovni karakter na području Unije.
A. Uvodna razmatranja
16 S jedne strane, sukladno članku 7. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009, neće se registrirati žigovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter. Nadalje, na temelju članka 7. stavka 2. te uredbe (koji je postao članak 7. stavak 2. Uredbe 2017/1001), taj apsolutni razlog za odbijanje primjenjuje se čak i ako postoji samo u jednom dijelu Unije. Međutim, u skladu s člankom 7. stavkom 3. Uredbe br. 207/2009, navedeni razlog ne protivi se registraciji žiga ako je žig slijedom njegove uporabe stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode za koje je zatražena registracija.
17 S druge strane, na temelju članka 52. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009, žig Europske unije proglašava se ništavim na zahtjev podnesen EUIPO‑u ili na protutužbu podnesenu u postupku zbog povrede kad je on registriran protivno odredbama članka 7. te uredbe. Međutim, u skladu s člankom 52. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009, kad je žig Europske unije registriran protivno odredbama članka 7. stavka 1. točaka (b), (c) ili (d) navedene uredbe, on ipak ne može biti proglašen ništavim ako je zbog svoje uporabe nakon registracije stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran.
18 Iz članka 7. stavka 3. i članka 52. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 proizlazi da, u okviru postupka za proglašavanje žiga ništavim, nepostojanje svojstvenog razlikovnog karaktera žiga ne povlači za sobom ništavost tog žiga ako je taj žig stekao razlikovni karakter slijedom njegove uporabe, ili prije njegove registracije ili između njegove registracije i datuma podnošenja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim (vidjeti u tom smislu presudu od 14. prosinca 2017., bet365 Group/EUIPO – Hansen (BET 365), T‑304/16, EU:T:2017:912, t. 23. i navedenu sudsku praksu).
19 Valja također podsjetiti da razlikovni karakter nekog žiga, svojstven ili stečen uporabom, znači da taj žig omogućava identifikaciju proizvoda za koji je registracija zatražena kao proizvoda koji potječe od određenog poduzetnika i time razlikovanje tog proizvoda od onih drugih poduzetnika (vidjeti, u tom smislu i po analogiji, presude od 4. svibnja 1999., Windsurfing Chiemsee, C‑108/97 i C‑109/97, EU:C:1999:230, t. 46., i od 18. lipnja 2002., Philips, C‑299/99, EU:C:2002:377, t. 35.).
20 Taj razlikovni karakter, svojstven ili stečen uporabom, valja ocjenjivati, s jedne strane, s obzirom na proizvode ili usluge za koje je registracija zatražena i, s druge strane, s obzirom na percepciju relevantne javnosti (vidjeti, po analogiji, presude od 18. lipnja 2002., Philips, C‑299/99, EU:C:2002:377, t. 59. i 63., i od 12. veljače 2004., Koninklijke KPN Nederland, C‑363/99, EU:C:2004:86, t. 34. i 75.).
21 U ovom slučaju, relevantnu javnost za proizvode za koje je predmetni žig bio registriran, to jest odjeću, obuću i pokrivala za glavu, čine svi potencijalni potrošači tih proizvoda u Uniji, odnosno i šira javnost i specijalizirana javnost.
22 S obzirom na ta razmatranja, valja ispitati oba dijela jedinog tužbenog razloga, navedena u točki 15. ove presude.
B. Prvi dio, koji se temelji na neopravdanom odbijanju pojedinih dokaza
23 U okviru prvog tužbenog razloga tužitelj, kojeg podupire udruženje intervenijent, prigovara žalbenom vijeću da je odbilo brojne dokaze s obrazloženjem da se oni odnose na znakove koji nisu predmetni žig. Taj se razlog temelji, kao prvo, na pogrešnom tumačenju predmetnog žiga i, kao drugo, na pogrešnoj primjeni „zakona dopuštenih varijanti”. Ta dva prigovora valja ispitati jedan za drugim.
1. Prvi prigovor, koji se temelji na pogrešnom tumačenju predmetnog žiga
24 U okviru prvog prigovora tužitelj, kojeg podupire udruženje intervenijent, tvrdi da je, smatrajući da je predmetni žig zatražen samo u određenim dimenzijama i, posebice, u određenom odnosu između visine i širine, žalbeno vijeće pogrešno protumačilo taj žig. Naime, navedeni žig predstavlja „reljefni uzorak” koji se može prikazivati u različitim dimenzijama i proporcijama ovisno o proizvodima na koje se primjenjuje. Točnije, tri jednako udaljene usporedne trake koje čine predmetni žig mogu se produljiti ili skratiti na različite načine, uključujući ukoso. Tužitelj dodaje, oslanjajući se na EUIPO‑ove Smjernice za ispitivanje i legitimna očekivanja koja iz njih proizlaze, da se može pozvati na činjenicu da predmetni žig predstavlja žig uzorka, iako je taj žig registriran kao figurativni žig.
25 EUIPO i intervenijent osporavaju argumente tužitelja i udruženja intervenijenta.
26 Kako bi se odgovorilo na argumentaciju tužitelja i udruženja intervenijenta, kao prvo, valja podsjetiti da se, na temelju članka 4. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 4. Uredbe 2017/1001), žig Europske unije može sastojati od bilo kojeg znaka koji se može grafički prikazati, pod uvjetom da je takav znak prikladan za razlikovanje proizvoda ili usluga jednog poduzetnika od proizvoda ili usluga drugih poduzetnika.
27 Kao drugo, važno je napomenuti da se registracija može izvršiti samo na temelju i u granicama zahtjeva za registraciju koji je podnositelj zahtjeva podnio EUIPO‑u. Iz toga slijedi da EUIPO ne može uzeti u obzir obilježja žiga za koji je podnesena prijava, koja nisu navedena u prijavi za registraciju ili u dokumentima koji su joj priloženi (vidjeti presudu od 25. studenoga 2015., Jaguar Land Rover/OHIM (Oblik automobila), T‑629/14, neobjavljena, EU:T:2015:878, t. 34. i navedenu sudsku praksu).
28 S tim u svezi, obilježja žiga treba ocjenjivati s obzirom na nekoliko elemenata.
29 Najprije, u skladu s pravilom 1. stavkom 1. točkom (d) i pravilom 3. stavcima 2. i 5. Uredbe Komisije (EZ) br. 2868/95 od 13. prosinca 1995. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice (SL 1995., L 303, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 84.) (koji su postali članak 2. stavak 1. točka (d) i članak 3. stavci 6. do 8. i stavak 3. točke (b) i (f) Provedbene uredbe Komisije (EU) 2018/626 od 5. ožujka 2018. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu određenih odredbi Uredbe 2017/1001 i stavljanju izvan snage Provedbene uredbe (EU) 2017/1431 (SL 2018., L 104, str. 37.)), kada se traži zaštita posebnih grafičkih elemenata ili boje, prijava žiga Europske unije mora sadržavati grafički prikaz žiga, prema potrebi u boji.
30 Zahtjev grafičkog prikaza služi, među ostalim, definiranju samog žiga kako bi se utvrdio točan predmet zaštite koju registrirani žig pruža svojem nositelju (vidjeti, po analogiji, presude od 12. prosinca 2002., Sieckmann, C‑273/00, EU:C:2002:748, t. 48., i od 24. lipnja 2004., Heidelberger Bauchemie, C‑49/02, EU:C:2004:384, t. 27.). Slijedom toga, na podnositelju prijave žiga je da podnese grafički prikaz žiga koji precizno odgovara predmetu zaštite koju želi ostvariti. Nakon što je žig registriran, njegov nositelj ne može tražiti širu zaštitu od one koju pruža taj grafički prikaz (vidjeti, u tom smislu, presudu od 30. studenoga 2017., Red Bull/EUIPO – Optimum Mark (Kombinacija plave i srebrne boje), T‑101/15 i T‑102/15, u žalbenom postupku, EU:T:2017:852, t. 71.).
31 Nadalje, pravilo 3. stavak 3. Uredbe br. 2868/95 predviđa da prijava za registraciju „može sadržavati opis [žiga]”. Stoga, u slučaju da je opis sadržan u prijavi za registraciju, valja ga ispitati zajedno s grafičkim prikazom (vidjeti, u tom smislu, presudu od 30. studenoga 2017., Kombinacija plave i srebrne boje, T‑101/15 i T‑102/15, u žalbenom postupku, EU:T:2017:852, t. 79.).
32 Naposljetku, EUIPO također mora ispitati razlikovni karakter žiga za koji je podnesena prijava za registraciju, s obzirom na kategoriju žiga koju je podnositelj prijave odabrao u svojoj prijavi za registraciju (vidjeti, u tom smislu, rješenje od 21. siječnja 2016., Enercon/OHIM, C‑170/15 P, neobjavljeno, EU:C:2016:53, t. 29., 30. i 32.).
33 Kao treće, valja istaknuti da, suprotno Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2017/1431 od 18. svibnja 2017. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu određenih odredbi Uredbe br. 207/2009 (SL 2017., L 205, str. 39.) (koja je zamijenjena Provedbenom uredbom 2018/626), ni Uredba br. 207/2009 ni Uredba br. 2868/95, koje su se primjenjivale na dan podnošenja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim, ne navode „žig uzorka” ni „figurativne žigove” kao posebne kategorije žigova.
34 Međutim, čak i prije stupanja na snagu Provedbene uredbe 2017/1431, Opći je sud priznao da se znak označen kao figurativni žig može sastojati od niza elemenata koji se redovito ponavljaju (vidjeti u tom smislu presudu od 9. studenoga 2016., Birkenstock Sales/EUIPO (prikaz uzorka međusobno prepletenih valovitih linija), T‑579/14, EU:T:2016:650, t. 43., 49., 53. i 62.). Stoga se, do stupanja na snagu Provedbene uredbe 2017/1431, žig uzorka mogao registrirati kao figurativni žig jer se sastojao od slike (vidjeti u tom smislu presudu od 19. rujna 2012., Fraas/OHIM (Karirani uzorak u tamnosivoj, svijetlosivoj, bež, tamnocrvenoj i smeđoj boji), T‑326/10, neobjavljena, EU:T:2012:436, t. 56.).
35 U ovom slučaju, u skladu s prijavom za registraciju, predmetni žig registriran je kao figurativni žig te na temelju grafičkog prikaza i opisa navedenih u točkama 2. i 3. ove presude.
36 U točki 38. pobijane odluke žalbeno vijeće protumačilo je predmetni žig na sljedeći način:
„Također se sastoji od tri tanke usporedne i okomite crne trake na bijeloj podlozi, otprilike pet puta više nego široke. Ima relativno malo obilježja: omjer visina/širina (približno 5:1), bijeli prostor na istoj udaljenosti između crnih traka i usporednost traka.”
37 Valja utvrditi da to tumačenje predmetnog žiga točno odgovara grafičkom prikazu na temelju kojega je taj žig registriran. Konkretno, žalbeno je vijeće istaknulo da je omjer ukupne visine i širine predmetnog žiga približno 5 prema 1. Osim toga, žalbeno je vijeće pravilno uzelo u obzir jednaku širinu triju usporednih crnih traka i dvaju bijelih prostora koji ih odvajaju.
38 Tužitelj ipak kritizira to tumačenje predmetnog žiga navodeći, kao prvo, da se figurativni žig može registrirati bez navođenja njegovih dimenzija ili proporcija (vidjeti, u tom smislu i po analogiji, presudu od 10. srpnja 2014., Apple, C‑421/13, EU:C:2014:2070, t. 19. i 27.) i, s druge strane, da je predmetni žig žig uzorka. U tim okolnostima jedina funkcija grafičkog prikaza predmetnog žiga je pokazati dizajn koji se sastoji od triju jednako udaljenih usporednih traka, ne dovodeći pritom u pitanje duljinu traka ili način na koji su one odrezane.
39 Ta se argumentacija ne može prihvatiti.
40 Kao prvo, valja utvrditi da, iako je žalbeno vijeće u pobijanoj odluci okarakteriziralo predmetni žig uzimajući u obzir relativne proporcije različitih sastavnih elemenata tog žiga, kao što je potonji bio prikazan u prijavi za registraciju, ono međutim nije definiralo predmetni žig pozivajući se na dimenzije u kojima bi taj žig kao cjelina mogao biti prikazan na predmetnim proizvodima. Iz toga slijedi da, suprotno tužiteljevim tvrdnjama, tumačenje predmetnog žiga koje je dalo žalbeno vijeće ne dovodi u pitanje činjenicu da taj žig nije zatražen u pojedinačnim dimenzijama.
41 Kao drugo, tužitelj priznaje da je predmetni žig valjano registriran kao figurativni žig. Međutim, iz sudske prakse navedene u točki 30. ove presude proizlazi da je figurativni žig načelno registriran u proporcijama koje se pojavljuju u njegovu grafičkom prikazu. Taj zaključak ne može se dovesti u pitanje presudom od 10. srpnja 2014., Apple (C‑421/13, EU:C:2014:2070, t. 19. i 27.), na koju se pozvao tužitelj. Naime, ta se presuda ograničava na navođenje da se crtež može registrirati kao žig čak i ako ne sadržava nikakve naznake o veličini i proporcijama predmeta koji predstavlja. Međutim, ta presuda ne podrazumijeva da se žig može registrirati bez definiranja proporcija samog znaka.
42 Kao treće, tužitelj uzaludno tvrdi da taj žig nije običan figurativni žig, nego žig uzorka čije proporcije nisu određene.
43 S tim u svezi, kao prvo, ni iz grafičkog prikaza predmetnog žiga ni iz opisa tog žiga ne proizlazi da se on sastoji od niza elemenata koji se redovito ponavljaju.
44 Nadalje, tužiteljeva tvrdnja da je predmet zaštite koju pruža predmetni žig uporaba triju jednako udaljenih usporednih traka, neovisno o njihovoj duljini ili načinu na koji su odrezane, nije potkrijepljena nikakvim konkretnim dokazom. Međutim, s jedne strane, ta tvrdnja proturječna je grafičkom prikazu predmetnog žiga, koji prikazuje znak koji karakterizira omjer njegove ukupne visine i širine od približno 5 prema 1 i njegov pravokutni oblik, pri čemu su tri trake od kojih se on sastoji odrezane pod pravim kutom. S druge strane, ta tvrdnja nije potkrijepljena opisom predmetnog žiga, u kojem se samo podsjeća na to da se taj žig sastoji od „triju jednako udaljenih usporednih traka jednake širine” i pojašnjava da te trake mogu biti „položene na proizvod u bilo kojem smjeru”, bez navođenja da se duljina trake može izmijeniti ili da se trake mogu odrezati ukoso.
45 Naposljetku, iako je točno da je, prije stupanja na snagu Uredbe br. 2017/1431, u EUIPO‑ovim Smjernicama za ispitivanje bilo navedeno da su „žigovi koji prikazuju [uzorak] ,figurativni žigovi’ u skladu s praksom [EUIPO‑a]”, te smjernice nisu davale tim žigovima uzorka definiciju različitu od one koja proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 34. ove presude. Naime, u navedenim je smjernicama navedeno da se „žig [može] smatrati žigom „uzorka” kada se [sastoji] isključivo od niza elemenata koji se redovito [ponavljaju]”.
46 U tim okolnostima valja zaključiti da je predmetni žig običan figurativni žig, a ne žig uzorka. Slijedom toga, s jedne strane, žalbeno vijeće nije počinilo pogrešku u tumačenju predmetnog žiga a, s druge strane, tužitelj se ni u kojem slučaju ne može utemeljeno pozivati na načelo zaštite legitimnih očekivanja kako bi osporio to tumačenje.
47 Iz toga slijedi da prvi prigovor treba odbiti.
2. Drugi prigovor, koji se temelji na pogrešnoj primjeni „zakona dopuštenih varijanti”
48 U okviru drugog prigovora tužitelj, kojeg podupire udruženje intervenijent, smatra da je žalbeno vijeće pogrešno primijenilo „zakon dopuštenih varijanti”. Tužitelj taj zakon definira kao pravilo prema kojem se uporaba žiga u obliku koji se razlikuje po elementima koji ne mijenjaju razlikovni karakter tog žiga u obliku u kojem je registriran također smatra uporabom navedenog žiga. Tvrdi da se, suprotno onomu što je smatralo žalbeno vijeće, svi dokazi koje je podnijelo odnose na oblike uporabe predmetnog žiga za koje razlikovni karakter tog žiga nije izmijenjen. Ti oblici uporabe stoga su relevantni za ocjenu je li predmetni žig stekao razlikovni karakter.
49 Prije ispitivanja osnovanosti tog prigovora valja prethodno definirati pojam „uporaba” žiga u smislu članka 7. stavka 3. i članka 52. stavka 2. Uredbe br. 207/2009.
a) Pojam uporabe žiga u smislu članka 7. stavka 3. i članka 52. stavka 2. Uredbe br. 207/2009
50 Tužitelj, kojeg podupire udruženje intervenijent, smatra da pojam uporabe žiga u smislu članka 7. stavka 3. i članka 52. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 treba tumačiti na isti način kao i pojam stvarne uporabe žiga iz članka 15. stavka 1. te uredbe (koji je postao članak 18. stavak 1. Uredbe 2017/1001), koji uključuje, u nekim slučajevima, uporabu toga žiga u oblicima koji se razlikuju od oblika u kojem je navedeni žig registriran.
51 EUIPO i intervenijent osporavaju to tumačenje. Tvrde da je pojam „uporaba” iz članka 7. stavka 3. i članka 52. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 uži od pojma „stvarna uporaba” iz članka 15. stavka 1. te uredbe. Prema njihovu mišljenju, kako bi se utvrdilo da je žig uporabom stekao razlikovni karakter, nositelj žiga može se samo pozvati na uporabu žiga kako je registriran. Mogle bi se prihvatiti samo beznačajne izmjene.
52 Valja utvrditi treba li, glede oblika uporabe žiga koji se mogu uzeti u obzir, pojam „uporaba” žiga u smislu članka 7. stavka 3. i članka 52. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 tumačiti na isti način kao i pojam „stvarna uporaba” iz članka 15. stavka 1. te uredbe.
53 U tom pogledu korisno je podsjetiti da članak 15. stavak 1. drugi podstavak točka (a) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 18. stavak 1. drugi podstavak točka (a) Uredbe 2017/1001) predviđa da „uporaba [tog] žiga u obliku koji se razlikuje u elementima koji ne mijenjaju razlikovni karakter [navedenog] žiga u obliku u kojem je registriran” također predstavlja stvarnu uporabu registriranog žiga. Iz te odredbe proizlazi da treba smatrati da se registrirani žig stvarno rabi ako je podnesen dokaz o uporabi toga žiga u obliku blago različitom od onog za koji je registriran (presuda od 13. rujna 2007., Il Ponte Finanziaria/OHIM, C‑234/06 P, EU:C:2007:514, t. 86.).
54 Valja primijetiti da članak 15. stavak 1. podstavak 2. točke (a) Uredbe br. 207/2009, time što ne zahtijeva strogu sukladnost između oblika koji se rabi u trgovini i oblika pod kojim je žig registriran, ima za cilj nositelju žiga omogućiti da na potonjem, prilikom njegova komercijalnog iskorištavanja, učini izmjene koje, bez mijenjanja njegova razlikovnog karaktera, omogućuju da ga se bolje prilagodi zahtjevima stavljanja na tržište i promicanja dotičnih proizvoda ili usluga (presude od 25. listopada 2012., Rintisch, C‑553/11, EU:C:2012:671, t. 21., i od 18. srpnja 2013., Specsavers International Healthcare i dr., C‑252/12, EU:C:2013:497, t. 29.).
55 Međutim, za razliku od članka 15. stavka 1. drugog podstavka točke (a) Uredbe br. 207/2009, članak 7. stavak 3. i članak 52. stavak 2. te uredbe ne predviđaju izričito uporabu žiga u oblicima koji se razlikuju od oblika u kojem je za taj žig podnesena prijava za registraciju i u kojem je, ako je to slučaj, registriran.
56 Ta razlika u tekstu objašnjava se činjenicom da odredbe navedene u točki 55. ove presude proizlaze iz drukčije logike. Naime, članak 15. stavak 1. drugi podstavak točka (a) Uredbe br. 207/2009 primjenjuje se samo na već registrirani žig čiji razlikovni karakter nije sporan. Tim se člankom omogućuje i održavanje zaštite žiga dokazom njegove uporabe, prema potrebi u određenim oblicima koji se razlikuju od oblika u kojem je registriran. Međutim, članak 7. stavak 3. i članak 52. stavak 2. te uredbe temelje se na ideji da je, na temelju uporabe znaka koji nema svojstveni razlikovni karakter i pogrešno registriranog žiga, usprkos nedostatku razlikovnog karaktera moguće, u nekim slučajevima, da taj znak ili žig budu ili ostanu registrirani. Drugim riječima, članak 15. stavak 1. drugi podstavak točka (a) Uredbe br. 207/2009 ima za polazište registraciju žiga i uključuje naknadno ispitivanje njegove uporabe, dok članak 7. stavak 3. i članak 52. stavak 2. te uredbe imaju za polazište uporabu znaka radi, kada je to slučaj, dobivanja ili održavanja njegove registracije.
57 Činjenica je ipak da potreba, navedena u točki 54. ove presude, izvršavanja određenih izmjena žiga u svrhu komercijalnog iskorištavanja vrijedi i tijekom razdoblja u kojem taj žig stječe, gdje je to slučaj, razlikovni karakter slijedom njegove uporabe u smislu članka 7. stavka 3. i članka 52. stavka 2. Uredbe br. 207/2009.
58 Stoga se kriterij uporabe ne može ocijeniti s obzirom na različite elemente, u skladu s kojima treba utvrditi mogu li na temelju toga kriterija nastati prava u odnosu na žig, odnosno mogu li se zadržati takva prava. Ako je moguće zaštitu kao žig steći određenom uporabom znaka, takav oblik uporabe mora moći osigurati zadržavanje te zaštite. Zato su, vezano uz oblik uporabe, zahtjevi glede provjere stvarne uporabe žiga slični onima koji se odnose na stjecanje razlikovnog karaktera znaka uporabom s ciljem njegove registracije (presuda od 18. travnja 2013., Colloseum Holding, C‑12/12, EU:C:2013:253, t. 33. i 34.; vidjeti također, u tom smislu i po analogiji, mišljenje nezavisne odvjetnice J. Kokott u predmetu Nestlé, C‑353/03, EU:C:2005:61, t. 24.).
59 Iz toga proizlazi da oblike uporabe žiga iz članka 15. stavka 1. Uredbe br. 207/2009, uključujući one koji se razlikuju samo „u elementima koji ne mijenjaju razlikovni karakter [tog] žiga”, ne treba uzeti u obzir samo u svrhu provjere toga je li se navedeni žig stvarno rabio u smislu navedene odredbe, nego i za utvrđenje je li taj žig stekao razlikovni karakter uporabom u smislu članka 7. stavka 3. i članka 52. stavka 2. Uredbe br. 207/2009.
60 Točno je da bi, na temelju članka 7. stavka 3. i članka 52. stavka 2. Uredbe br. 207/2009, bilo neprikladno govoriti o izmjeni razlikovnog karaktera prije nego što se utvrdi je li žig stekao takav karakter.
61 Međutim, utvrđeno je da članak 15. stavak 1. drugi podstavak točka (a) Uredbe br. 207/2009 obuhvaća situacije u kojima se oblik znaka koji se rabi u trgovini razlikuje od oblika u kojem je registriran jedino u zanemarivim elementima, tako da se ta dva oblika mogu smatrati općenito jednakovrijednima (vidjeti, u tom smislu, presude od 15. prosinca 2015., LTJ Diffusion/OHIM – Arthur i Aston (ARTHUR & ASTON), T‑83/14, EU:T:2015:974, t. 18. i navedenu sudsku praksu, i od 13. rujna 2016., hyphen/EUIPO – Skylotec (Prikaz poligona), T‑146/15, EU:T:2016:469, t. 27.).
62 U tim okolnostima, kao što pravilno tvrdi tužitelj, pojam uporabe žiga u smislu članka 7. stavka 3. i članka 52. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 valja tumačiti na način da se ne odnosi samo na uporabu žiga u obliku u kojem je za njega podnesena prijava za registraciju i, ako je to slučaj, u kojem je registriran, nego i na uporabu žiga u oblicima koji se razlikuju od tog oblika jedino u zanemarivim izmjenama i koji se stoga mogu smatrati općenito jednakovrijednima tom obliku.
63 U ovom slučaju valja istaknuti da je žalbeno vijeće, u biti, primijenilo kriterij iz točke 61. ove presude. Naime, žalbeno se vijeće pozvalo na članak 15. stavak 1. drugi podstavak točke (a) Uredbe br. 207/2009 (točka 30. pobijane odluke) i pojasnilo da ta odredba omogućuje uzimanje u obzir uporabe znaka koje se razlikuje od oblika u kojem je znak bio registriran jedino u zanemarivim elementima, tako da se ta dva znaka mogu smatrati općenito jednakovrijednima (točka 32. pobijane odluke). Također je navelo da načelno nije potrebno, u okviru članka 7. stavka 3. te uredbe, da žig u dokazima bude prikazan točno onako kako je registriran (točka 69. pobijane odluke).
b) Primjena „zakona dopuštenih varijanti”
64 Tužitelj prigovara žalbenom vijeću da je povrijedilo zakon dopuštenih varijanti” pogrešno smatrajući, kao prvo, da, u slučaju postojanja krajnje jednostavnog žiga, čak i male izmjene mogu dovesti do značajne promjene obilježja žiga kako je registriran, kao drugo, da uporaba predmetnog žiga u obliku obrnutog rasporeda boja nužno mijenja razlikovni karakter tog žiga, kao treće, da neki od dokaza prikazuju znak koji sadržava dvije trake umjesto tri i, kao četvrto, da uporaba ukošenih traka mijenja razlikovni karakter navedenog žiga.
65 EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljeve tvrdnje.
66 Uvodno valja istaknuti da tužiteljeva argumentacija ima u biti za cilj osporavanje dijela pobijane odluke u kojoj je žalbeno vijeće ispitalo je li predmetni žig bio prikazan u dokazima koje je podnio tužitelj (točke 29. do 45. pobijane odluke). Ti dokazi sastoje se uglavnom od slika iz kataloga ili drugih promidžbenih materijala, koji prikazuju proizvode s različitim znakovima.
67 Nakon ispitivanja žalbeno je vijeće ocijenilo, kao što je to ranije učinio Odjel za poništaje, da se velika većina dokumenata koje je podnio tužitelj ne odnosi na sam predmetni žig, nego na druge znakove koji se znatno razlikuju od tog žiga (vidjeti, među ostalim, točke 33., 42. i 69. pobijane odluke).
68 Konkretno, žalbeno je vijeće u točkama 39., 40. i 43. pobijane odluke prikazalo sljedeće primjere dokaza, kojima se, prema njegovu mišljenju, ne može dokazati uporaba predmetnog žiga:
69 S obzirom na te elemente valja ispitati četiri prigovora koje tužitelj navodi protiv pobijane odluke (točka 64. ove presude), a potom utvrditi je li žalbeno vijeće imalo pravo odbiti dokaze koje je podnio tužitelj.
1) Uzimanje u obzir krajnje jednostavnosti predmetnog žiga
70 Žalbeno je vijeće kvalificiralo predmetni žig kao „krajnje jednostavan” jer taj žig ima relativno malo obilježja i sastoji se od tri usporedne crne crte u pravokutnoj konfiguraciji na bijeloj podlozi (točke 37., 38. i 69. pobijane odluke). Smatralo je da, s obzirom na krajnju jednostavnost predmetnog žiga, čak i mala izmjena može dovesti do značajne izmjene obilježja žiga kako je registriran (točka 69. pobijane odluke).
71 U tom pogledu, s jedne strane, valja istaknuti da tužitelj ne osporava krajnju jednostavnost predmetnog žiga.
72 S druge strane, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, treba zaključiti da, zbog postojanja krajnje jednostavnog žiga, čak i male izmjene tog žiga mogu predstavljati značajne izmjene, tako da se njegov izmijenjeni oblik ne može smatrati općenito jednakovrijednim registriranom obliku navedenog žiga. Naime, što je žig jednostavniji, manje je vjerojatno da će imati razlikovni karakter i, štoviše, izmjena tog žiga može utjecati na neko od njegovih bitnih obilježja, a time i na način na koji relevantna javnost percipira navedeni žig (vidjeti, u tom smislu i po analogiji, presudu od 13. rujna 2016., Prikaz poligona, T‑146/15, EU:T:2016:469, t. 33. i 52. te navedenu sudsku praksu).
73 Iz toga slijedi da žalbeno vijeće nije počinilo pogrešku uzimanjem u obzir krajnje jednostavnosti predmetnog žiga.
2) Posljedice obrnutog rasporeda boja
74 Žalbeno vijeće navelo je da se, iako se predmetni žig sastoji od triju crnih traka na bijeloj podlozi, ipak može prihvatiti da je u biti jednakovrijedan „trima trakama u boji na svjetlijoj podlozi” (točka 38. pobijane odluke). S druge strane, žalbeno je vijeće smatralo da treba odbiti, među ostalim, dokaze u kojima je raspored boja bio obrnut, odnosno one koji prikazuju bijele (ili svijetle) trake na crnoj (ili tamnoj) podlozi (točke 38. i 42. pobijane odluke).
75 Tužitelj, kojeg podupire udruženje intervenijent, smatra da, suprotno onomu što je smatralo žalbeno vijeće, uporaba predmetnog žiga u obliku obrnutog rasporeda boja ne mijenja razlikovni karakter tog žiga. Naime, predmetni žig registriran je u crnoj i bijeloj boji te bez posebnog zahtjeva glede boje. Iz toga slijedi da uporaba tog žiga u različitim kombinacijama boja, uzimajući u obzir početni kontrast između triju traka i podloge, predstavlja uporabu tog žiga u smislu članka 7. stavka 3. i članka 52. stavka 2. Uredbe br. 207/2009.
76 S tim u svezi treba utvrditi da je predmetni žig figurativni žig koji ne sadržava nikakav verbalni element i ima malo obilježja (točka 36. ove presude). Jedno od obilježja je uporaba triju crnih traka na bijeloj podlozi. To obilježje dovodi do posebnog kontrasta između, s jedne strane, triju crnih traka i, s druge strane, bijele podloge i bijelih prostora koji razdvajaju te trake.
77 U tim okolnostima, osobito s obzirom na krajnju jednostavnost predmetnog žiga i važnost obilježja opisanog u točki 76. ove presude, obrnuti raspored boja, čak i ako se zadrži snažan kontrast između triju traka i podloge, ne može se smatrati zanemarivom izmjenom u odnosu na registrirani oblik predmetnog žiga.
78 Iz toga slijedi da je žalbeno vijeće osnovano zaključilo da valja odbiti dokaze koji ne prikazuju predmetni žig, nego druge znakove koji se sastoje od triju bijelih (ili svijetlih) traka na crnoj (ili tamnoj) podlozi.
79 Taj zaključak, koji se odnosi na sve slike prikazane u točki 68. ove presude, osim dviju slika koje prikazuju tri usporedne trake crne boje usko povezane s logotipom koji se sastoji od riječi „adidas”, ne može se dovesti u pitanje drugim argumentima tužitelja i udruženja intervenijenta.
80 Kao prvo, tužitelj tvrdi da je pristup žalbenog vijeća u suprotnosti s onim koje su usvojili neki nacionalni sudovi, posebno dva njemačka suda i jedan francuski sud. Ti sudovi ne izvode nikakve zaključke iz obrnutog rasporeda boja.
81 S tim u svezi, valja podsjetiti da je pravni sustav žiga Europske unije samostalan sustav sastavljen od skupa pravila koji teži ostvarenju vlastitih specifičnih ciljeva, dok je njegova primjena neovisna o bilo kojem nacionalnom sustavu (presuda od 25. listopada 2007., Develey/OHIM, C‑238/06 P, EU:C:2007:635, t. 65.). Prema tome, predmetni žig treba ocjenjivati samo na temelju relevantnih propisa Unije, a odluke koje su donijeli nacionalni sudovi ni u kojem slučaju ne mogu dovesti u pitanje zakonitost pobijane odluke (rješenje od 22. listopada 2014., Repsol YPF/OHIM, C‑466/13 P, neobjavljeno, EU:C:2014:2331, t. 90.; vidjeti također u tom smislu presudu od 12. studenoga 2008., Lego Juris/OHIM – Mega Brands (crvena Lego kocka), T‑270/06, EU:T:2008:483, t. 91.).
82 Kao drugo, tužitelj tvrdi da ga pristup koji je usvojilo žalbeno vijeće stavlja u „nemoguću situaciju” s obzirom na rješenje koje je drugo žalbeno vijeće usvojilo u svojoj odluci od 28. studenoga 2013. (adidas/Shoe Branding Europe BBVA, predmet R 1208/2012‑2, t. 78.). U toj odluci drugo žalbeno vijeće ocijenilo je da drugi tužiteljev žig, koji predstavlja bijele trake na crnoj podlozi, treba kao takav primijeniti na proizvod, odnosno u obliku crnog pravokutnika koji sadržava bijele trake. Prema tužiteljevu mišljenju, iz kombinacije navedene odluke i pobijane odluke proizlazi da se u praksi ne može pozivati ni na oblike uporabe koji se sastoje od triju crnih traka na bijeloj podlozi ni na one koji se sastoje od triju bijelih traka na crnoj podlozi.
83 S tim u svezi, valja odgovoriti da, zbog razloga pravne sigurnosti i, točnije, dobrog upravljanja, ispitivanje svih prijava za registraciju mora biti potpuno i cjelovito kako bi se izbjeglo to da žigovi ostanu nevaljano registrirani. To ispitivanje treba provoditi u svakom konkretnom slučaju. Naime, registracija znaka kao žiga ovisi o specifičnim kriterijima primjenjivima u okviru činjeničnih okolnosti predmetnog slučaja koji služe tomu da se provjeri sadržava li predmetni znak razlog za odbijanje (vidjeti, po analogiji, presudu od 10. ožujka 2011., Agencja Wydawnicza Technopol/OHIM, C‑51/10 P, EU:C:2011:139, t. 77.). Iz toga slijedi da se, u ovom predmetu, tužitelj ne može s uspjehom pozvati na posljedice koje bi za njega mogla imati zasebna odluka EUIPO‑a o znaku koji nije predmetni žig. Osim toga, valja podsjetiti da je odluka od 28. studenoga 2013., čak i ako je imala doseg i posljedice koje joj pripisuje tužitelj, poništena presudom od 21. svibnja 2015., adidas/OHIM – Shoe Branding Europe (Prikaz dviju usporednih traka na cipeli) (T‑145/14, neobjavljena, EU:T:2015:303).
84 Kao treće, tužitelj se poziva na više presuda u kojima je Opći sud presudio da se uporabom određenih žigova u različitim kombinacijama boja, uključujući raspored boja, nije izmijenio razlikovni karakter tih žigova. Međutim, vezano uz rješenja u ovom slučaju i s obzirom na sudsku praksu navedenu u točki 83. ove presude, takav se argument ne može prihvatiti u okviru ovog spora. A fortiori, kada je riječ o zasebnom pitanju, tužitelj se ne može pozvati ni na druge presude u kojima je Opći sud presudio da se obrnuti raspored boja ne protivi, u određenim situacijama, tome da se dva suprotstavljena žiga smatraju sličnima za potrebe primjene članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. (b) Uredbe 2017/1001).
85 Kao četvrto, tužitelj i udruženje intervenijent ističu da je pristup žalbenog vijeća, koji se sastoji u uzimanju u obzir stupnja jednostavnosti ili složenosti žiga i utvrđivanju nepostojanja istovjetnosti znaka koji se upotrebljava u slučaju obrnutog rasporeda boja, protivan načelu iz članka 4. Uredbe br. 207/2009, prema kojem se žig Europske unije može sastojati od bilo kojeg znaka koji se može grafički prikazati. Prema njihovu mišljenju, takav pristup imao bi za posljedicu to da su određeni znakovi, poput onih koje se sastoje od uzorka ili onih registriranih u crnoj i bijeloj boji, a zatim upotrebljavanih u različitim oblicima i u raznim bojama, automatski isključeni iz zaštite žigova Europske unije.
86 S tim u svezi treba podsjetiti da, sukladno samom članku 4. Uredbe br. 207/2009, znakovi iz te odredbe mogu biti žigovi Europske unije samo pod uvjetom da su prikladni za razlikovanje proizvoda jednog poduzeća od proizvoda drugih poduzeća. Osim toga, pristup žalbenog vijeća da provjeri, uzimajući u obzir posebna obilježja predmetnog žiga, je li potonji stekao razlikovni karakter uporabom ne predstavlja načelno zapreku registraciji određenih kategorija znakova kao žigova Europske unije. Iz toga slijedi da taj pristup nije protivan članku 4. Uredbe br. 207/2009.
87 Kao peto, tužitelj i udruženje intervenijent pozivaju se na pretjerane posljedice koje bi za nositelje žigova mogao imati pristup žalbenog vijeća. Pojašnjavaju da bi, ako bi se potvrdio takav pristup, nositeljima žigova bilo teško dokazati da su njihovi žigovi, uključujući one postavljene na odjeći, stekli razlikovni karakter uporabom, tako da bi u praksi bili prisiljeni sustavno registrirati sve žigove u obrnutim rasporedima boja i različitim kombinacijama boja.
88 Međutim, s jedne strane, valja podsjetiti da su žalbena vijeća dužna primjenjivati odredbe Uredbe br. 207/2009 i, osobito, odbiti ili poništiti registraciju žigova bez razlikovnog karaktera, i to neovisno o nepovoljnostima koje iz toga proizlaze za nositelje žigova. S druge strane, članak 7. stavak 1. podstavak (b) Uredbe br. 207/2009 odražava cilj od općeg interesa, koji se očigledno miješa s bitnom funkcijom žiga da potrošaču jamči istovjetnost podrijetla proizvoda ili usluga označenih žigom te da mu omogući da taj proizvod ili uslugu bez mogućnosti zablude razlikuje od proizvoda i usluga drugog podrijetla (presude od 16. rujna 2004., SAT.1/OHIM, C‑329/02 P, EU:C:2004:532, t. 27., i od 8. svibnja 2008., Eurohypo/OHIM, C‑304/06 P, EU:C:2008:261, t. 56.). S obzirom na cilj od općeg interesa, posljedice primjene odredaba Uredbe br. 207/2009 za nositelje žigova ne mogu se smatrati pretjeranima. Prema tome, pristup koji je usvojilo žalbeno vijeće nije u suprotnosti s načelom proporcionalnosti.
3) Slike koje prikazuju dvije crne trake na bijeloj podlozi
89 Žalbeno je vijeće istaknulo da neke od slika koje je podnio tužitelj prikazuju znakove koji u stvarnosti nisu sastavljeni od triju, nego samo od dviju usporednih crnih (ili tamnih) traka na kontrastnoj bijeloj (ili svijetloj) podlozi (točke 39., 41. i 42. pobijane odluke). To se utvrđenje posebno odnosi na prvih devet slika prikazanih u točki 68. ove presude.
90 Tužitelj osporava tu tvrdnju žalbenog vijeća. Naime, s jedne strane, žalbeno vijeće proturječi samo sebi time što taj zaključak izvodi samo za dio prikazanih slika. S druge strane, predmetne slike pokazuju znakove koji se ne sastoje od dviju crnih (ili tamnih) traka na bijeloj (ili svijetloj) podlozi, nego od triju bijelih (ili svijetlih) traka na crnoj (ili tamnoj) podlozi.
91 S tim u svezi valja primijetiti da, čak i ako, kao što to ističe tužitelj, predmetne slike stvarno prikazuju znakove koji se sastoje od triju bijelih (ili svijetlih) traka na crnoj (ili tamnoj) podlozi, treba dakle smatrati da te slike prikazuju uporabu predmetnog žiga u oblicima u kojima je raspored boja obrnut. U tim okolnostima, ti se dokumenti moraju, u svakom slučaju, odbiti zbog razloga navedenih u točkama 77. i 78. ove presude.
92 Slijedom toga, činjenica da je žalbeno vijeće pogrešno navelo da određene slike prikazuju znakove koji se sastoje od dviju crnih (ili tamnih) traka na bijeloj (ili svijetloj) podlozi nema utjecaja na zakonitost pobijane odluke.
4) Slike koje prikazuju ukošene trake
93 Glede desete slike prikazane u točki 68. ove presude, žalbeno vijeće istaknulo je da, iako ta slika prikazuje sportaša koji nosi odjevni predmet sa žigom s trima trakama, one su međutim ukošene pod kutom koji se razlikuje od onog koji karakterizira predmetni žig u obliku u kojem je registriran (točka 41. pobijane odluke). Smatralo je da u toj situaciji „dimenzije” predmetnog žiga nisu više poštovane (točka 42. pobijane odluke).
94 Tužitelj osporava mogućnost neuzimanja u obzir slika samo zato što su prikazane trake ukošene. Tvrdi da su trake postavljene na proizvode koje nose sportaši i da stoga njihov nagib i smjer ovise o kretanju tih sportaša te o načinu na koji su ti proizvodi savinuti i prikazani. Za ilustraciju svoje argumentacije u tužbi prikazuje četiri sportaša u pokretu koji nose odjeću sa žigom koji se sastoji od triju usporednih traka, koje nisu okomite nego ukošene.
95 S tim u svezi, s jedne strane, valja istaknuti da slika iz točke 93. ove presude, koju je žalbeno vijeće odbilo, prikazuje znak s obrnutim redoslijedom boja. To vrijedi i za četiri slike iz točke 94. ove presude na koje se poziva tužitelj. U tim okolnostima tih pet slika valja, u svakom slučaju, odbiti zbog razloga navedenih u točkama 77. i 78. ove presude.
96 S druge strane, tužitelj nije podnio nijednu sliku koja prikazuje žig s tri trake u kojem je poštovan raspored boja, a koji je žalbeno vijeće svejedno odbilo ili ga nije uzelo u obzir isključivo zbog toga što su trake ukošene.
97 U tim okolnostima tužitelj ne može uspješno prigovarati žalbenom vijeću da je utvrdilo kako su na određenim slikama prikazane trake ukošene.
5) Utvrđenje glede primjene „zakona dopuštenih varijanti”
98 Tužitelj ne iznosi nikakvu drugu kritiku protiv analize žalbenog vijeća raznih slika koje je podnio tužitelj, među ostalim onih iz točke 68.
99 Posebice, s jedne strane, tužitelj ne dovodi u pitanje to što je žalbeno vijeće odbilo posljednje četiri slike prikazane u točki 68. ove presude. Te slike prikazuju složene žigove koji se sastoje od logotipa sastavljenog od naziva „adidas” i figurativnog elementa koji sadržava tri trake u trokutu, djetelinu s tri lista ili okrugli oblik. Osim toga, tužitelj je na raspravi izričito priznao da te slike nisu relevantne.
100 S druge strane, tužitelj ne osporava činjenicu da se neke slike sastoje od fotografija cipela na kojima je postavljen znak koji se sastoji od triju usporednih traka svijetle boje, znatno širih i kraćih od onih od kojih je sastavljen predmetni žig u obliku u kojem je registriran, i odrezanih ukoso. To je osobito slučaj s trima slikama cipela prikazanima u točki 68. ove presude, odbijenima u točkama 41. i 42. pobijane odluke. Međutim, osim činjenice da u tom slučaju nije poštovan raspored boja, istovremena izmjena širine i duljine traka te način na koji se one režu znatno utječe na više obilježja predmetnog žiga opisanih u točki 36. ove presude.
101 Stoga se slike iz točaka 99. i 100. ove presude odnose na oblike uporabe koji se razlikuju od oblika u kojem je predmetni žig registriran. Utvrđene razlike predstavljaju značajne izmjene, tako da se oblici uporabe ne mogu smatrati općenito jednakovrijednima obliku u kojem je predmetni žig registriran.
102 Osim toga, iako se tužitelj pozvao, osobito na raspravi, na mogućnost uporabe predmetnog žiga u oblicima u kojima nije poštovan omjer od približno 5 prema 1, naveden u točkama 36. i 37. ove presude, iz obrazloženja pobijane odluke ne proizlazi da je žalbeno vijeće odbilo oblike uporabe predmetnog žiga isključivo zato što u njima nije poštovan taj omjer.
103 U tim okolnostima utvrđenje žalbenog vijeća da se znakovi koji se pojavljuju na velikoj većini podnesenih slika značajno razlikuju od oblika u kojem je predmetni žig registriran nije pogrešno. Stoga je žalbeno vijeće s pravom odbilo te slike jer se one odnose na znakove koji nisu predmetni žig. Slijedom toga, tužitelj se ne može osnovano pozvati na povredu „zakona dopuštenih varijanti”.
104 Slijedom toga, drugi prigovor, a slijedom toga i prvi dio jedinog tužbenog razloga, treba u cijelosti odbiti.
C. Drugi dio, koji se temelji na pogrešci u ocjeni glede stjecanja razlikovnog karaktera uporabom
105 U okviru drugog dijela tužbenog razloga tužitelj u biti tvrdi da je žalbeno vijeće počinilo pogrešku u ocjeni smatrajući da nije dokazalo da je predmetni žig stekao razlikovni karakter uporabom u Uniji.
106 Tužitelj ističe da je podnio brojne dokaze koje treba ocijeniti sveobuhvatno i bez obzira na boju, duljinu i nagib prikazanih traka. Ti dokazi upućuju na intenzivnu uporabu „žiga s trima jednako udaljenim usporednim trakama”, kao i na to da relevantna javnost prepoznaje taj žig i percipira ga kao da označava tužiteljeve proizvode. Taj je dokaz podnesen u odnosu na cijelo područje Unije, čak i uzimajući u obzir samo elemente koji prikazuju predmetni žig u obliku u kojem je registriran.
107 Najprije treba istaknuti da se tužitelj, kako bi dokazao da je predmetni žig stekao razlikovni karakter, ne može pozivati na sve dokaze koji prikazuju žig sastavljen od triju jednako udaljenih usporednih traka. Naime, iz odgovora na prvi dio tužbenog razloga proizlazi da su relevantni samo oni dokazi koji pokazuju predmetni žig u obliku u kojem je registriran ili, u nedostatku toga, u oblicima koji su općenito jednakovrijedni, što isključuje oblike uporabe koje karakterizira obrnuti raspored boja ili nepoštovanje drugih bitnih obilježja predmetnog žiga.
108 U tim okolnostima, kao prvo, treba utvrditi je li žalbeno vijeće pravilno ocijenilo relevantnost različitih dokaza koje mu je tužitelj podnio kako bi utvrdilo da se predmetni žig rabio i da je stekao razlikovni karakter. Kao drugo, valja ispitati, uzimajući u obzir sva obilježja podnesenih dokaza, je li žalbeno vijeće pravilno ocijenilo da taj dokaz nije bio podnesen u odnosu na relevantno zemljopisno područje, odnosno područje Unije.
1. Relevantnost podnesenih dokaza
109 U skladu s ustaljenom sudskom praksom, kako bi se ocijenilo stjecanje razlikovnog karaktera uporabom, valja uzeti u obzir, među ostalim, tržišni udio tog žiga, intenzitet, zemljopisnu rasprostranjenost i trajanje uporabe žiga, značaj poduzetnikovih ulaganja u njegovu promidžbu, udio zainteresirane javnosti koja zbog žiga proizvod identificira kao proizvod koji potječe od određenog poduzetnika kao i izjave gospodarskih i industrijskih komora ili drugih strukovnih udruga (presude od 4. svibnja 1999., Windsurfing Chiemsee, C‑108/97 i C‑109/97, EU:C:1999:230, t. 51., i od 18. lipnja 2002., Philips, C‑299/99, EU:C:2002:377, t. 60.).
110 Tržišni udio žiga, kao i udio obujma oglašavanja za tržište predmetnih proizvoda koji predstavljaju ulaganja u oglašavanje u svrhu promidžbe žiga, mogu stoga biti relevantne naznake za ocjenu je li žig uporabom stekao razlikovni karakter (presuda od 22. lipnja 2006., Storck/OHIM, C‑25/05 P, EU:C:2006:422, t. 76. i 77.).
111 Elemente navedene u točkama 109. i 110. ove presude treba ocijeniti sveobuhvatno (presude od 4. svibnja 1999., Windsurfing Chiemsee, C‑108/97 i C‑109/97, EU:C:1999:230, t. 49., i od 7. srpnja 2005., Nestlé, C‑353/03, EU:C:2005:432, t. 31.).
112 Ako na temelju tih elemenata zainteresirana javnost ili barem njezin znatan dio zahvaljujući predmetnom žigu identificira proizvod ili uslugu kao pripadajuće određenom poduzetniku, treba zaključiti da je ispunjen uvjet iz članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 (vidjeti, po analogiji, presudu od 4. svibnja 1999., Windsurfing Chiemsee, C‑108/97 i C‑109/97, EU:C:1999:230, t. 52.).
113 U ovom slučaju dokazi koje je podnio tužitelj mogu se podijeliti u nekoliko kategorija, a to su, kao prvo, slike koje su već navedene pri ispitivanju prvog dijela tužbenog razloga, kao drugo, podaci o prometu i troškovima marketinga i oglašavanja, kao treće, istraživanja tržišta i, kao četvrto, ostali dokazi.
a) Slike
114 Analiza slika koje je podnio tužitelj uvelike dovodi u pitanje relevantnost tih dokaza.
115 Naime, kao prvo, iz ispitivanja prvog dijela tužbenog razloga proizlazi da je žalbeno vijeće pravilno odbilo veliku većinu slika koje je tužitelj podnio pred EUIPO‑om jer se te slike, posebno one prikazane u pobijanoj odluci, odnose na znakove koji nisu općenito jednakovrijedni obliku u kojem je predmetni žig registriran.
116 Točno je da, kao što je navedeno u točki 106. ove presude, tužitelj tvrdi da je podnio, posebno pred Općim sudom, „brojne” dokaze predmetnog žiga „jednakih” ili „gotovo jednakih” „dimenzija” kao i oblik u kojem je taj žig registriran.
117 Međutim, iz dokumenata koji su podneseni u prilogu tužbi ne proizlazi da oni sadržavaju velik broj dokaza koji prikazuju znakove koji su općenito jednakovrijedni obliku u kojem je predmetni žig registriran. Međutim, valja podsjetiti da je, s jedne strane, tužitelj podnio pred EUIPO‑om gotovo 12 000 stranica dokaza i, s druge strane, da su mu i Odjel za poništaje i žalbeno vijeće prigovorili da nije podnio dovoljno dokaza o uporabi samog predmetnog žiga. Međutim, valja utvrditi da tužitelj pred Općim sudom među slikama podnesenima tijekom postupka pred EUIPO‑om nije identificirao one na temelju kojih je moguće utvrditi uporabu žiga za koji je podnesena prijava u obliku u kojem je registriran ili u općenito istovjetnim oblicima.
118 Kao drugo, valja istaknuti da neke od slika koje je žalbeno vijeće odbilo – kao što su prve tri slike prikazane u točki 68. ove presude – prikazuju žig s trima trakama istaknut na sportskim torbama koje nisu dio predmetnih proizvoda. Stoga, s obzirom na sudsku praksu navedenu u točki 20. ove presude, takvi dokazi, u svakom slučaju, nisu relevantni.
119 Kao treće, iako je točno da se određene slike koje je podnio tužitelj odnose na predmetni žig te se stoga njima može utvrditi određena uporaba tog žiga, te slike međutim, u nedostatku drugih dokaza, ne daju nikakvu naznaku o važnosti i trajanju te uporabe, kao ni o učinku navedene uporabe na to kako relevantna javnost percipira taj žig. Slijedom toga, na temelju navedenih slika ne može se dokazati da je ta uporaba bila dovoljna kako bi znatan dio relevantne javnosti identificirao predmetni žig kao da potječe od određenog poduzetnika.
b) Podaci o prometu i troškovima marketinga i oglašavanja
120 Tužitelj je, među ostalim, podnio pred EUIPO‑om izjavu pod prisegom u kojoj je prikazan „žig adidas” ili „žig s trima trakama”, a koji sadržava, za svih 28 država članica Unije, podatke koji se odnose na promet poduzetnika kojim upravlja tužitelj i iznos troškova marketinga i oglašavanja koje je imao taj poduzetnik. U toj izjavi pod prisegom navedeno je da gotovo svi proizvodi koje prodaje poduzetnik imaju „žig s tri trake” i da se u velikoj većini njegovih promidžbenih materijala prikazuje taj žig. Ta izjava također pruža informacije o tržišnim udjelima „žiga adidas” u pojedinim državama članicama, odnosno u Njemačkoj, Francuskoj, Poljskoj i Ujedinjenoj Kraljevini. Usto, sažima aktivnosti tužiteljeva pokroviteljstva u okviru sportskih priredbi i natjecanja.
121 Poput Odjela za poništaje, žalbeno je vijeće priznalo „impresivnost” podataka navedenih u izjavi pod prisegom (točka 46. pobijane odluke). S tim u svezi nema nikakve sumnje da je tužitelj intenzivno i trajno rabio neke od svojih žigova u Uniji i da je imao velika ulaganja u njihovu promidžbu.
122 Međutim, žalbeno je vijeće opravdano istaknulo da nije bilo moguće utvrditi poveznicu između brojčanih podataka koje je dostavio tužitelj i predmetnog žiga te između tih podataka i predmetnih proizvoda (točke 46. i 70. pobijane odluke).
123 Naime, podaci koje je dostavio tužitelj odnose se na cjelokupnu djelatnost poduzetnika, sve proizvode i sve žigove zajedno. Oni stoga uključuju, s jedne strane, prodaju i promidžbu proizvoda koji nisu relevantni, kao što su sportske torbe (vidjeti točku 118. ove presude), i, s druge strane, prodaju i promidžbu proizvoda koji imaju isključivo znakove koji nisu predmetni žig.
124 Osim toga, u većini primjera sportskog marketinga i promidžbenog materijala na koje se pozvao tužitelj pred EUIPO‑om, a koji su prikazani u tužbi ili podneseni u prilogu toj tužbi, prikazani su znakovi s trima trakama koji, među ostalim zbog obrnutog rasporeda boja, nisu općenito jednakovrijedni obliku u kojem je predmetni žig registriran.
125 U tim okolnostima, na temelju podataka o prometu i troškovima marketinga i oglašavanja ne može se utvrditi da se predmetni žig rabio i da je uporabom stekao razlikovni karakter.
c) Istraživanja tržišta
126 Tužitelj je pred EUIPO‑om podnio 23 istraživanja tržišta provedena između 1983. i 2011. u Njemačkoj, Estoniji, Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Nizozemskoj, Rumunjskoj, Finskoj, Švedskoj i Ujedinjenoj Kraljevini.
127 Žalbeno vijeće ocijenilo je u biti da, s obzirom na to da se mnoga istraživanja tržišta koje je podnio tužitelj ne odnose na predmetni žig kako je registriran, ta istraživanja nisu relevantna za potrebe dokazivanja da je predmetni žig stekao razlikovni karakter slijedom njegove uporabe na državnim područjima odnosnih država članica (točke 48. do 50. pobijane odluke).
128 S tim u svezi valja razlikovati dvije kategorije istraživanja tržišta među onima koje je tužitelj podnio pred EUIPO‑om.
129 Kao prvo, valja utvrditi da tužitelj pred Općim sudom izričito navodi i ponovno podnosi pet istraživanja tržišta provedenih između 2009. i 2011. u Njemačkoj, Estoniji, Španjolskoj, Francuskoj i Rumunjskoj. Ta istraživanja tržišta provedena su istom metodologijom i na temelju grafičkog prikaza jednakog onom prikazanom u točki 2. ove presude. Omogućila su utvrđivanje, na temelju upitnika, „stupnja razlikovnosti” predmetnog žiga, definiranog kao udio ispitanika koji taj žig percipiraju kao da potječe samo od jednog poduzetnika kada se upotrebljava u odnosu na sportsku odjeću ili sportsku opremu. Prema zaključcima tog istraživanja tržišta, taj stupanj razlikovnosti iznosi, za široku javnost, 57 % u Njemačkoj, 48,3 % u Estoniji, do 47,1 % u Španjolskoj, 52,0 % u Francuskoj i 30,6 % u Rumunjskoj. Za specijaliziranu javnost koja kupuje ili upotrebljava, ili za koju je vjerojatno da će kupiti ili upotrebljavati sportsku odjeću ili sportsku opremu, stupanj razlikovnosti je viši i iznosi 63,5 % u Njemačkoj, 52,4 % u Estoniji, 62,7 % u Španjolskoj, 62,7 % u Francuskoj i 43,2 % u Rumunjskoj.
130 Iz pet istraživanja tržišta navedenih u točki 129. ove presude stoga proizlazi, s jedne strane, da se odnose na uporabu predmetnog žiga u obliku u kojem je registriran i, s druge strane, da konkretno mjere percepciju relevantne javnosti tog žiga. Nadalje, ni žalbeno vijeće ni EUIPO ni intervenijent nisu osporili metodologiju primijenjenu za provedbu tih istraživanja tržišta. Iz toga slijedi da su navedena istraživanja tržišta načelno relevantna za utvrđivanje da je sporni žig stekao razlikovni karakter uporabom.
131 Međutim, valja istaknuti da su tijekom pet istraživanja tržišta navedenih u točki 129. ove presude sudionici bili prethodno upitani o tome jesu li se već susreli s tim žigom u odnosu na sportsku odjeću ili sportsku opremu. S obzirom na tužiteljevo inzistiranje na uporabi predmetnog žiga tijekom sportskih aktivnosti i natjecanja, ne može se isključiti da je formulacija tog prethodno postavljenog pitanja olakšala ispitanicima povezivanje tog žiga s određenim poduzetnikom. U tim okolnostima relevantnost ispitivanja tržišta navedenih u točki 129. ove presude s obzirom na predmetne proizvode mora biti relativizirana.
132 Kao drugo, valja primijetiti da se tužitelj u svojim podnescima samo poziva na 18 drugih istraživanja tržišta koje je podnio pred EUIPO‑om i navodi da je žalbeno vijeće odbilo ta istraživanja tržišta po kratkom postupku.
133 Međutim, valja utvrditi da je tih 18 istraživanja tržišta provedeno u odnosu na znakove koji nisu općenito jednakovrijedni obliku u kojem je predmetni žig registriran, među ostalim zbog obrnutog rasporeda boja ili drugih bitnih obilježja predmetnog žiga, kao što je broj traka.
134 Tako se određena istraživanja, provedena u Njemačkoj 1983., u Španjolskoj 1986., 1991., 2008. i 2009., u Francuskoj 2011., u Italiji 2009., u Finskoj 2005., u Švedskoj 2003. i u Ujedinjenoj Kraljevini 1995., odnose na znakove koji se sastoje od dviju, triju ili četiriju usporednih traka istaknutih na cipeli. Takve trake, različite duljine, širine i boje, uvijek su na poseban način postavljene na cipelu i odrezane ukoso (vidjeti, na primjer, tri slike prikazane u točki 68. ove presude i navedene u točki 100. ove presude).
135 Ostala istraživanja tržišta, provedena u Njemačkoj 2001. i 2004., u Španjolskoj 1995., u Italiji 2004. i 2009. te u Nizozemskoj 2004., odnose se na znakove koji se sastoje od dviju ili triju bijelih traka istaknutih na odjeći crne boje. Istraživanje provedeno 2004. u Nizozemskoj odnosi se i na žigove koji se sastoje od dviju crnih traka istaknutih na odjeći bijele boje. Nadalje, neka od tih istraživanja odnose se na postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu zbog uporabe prikazanih znakova, a ne na njihovo stjecanje razlikovnog karaktera uporabom.
136 Naposljetku, predmet određenih istraživanja tržišta provedenih 1984. u Njemačkoj i 1991. u Španjolskoj nije bio grafički prikaz figurativnog žiga, nego samo riječi „tri trake” na njemačkom i španjolskom jeziku.
137 U tim okolnostima tužitelj ne može osnovano prigovarati da je žalbeno vijeće odbilo 18 istraživanja tržišta navedenih u točkama 132. do 136. ove presude.
d) Drugi dokazi
138 Tužitelj je podnio i brojne druge dokaze pred EUIPO‑om i potom pred Općim sudom, među ostalim odluke nacionalnih sudova ili novinske isječke o ugledu njegova „žiga s tri trake”.
139 Međutim, tužitelj se u okviru drugog dijela tužbenog razloga ne poziva izričito i precizno na te dokaze. Posebice, ne navodi koje odluke nacionalnih sudova i koji novinski isječci su relevantni za dovođenje u pitanje ocjene žalbenog vijeća glede stjecanja razlikovnog karaktera predmetnog žiga.
140 Točno je da se tužitelj u okviru prvog tužbenog razloga poziva, s jedne strane, na dvije odluke njemačkih sudova i, s druge strane, na presudu francuskog suda koja je naknadno potvrđena u žalbenom postupku. Te odluke, već navedene u točki 80. ove presude i podnesene u Prilogu A.8 tužbi, priznale su ugled, a time i razlikovni karakter tužiteljevih žigova, kao i njihovu stvarnu uporabu.
141 Međutim, valja istaknuti, s jedne strane, da se odluke njemačkih sudova odnose općenito na tužiteljeve „žigove s trima trakama”, a, s druge strane, da je odluka francuskog suda donesena u vezi sa žigom koji se sastoji od triju bijelih traka istaknutih na cipeli na kontrastnoj crnoj podlozi. Slijedom toga, budući da se te odluke ne odnose na oblike uporabe koji se mogu smatrati jednakovrijednima obliku u kojem je predmetni žig registriran, one nisu relevantne za dokazivanje da je taj žig stekao razlikovni karakter uporabom.
2. Dokaz o uporabi predmetnog žiga i njegovu stjecanju razlikovnog karaktera u cijeloj Uniji
142 Valja napomenuti da, u skladu s člankom 1. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 1. stavak 2. Uredbe 2017/1001), žig Europske unije ima jedinstveni karakter i jednak učinak u cijeloj Uniji.
143 Osim toga, iz jedinstvenog karaktera žiga Europske unije proizlazi da znak, kako bi mogao biti registriran, mora posjedovati ili svojstveni ili uporabom stečen razlikovni karakter u cijeloj Uniji (presuda od 25. srpnja 2018., Société des produits Nestlé i dr./Mondelez UK Holdings & Services, C‑84/17 P, C‑85/17 P i C‑95/17 P, EU:C:2018:596, t. 68.).
144 Iz toga slijedi da se, kad je riječ o žigu koji nema svojstveni razlikovni karakter u svim državama članicama, takav žig može registrirati na temelju te odredbe samo ako se dokaže da je stekao razlikovni karakter uporabom na cijelom području Unije (vidjeti presudu od 25. srpnja 2018., Société des produits Nestlé i dr./Mondelez UK Holdings & Services, C‑84/17 P, C‑85/17 P i C‑95/17 P, EU:C:2018:596, t. 76. i navedenu sudsku praksu).
145 Doduše, čak i ako je točno da se stjecanje razlikovnog karaktera žiga uporabom mora dokazati za dio Unije u kojem taj žig ab initio nije imao takav karakter, bilo bi pretjerano zahtijevati da se dokaz takvog stjecanja podnese pojedinačno za svaku državu članicu (vidjeti presudu od 25. srpnja 2018., Société des produits Nestlé i dr./Mondelez UK Holdings & Services, C‑84/17 P, C‑85/17 P i C‑95/17 P, EU:C:2018:596, t. 77. i navedenu sudsku praksu).
146 Naime, nijedna odredba Uredbe br. 207/2009 ne nalaže da se stjecanje razlikovnog karaktera uporabom dokazuje zasebnim dokazima u svakoj državi članici. Ne može se stoga isključiti da su dokazi stjecanja razlikovnog karaktera uporabom određenog znaka relevantni kad je riječ o više država članica, odnosno cijeloj Uniji (presuda od 25. srpnja 2018., Société des produits Nestlé i dr./Mondelez UK Holdings & Services, C‑84/17 P, C‑85/17 P i C‑95/17 P, EU:C:2018:596, t. 80.).
147 Posebno je moguće da, za određene proizvode ili usluge, gospodarski subjekti zajedno grupiraju više država članica u istu distribucijsku mrežu i postupaju prema tim državama članicama osobito radi primjene svojih marketinških strategija kao da se radi o jednom te istom nacionalnom tržištu. Pod tom pretpostavkom, dokazi o uporabi znaka na takvom prekograničnom tržištu mogu biti relevantni za sve predmetne države članice (presuda od 25. srpnja 2018., Société des produits Nestlé i dr./Mondelez UK Holdings & Services, C‑84/17 P, C‑85/17 P i C‑95/17 P, EU:C:2018:596, t. 81.).
148 Isto vrijedi i u slučaju kada zbog zemljopisne, kulturološke ili jezične blizine između dviju država članica relevantna javnost prve države članice u dovoljnoj mjeri poznaje proizvode ili usluge koji se nalaze na nacionalnom tržištu druge države članice (presuda od 25. srpnja 2018., Société des produits Nestlé i dr./Mondelez UK Holdings & Services, C‑84/17 P, C‑85/17 P i C‑95/17 P, EU:C:2018:596, t. 82.).
149 Iz tih razmatranja proizlazi da iako nije nužno, u svrhu registracije, na temelju članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009, žiga koji ab initio nema razlikovni karakter u svim državama članicama Unije, da se dokaz stjecanja razlikovnog karaktera žiga uporabom podnese za svaku državu članicu pojedinačno, podneseni dokazi moraju omogućiti dokazivanje takvog stjecanja u svim državama članicama Unije (presuda od 25. srpnja 2018., Société des produits Nestlé i dr./Mondelez UK Holdings & Services, C‑84/17 P, C‑85/17 P i C‑95/17 P, EU:C:2018:596, t. 83.). Isto vrijedi i za zadržavanje registracije žiga na temelju članka 52. stavka 2. te uredbe.
150 U ovom slučaju nesporno je da predmetni žig nema svojstveni razlikovni karakter u cijeloj Uniji. Žalbeno je vijeće stoga pravilno ispitalo je li taj žig stekao razlikovni karakter za relevantnu javnost na cijelom području Unije (vidjeti točku 22. pobijane odluke).
151 Valja utvrditi da, među dokazima koje je podnio tužitelj i koji su ispitani u točkama 114. do 141. ove presude, jedini dokazi koji su u određenoj mjeri relevantni su pet istraživanja tržišta analiziranih u točkama 129. do 131. ove presude.
152 Međutim, ta istraživanja provedena su u samo pet država članica i stoga obuhvaćaju samo dio područja Unije.
153 Međutim, tužitelj, kojeg podupire udruženje intervenijent, poziva se na sudsku praksu prema kojoj se uopće ne zahtijeva podnošenje iste vrste dokaza za svaku državu članicu (presude od 28. listopada 2009., BCS/OHIM – Deere (Kombinacija zelene i žute boje), T‑137/08, EU:T:2009:417, t. 39.; i od 15. prosinca 2016., Mondelez UK Holdings & Services/EUIPO – Société des produits Nestlé (Oblik ploče čokolade), T‑112/13, neobjavljena, EU:T:2016:735, t. 126.). Tvrdi da je za svaku državu članicu podnio druge dokumente koji se odnose, među ostalim, na njegov promet te na iznos ulaganja izvršenih u cilju promidžbe predmetnog žiga. Ti dokazi pokazuju da se predmetni žig koristi na sličan način u različitim državama članicama te da su zato nacionalna tržišta svih država članica međusobno usporediva. Stoga se na temelju različitih dokaza koje je podnio, ocijenjenih zajedno, može utvrditi da je predmetni žig uporabom stekao razlikovni karakter na cijelom području Unije.
154 Ta se argumentacija ne može prihvatiti.
155 Naime, s jedne strane, tužitelj nije naveo nijedan relevantan dokaz osim pet istraživanja tržišta navedenih u točkama 129. i 151. ove presude. Slijedom toga, on nije podnio relevantne dokaze u odnosu na 23 države članice koje nisu obuhvaćene tim istraživanjima tržišta.
156 S druge strane, samo podnošenje podataka o vlastitom prometu i troškovima oglašavanja, prikupljenih po pojedinim državama članicama, nije dovoljno za utvrđivanje postojanja jednog ili više transnacionalnih tržišta sastavljenih od različitih država članica. Osobito, tužitelj nije dokazao da, bilo zbog organizacije distribucijskih mreža i marketinških strategija gospodarskih subjekata ili zbog znanja relevantne javnosti, nacionalna tržišta 23 države članica koje nisu obuhvaćene istraživanjima tržišta navedenima u točkama 129. i 151. ove presude nisu usporediva s nacionalnim tržištima pet država članica u kojima su provedena. Osim toga, iako se tužitelj, u svrhu dokazivanja uporabe predmetnog žiga, poziva na okolnost da je pokrovitelj sportskih natjecanja na europskoj i međunarodnoj razini, on pomoću tog argumenta koji se temelji na njegovoj pokroviteljskoj aktivnosti ne tvrdi niti dokazuje da su tržišta različitih država članica međusobno usporediva.
157 Slijedom toga, čak i pod pretpostavkom da su potpuno relevantni, rezultati pet istraživanja tržišta navedeni u točkama 129. i 151. ove presude ne mogu se primijeniti na sve države članice niti dopuniti i potvrditi, u državama članicama koje nisu obuhvaćene navedenim istraživanjima, drugim dokazima koje je podnio tužitelj.
158 U tim okolnostima različiti dokazi koje je podnio tužitelj, čak i sveobuhvatno ocijenjeni, s jedne strane, ne omogućuju utvrđivanje uporabe predmetnog žiga na cijelom području Unije i, s druge strane, ni u kom slučaju nisu dovoljni za dokazivanje da je, slijedom te uporabe, postalo moguće na temelju tog žiga identificirati proizvode za koje je registriran i stoga razlikovati te proizvode od onih drugih poduzetnika.
159 Iz toga slijedi da žalbeno vijeće nije počinilo pogrešku u ocjeni kad je smatralo da tužitelj nije dokazao da je predmetni žig uporabom stekao razlikovni karakter na cijelom području Unije.
160 Prema tome, drugi dio tužbenog razloga i, slijedom toga, jedini tužbeni razlog u cijelosti treba odbiti.
161 Iz navedenog proizlazi da tužbu treba odbiti.
IV. Troškovi
162 Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.
163 Budući da u ovom slučaju tužitelj nije uspio u postupku, valja mu naložiti da, osim vlastitih troškova, snosi troškove EUIPO‑a i intervenijenta, sukladno njihovim zahtjevima.
164 Usto, prema članku 138. stavku 3. Poslovnika, Opći sud može odlučiti da intervenijent snosi vlastite troškove. U ovom slučaju intervenijent će snositi vlastite troškove.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (deveto prošireno vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Društvu adidas AG nalaže se da, osim vlastitih troškova, snosi troškove Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) i društva Shoe Branding Europe BVBA.
3. Udruženje Marques snosi vlastite troškove.
Gervasoni | Madiseda Silva | Passos |
Kowalik‑Bańczyk | | Mac Eochaidh |
Objavljena na javnoj raspravi u Luxembourgu 19. lipnja 2019.
Potpisi
Sadržaj