Language of document :

Presuda Suda (peto vijeće) od 24. listopada 2013. (zahtjev za prethodnu odluku: Cour de cassation, Francuska) – LBI hf, prije Landsbanki Islands hf protiv Kepler Capital Markets SA, Frédéric Giraux

(Predmet C-85/12)1

(Prethodno pitanje – Restrukturiranje i likvidacija kreditnih institucija – Direktiva 2001/24/EZ – Članak 3., članak 9. i članak 32. – Akt nacionalnog zakonodavca kojim se uspostavljaju mjere restrukturiranja učinaka postupka likvidacije – Zakonska odredba kojom se zabranjuje ili odgađa sudski postupak protiv kreditne institucije nakon stupanja na snagu moratorija)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour de cassation

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: LBI hf, prije Landsbanki Islands hf

Tuženici: Kepler Capital Markets SA, Frédéric Giraux

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku – Cour de cassation – Tumačenje članka 3., članka 9. i članka 32. Direktive 2001/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o restrukturiranju i likvidaciji kreditnih institucija (SL L 125, str. 15.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 8., str. 14.) – Tijela ovlaštena usvojiti mjere restrukturiranja i otvaranja postupka likvidacije kreditnih institucija – Upravna ili sudska tijela – Dopustivost mjera koje izravno proizlaze iz zakona države članice EFTA-e – Zakon mjerodavan za tekuće postupke u vezi s imovinom kreditne institucije koja se nalazi u drugoj državi članici – Učinci na primjenu u jednoj državi članici zakonske odredbe druge države članice kojom se zabranjuju ili odgađaju sudski postupci protiv kreditnih institucija nakon stupanja na snagu moratorija, u slučaju privremenih mjera usvojenih prije proglašenja moratorija

Izreka

Članak 3. i članak 9. Direktive 2001/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o restrukturiranju i likvidaciji kreditnih institucija, treba tumačiti u smislu da se mjere restrukturiranja ili likvidacije financijske institucije, poput onih koji se zasnivaju na prijelaznim odredbama iz točke II. Zakona br. 44/2009 od 15. travnja 2009., trebaju smatrati mjerama koje je donijelo upravno ili sudsko tijelo u smislu navedenih članaka Direktive 2001/24, ukoliko spomenute prijelazne odredbe proizvode učinak samo putem sudskih odluka kojima se kreditnim institucijama određuje moratorij.

Članak 32. Direktive 2001/24 treba tumačiti u smislu da on ne predstavlja prepreku za to da nacionalna odredba, kao što je to članak 98. Zakona br. 161/2002 o financijskim institucijama od 20. prosinca 2002. s izmjenama Zakonom br. 129/2008 od 13. studenoga 2008., koja je zabranjivala ili odgađala sudski postupak protiv kreditne institucije od trenutka kada je ona ostvarivala pravo na moratorij, proizvodi učinak u odnosu na privremene mjere, poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, koje je donijela druga država članica prije proglašenja moratorija.

____________

1 SL C 118, 21.4.2012.